Sve su cure dobro rekle, definitivno bi pomoć dobro došla (meni je to baka koja skuha i dijete dovede iz vrtića i odvede u vrtić ako tata radi dnevnu).
Ja sam se dizala oko 6 da bih na posao došla oko 7,15 pa radila barem do 16,30 - 17,00 h.
Zato bih doma čim bih došla pojela ručak i ako je lijepo sa djetetom van na igralište ili park ili dvorište a ako je ružno igrala bih se sa njim što želi. Kućanski poslovi su svi stajali, navečer kad bi zaspao ja bih se resitirala zujeći u tv (nebitno što se prikazivalo) to mi je bio način odmora. Peglanje se svodilo na 1 mjesečno kad su se hrpe rušile sa ormarića. Umor je bio stalno prisutan i kao što netko reče mene je isto zabrinjavalo što sam zaboravna strašno.
U svakom slučaju dobro je uključiti i druge da se posvete djetetu (tata, baka...) znam da to neće smanjiti grižnju savjesti mama koje osjećaju da su zakinule dijete ali jednostavno to je neizbježno ako mama ne želi puknuti po šavovima.
Sad sam doma i moram priznati da mi je već teško otići i po njega u vrtić a odlazak na igralište je rijetkost u pravilu dočekamo tatu i onda ga on odvede. Rijetko se sam zaigra uvijek traži nekoga da sudjeluje, istina sad će 4 godine tek pa možda i to igranje u društvu još nije toliko primamljivo ( i na igralištu se rađe igra sa nama nego sa drugom djecom osim ako nije netko poznati).