Meni je najljepše i najlakše kad je lijepo vrijeme. Sve te dane po kući se radi minimalno (večinu dana čak ni to).
Dođem doma, ručamo i odlazimo.
Knjižnica, park, trgovina, druženje s prijateljicom koja ima dijete iste dobi, vožnja biciklima, ribnjak, sladoled,... svaki dan nešto.
Par dana za redom smo znali izači iz kuće u 16 i vratiti se u 22.
Cijeli dan sam u pogonu, ali sam tad "najodmorenija", rad u kući me užasno umara i nervira.
Uz to imam vrt, koji isto ima prioritet nad pospremanjem.

Dijete mi ili pomaže, ili se igra sam ili s prijateljima.
Veliki plus je dvorište, pa dijete može biti puno na dvorištu bez da visim nad njim kao kobac.


Poanta je da sam i ja užasno umorna, tome mi pridonosi moja štitnjača, ali sam najumornija ako se bavim kućom, pa se time ne bavim dok ne dođe voda do grla.