kada članovi obitelji bezosjećajno upregnu mm-a odmah nakon poroda

[ekoi]

Jako sam ljuta.

Suprug mi je inače jedina podrška i oslonac u svakom smislu u ovim danima nakon poroda. Nemam mamu, sestru, ili nekog trećeg bliskog sa nekim iskustvom tko bi mi uskakao u pomoć.
Muž se vratio na posao ovaj tjedan tako da sam sada sama sa bebačem od 6 ujutro do 6 naveče. Svekrva mi pomaže utoliko što kupi stariju kćer iz vrtića i dovede k meni doma. Inače jedva čekam da se muž vrati s posla da provedem malo vremena s njim i uvelike mi pomaže oko hendlanja sa starijom curkom i kućanskim poslovima. Na kraju dana se oboje strovalimo u krevet, naravno.

i sad dolazimo do problema. Moji svekiji smatraju sasvim normalnim tražiti mog muža koji je već ionako totalno opterećen i iscrpljen da ide s njima pomagati im nositi neke ormare iz dućana, pa šogorici montirat nova stakla, a sad u subotu bi da pokreće zidove u kući.
Mene jako smeta što ne uzimaju u obzir da osim što muž radi a ja rodila prije 2 tjedna da imam potrebu da mi je muž doma i da imamo dvoje djece, kućanske poslove i druge obaveze.

Bi li i vas to ljutilo i bili vi rekli da vas puste na miru prvih mjesec dva da budemo obitelj, da se oporavljamo, prilagođavamo, družimo, odmaramo...

[Zuska]

Naravno da bi me smetalo i to bih im rekla, odnosno bismo im rekli.
Ekoi, čestitke!

[butterfly_]

definitivno nije u redu od njih... mala beba zahtjeva brigu 24/7 i uz starije dijete trebaš pomoć!
a uvijerena sam da bi i TM htio svaki slobodan trenutak provesti sa vama i vikendom nekako nadoknaditi to što radnim danom nije s vama...

[tangerina]

Naravno da bih tražila da vas puste na miru, samo ne bih spominjala mjesec dana, možda će trebati i duže. Ljudi nekad ne misle uopće kako je u tuđim cipelama, nego samo pitaju ono što bi njima bilo zgodno, a ako pristaneš, ostanu u uvjerenju da ti nije problem.
I čestitam na bebici

[Nena-Jabuka]

Po meni to nije u redu.
Prva dva tjedna po porodu nikad nisam htjela biti heroj i raditi po kući
jer to smatram bitnim za svoje buduće zdravlje i potrudila sam se osigurati osobu koja mi je u to vrijeme kuhala.
Muž je išao na posao, ali se ne sjećam da bi ga u tih prvih mjesec dana (i više) netko angažirao za svoje potrebe.

Definitivno je to vrijeme kad bi drugi trebali uskočiti vama, ako mogu i ako vi to želite,
ali je minimum obzira to da bar ne traže za sebe usluge.

[IvanaR]

Potpis na sve do sada. Reci lepo prvo mužu da ti smeta, a onda osmislite strategiju šta reći ostalima. Nešto sumnjam da je on baš oduševljen time da nosa ormane i kreči.

[kavofob]

ako nemaju obzira, tražite ga za sebe

razumijem kako se osjećaš, ali najbolje da o tome razgovaraš sa suprugom i da oboje zauzmete isti stav; kad idući puta netko nešto zatraži, neka suprug odmah odgovori da ne može jer želi biti s obitelji

očekivati da će drugi sami misliti na vaše potrebe i želje je unaprijed izgubljena bitka

[uporna]

Prvo čestitam na bebici, a drugo ukoliko je nešto neophodno (mada navedene stvari po meni nisu u toj kategoriji) da im on pomogne mislim da bi se on trebao dogovoriti da može jedino ako svo vrijeme koje će on provesti pomažući njima, njegova mama ili šogorica moraju biti sa tobom i pomagati ti (skuhati, peglati, bilo što što tebi treba). Znači trampa usluga.
Naravno da je idealno da je TM sa vama i da ti je ljepše biti sa njim ali na ovaj način bi ispalo da eto nema problema da on uskoči njima ukoliko to ne znači da si ti sama sa dvoje djece bez ispomoći. Možda onda svekiji shvate da im radovi nisu tako hitni .
Drugi načini možda izazovu trzavice u obitelji a kako vidim da očigledno oni ne kuže problem (ili se prave da ne kuže), pa odbijanje bi trebalo biti isključivo od TMa ukoliko je on u stanju postaviti stvari na svoje mjesto (često to muškarci ne mogu rješiti sa svojima a ako se uplete snaha onda ispadamo grozne rospije).

[bijelko]

trebaš im reći, da znaju i za ubuduće. nitko normalan se ne bi smio ljutiti. ako i da, šta te briga, imat ćeš obitelj na okupu.

[Anemona]

Naravno da bih tražila da vas puste na miru, samo ne bih spominjala mjesec dana, možda će trebati i duže. Ljudi nekad ne misle uopće kako je u tuđim cipelama, nego samo pitaju ono što bi njima bilo zgodno, a ako pristaneš, ostanu u uvjerenju da ti nije problem.
I čestitam na bebici

Točno ovako.

Realno ljudi su pitali, on je pristao. Meni se to puno puta dogodi da očekujem da netko čita moje misli, a hebi ga, ne čita. Ljudi gledaju svoje potrebe.
Računica je vrlo jednostavno, kad dobije pitanje ili prijedlog u stilu poslije ćeš mi pofarbati stan, TM odgovori u stilu ne mogu imamo malu bebu.
I to je to.

Milijon puta se ulovim u situaciji da netko vidi nešto očito, ali ne vidi, ili se pravi da ne vidi, sasvim svejedno. Bit je da sami moramo postaviti svoje granice, a ne očekivati da ih drugi vide i poštuju.

[Optimist]

Bi li i vas to ljutilo i bili vi rekli da vas puste na miru prvih mjesec dva da budemo obitelj, da se oporavljamo, prilagođavamo, družimo, odmaramo...

ekoi, čestitke

Odgovor na tvoje pitanje je - da, naravno, ljutilo bi nas!

Zapravo su mi nevjerojatni tvoji svekiji i šogorica Ako vam već ne pomažu, onda nek vam, barem, ne odnemažu.

Prepusti mužu da to sredi sa svojima, ti si tek rodila, a i manje će za zlo uzeti ako sin porazgovara s njima.

Ako ne shvate, njihov problem. Bolje da imaš svog muža uza se i dijete, nego da udovoljavate drugima i na kraju nemate vremena za vašu obitelj.

I nije to samo mjesec-dva, postavite se i za dulji period.

Naravno da ćete uskočiti ako je nešto stvarno jako važno, ali ormari, stakla i zidovi ne spadaju u tu kategoriju. I ti zahtjevi u ovo doba odaju njihovu sebičnost, čini mi se.

Sretno!

[cvijeta73]

Naravno da bih tražila da vas puste na miru, samo ne bih spominjala mjesec dana, možda će trebati i duže. Ljudi nekad ne misle uopće kako je u tuđim cipelama, nego samo pitaju ono što bi njima bilo zgodno, a ako pristaneš, ostanu u uvjerenju da ti nije problem.
I čestitam na bebici

potpis. i na anemonu. tako je to. čestitke i od mene!

[Anemona]

Ali zašto je postalo toliko teško na prvi upit/prijedlog reči NE?
(Ovo se pitam i za sebe.)

Jednostavno i jasno ne, rješava večinu situacija, barem takvih.

Npr. očekujem da će osobe xy vidjeti da je meni teško/naporno kad sam došla s posla i ne poslati mi npr. djecu na čuvanje.
Normalno da je u mojoj glavi to logično i jasno i nije mi jasno zašto to netko drugi ne vidi, ali s druge strane tko meni brani da kažem ne i pošaljem djecu doma?
Znači, ja sam šutke pristala na situaciju, kao i vi.
Ima jedna prosta narodna: ne možeš biti heben i pošten.

[bijelko]

Ima jedna prosta narodna: ne možeš biti heben i pošten.

istina živa
moja mama bi rekla, dobar i lud su braća

baš si dobro rekla, nekad valjda očekujemo da nam čitaju misli. ja prva. onda budem ljuta sama na sebe, onima koje najviše volim kažem što ih ide a ovima malo daljima se ustručavam.

[cvijeta73]

Npr. očekujem da će osobe xy vidjeti da je meni teško/naporno kad sam došla s posla i ne poslati mi npr. djecu na čuvanje.
:

evo, npr ja se znam uloviti da mislim da ono što meni nije teško, nije ni drugima. skroz nenamjerno.

npr nikad mi ne bi palo na pamet da je nekome nakon posla teško pričuvati djecu (pod uvjetom da imaju više od 3 godine), pa se već vidim da mrtvo-hladno, bez ikakvih primisli pošaljem svoju nekome na čuvanje, niti ne sluteći da je to neki problem.

to se ne odnosi na uvodni post i tek rođeno dijete, ali htjela sam reći da svi više manje ipak mjerimo svijet svojim metrom. i zato te i potpisujem.

[Sumskovoce]

Čestitam ekoi!
Budite jasni, TM i ti oko vremena koje vam je potrebno za obitelj i prisjeti rodbinu koliko je ovo vaše razdoblje zahtjevno i koliko vam znači vaša intima i vrijeme provedeno zajedno.
Moraju razumijeti.

[Anemona]

npr nikad mi ne bi palo na pamet da je nekome nakon posla teško pričuvati djecu (pod uvjetom da imaju više od 3 godine), pa se već vidim da mrtvo-hladno, bez ikakvih primisli pošaljem svoju nekome na čuvanje, niti ne sluteći da je to neki problem.

Pa i nije problem - jednom, dva puta tjedno, ali 6 godina svaki dan, ponekad i je problem.

[Mojca]

Čestitam na bebici!

A što se tiče ostatka posta, odgovor je turbo jednostavan: odježite svi!
Može, doći ću vam pomoći, ali za tri mjeseca.

[Angie75]

Ali zašto je postalo toliko teško na prvi upit/prijedlog reči NE?
(Ovo se pitam i za sebe.)

Jednostavno i jasno ne, rješava večinu situacija, barem takvih.

Npr. očekujem da će osobe xy vidjeti da je meni teško/naporno kad sam došla s posla i ne poslati mi npr. djecu na čuvanje.
Normalno da je u mojoj glavi to logično i jasno i nije mi jasno zašto to netko drugi ne vidi, ali s druge strane tko meni brani da kažem ne i pošaljem djecu doma?
Znači, ja sam šutke pristala na situaciju, kao i vi.
Ima jedna prosta narodna: ne možeš biti heben i pošten.

Potpisujem prvi dio posta, a s ovom zadnjom poslovicom, moram priznati, imam problem.
Koji postaje sve veći što više razmišljam o njemu. Pa radije kažem: ne možeš i stisnuti i prdnuti

[Ivon]

Pričaj mi imam i ja takve, ja sam razgovarala s mm i stali smo dome na loptu. Tko se naljutio neka je, ne razmišljam o tome, bitni smo nas troje. A tako isto treba biti i vama. Na fino im recite, pa sad ako im ne odgovara koga briga, bar ćete vi imati mir.
Čestitke na bebici!

[mare41]

ovo mi nije palo napamet da je moguce, al drago mi da si pisala, sorry sto nemam savjet, al ko da je copy paste moguce buduce situacije-pogotovo kad se ne zna-ne zeli-ne moze reci ne
upozorit cu na to unaprijed, hvala

[Bubilo Bubich]

Što ste vi svi pristojni, osim Mojce .
Da l bi me naljutilo? Ma poslala bih ih sve u pm . (naravno to samo na forumu pišem, u rl bi podivljala pred mm, a ne znam što bi njima rekla).
Sve stoji da im treba reći, ali ajde ljudi - kome to padne na pamet 2 tjedna nakon poroda da im ide krečit, ostavit ženu samu doma s malom djecom?

Ako te tješi, imam i ja jednu, ne traži krečenje, ali je u kategoriji "ti sine sad uopće nemaš vremena za mene, susjedi pitaju zašto ne dolaziš". (i ja rodih prije 2 tjedna ) Čak mi je i rekla da zašto moja mama nije uzela godišnji sad kad sam rodila, zar ne vidim kako je njezin sin umoran (a jadan će biti doma samnom i klincima 3 tjedna na go). I tako to...

Reci mm-u nek ih otkanta po kratkom postupku, treba ti pomoći preko vikenda što više može, kupit hranu, ti moraš ležati što više, maternica ti se vraća (malo te dolje boli i zateže, jel da?) ...

[Optimisticna]

čestitke na prinovi!!!!!!
prvo što mi je palo na pamet je to da vam to rade namjerno, iz čiste zlobe i pakosti radi. Ne želim doljevati ulje na vatru ali stvarno, razbucati familijarni mir baš u momentu kad je došla beba... Ili su glupi ili nepristojni ili zločesti. Sumnjam da su toliki ljudi na hrpi baš glupi - ostaje nepristojni ili zločesti...
Ajde reci ti nama...zašto im šutiš?! Još onako friško od poroda i trudnoće (hormoni svi zbrčkani) joooooj bilo bi mrtvih...

[lidać2]

ja cu biti jedna od onih manje pristojnih ...i muz ti je tu kriv ,sam treba rec da nemoze i zavrsena prica...cak bi vise on trebao biti taj koji ce rec "zena mi je tek rodila i nezelim skakati kako kome puhne" i tocka...od njega se trazi da radi i on bi sam trebao znati kada je dosta ,kada moze i kada nemoze...ovako mozes samo ti ispasti "babroga" koja muzu neda nikuda...

moj je jedno vrijeme znao "pomagat" kada mu e puknuo film i rekoao da on nije niciji potrcko,ok ode tu i tamo nesto pomoc ali da ga vise zovu svako malo .ne...

[aleksandra70vanja]

Potpisujem prvi dio posta, a s ovom zadnjom poslovicom, moram priznati, imam problem.
Koji postaje sve veći što više razmišljam o njemu. Pa radije kažem: ne možeš i stisnuti i prdnuti

da bi reč rekla

[Jurana]

Situacija je jasna: to što oni rade, nije u redu.
Ono što vi morate napraviti: reći.
Točnije, TM, ne vi.

[Teica]

ekoi, čestitam

Čitala sam te i znam kako si izuzetna, hrabra i jaka žena!

Ne dajte se za*ebavati!

Ako ne misle pomoći, onda bar neka ne odmažu.

[mayato]

Čestitam ekoi i bubilo bubich
Ostalo su cure rekle

[trampolina]

Prvo čestitke na bebici

Pitanje glasi: jesu li oduvijek takvi da tm zovu za sve ili su promijenili ponašanje u zadnje vrijeme?

Glede rješenja problema sasvim je svejedno (jasno i glasno 'ne mogu'), ali mene bi zanimalo na tvom mjestu jesu li samo nesmotreni ili zločesti.

A što tm kaže na to, smeta li i njemu ili ne dijeli tvoje mišljenje?

[Beti3]

To da im pomogne nositi ormar i nije neki gubitak vremena, ta i njegova mama svaki dan ide po dijete u vrtić. Ali, farbanje kuće je stvarno nepotrebno u ovim tjednima nakon dolaska nove bebe u kuću.
Da li vi živite u jednoj kući? Da li je roditeljima tvog muža normalno da im pomaže inače?
No, nitko ne bi smio biti toliko neobziran i tražiti od novog tate njegovo vrijeme. I on ima bebu i želi biti s bebom. Ali, moraš reći, neće nitko shvatiti ako ne kažeš. No, znam da nije lako reći.

[Freyja]

U 9 mjeseci tvoje trudnoće nisu se sjetili da bi trebalo krečiti stan. Zanimljivo. A sad je neophodno, pretpostavljam. I ja si, naime, postavljam isto pitanje kao trampolina.

[casa]

Ma, dajte...možda ljudi ne kuže da je to sad nezgodno... Ono stiglo je proljeće i sad se kreče stanovi... Ili misle da se mama odlično drži pa da nije neki problem ...Ili misle da im se kupljenje djeteta iz vrtića treba nekako refundirat... Ili su u šumi...I zato se lijepo kaže: Ne mogu ovaj vikend, javim Vam se kad ću moći. I nikako se ne ide u objašnjavanje zašto se ne može, jer se time otkriva vlastita nesigurnost i krivnja, pa Neprijatelj dobiva municiju...

[Lucija Ellen]

Ekoi i ovdje cestitke na bebi!
zao mi je sto su vam svekiji bez razumijevanja, znam
koliko obzirnost znaci buduci da su moji vrlo obzirni. Ono sto ti zelim reci je da se probas ne ljutit, skuzi ih da imaju taktiku app (ako prodje - prodje), a s druge strane tm bi trebao jasno reci sto ne zeli i ne ocekivati da drugi znaju kak je u vasim cipelama. polazim od toga da nitko ne poznaje moju situaciju, mozda bi je MOGAO znati, ali ne zna, zivi svoj zivot. Cak i ako je nekad bio u mojoj situaciji - vise nije. Ima sad neke druge i drukcije brige. I obrnuto: mi tako ne znamo situacije drugih i osobno ocekujem da mi se kaze sto koga smeta. Isto tako kazem sto smeta meni i ko se naljuti, njegova stvar. Puno toga je u vasim rukama. Nemojte raditi nista sto ne zelite i cuvaj svoje zivce za svoju djecu, trebat ce ti - kak ce manje rasti, bude sve teze. Meni je najlakse nekak bilo prvih 6 mj. Od onda je svaki dan prica za sebe

[Tiziana]

Bome ja ne bih bila u stanju sutiti na ovo, a jos manje razumjeti ili razmisljati kao Beti da nosenje ormara oduzima malo vremena. Sve oduzima malo vremena, mozda je bas tih pol sata mami dovoljno taj dan za tusiranje i predah, a nikako da ih sastavi. A jos i krecenje??? Auuuuuu.... ja bih se bunila,i trazila ko ostale cure ostavljanje na miru

[Anemona]

I dalje se ne mogu načuditi.
Zašto u svakom pitanju gledati da se krije zloba?
Ne znam u kojem podneblju živi ekoi, ali kod nas je sad vrijeme kad se farbaju zidovi, jer napokon nema više toliko vlage.

Meni je ta situacija jednostavna da ne može jednostavnija. Ljudi žele malati, pitaju sina da li ćeš nam pomoči. On nije rekao ne.
Pa što bi sad ljudi trebali? Nikad više ništa ne pitati da se ne zamjere?
Da je odmah rekao ne, ne mogu, nikakvih problema ne bi bilo.

Naučite izražavati svoje želje i potrebe. To je čitava mudrost.

[Angie75]

Ma nije mi baš u redu ni pretpostavljati farbanje zidova svemu ostalom u danoj situaciji. Nije tu samo ekoi kojoj treba pomoć, tu je i tata koji je dobio bebu. Još mi je gore oduzimati tati vrijeme s bebicom, pogotovo ako radi na poslu veći dio dana.

[ekoi]

Najprije hvala svima na čestitkama

Puno ste toga napisale i hvala na podršci i savjetima, a ja mogu samo na kratko iskomentirati. Nije da oboje nismo mogli/znali reći ne. Svekr je banuo na vrata i pitao. Moj muž im se osjeća dužnim pomoći pa makar iscjedio iz sebe zadnju kap snage, ostavio kćeri i mene jadnu koja ga preklinje da ostane doma. Smatra da oni nama puno pomažu i da im on zato mora biti na raspolaganju. Nisam nezahvalnica ali stvarno me smeta što to muževo raspolaganje stoji za svaki dan i za svako njihovo kucanje na naša vrata. Živimo u odvojenim stanovima ali na istom katu. Time sve više osjećam da nam se privatnost narušava. Mislim da nisam neka zahtjevna cmizdravica, trebam samo svoj mir, privatnost i svog muža.Moj muž ne razumije zašto je meni problem ostati sama kad je sveki tu na raspolaganju. A ja ne želim nju, želim svog muža. Sveki je inače ok, ali je jako naporna i nametljiva, ne čuje kad joj se nešto lijepo kaže nego uporno tjera svoje, i nema filing za male bebe pa mi je jako iritantno kada hoće biti s malom.. Tako sam joj već u nekoliko navrata rekla da ne dolazi non stop, ali evo jučer je došla 3 puta unutar 3 sata.
Smeta me njihov moto mi smo obitelj i pomažemo si, ako to nema nikakvih granica i ako se pod tim motom sve treba tolerirati. Uostalom kakva je to pomoć i obitelj ako se moj muž njima osjeća dužan iako i sam kaže da mu se neda i ne želi ali smatra da mora jer je tako ispravno i jer oni nama stoje na raspolaganju. meni dođe da ukinem to njihovo raspolaganje jer takva pomoć mi nije pomoć ako se ja počinjem osjećati jadno i depresivno i nikog nije briga za to. Nisam se baš najbolje sad izrazila pišem na brzinu, moram gibat dalje.

[Beti3]

Dobro si se izrazila i ja te potpuno razumijem, a sigurno i mnoge koje imaju situaciju življenja s roditeljima vrata do vrata. Zato sam te i pitala gore da li živite u istoj kući Sve mi je to poznato i proživljeno.
A savjet? Ni sebi ga nisam našla. Dan po dan. Nekad sam ludila iznutra, nekad nisam. Nekad i izvana. Nekad je bilo po mome, nekad nije. I sad ih više nema, i tata i mama su mu umrli, jedan za drugim. Ali, to nije rješenje. Tuga je, bez obzira na sve.

[ekoi]

U vezi zlobe, ne mogu reći da su zlobni, više bezobzirni i svoje potrebe stavljaju na prvo mjesto ne razmišljajuć previše kako to utječe na onog na kog se odnosi. Nije mi jasno, ako im već ja i moji osjećaji i potrebe nisu bitne, kako mogu tako opterećivat i iscrpljivati svog vlastitog sina u ovim danima? Kakva je to majka, ak je već otac emotivni hendikep? Onda znate da mi sa takvim svekijima nije nimalo lako. Sve se svodi na nekakvu funkcionalnost i obaveze a ono kak se osjećamo i što nam zaista reba, nije bitno, to ćemo zatomiti, mi smo obitelj, pomažemo si jel... ja uporno govorim kako mi treba vode a oni meni daju banane, a jbg, pa onda ja ispadam nezahvalna, gle kolko su mi banana dali, kaj bi ja još više nekaj pored toga, i zakaj hoću tu vodu uporno, oni ne znaju kak bi s tim i kak bi mi to dali...karikiram...
kao što rekoh, nemam majku, sestru, bliske prijateljice nemaju djece i ne mogu razumijeti...meni samo treba da me neko svaki dan zagrli, pita me kako sam, ak mi se plače, da se isplačem, treba mi neko ko će sam doć i reć, evo idem oprat suđe i popeglat veš....ja imam samo jednu osobu koja to može i želi, a ta osoba nakon posla skoro svaki dan još nosi ormare, krumpire iz podruma, i sad će vikend provesti krečeći zidove, a to što ću ja doma sjedit i plakat jer se osjećam beskrajno usamljena i nitko od šogorice, svekija me neće doć pitat kako sam i jel mi što treba, iako mi jelte stoje na raspolaganju - na raspolaganju - za što?!! po dijete u vrtić mogu i sama, evo jutros sam je odvela, lijepo se još podružila sa djetetom i prošetala...a eto da mi je to sveki napravila, očekivalo bi se da joj mm zato poslije stoji na raspolaganju da joj donese nove teglice za cvijeće..ko je tu lud i kakva je to pomoć? kad mi mm stigne doma, mi imamo svega 3-4 h zajedničkog vremena koje je onda još rascjepkanom zbog muževog trčanja simo tamo svekijima... noćas nisam mogla spavati...identičan scenarij je bio kada sam rodila prvo dijete i bilo je tad gadnih svađa, al sam mislila da su nešto zapamtili os tada, ali eto, opet isto...da, tada sam postala teško pogođena depresijom...moram li opet prolaziti kroz to...?

[Charlie]

Draga ekoi, cestitke i od mene, i zagrljaj. Nemam slicna iskustva ali na primjeru moje mame koja je prolazila slicno mogu ti samo reci da je muzev odnos s roditeljima nesto sto ces tesko promijeniti. Ako je u njihovoj obitelji takav odnos oduvijek, to se ne mijenja preko noci. Mozda cak nikad. Nastoj ne upasti u zamku da se svadjas s muzem zbog toga, pokusaj mu mirno, iskreno objasniti kako se osjecas i zamoliti da samo malo stavi to svoje "raspolaganje" na led dok beba malo ne naraste, a ti imas stvari bolje pod kontrolom. Znaci ono, naravno da im je na raspolaganju, nemoj drvljem i kamenjem na njih, samo ne bas sad i odmah, apeliraj na bebu i sebe. Tako bih ja, jer mislim da u vasoj situaciji (susjedi ste, muz se osjeca duznim itd) nema koristi ici na noz, i moze samo biti uzrok svadje tebe i muza. Probaj biti mudra i traziti i ti pomoc koliko mogu, kad ti daju banane ti reci hvala, ali ja trebam vode; ako ti ne pase drustvo mozda ti pase da ti sveki opegla, obavi nesto za tebe, ne znam... Nije ti lako, nemoj me krivo shvatiti, vidjela sam kako se moze zatrovati odnos izmedju supruznika zbog njegove obitelji. Probaj naci neki nacin kako mozete funkcionirati svi zajedno.

[Tiziana]

Ajme Ekoi kako te kuzim ja sam gotovo u fotokopiranoj situaciji ali s razlikom sto nikad ali bas nikad nisam trazila niti prihvatila nikakvu pomoc oko oboje beba. Bas zato da mi se nebi mahalo pred nosom o zahvalnosti duznosti i sl. A i ukinula sam svekolike posjete i kucanja po vratima - dojim dovidjenja, treba mi mir. Kad sam rodila drugi put imala sam doma sina od 3 g 6 mj koji je isao na operaciju tonsila i adenoida, ja mastitis s 39,5 temp i vjeruj mi lakse mi je to bilo samoj odraditi nego imati neke svekrve i njene ufure po doma. Uostakom mrtva hladna je gledala u trudnoci kako vucem krcate torbe dok su na ulici nepoznati muskarci nudili pomoc.
Saljem svekoliku moralnu podrsku, naj se bedirati, i vodite racuna samo o sebi. Bebica je samo sada tako malena, a zidovi nece plakati ako ih se pofarba sljedece godine.

[Lucija Ellen]

Draga Ekoi, mozda je cijeli problem u tom osjecaju duznosti tm-a prema njima. Razgovaraj s njim. On se treba toga rijesit. Narusavanje privatnosti kakvo navodis je jezivo i tu su mozda korijeni tvoje ljutnje. Mozda da i njima kazes hvala za svu pomoc, ali zvat cu ja vas kad mi nesto treba?

[kina]

Ja pola vas uopće ne razumijem. Ekoi kaze da njegovi nisu zlobni, a mislim da je to najvaznije u cijeloj priči. Ja sam valjda totalno čudna jer ne mislim da tata mora cijeli dan biti pored usnule bebe od mjesec dana i gledati je kako bi se zbližili. Prebaciti ormar... puno bih se gore osjećala da gledam ili slušam kako oni vuku taj ormar sami, a moj muž sjedi na kauču ili pegla. Mislim da se u svakoj vezi (rodbinskoj, prijateljskoj, susjedskoj) treba biti otvoren i tražiti i reći što mislimo. Zašto ne dogovoriti da će tvoj muž pokrečiti stan, svekar prošetati sa starijim djetetom, a svekrva skuhati ručak za svih. Onda mami ostaje beba za hendlanje. Valjda sam ja navikla na život u obitelji gdje smo svi ko sicilijanezi, stalno vučemo padelice jedni drugima, uskačemo u čuvanju i razvoženju djece, mjenjamo ponekad svoje planove zbog drugih i ne ustručavamo se tražiti pomoć. Često se i zakačimo oko nekih stvari, ali znam da u svakom trenutku imam bar pet osoba koje će uskočiti ako nešto trebamo. Život je tada puno jednostavniji...

[ivana7997]

mislim da nema veze tko je zloban ni kakav je taj tko trazi. onaj koga traze treba znati reci NE i gotovo.

[Teica]

kina, blago tebi!

Imati takvu obitelj zlata je vrijedno!

[Anemona]

mislim da nema veze tko je zloban ni kakav je taj tko trazi. onaj koga traze treba znati reci NE i gotovo.

X do neba.
Ekoi, žao mi je , ali ti imaš problem s mužem, a ne svekijima.
TM treba postaviti granice i prioritete, pa će se svi prilagoditi.
A to da oni gledaju svoje interese, pa i ti gledaš svoje i ja svoje, sve je to prirodno i normalno, ali TM ne gleda vaše interese.

[ekoi]

Ja pola vas uopće ne razumijem. Ekoi kaze da njegovi nisu zlobni, a mislim da je to najvaznije u cijeloj priči. Ja sam valjda totalno čudna jer ne mislim da tata mora cijeli dan biti pored usnule bebe od mjesec dana i gledati je kako bi se zbližili. Prebaciti ormar... puno bih se gore osjećala da gledam ili slušam kako oni vuku taj ormar sami, a moj muž sjedi na kauču ili pegla. Mislim da se u svakoj vezi (rodbinskoj, prijateljskoj, susjedskoj) treba biti otvoren i tražiti i reći što mislimo. Zašto ne dogovoriti da će tvoj muž pokrečiti stan, svekar prošetati sa starijim djetetom, a svekrva skuhati ručak za svih. Onda mami ostaje beba za hendlanje. Valjda sam ja navikla na život u obitelji gdje smo svi ko sicilijanezi, stalno vučemo padelice jedni drugima, uskačemo u čuvanju i razvoženju djece, mjenjamo ponekad svoje planove zbog drugih i ne ustručavamo se tražiti pomoć. Često se i zakačimo oko nekih stvari, ali znam da u svakom trenutku imam bar pet osoba koje će uskočiti ako nešto trebamo. Život je tada puno jednostavniji...

ovako to valjda bude u normalnim obiteljima gdje su zdravi odnosi. mm-ova obitelj na prvu također djeluje tako, ali kad pogledaš dublje ne možeš se oteti dojmu da svaka njihova pomoć ima svoju cijenu, a meni to nije onda prava obitelj i nije pomoć, više je to sredstvo manipulacije i pasivne skrivene ucjene, koji možda ni oni ovako emocionalno tupi, nisu svjesni. e to je problem i to je ono što izbacuje iz takta. ja mislim da ak nekome pomažeš, radiš to iz čiste potrebe da pomogneš čovjeku, a ne da ga ostaviš dužnim i da ga siluješ ga do besvijesti sa svojim zahtjevima. svaka njihova pomoć je zapravo dug. to nije zdravo. to nije dobro.
i zato se želim osloboditi te njihove pomoći - duga.
netko je gore spomenuo peglanje i ostalo. mojoj sveki nikad nije to palo napamet pripomoći u ijednom kućanskom poslu, to joj je ispod časti. ona zapravo stoji na raspolaganju da mi čuva bebu ak mi zatreba, zapravo pokušava je se dočepati cijeli dan, a s obzirom na njeni emocionalni defekt i kolko je naporna i iritantna, ja se toga grozim. i uostalom, ne treba meni odmor i pomoć od bebe, ja u tome uživam, meni treba druga vrsta pomoći, kućanski poslovi i emocionalna podrška, a to od njih ne dobivam. nitko me od njih u ova 2 tjedna nije pitao kako sam, kako je prošao porod, kako se oporavljam, jel trebaš pomoć, kako mogu pomoći? jel to prava obitelj onda? zašto se mm osjeća njima toliko dužnim a ja toliko jadna? moja sveki se sama pozvala biti na raspolaganju za ono što meni uopće ne treba i ne želim, tako da se može reći da dok mm nema dok obavlja njihove zadatke, meni ima tko pomoći da se odmorim ako zatreba. jadno. staviti sebe na raspolaganje i za pomoć koja uopće nije željena i potrebna a odmagati tamo gdje mi najviše treba, i uporno se oglušavati na to.
mm je rekao da to moramo izdurati, da će on i dalje biti uz mene i napraviti sve što meni treba, a njegovi su takvi kakvi jesu i da se time ne opterećujem. a meni na to srce puca, kakvi su to roditelji koji tako čine svom djetetu, koji ga tako iscrpljuju i koriste, u ovakvoj važnoj etapi života. plače mi se.

[Anemona]

I dodatak: život u velikoj obitelji nije lak, znam jer i ja tako živim, ali ljudi se moraju prilagođavati i dogovarati.

Ponavljam, nitko ne čita misli.
TM je pristao i što bi oni trebali?

[Optimist]

kina, lijepo je da tvoja obitelj tako funkcionira i da ste vi svi zadovoljni. Međutim, ova obitelj tako ne funkcionira i ima nezadovoljnih. S pravom, rekla bih.

ne mislim da tata mora cijeli dan biti pored usnule bebe od mjesec dana i gledati je kako bi se zbližili. Prebaciti ormar... puno bih se gore osjećala da gledam ili slušam kako oni vuku taj ormar sami, a moj muž sjedi na kauču ili pegla.

Ovaj tata jedva da si može priuštiti i par sati za svoju obitelj, a kamoli cijeli dan da gleda usnulu bebu! Inače, nitko ni riječ ne bi rekao! Čovjeka nema od 6 do 18 h, žena mu je tek rodila, imaju još jedno dijete oko kojeg se treba brinuti. A tu su poslovi u vlastitom kućanstvu i ostale brige.

A valjda je i on nakon 12 h izbivanja (radi posla) zaslužio da malo i sjedne na taj kauč pa taman i ne peglao, već, eto, samo da sjedne i odmori uz svoju ženu i djecu.

Nisu oni neki bezobraznici koji ne žele pomoći roditeljima, traže samo malo mira i poštede u ovom razdoblju.

Sad smo se dočepali ormara…mislim da je to samo jedan od primjera (koliko sam isčitala između redaka). Treba srediti prioritete, a u ovom slučaju su to žena i djeca, oni trebaju pomoć pri kraju dana, za ove druge (tuđe) prioritete postoje i drugi rođaci, prijatelji, u krajnjem slučaju i - majstori!

[Optimist]

Ajme, koliko postova dok sam pisala