I ja sam umorna.
Iz mjeseca u mjesec mi postaje sve lakše.
Ja sam od oba djeteta uspjela izboriti da me ostave na miru pola sata nakon ručka - tada sam najumornija. Ponekad me ostave na miru tako da se valjaju i penju po meni, ali barem sam ja u horizontali na kauču. Zapuštam kuću da bih se bavila njima, točnije mlađim jer veći koristi svaku priliku da ide van.
Sjećam se kad sam imala jedinca petogodišnjaka da sam puno manje bila umorna, skoro uopće i nisam bila. To mi daje nadu da će dalje biti sve lakše i lakše.
Ponekad osjećam da mi i ne fali odmora, nego relaksacije, zabave, druženja. Bit će i toga sve više.