Koliko lijepih postova! Odlicne ste sve do jedne - fali mi botun za lajk na cijeli topik u kompletu!
(Ja bi na trece, a nakon prvog u radjaoni sam vikala nikad vise)
 |
|||
|
|
|||
Koliko lijepih postova! Odlicne ste sve do jedne - fali mi botun za lajk na cijeli topik u kompletu!
(Ja bi na trece, a nakon prvog u radjaoni sam vikala nikad vise)
Posljednje uređivanje od Tiziana : 31.05.2013. at 17:41
Ja mogu samo podpisati da s troje klinaca stignem više nego s jednim...Kad se samo sjetim naših odlazaka na plažu s prvorođenom klinkom loše mi dodje...teglili smo sve i svašta, jadam mm i dijete i svi oko nas...sada sa njih troje spremni smo u 5 min... i tako za masu stvari.
A kad jih gledam kako su povezani, to je nešto prekrasno. Uvijek će imati nekoga...I kad nas jednoga dana više ne bude. I dodje mi da bi imala još koju bebu ali onda dodje na red onaj dio o kojem je pisala Trina - sada želim malo vremena za nas, za mm, za sebe, za putovanja, za svašta još....
Baš prije par dana, vani je bilo tmurno, kišno i bila sam umorna ko pas, pa sam jim stavila plastelin i rekla da se igraju a ja idem malo odmorit u krevet pa ako me trebaju da dodju po mene...i ostavili su me 2 i pol sata!!! ja sam spavala (ok s jednim okom budna) ...a to mi trenutno baš treba, onaj osjećaj da rastu i da mogu malo i bez mene...da nisu više 100% ovisni o meni jer zadnjih 8 i pol godina je netkoo ovisan o meni...
ali nikad se nezna...
In LoveMi imamo samo jednog. Ja prizeljkujem jos jedno, ali godine nam ne idu u prilog. No ponekad mastam i uhvatim se kako planiram to drugo i vidim se sa dvoje i cudim se koliko mi je stvari trebalo kad se V. rodio. I mislim si kako sada hrpu toga ne bih trebala. A MM neki dan kao da mi misli cita pa komentira na putu do plaze kako si uopce ne moze zamisliti da bi opet teglio kolica i sve ostalo sto smo jos i proslo ljeto nosili, gurali i vukli na plazu....Kad se samo sjetim naših odlazaka na plažu s prvorođenom klinkom loše mi dodje
Ali da smo malo mladji...
zato Mojca nemoj predugo cekati, jer sto si stariji to ti je (fizicki) teze. Ali ne i nemoguce. Nadam se.
Što se tiče stvari, tu sam skroz opuštena... kao d aje treće... kad smo lani išle na plažu, a nije imala ni godinu dana, nosila sam jedan ručnik za obje, kapicu za nju i neku voćku. I to je bilo to. Lažem, imala sam i novčanik za popiti kavu na povratku.
Mojca ja sam od onih što ponekad skoče u život bez previše razmišljanja
znam da se nekome to može činiti suludo, neodgovorno, bedasto i svakavo
ali za mene je tako jedino ispravno-
postupiti prema impulsu koji dolazi iz dubine tebe
čak i ako sve okolnosti ne idu u prilog
ali nekako stvarno vjerujem u intuiciju i u to da se najbolje odluke donose iz srca i duše
ne želim biti patetična ni pumpati te ovdje otrcanim frazama
samo ti dajem podršku da postupiš prema svom osjećaju
ja jesam, dva puta i nije mi žao
ako me uhvati i treći ću
gle, daleko od toga da je život bajčica i da uvijek ide sve kako sam ja zamislila, ma kakvi
ali generalno gledajući kad se osvrnem iza sebe, sve je na svom mjestu
prvo sam dijete rodila još dok su mi ostali neriješeni ispiti na prvoj godini fakulteta, dakle u nevrijeme samo takvo
svi su se čudili i vjerujem da su bili sigurni kako je gotovo s mojim školovanjem
e bome nije, par godina poslije diplomirala sam, a moje dijete je bilo jako ponosno
drugo sam poželjela usred gradnje, kredita, nezaposlenosti, svega što je išlo u prilog tome da ne stvaram novu djecu
ali što ću kad se javio poznati osjećaj i obuzeo me svu. mene ti to začara, nema više da udahnem bez te čežnje, bez tog osjećaja u trbuhu, stalno me prati... opet sam skočila u taj vrtlog života. jednostavno sam odlučila da se ne smijem bojati života. život ti je dan da ga živiš a ne da ga promatraš iz zapećka!
Meni je sad s dvoje savrseno - cak i kad sam umorna, lijepo mi je. Slusam kako spavaju, kako disu upravo, i nekako sam najsretnija osoba na svijetu. Nastojim se manje brinuti i strahovati a vise radovati i smijati jer zivot jest radost, djeca jesu istinsko veselje a moje su kceri moje najvaznije uciteljice koje me svaki trenutak uce kako biti ovdje i sada i kako zastati i pomirisati cvijet i naprosto ostati zadivljena vjetrom na licu i radovati se pticicama i pesekima u parkicu. Moje uciteljice su. A za onaj osjecaj kad sam ih prvi put upoznala, kad su se nasi pogledi sreli, kad su prestale plakati cuvsi moj glas... E zbog tog osjecaja ne mogu garantirati da necu imati jos jednu bebu jednoga dana... Mlada sam
Mojca, slijedi svoje srce!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom