Njemački u 4. razredu - da ili ne?

[tanja_b]

Meni je latinski u gimnaziji jako koristio, ne samo za struku, nego i za shvaćanje strukture jezika općenito.
Što se tiče "živih" jezika... u osnovnoj i srednjoj učila sam samo francuski. Engleski sam počela učiti s 18 godina, kad sam shvatila da bez njega neću moći ni studirati, a kamoli nešto drugo.
Njemački sam učila onako, usput.
Trenutno mi je znanje engleskog najjače (a najkraće sam ga učila) - jer ga najviše moram koristiti. Ok, nikad ga neću znati tako dobro da čitam Shakespearea u originalu, ali dovoljno dobro da se snalazim gdje god mi zatreba (da ne govorim da sam se svojedobno bavila i prijevodima stručnih tekstova - profesionalno).
A francuski, koji sam najdulje učila, sam zapustila jer ga nemam gdje koristiti. I žao mi je zbog toga.

A. u školi uči engleski, i ide mu dobro kao i svi predmeti, ali na žalost primjećujem da nema afiniteta za upijanje stranih jezika. Zna što znači koja riječ, ali da bi pokušao progovoriti - nema šanse. Dobro, tek mu je 8 godina, ali vidim da ima djece te dobi koja će se sporazumjeti i rukama i nogama i svim riječima koje su ikad čuli, ako treba. On ne, totalno se zablokira. Prošlo ljeto se u Sloveniji družio s dvoje malih Nijemaca, nije bilo šanse da zine pred njima. Sporazumijevali su se - trčanjem a mali (od nekih 4 godine), kad je A.-u htio nešto reći, dotrčao bi do mene i MM-a, odverglao sve što ima na njemačkom, uz obaveznu komandu: "Sag ihm auf ihre Sprache!" Toliko o tome kako se neka djeca dobro snalaze u takvim situacijama - moj sigurno nije među njima.
Ne znam samo, bi li što pomoglo da forsiram učenje jezika kod njega, s nekakvim dodatnim satovima ili sl...

[Peterlin]

Meni je latinski u gimnaziji jako koristio, ne samo za struku, nego i za shvaćanje strukture jezika općenito.
Što se tiče "živih" jezika... u osnovnoj i srednjoj učila sam samo francuski. Engleski sam počela učiti s 18 godina, kad sam shvatila da bez njega neću moći ni studirati, a kamoli nešto drugo.
Njemački sam učila onako, usput.
Trenutno mi je znanje engleskog najjače (a najkraće sam ga učila) - jer ga najviše moram koristiti. Ok, nikad ga neću znati tako dobro da čitam Shakespearea u originalu, ali dovoljno dobro da se snalazim gdje god mi zatreba (da ne govorim da sam se svojedobno bavila i prijevodima stručnih tekstova - profesionalno).
A francuski, koji sam najdulje učila, sam zapustila jer ga nemam gdje koristiti. I žao mi je zbog toga.

A. u školi uči engleski, i ide mu dobro kao i svi predmeti, ali na žalost primjećujem da nema afiniteta za upijanje stranih jezika. Zna što znači koja riječ, ali da bi pokušao progovoriti - nema šanse. Dobro, tek mu je 8 godina, ali vidim da ima djece te dobi koja će se sporazumjeti i rukama i nogama i svim riječima koje su ikad čuli, ako treba. On ne, totalno se zablokira. Prošlo ljeto se u Sloveniji družio s dvoje malih Nijemaca, nije bilo šanse da zine pred njima. Sporazumijevali su se - trčanjem a mali (od nekih 4 godine), kad je A.-u htio nešto reći, dotrčao bi do mene i MM-a, odverglao sve što ima na njemačkom, uz obaveznu komandu: "Sag ihm auf ihre Sprache!" Toliko o tome kako se neka djeca dobro snalaze u takvim situacijama - moj sigurno nije među njima.
Ne znam samo, bi li što pomoglo da forsiram učenje jezika kod njega, s nekakvim dodatnim satovima ili sl...

Možda bi trebali otvoriti novu temu - ovo je zanimljivo! Ja imam dva različita djeteta - jedan je ovakav (stariji = vizualni tip, uvijek odlične ocjene iz jezika na testovima, ali živi govor - nula bodova), a drugi potpuno obrnuto - taj sluša, razumije i govori sve, ali dobije jedinicu iz diktata jer nema pojma o pisanju! Zaključih da je to jednostavno razlika u percepciji i stilu učenja i da će kroz vrijeme obojica pohvatati i govor i pismo, ali će uvijek jednom bolje ležati dopisivanje (i ja sam takva) a drugom govor (moj mlađi sin je živi primjer, ako može koristiti jezik za blablabla - nema šanse da išta napiše...).

[makita]

Možda bi trebali otvoriti novu temu - ovo je zanimljivo! Ja imam dva različita djeteta - jedan je ovakav (stariji = vizualni tip, uvijek odlične ocjene iz jezika na testovima, ali živi govor - nula bodova), a drugi potpuno obrnuto - taj sluša, razumije i govori sve, ali dobije jedinicu iz diktata jer nema pojma o pisanju! Zaključih da je to jednostavno razlika u percepciji i stilu učenja i da će kroz vrijeme obojica pohvatati i govor i pismo, ali će uvijek jednom bolje ležati dopisivanje (i ja sam takva) a drugom govor (moj mlađi sin je živi primjer, ako može koristiti jezik za blablabla - nema šanse da išta napiše...).

Ali to različito znanje nije u suštini ništa neobično.

Mislim, prirodno je da mi ko roditelji ili jednostavno promatrači sa strane želimo da oni briljiraju u svim aspektima, ali ni studenti jezika nisu skloni istoj stvari, bira se primjerice između prevođenja i profesorskog smjera.
Zgodno je jedino doskočiti poteškoćama u savladavanju pismenog izražavanja nekom kome ide usmeno i obrnuto. Tako da onaj drugi dio bude usvojen barem koliko je nužno. Volila bih o tome malo razglabat ako se otvori nova tema