Drage moje rode, kao što i naslov kaže, želim vam se zahvaliti na djelovanju i pomoći vezano za dojenje.
Nisam član udruge, i tek nedavno sam shvatila, da nije bilo vas, pitanje je bi li "uspjela" dojiti svoju sad već 3-godišnju kćer!
Dakle, kao trudnica čitala sam trudničke časopise i knjige i zaključila kako je dojenje super za djecu. No moja mama mene "nije mogla dojiti", doduše možda stvarno i nije jer sam rođena mjesec dana prerano i bile smo u bolnici 2 tjedna i ja sam jako odbijala dojku. "A i jednostavnije i lakše je s bočicom, bar svi ne bulje u tebe dok dijete jede."-mišljenje moje mame. Tako da nisam imala nikog kome bi se obratila.
Sreća je ta da mi je kolegica pola godine prije mene rodila u vinogradskoj i dobila vašu knjižicu tamo, pa mi je dala i ja sam to sve detaljno iščitala. Zatim sam krenula čitati tekstove na vašem portalu i već sam teoretski puuuuuno naučila.
No, kad je to sve trebalo primjeniti praktično, malo je zapelo. Beba je bila velika i gladna i imala žuticu i lijepo bi ju nahranjenu donosili k meni na podoj. Čupavo su izgledali ti prvi dani, svim silama sam se trudila da dojenje uspije. Kad smo došle kući bilo je čak i gore, jer sam malenu pogrešno postavljala i čak je gubila na kilaži. Bila sam očajna, a i okolina me nije baš podržavala, mama me je davila, "daj djetetu bočicu da se konačno najede, a ti malo odmoriš", "pa vidi se, kao karava muzara si", a mužu je bilo svejedno. No, ipak je u meni bila čvrsto ugrađena želja da TO uspije. Pomogla mi je vaša savjetnica na telefonu, patronažna sestra i ponovo čitanje vaše knjižice i tekstova na portalu. A problem je bio sičušan: glava, ramena i kukovi bebe nisu bili u istoj razini i paralelni s mojim tijelom (ako sam to dobro opisala), znači, ona bi ležala na mojoj ruci, a samo bi malo glavu zarotirala prema mojoj dojci. Imala sam carski rez i zapravo jedini položaj koji nam je odgovarao da ispravno doji je bio položaj bejzbol lopte, tek puno kasnije onaj da ležimo jedna do druge na krevetu, kako su nas forsirali u petrovoj.
I nakon svih tih početničkih problema i ponešto regada za koje je lanolin(purelan) predobar, malena je dojila do 5 dana prije 3-ćeg rođendana. To mi je malo bilo too much, ja sam htjela prije, ali ju nisam htjela grubo odbiti, pa smo tako lagano...
Dakle, u okolini bez velike podrške, uspjele smo i to duuuugo! Zahvaljujući vama. Samo tako dalje, iako vas neki optužuju da ste preagresivne, ali ne obazirite se!!! Jedino bi bilo dobro ubaciti malo više savijeta kako prestati dojiti...
A povod ovom mom pisanju je da sam tek jučer u jednoj raspravi apsolutno postala svjesna da je dojenje zakon! Iako sam to "znala" i iz moje se priče vidi da sam se stvarno trudila. Do sad sam smatrala da je dojenje najbolje za bebu i mamu, ali svako nek radi kako mu paše, ali sad bih svima rekla, dojiti, dojiti, dojiti.... Dakle rasprava je bila o vodi, i koja bi voda bila najprikladnija za pripremu hrane za dojenčad. Jedna kolegica je ispričala da je na svoje oči vidjela kako se reanimira beba od mjesec dana jer je mama pripremila ad s vodom iz pipe koja je imala povećanu koncentraciju nitrata i dijete je poplavilo i skoro umrlo. Sva sam se naježila i pretrnula. Vode koje rade proizvođači mliječnih formula su skoro pa destilirane, a neke mame daju djeci piti tu vodu i to opet nije dobro, a da ne kažem kako su skupe. Izvorska-ima puno minerala za ove današnje prenabiflane mliječne formule, a voda iz pipe-kako savjetuju pedijatri i onda se desi kao ovaj slučaj kada je beba skoro umrla??? Ma toliko briga i problema! A mame koje doje samo pripreme grudnjak i majicu za dojenje i sve je jednostavno i prirodno i najbolje za dijete.
I eto nakon svega VELIKO VAM HVALA I samo tako i dalje radite!!!!