Dakle, da ne otvaram novu temu, nadovezat ću se ovdje. Rodila sam 25.5. carskim rezom curicu od 2470 gr. u 35+5. tjednu. U inkubatoru je bila 6 dana, ja sam se počela izdajati drugi dan nakon carskog tako da sam joj izdojila jedan obročić kolostruma. Nakon toga je bilo sve manje mlijeka, da bi kasnije pravo nadošlo. U bolnici smo bile 11 dana, dva puta smo je probali staviti na cicu, ali nije mogla prihvatiti bradavicu, pa sam joj izdajala i mala se navikla na bočicu. Inače, jako je mirno dite. Stalno spava, sestre su je budile za hranjenje, pa bi nastavila spavati. Kad smo otišli je imala 2500 gr. Po dolasku kući sam je pokušala prebaciti na cicu, ali me bilo strah da nije gladna pa bih joj još izdojila - tako sam radila dva dana, a onda mi je došla mama i rekla da joj gurkam cicu dok ne prihvati (stara škola) ) I tako smo gurkali i gurkali, došla patronažna nakon 5 dana kad ono ona izgubila na kilaži. A niti je plakala, niti se šta bunila, vjerojatno je cuclala ovo što bi samo iscurilo - dakle jela tek toliko da preživi. Onda mi je patronažna rekla da je budim svako 2.5 sata i dajem jesti kako god, samo da pojede. Opet sam bila uporna sa cicom, ali kako me bilo strah da ne smrša još opet bih izdajala. I onda sam otkrila onaj nastavaka za bradavicu i to je bilo bingo. S time doji ko velika. E sad, u četiri dana je dobila oko 200 gr, a četiri dana nakon toga još 80 gr. Ona spava ko top, moram je buditi za hranjenje, nekad pojede više, nekad manje. Ja je pustim da odspava po 4-5 sati, po noći zna i 6 odvalit. Smijem li to radit, oće mi tako nestat mlika? Toga se sad najviše bojim. Koliko često je tribam hranit da bi količina mlijeka rasla za njezine potrebe?