Kakva su iskustva vaših klinaca? Klinac se dvoumi-danas je za, sutra više nije! Nisam ni sama pametna s obzirom da se i s engleskim pomalo muči.
Kakva su iskustva vaših klinaca? Klinac se dvoumi-danas je za, sutra više nije! Nisam ni sama pametna s obzirom da se i s engleskim pomalo muči.
mi nemamo iskustva jer će moja cura iduće godine u 4. razred
ona se je prijavila
sama je htjela
ona nešto malo njemačkog zna jer je imala instrukcije, ali baš samo osnovno pa neće puno utjecati na školski njemački
M. završava 4 razred. nažalost ispisujemo ga sa talijanskog koji je upisao na vlastito inzistiranje.
shvatio je da se i tamo ponekad mora učiti pa ga je volja prošla ( a ima dovoljno problema sa engleskim).
mozete probati jednu godinu pa tada odlučiti ( iako nas učiteljica plaši da o ispis nakon pohadanja odlučuje uciteljsko vijeće ).
mi smo odlučili da ide
mislim da će mu njemački biti lakši od engleskog jer za sve postoje pravila a on to voli
Inače J je izluđen kada uče novu lekciju i trebao bi ju pročitati a ne zna kako se nove riječi čitaju
Ja bi probala godinu dana pa onda vidjela.
Mi smo sada na kraju 4. i 6. uzeli instrukcije iz njemačkog, i već nakon mjesec dana se vide pomaci.
Ja se držim onoga da se jezici moraju znati, a dva strana jezika su neki minimum.
S engleskim im možemo ako treba pomoći suprug ili ja, a i idu dva puta tjedno u školu stranih jezika tako da je i to +.
J
I mi smo u toj dilemi, nama je bio problem jer je R. inzistirao da bi on htio učiti francuski, no srećom (oko njemačkog mu mogu barem malo pomoć, a oko francuskog nemamo nikog tko bi mu mogao pomoć) neće ga vjerojatno bit slijedeće godine, pa je prvo rekao da ne želi ništa, a onda se
ipak odlučio za njemački. Mi ćemo imati još jedan problem jer on ide u područnu školu a njemački će najvjerojatnije bit u centrali pa će trebat to uskladit, al nek proba, pa ćemo vidjet.
Zara je jako zeljela i njemacki i informatiku, pa smo je upisali na oboje.
I mm i ja znamo i eng i njem dosta dobro, mislim da ce sve biti ok
Ovisi o nastavniku. Andrija je isao na njemacki 2 godine. Nije nauciti niti se predstaviti na njemackom a imao je vrlo dobar. Kad sam pitala nastavnicu kako je to moguce, rrekla mi je uz slijeganje ramenima da je to ipak izborni predmet i da uci samo tko hoce.
Uglavnom, gubitak vremena. Zato sam Lovri kad me pitao da se upise rekla da je to fakat bezveze, al da moze ako bas hoce.
Iz kuta roditelja koji je upravo predao zahtjev za ispis s talijanskog kažem NE!!!
To je predmet kao i svaki drugi...
Nije obavezan uzeti niti jedan predmet...zašto dodatno opterečivati dijete?
Moj je imao talijanski 2 godine. Imao ga je 5. Ali kako vrijeme odmiče opseg gradiva je sve veći i zahtjevi su sve veći...ćemu ga mučiti ako je to "višak"
Mlađi će za 2g u 4. upisat ćemo samo informatiku koju obožava i koju shvaća kao razonodu a ne kao obvezu...uz brata već sad sve uči i odrađuje sve zadatke bez problema....
Dodatni jezik...NE!
Moji su svi uzeli njemacki u 4 razredu.
Meni nije bila bitna ocjena, bitnije mi je da se upoznaju sa jos jednim stranim jezikom. Pogotovo jer to mogu uciniti u skoli, besplatno, umjesto da ih upisujem negdje izvan skole. Cak i da nauce samo osnove, super.
A i kod nas se moze uzeti samo jedan izborni predmet na godinu, pa da nisu u 4. uzeli strani jezik u 5. ne bi mogli uzeti i jezik i informatiku.
Moji uče njemački od prvog razreda, a od četvrtog engleski kao drugi jezik.
Mislim da je drugi strani jezik (bez obzira koji) u četvrtom razredu imperativ današnjeg vremena, pogotovo ako se u školi nudi za nula kuna kao izborna nastava. Bila bi grehota to propustiti, osim ako dijete stvarno ima poteškoća to savladavati, odnosno ako ima neke smetnje zbog kojih mu je drugi strani jezik veliko opterećenje i obveza.
Moji klinci nikad nisu ni razmišljali o tome kao o mogućnosti izbora. Vjerojatno je na to utjecao i naš stav - drugi jezik je obvezan, a sve što naučiš u školi, ne moraš kasnije plaćati u školi stranih jezika i na druge načine. Rezultati su zapravo dosta dobri, iako je to učenje jezika u osnovnoj školi ispunjeno čestim ponavljanjima i praznim hodovima. Valjda tako mora biti, da se utvrdi gradivo, ali imam dojam da je slična situacija i s drugim predmetima (npr. hrvatski jezik - gradivo se ponavlja i proširuje u svakom razredu) jer to su bitne stvari.
Eh, da - moji osim dodatnog jezika također idu na nastavu informatike, programiranje i robotiku (to nekako kombiniraju jer su isti profesori, a nemaju mogućnosti za upis tolikog broja aktivnosti) ali to su IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI. Jezik je IZBORNI PREDMET i kad ga se upiše, treba odguliti školsku godinu do kraja. Oni se na tom stranom jeziku zapravo igraju, ali gledam ja svoju djecu kako uredno ljeti na njemačkom komuniciraju s klincima na moru, a o engleskom bolje da i ne govorim - internet je zakon! I kako onda reći ne? Koliko jezika govoriš - toliko ljudi vrijediš! U današnje vrijeme kad idemo u Europsku uniju + imajući u vidu ograničene mogućnosti zapošljavanja u Hrvatskoj, ne poslati dijete da uči strani jezik je u najmanju ruku neodgovorno, pogotovo ako postoje mogućnosti da se to obavi u školi. Time djeci direktno smanjujemo mogućnost studiranja i zapošljavanja. Odgovornije je i pametnije žrtvovati vjeronauk koji je također izborni predmet nego jezik.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 27.05.2013. at 17:59
Mi imamo izvrsnu profesoricu iz njemačkog. Kod nas se djeca masovno ispisuju jer im kvari prosjek.
debeli potpis. j uči talijanski i svake godine fantazira da bi se ispisao, a ima 5. jer mu se neda učiti. ništa mu se neda. nikako se ne slažem s brane. kakvo dodatno mučenje i opterećivanje, dajte molim vas. kao da sve mora biti razonoda. učenje stranog jezika, niti uz najbolju profesoricu ne može biti baš non stop razonoda, hbga. nek se malo muče, kako kaže peterlin - tu nema izbora. osim, naravno, ako vidiš da se baš jako muči sa školskim gradivom, engleskim i ostallim predmetima.
Sve je to ok ako ta nastava nešto vrijedi, a po mom iskustvu učenje stranog jezika u školi ne vrijedi baš puno.
Ja sam učila njemački od četvrtog razreda OŠ, pa osim što znam prevesti recept iz Burde nemam pojma o njemu.
ne znam ni ja ništa više reći osim "ich habe alles vergessen", a učila sam njemački od 4. razreda oš
ali to nijie problem u profesorima
ok, nisam baš u osnovnoj imala neku profesoricu
možda nisam kompetentna za to procjeniti, ali u 4. razredu, kada smo dobili njemački, imali smo takvu profesoricu
da smo u tom 4. razredu naučili više nego u iduća dva razreda s drugom profesoricom
u srednjoj je profesorica bila jako dobra, samo što nam je falilo konverzacije
ali gramatiku smo bili naučili savršeno
a s 2 sata tjedno jednostavno nije bilo vremena i prostora za više konverzacije
i to što danas ne znam ništa, to je moja sramota
što sam ja zapostavila taj jezik
moja kolegica iz razreda koja je imala istu profesoricu, iste osnove, nastavila ga je koristiti (nije ga studirala)
i zna ga solidno
i u potpunosti potpisujem Peterlin
2. jezik je danas neophodan
a dobiti njegove osnove za džabe, šteta je propustiti
i ja mislim da ako dijete nema problema sa školskim gradivom da nema razloga zašto ne bi išao na dodatni jezik
pa i da je loš profesor bar bi mu malo novi jezik ušao u uho
a o prof njemačkog u našoj školi sam čula da je strog i da traži puno.tako da nismo imali nikakvu dilemu
Kod mene nije stvar u tome što sam zapustila jezik, nego nakon osnovne škole nisam imala pojma.
U srednjoj sam se jedva izvukla sa tim njemačkim, imala sam ga srećom samo dva razreda i radio mi je velike probleme.
Dakle, imala sam baš jako jako lošu, bezveznu, nastavnicu.
Istovremeno sam učila engleski u školi stranih jezika, i njega sam na kraju OŠ govorila i čitala jednostavne dječje knjižice.
Iskreno, ne poznajem nikoga tko stvarno dobro govori neki jezik, a da ga je naučio u školi.
Dakle - ako je situacija kako marta kaže, da nakon dve godine ne zna reći Ich heise Andrija, ne vidim smisla.
da, loš profesor je veliki problem
ali čak i da ne nauči dobro jezik, ako dobije osnove, već je nešto
moja frendica iz srednje (ne ona "njemica") zna engleski savršeno
osnove iz srednje škole (mi smo bili mješani razred englezi i njemci) koje, po pričama razrednih engleza i nisu bile nešto,
(nisu bili baš zadovoljni s profesoricom) ona je nadogradila radeći sama
čitala je na engleskom, sama učila preko ljeta i taj engleski joj je omogućio puno toga u životu
dakle samo ono iz redovne škole + njen rad
nije nikad išla ni na kakve tečajeve
meni nitko nije branio da ja njemački učim sama
Eh, vidiš, tu ti stvarne potrebe puno znače... Ja sam učila engleski, osnove ruskog (koji sam zapustila dugo godina) i njemački. Nisam neki jezičar, ali ono što mi je zaista pomoglo u mom poslu je struka+JEZICI isključivo u kombinaciji. A lani se pokazala prilika i da se prisjetim spomenutog ruskog. Nisam neki govornik, ali mogu čitati upite i stručne tekstove, tako da sam "iz nožnog palca" izvukla srednjoškolsko znanje drugog jezika i voila-to se tak fino kapitaliziralo da sam se i sama iznenadila. Kolega (koji je učio ruski u školi stranih jezika) i ja sasvim se solidno snalazimo. I još nešto - svaki slijedeći jezik je lakše savladati. A ja danas kažem da sam na engleskom potpuno pismena, na njemačkom ne baš tak potpuno (imam problema s rodovima imenica, tak da mi je konverzacija amaterska, ali razumijevanje u slučaju poznate teme solidno), a ruski je bonus, tek toliko da ne moramo angažirati prevoditelja za svaki e-mail. Ni jezik sam ni struka sama ne bi mi toliko značili, a kad se samo sjetim da su mi strani jezici tijekom cijelog školovanja bili "zadnja rupa na svirali" i nešto na što sam nabirala nos... eto, život me razuvjerio, pa sam pametnija kad su u pitanju moja djeca.
Ako je profa bezveze, uzalud vam trud. To je i dalje gubitak vremena, da ne spominjem da ništa ne nauče. Nikakve osnove ovaj moj stariji nije savladao.
Šteta.... Moja djeca su zadovoljna, a i mi vidimo da to ide, ako ne sjajno onda barem pristojno.
Offt - ima li kakvih mogućnosti na Vijeću roditelja da dignete frku oko kvalitete nastave? Znam da je to borba s vjetrenjačama, ali probaj! Pa stvarno nema smisla da djeca gube vrijeme ako je kvaliteta nastave mizerna. Vidi s drugim roditeljima - zajedno ste jači. Uostalom, ti si borbena žena, nemam ti ja što o tome govoriti o tome. Sretno!
i mi cemo imati njem. kao izborni u 4. razredu i ja vec sad znam da ce ici, necu ga pitat niti mu dati da odlucuje o tome. ako nece ici u skoli, ici ce negdje drugdje, ili na instrukcije. njemacki je vazan jezik u europi i zelim da ima barem osnove.
ne treba vise, ako bude kasnije mogao i htjeo nastaviti, ok, ako ne opet dobro. al nesto ce mu sigurno ostati. ne smatram da treba govoriti njemacki samo na osnovu ucenja u skoli, jer znamo kako se jezici uglavnom rade u skolama, i to mi nece biti uopce kriterij kod odabira
Peterlin, ako zatalasaš tekuće govno, onda umjesto da ti ostane samo na potplatu, uđe ti u cipelu.
Lovru sam upozorila da nije taj njemački u školi nikakva sreća, ali je ipak odlučio ići.
Vidiš, a meni je obrnuto, ja bih radije da u našoj školi ima francuski, jer računam da je manja vjerojatnost da će u životu imati prilike učiti taj jezik. Njemački će vjerojatno nekako savladati. Ali nemamo što birati, njemački je jedini drugi strani jezik koji se nudi (osim obaveznog engleskog), i kako su i neki drugi ovdje napisali, neću ga ni pitati, ima da ga uči u školi Uostalom, i on računa s njemačkim u 4. razredu pod normalno.
mislim da nije zanemarivo niti da dobijaju, ako se ne varam, dodatne bodove na drugi strani jezik, pri upisu u srednje škole. naravno, od 5. do 8. razreda.
Moj D ima njemački od 1. razreda. U 4. će sasvim sigurno uzeti engleski. Iako mu zapravo ne treba, rekao bi netko, jer je dvojezičan. Radije bih da ima koji drugi jezik, ali nema. Izborno - ne izborno, i on računa s time i gotovo.
A njemački ne mora biti loš u školi. Naša profesorica je sjajna i oni stvarno uče nešto na tom njemačkom. Ovih dana pripremaju mjuzikl (!). Što više reći. Toga nema ni na tečajevima
Posljednje uređivanje od Freja : 27.05.2013. at 22:01
ma po meni bi taj drugi jezik bio obavezan
i gotovo
mada, sad ću ispasti totalno politički nekorektna, ali kad je izbor, obično ga biraju "bolji" učenici
tako da dobar profesor i manji broj učenika koji se trude, kada nema onih koji ometaju nastavu, može biti stvarno dobitna kombinacija
marta
okej, ja na drugi strani jezik u školi gledam samo kao na benefit
(tu se, eto, kao i u mnogim stvarima vezanima uz školu, slažem s Peterlin :stara_škola:
pa tako i moje dijete gleda na taj talijanski koji uči u školi kao na nešto što će joj u životu možda dobro doći i veseli se tome... osim toga, talijanski je prekrasan jezik i tu nemamo nikakvih dilema...
dileme nastaju samo stoga što je taj izborni predmet "uvaljen" u suprotni turnus, pa dite ranom zorom piči prvo na trening, a onda juri da stigne na talijanski. odnosno ćaća juri autom s jedne strane grada na drugu... i onda ako mrc zapnu u prometu, pa zakasni i 5 minuta profa ju obavezno zapiše
toliko o ležernosti izbornih predmeta
osobno bih voljela da mi dijete dobije i (barem) osnovu iz latinskog jezika, jerbo to nalazim iznimno korisnim znanjem u svakom pogledu (ovo ja iz osobnog iskustva )... no, mislim da je latinski obvezan predmet u gimnazijama, pa onda nek' još malo pričeka... ne valja brzati...
Imamo još vremena pa će i odluka pričekati, ali mislim da bi trebao pokušati. Naši zajednički razgovori na tu temu idu upravo u tom smjeru da uvijek treba pokušati, pružiti šansu, a ne bojati se nečeg novog i ako imaš izbora odmah na prvu reći ne, to je teško. Pogotovo što mislim da s njemačkim neće pogriješiti i da bi ga trebao učiti, tijekom ljeta će moći i prakticirati ga u komunikaciji s klincima od frendice (klinci govore samo njemački) koji svako ljeto provedu nekoliko dana kod nas. Tako sam i ja savladala osnove . Naravno da uvijek, ali uvijek, puno toga ovisi i o učitelju, ako je netko zanimljiv, dinamičan, ako se trudi i daje, voli ono što radi, klinci to upijaju kao spužve i ništa nije teško. I najteži se zadaci s lakoćom odrade. Ocjena nije prioritet, nego znanje.
Slažem se sa Forkom, to je i kod nas probelm od 5. razreda. Izborni predmet je u suprotnom turnusu i tu onda nastaju problemi.
Posljednje uređivanje od VGmama : 28.05.2013. at 08:53
Da, ne mogu ja znati kako je kod tebe... Kod nas je problem drugi - prof. njemačkog je boležljiva i često izostaje, pa su djeca dosta gubila od nastave, ali rješenje je na vidiku za iduću škg. Nije da i mene nije špricnulo u cipelu (ne znam držat jezik za zubima) ali istina je da ima situacija koje zapravo ne možeš riješiti. S druge strane - ako je tvoje dijete odlučilo, nek ide. To je za svaku pohvalu, da razumije potrebu za drugim stranim jezikom. Nadam se da će imati bar minimalne koristi od toga.
Moj mlađi već sada gnjavi da ga upišemo na latinski. I namjeravam, čim se bude sam mogao servisirati (odlaziti na satove u prihvatljivoj blizini). Teoretski to bi mogao najkasnije u osmom razredu, jer tada će već završiti glazbenu, pa će taman imati vremena. Starijega latinski ne zanima, ali tko zna hoće li tako ostati... Ja se osobno osjećam prikraćenom jer mi šuvarovci nismo imali priliku učiti latinski (bilo nas je samo pet zainteresiranih u školi od 2000 učenika, pa je umjesto latinskog ispala izborna nacrtna geometrija). Teško je reći da li mi fali, ali to smatram ipak nekakvim temeljem opće kulture pa bih rado omogućila svojoj djeci barem osnove.
skroz se slažem s Peterlin.
Kod mene je ovako, stariji je rekao da bi svake godine uzeo još jedan novi jezik. Kao treći je htio ruski i to mu nismo dali., pa ide na francuski. No sada je shvatio da su mu tri jezika ipak previše - i za njega ne mogu prežaliti što ga nisam upisala u školu koja ima klasični trazred.
Mlađa je nezainteresirana za jezike, ali želi ići na njemački. I ići će, mada sam gotovo sigurna da će joj to pokvariti prosjek, ali ne želim se naći među roditeljima koji rade kompromise zbog prosjeka. Znanje jezika je jako važno i neću propustiti priliku za učenje njemačkog u školi. Nadam se da će izdržati.
E da, jedan od razloga, što svake godine isplanirammo, makar kratko putovanje, u skladu s mogućnostima, izvan HR, je taj da skuže važnost znanja jezika. I opet stariji stalno komunicira na engleskom i uopće nema problema sa snačlaženjem, a mlađa opet pojma nema - ali valjda će i njioj jednom doći iz g..... u glavu
Kod nas su 2 prva razreda, jedan krene s njemačkim, drugi s engleskim i onda dobe 2. jezik u 4. razredu.
Meni je to ok.
Mislim da će moj ići u razred koji počinje s njemačkim, to mi je bolja solucija.
Ja mislim da je pretjerano reći da su danas dva jezika nužnost. Engleski je stvarno važan, možda i nužan, a dalje od toga je bonus.
Svakako mislim da je dobro iskoristiti mogućnost još jednog jezika u školi, a mislim da se može i naučiti dosta. Ali daleko od toga da je to većini djece tako lako i šala mala, u višim razredima.
Jedan problem koji se javlja s izbornim jezicima je taj da učiteljima satnica ovisi o broju djece zainteresirane za jezik, pa se dogodi da to utječe na ocjene (koje budu nezasluženo dobre) i kompletnu atmosferu na predmetu (koja bude takva da djeci predmet učini poželjnim, pa se sve malo pretvara u odnos pružatelj usluge - klijent). A. je kao talentiran za jezike, i imao 5 iz talijanskog. Kad sam ga jednom nešto ispitivala (prvi put) zaprepastila sam se koliko nema pojma. A mi vjerovali da stalna petica znači da je znanje izvrsno. Od tada ga driblamo doma da radi talijanski, inače bi to stvarno bilo bačeno vrijeme. Ne da ništa ne rade - rade, dosta toga i čini mi se dobro. Ali brate, ako dvije godine dobivaš odličan čim zineš, vrlo je vjerojatno da nećeš uopće učiti.
Čitam vas i ne vjerujem. Mora da je greška u meni i mom načinu učenja. Meni je sve to učenje u školi bez praktične upotrebe zapravo bio samo silan gubitak vremena i energije.
njemacki sam učila kao jedini strani jezik cijelo školovanje i znanje se svodi na provođenje recepata kako Mima.
Latinski sam imala u srednjoj školi , čak se ne sjećam da li dvije ili četiri godine, a kamoli da bih se sjetili bilo čega drugoga iz tog jezika.
engleski nikad nisam učila , jedino znanje sam dobila gledajući televiziju. I onda sam se našla u situaciji da moram silom prilika progovoriti strani jezik. u njemackoj bolnici . Njemački i dalje nisam razumjeli ništa osim pozdrava i zahvala , engleski sam razumjela sve . I ne da sam sve razumjela, nego su nakon tjedan dana moje prilagodbe iz mojih usta izlazile smislene rečenice na - engleskom. Vjerojatno ne gramaticki točne , ali smislene.
Ok, vjerojatno imamo svi svoje različite načine učenja , ali meni je većinom učenje jezika u našim školama mrtvo znanje .
Ali kao sto sam napisala , vjerojatno je problem u meni.
Meni je latinski u gimnaziji jako koristio, ne samo za struku, nego i za shvaćanje strukture jezika općenito.
Što se tiče "živih" jezika... u osnovnoj i srednjoj učila sam samo francuski. Engleski sam počela učiti s 18 godina, kad sam shvatila da bez njega neću moći ni studirati, a kamoli nešto drugo.
Njemački sam učila onako, usput.
Trenutno mi je znanje engleskog najjače (a najkraće sam ga učila) - jer ga najviše moram koristiti. Ok, nikad ga neću znati tako dobro da čitam Shakespearea u originalu, ali dovoljno dobro da se snalazim gdje god mi zatreba (da ne govorim da sam se svojedobno bavila i prijevodima stručnih tekstova - profesionalno).
A francuski, koji sam najdulje učila, sam zapustila jer ga nemam gdje koristiti. I žao mi je zbog toga.
A. u školi uči engleski, i ide mu dobro kao i svi predmeti, ali na žalost primjećujem da nema afiniteta za upijanje stranih jezika. Zna što znači koja riječ, ali da bi pokušao progovoriti - nema šanse. Dobro, tek mu je 8 godina, ali vidim da ima djece te dobi koja će se sporazumjeti i rukama i nogama i svim riječima koje su ikad čuli, ako treba. On ne, totalno se zablokira. Prošlo ljeto se u Sloveniji družio s dvoje malih Nijemaca, nije bilo šanse da zine pred njima. Sporazumijevali su se - trčanjem a mali (od nekih 4 godine), kad je A.-u htio nešto reći, dotrčao bi do mene i MM-a, odverglao sve što ima na njemačkom, uz obaveznu komandu: "Sag ihm auf ihre Sprache!" Toliko o tome kako se neka djeca dobro snalaze u takvim situacijama - moj sigurno nije među njima.
Ne znam samo, bi li što pomoglo da forsiram učenje jezika kod njega, s nekakvim dodatnim satovima ili sl...
pa je.
jedna je stvar progovoriti na aerodromu, a druga je stvar dobro govoriti jezik.
upravo sam se vratila iz brisela.
seminar je bio za ex-yu zemlje.
da vi vidite te mlade ljude koji su netom završili faks, dakle 24-25 godina, kako pričaju engleski. da se smrzneš. i ne samo to, nego kako suvereno prezentiraju pred svima, teške teme, koja je to količina znanja, obrazovanja, ne možeš ih više uloviti pa da se na glavu postaviš.
toga nema bez teškog rada.
naročito engleski. koji je lagan jezik za osnovnu komunikaciju. s lakom gramatikom.
al za napredno korištenje, uuuuf, zaheban do bola. četiri vještine treba razvijati u učenju stranog jezika - listening, speaking, reading and writing.
i naravno da nećeš nikad progovoriti tečno jezik bez da provedeš neko vrijeme vani.
ali nećeš ga progovoriti niti ako nemaš sate gramatike, npr.
i sati teškog rada.
i to je tako.
moj j isto tako misli da ako igra igrice na kompjuteru i ako gleda filmove da mu je to dosta.
jest drek dosta.
odnosno, ovisi o cilju.
ako ti je cilj osnovna komunikacija, da se znaš snaći u stranom gradu - onda i je dosta.
zapravo nisam govorila u zračnoj luci nego u njmackoj bolnici .
Sa sestrama, kirurzima, anesteziolozima priprema za operaciju , stanje, potrebna terapija ... I ne samo to moje ih je znanje engleskog toliko oduševilo da su me stavili na listu da prevodim drugim roditeljima koji ne razumiju jezik.
sto je najtragicnije ja sam u srednjoj školi učila medicinski njemački , ali izgleda da sam puno bolju edukaciju dobila gledajući "hitnu službu" i " uvod u anatomiju".
Ne bih se složila. MM je otišao raditi vani prošle godine, i mogu reći da je drugi jezik ono što čini razliku. Engleski svi znaju, barem minimalno za komunikaciju, a znanje njemačkog je veliki plus koji otvara mnoga vrata. S tim da je on njemački učio u školi, po njegovim riječima "nije naučio ništa", ali već nakon 3 mjeseca u njem. govornom području sasvim tečno ga je govorio.
Pa naravno da otvara vrata, neka i negedje. Ali to ne znači da je nužnost.
Mislim, kod nas se već odavno govori o znanju dvaju jezika kao i nekoj osnovnoj pismenosti. Mislim da je to, ono, hiperpretjerivanje. Znati jako dobro dva jezika, ovako kako cvijeta opisuje, je ili rezultat dugogodišnjeg rada, ili dužeg boravka vani. Naravno da je to poželjno i dobro, ali nije osnovna pismenost.
Slažem se. Osnovna pismenost je na materinjem razlikovat č i ć, ije i je.
ovako nekako, iako sam čula da drugi jezik (bilo koji) nije zamišljen da ga se nauči tako dobro kao prviMoji klinci nikad nisu ni razmišljali o tome kao o mogućnosti izbora. Vjerojatno je na to utjecao i naš stav - drugi jezik je obvezan, a sve što naučiš u školi, ne moraš kasnije plaćati u školi stranih jezika i na druge načine