bicikl i padanje s njega

[seni]

ponukana
1. topikom od tridesettri o padu sa bicikla i ozljedi vilice i zubica i
2. tim da smo ini (6 godina) u subotu kupili novi, veci bicikl sa sest brzina (ona i mm izabrali, ja se u bicikle ne kuzim) i da ona bjesomicno juri,
sljedeca pitanja:

1. koliko cesto djeca padaju tako da se ozbiljnije ozljeduju?
2. ima li kakva preventiva?

ja ne bih svojoj kceri priustila ono sto su meni moji roditelji (sve je opasno, pa sam se pola zivota bojala puno toga), ali malo me stisne u trbuhu kad vidim kako ona juri, a bicikl stvarno nije mali.
mislim spretna je ona i od tri i pol godine vozi na dva kotaca ( bez onih pomocnih tockova) ima i kacigu na glavi, ali ipak malo sam ustrasena.
bojite se i vi?

[Davor]

Mene to tek čeka. Bicikl imamo, ali ostatak opreme još nemamo - nije bilo kad smo našli bicikl. Sad bi trebalo biti u baš svakom sportskom dućanu.
Padanje? Obzirom da sam odrastao na biciklu ("Mali Pariz", Slavonski Brod), znalo se poneki put i pasti. Srećom bez većih cirkusa. Čak mi se čini da je to OK: dijete padne i nauči kako to izgleda pa potom više pazi.
Za razliku od padanja, sudaranje s vozilima u prometu obično ne prolazi toliko bezazleno. E, toga me je strah.

[Inquirer]

Evo ja sam odrastao na biciklu u gradu gdje je sve uzbrdo-nizbrdo.
Padalo se gadno. Mos mislit kad na nizbrdici preletis preko glave.
Ali nikad nista slomljeno. Samo modrice i razderotine. E kad sam ja to prezivio i moji klinci ce sigurno padanja na ravnom u Zagrebu.
Stoga se uopce ne bojim. Treba im samo dobro objasniti kuda se smiju voziti, a kuda ne i kad budu veci objasniti im prometna pravila jer ce onda voziti i bez roditeljskog nadzora.

[tanja_b]

Moj brat je kao klinac imao nekoliko stvarno gadnih padova s bicikla. Oba puta su stradali zubi (jednom izbio, drugi put slomio).
S druge strane, i ja sam padala s bicikla, pa nikad ništa osim ogrebotina. A preventiva... ne znam.

[Mony]

Mene je vise strah, sto je i Davor rekao, kako ce se L. kao vozac bicikla jednog dana morati ukljucivati u promet koji je danas puno gori nego kad smo mi bili djeca :/
Vidim da je malena od 33 dosta lose pala , ali o voznji kao voznji nisam razmisljala, jer padova ce definitivno u pocetku biti, a to znaci da postoje 2 opcije: pustiti dijete da nauci voziti i da padne, ili ga drzati u kuci da kroz prozor gleda ostale kako voze :/
Moj je moto, koji sam vec iskusila na svojoj kozi, da uvijek gadnije stradas od posljedica tudje gluposti i nepaznje i sebicnosti! Toga se najvise u prometu bojim.

[Davor]

Vic:
Vrati se Ivica iz škole i čuje netko je pod tušem, škicne kroz ključanicu, kad ono njegova starija sestra uzdiše, gladi se po tijelu i ponavlja: "hoću dečka, hoću dečka..."
Scena se ponovila nekoliko slijedećih dana.
Potom je Ivica pod tušem vidio sestru i dečka.
...
Dan potom Ivica pod tušem, uzdiše, gladi se po tijelu i ponavlja: "hoću bicikl, hoću bicikl..."

[Zoila]

koliko cesto djeca padaju a da su ozljede ozbiljnije - to sve ovisi o karakteru dijeteta, jer npr. neka djeca su po prirodi oprezna i ne pada im napamet probat kaskaderske vratolomije, a neka djeca (kao ja npr. kad sam bila mala) MORAJU testirati granice svega, pa i granice svoje snage, sposobnosti, i mogucnosti. Nema nacina na koji nisam pala sa bicikla, jednom sam preletljela prek volana na zemlju pa je bicikl onda preokrenuo i pao na moju glavu, pa odbio se s kacige i odkoturao nizbrdu jos malo - jos uvijek imam tu kacigu s udubinom koja je mogla biti na mojoj glavi a ne na kacigi. Mislis da sam poslje toga bila opreznija? Nakon toga sam se uclanila u klub za brdskibiciklizam i krenula na trke. Ako ti je dijete vec takvo, uci ga kako se cuvati, i inzistiraj na zastitu (zglobova, koljena, glave) - ako je dijete ekstremist, nabavi onu kacigu koja ima nastavak koji stiti bradu.

[Zoila]

zaboravila sam reci, i ja se vise bojim voznja po cesti nego voznja po brdima.

[mamma san]

Ko klinka nisam nikad padala sa bicikla. Možda jedino kad sam ga učila voziti.

Ali zato sam ko stara izlohana tuka, vozeći se sa svojim dečkom (MM danas), puna ljubavi i opčinjena njegovim stasom, probala zagrliti (jel'te, obgrliti), i opala ko prasica...i uspjela sam si na pedale tako razderati podkoljenicu, da sam imala takav ožiljak o kojem vam ne želim pričati...
i dan danas ga gledam.....

[ms. ivy]

mammaaaa

[tridesetri]

ponukana
1. topikom od tridesettri o padu sa bicikla i ozljedi vilice i zubica i
2. ima li kakva preventiva?

samo jedna mala napomena, moja m. jos nema niti dvije godine, dakle nije ona pala s tricikla i ozlijedila se zbog neke brzine (ili zato sto nije imala kacigu) nego je pala upravo onako kako je zoila lijepo objasnila:

koliko cesto djeca padaju a da su ozljede ozbiljnije - to sve ovisi o karakteru dijeteta, jer npr. neka djeca su po prirodi oprezna i ne pada im napamet probat kaskaderske vratolomije, a neka djeca (kao ja npr. kad sam bila mala) MORAJU testirati granice svega, pa i granice svoje snage, sposobnosti, i mogucnosti.

kad sam ja bila mala mene su drzali ogradjeno u vrticu pa sam svejedno puna oziljaka.
m. nismo nikada drzala u vrticima, ogradicama i sl. i bez obzira na ovaj pad jos uvijek mislim da je bolje dijete pustiti jer ako nista drugo cini mi se da je upravo zbog toga puno spretnija (nego sto sam npr. bila ja) i bez obzira na to sto je u nepune dvije godine imala dvije dosta gadne povrede cini mi se da je super spretna jer da je vidite gdje se sve penje, i kakve sve kaskaderske vratolomije izvodi, mislim da je jos super i prosla.
a da nam je tesko, je, narocito nakon ovog sivanja, dobivam deset slomova zivaca dnevno kad je vidim kako hoda po rubu kreveta, penje se u lavabo i sl. ali sto da napravim? mogu je jedino zavezati...
ako tko ima kakav pametan prijedlog rado bih ga cula!

[tridesetri]

eh zaboravila sam reci najzanimljiviju stvar u cijeloj prici.
svih nekoliko puta sto je m. ozbilnije pala, to je bilo kod kuce i to dok smo i mm i ja bili doma. dakle koliko god si covijek poslije misli "evo vidis, mozda smo mogli bolje paziti" cini mi se da padanje nema veze s roditeljskom nepaznjom...

[seni]

zoila, nadam se da mi kcer nije ekstremist.
kad malo bolje razmislim, ona je hrabra, ali nije bezglava i zapravo se skoro pa nikad ne dovodi u nepromisljene situacije. (sad kuckam u drvo, da ne ureknem) na dva kotaca je provozila u jedno popodne i mislim da je samo par puta lako pala. (mm je bio s njom, ja dosla nakon kazalista i vidim dijete vozi)

malo ste me sada utjesili vi vozaci. a i dobro je znati da postoje te kacige sa stitnikom za bradu (nisam znala).
zapravo mi se ne cini tako opasno ravna voznja u parku i slicno. ali kad pocne raditi one osmice i slicno, pa se u zavoju nagne na 30°, meni se cini ko da ce svaki cas izgubiti ravnotezu. mozda i zato sto ja bicikl ne vozim (traume iz djetinstva), pa mi onda izgleda opasnije nego sto jest.
o prometu cu brinuti kada dode vrijeme.

33 nisi jedina. jedine promjene u stanu kada je ina dosla su bile zastite uticnica. ogradice i slicno ja ne volim i nikad ih nismo imali. cura se je verala i provlacila posvuda i nista joj nije bilo.
ako je trazila pomoc (a trazila je ako bi procjenila da ne moze sama) mi bi joj pokazali kako mi mislimo da bi se mogla popeti ili nesto drugo napraviti sto je htjela a nije mogla.
mislim da je to dobar nacin. ali to znas vec i sama, vidim.

mama san, hoces mi reci da se trebam poceti brinuti, tek kad se ina zaljubi? hm,hm dakle imam jos vremena.