Hvala vam cure na tolikom potpisivanju.Potpuno neocekivano. Izgleda da u svojim stavovima ipak nisam Pale sam na svijetu, sto je lijepo za znati.
 |
|||
|
|
|||
Hvala vam cure na tolikom potpisivanju.
Mislim da je svim mamama (i tatama) koji prihvacaju AP pristup jako tesko uopce gledati , a kamoli ukljuciti u odgoj svog djeteta, tete cuvalice.
Barem je to nas slucaj( a i slucaj nekolicine nasih prijatelja koji imaju iste nazore u pogledu odgoja).
AP koliko god pruza sigurnosti mom djetetu, imam osjecaj da meni daje jos vise. Jednostavno, nemam brige kad svoju bebu pronosam, poljubim, zagrlim, kad joj zapjevam, nasmijem, nahranim, uspavam.....mislim nemam brige da li joj nesto nedostaje....
Ipak teta cuvalica je neminovnost u nasem slucaju ....i u pocetku mi je sve bilo mucno, neodgovarajuce....ma ono nije to ono kako bih ja ....ali eto, postepeno po par sati zajedno, pa onda njih dvije same na 1/2h, pa 1 h...i produzavanjem stigli smo do toga da njih dvije setaju (u kolicima) bez mene, uspavljivanje isto tako, hranjenje....
Makano, da u pravu si.
Evo mi sada imamo tetu cuvalicu skoro vec mjesec dana. Pa, da vas updejtam kako stvari sada stoje - plakanje smo rijesili tako da ja svaki dan idem sa njima u setnju i nosim svoj laptop. Kada Zach pocne plakati odmah ga uzimam i dojim. On tada zaspe, ja ga stavim u kolica a teta cuvalica ga vozi sat-sat i pol dok se ne probudi, a ja sjedim u parku i radim na laptopu.
Zach ju je vec dobro prihvatio i ona se sada navikla da ja odmah odgovaram na njegove "poruke". Cim pocne plakati ona ga odmah uzima na ruke, a ako ne prestane plakati onda ga daje meni. Meni je za sada to ok. Stignem nesto obaviti doma, imati malo vremena za sebe a opet sam blizu Zacha.
Drago mi je da ide na bolje
gle, ja dok nisam nabasala na ovu temu nisam ni znala da ovakav odgoj kakav ja pružam mojoj bebi i ima ime. ja ne znam drugačije i drugačije nije ni moglo bit. ili se moja beba rodila "ovakva" ili ja prirodno reagiram ovako, a ujedno ima ime AP.Makano prvotno napisa
moja beba neće nikom nego meni, čak ni mužu, po ovim stavkama mi smo totalno u AP + ekološki dojimo.
nije mi lako - leđa me bole, kuća je neuredna, on neće u kolica pa ni šetnje ne prolaze bez nošnje, a onda ako zaspe vozi se.
nikom ga ne mogu ostavit, a žudim otić u frizera na pol sata, oprat pod kuće, skuhat kompletni ručak.....
sad ima 4 mjeseca i navikla sam se - navikli su se i ljudi oko mene da je on "maza", "razmažen" - svakako nas zovu jer su svoju ostavljali da plaču.
priznajem, kad mi prikipi i ja svoga stavim u kolica pored sebe i operem suđe - a on za to vrijeme plače, gleda me i ostaje bez zraka.
ponekad mi nedostaje strpljenja, al on je zdrava, iznimno sretna i napredna beba.
e ja mislim da cu od sada uvijek upotrebljavati termin kojim je Litala tako lijepo okarakterizirala to razmazivanje - Nutela se razmazuje, a dijete se voli!
i ja ovo ponekad ne napravim, ali na koncu nikada ne operem sudje do kraja. nakon 30 sekundi placa, ja ga uzimam na ruke. ko sisa sudje! ne mogu i ne mogu ga slusati da place.
Ja sam sretnica koja je naletjela na "AP" tetu!!!
Na prvom razgovoru sam ja sramežljivo rekla da mi Matiju ne tučemo niti se s tim slažemo na što je žena u čudu pogledala i rekla pa naravno! I od ovog primjera pa na dalje ona uspješno sluša njegove signale.. Svaki dan ih zovem dva puta i nikad, ali nikad nisam čula Matiju da plače u pozadini!!!!
Uspješno ga od prvog dana uspavljuje.. nekad zaspe sam u kindaču, nekad ga malo nosa.... sve pet... No Matija voli malo odmjeravati snage kad smo obje doma ujutro.
Matija je tijekom prve godine života jako volio spavati na nama. Mi smo sate i sate provodili zavaljeni na kauč s nogama na tabureu i Matijom na prsima. Moja mama nas je zezala i govorila da ćemo ga naučiti bla bla bla..
I onda ga je ona čuvala tjedan dana... I naravno da je i na njoj spavao, a ona se bojala da se jako ne rasplače pa mu je i dozvolila (srećom nije pokušavala preodgajati).. Na kraju je rekla da joj je to najdraže sjećanje na te dane!!!!
On ima samo 4 mjeseca....ja sam tetu nasla tek kad je A-S imala 7,5 mjeseci...tada je vec pocela dohrana, pa sam ja dopustala teti da je hrani (ako je vec ranije probala namirnicu, nove sam joj ja uvodila), uspavljivala se dojenjem, ali sam dopustala da tetu ugleda prvu kad se probudi, pa tek onda mene.....ma bebe su pametne, brzo skontaju kako stvari stoje ...sad je teta, tata, nana(baka), deda mogu uspavati , i to svako od njih svojom metodom....moja je jos uvijek dojenjenije mi lako - leđa me bole, kuća je neuredna, on neće u kolica pa ni šetnje ne prolaze bez nošnje, a onda ako zaspe vozi se.
nikom ga ne mogu ostavit, a žudim otić u frizera na pol sata, oprat pod kuće, skuhat kompletni ručak.....
sad ima 4 mjeseca i navikla sam se - navikli su se i ljudi oko mene da je on "maza", "razmažen" - svakako nas zovu jer su svoju ostavljali da plaču.
priznajem, kad mi prikipi i ja svoga stavim u kolica pored sebe i operem suđe - a on za to vrijeme plače, gleda me i ostaje bez zraka.
ponekad mi nedostaje strpljenja, al on je zdrava, iznimno sretna i napredna beba.
Sto se ostalog tice....svi su wellcome da usisaju, skuhaju rucak i odu po namirnice ....i tako ce biti mnogo korisniji nego ako sjede i gledaju te saosjecajno.....
Frizer....samo organizacija i malo pomoci sa strane...prvo odluci se za frizera kod kojeg nije guzva, ili predhodno ugovori tretman bez cekanja....odluci se za krace tretmane (sisanje, feniranje), a bojenje i sl. ostavi za drugi put.. krenete u setnju sa tatom , podojis ga .....i ostavis tati da ga nosi....tako tu negdje u blizini, oko salona.....u slucaju frke moze ti ga donijeti, a ti cim zavrsis blizu si mu pa daj opet sike ako zeli...i svi zajedno dalje u setnju (a ne u ciscenje kuce! 8) )
Zaboravih reci kako sam tetu cuvalicu odabrala cim je rekla da je svoje dijete dojila 3 godine....a eto opet mi nije bilo lako ukljuciti je
momze drago mi je cuti da su stvari krenule dobro.....a eto rad u parku na laptopu je meni bas super ideja 8) ...tako si blizu, a ipak im dajes malo vremena da se naviknu jedno na drugo
[/quote]
U ovo vrijeme kada je počela ta tema ni moj m nije htio u kolica samo ako mu se spavalo. Sada uživa jer može sjediti. i ja uživam jer se mogu lijepo prošetati. Do tada sam ga nosala u bb koji sam dobila na poklon. A navijam za maramu da mi se kupi. Suđe perem s njim u bb-u, veš vješam isto tako a peglam na rate po 10tak min dok se on uspije zaigrati s kvačicama za veš. I smatrm da sam sada počela uživati u svom dijetetu kada sam ga uključila u sve svoje poslove i on uživa sa mnom. Bilo je teško i mislim da se sav trud isplatio. A spavanje što je to? I to će se valjda s vremenom vratiti.
da kazem i ja kako je kod nas sada.
spavanje - nista se nije promijenilo. 5-6 podoja po noci....
no, zato vec dva tjedna zach ide u setnju sam sa teta cuvalicom. zaspi bez problema u kolicima i vrate se nakon 3 sata. ja sam u pocetku bila skepticna, no onda sam ovaj vikend isla sa njim u kolicima i zaspao je nakon sat vremena, ali bez placa.
dakle, stvari se mijenjaju. treba im samo dati vremena, postivati njihove osjecaje straha od odvajanja, tuge, boli, srece itd...
pametno moje.
Evo i od mene koja riječ. Mi imamo dijete koje ne odgajamo po knjigama već isključivo po instinktu i njegovim potrebama i to nam se pokazalo kao najbolja metoda. Svi smo sretni i zadovoljni. Svaki savjet (mislim razuman) je dobrodošao ali djeca su različita i neke opće smjernice ne mogu se ni primjeniti baš sve, koliko god mi to željeli.
Naše dijete sa 6 mjeseci je ovakvo:
- uvijek se smije, plače vrlo rijetko samo ako zaista nešto nije u redu; nije problem ako ga netko drugi drži dok ga ne nateže kako on ne voli
- spava s nama, ali isto tako ako je pospan zaspi bez problema gdjegod ga spustimo ili ne spustimo (sling, rame, krilo...); spava uz bilo kakvu buku ili svjetlost
- uveče je sretan kad ide spavati (ne forsiramo vrijeme ali do 21h je u krpama) i sve vrišti od sreće, jer to znači plišana igračkica u zagrljaj, mobil s uspavankom i pusa od mame i tate; zaspi brzo sam i nasmiješen
- preko dana spava po želji; to su nekakvi normalni intervali budnosti i sna pa ih ne mijenjamo
- ne zna što je duda i bočica; ponekad se utješi prstićima ali čini mi se da je to ipak vezano uz izbijanje zubića; grickalice za zubiće (kolutiće) sam pridržava
- od rođenja siki po rasporedu koji je sam odredio a koji je gotovo po ustaljenim tablicama (patronažne bi bile happy al to nema veze s njihovim savjetima) u početku je to bilo svaka 2-2,5 sata a kasnije se ustalilo na 3 (naravno ako traži osim toga-dobije, ali to je vrlo rijetko); samo ponekad malo gucne vanredno zbog žeđi otkako su počele žege
- noću se rijetko budi; od 21 do 5-6 ujutro je mir i svi se možemo lijepo naspavati; oko ponoći (ili ponekad noću ako je uznemiren) potraži siku ali ne budi se; ujutro nas prvo pozdravi smiješkom
- nedavno je počeo osim sike papati kašice i obožava to, najradije bi sam trpao žličicu no zasad si pomaže prstićima; prihvaća sve, ne inati se, otvara usta kao ptičica i ako mu se baš ne sviđa prožvače malo i onda izbaci van ali prihvaća i dalje svaku novu žličicu (bananu skoro cijelu smlati!)
- odnedavno pije i malo vode (Janu) iz čaše za učenje s kljunčićem, pokušava je držati sam
- nismo bezpelenaši no sada mi je žao što nismo pokušali; skoro tri mjeseca smo bili u jednokratnim a onda smo užasnuti informacijama (nismo se na vrijeme dovoljno informirali) prešli na platnene (koje btw sama šijem, imamo svega nekoliko "kupovnih")
- presvlačenje nam je uživanje i prilika za igru i smijeh; malo je postao preživahan u zadnje vrijeme pa postaje malo teže ali to je OK
- svako jutro poslije buđenja i papanja odnedavno obavezno kakimo i piškimo u ,kak je mi od milja zovemo, "šonju"; ako uspijem skužiti namjeru obavimo to ponekad i preko dana; i ova radnja ga posebno raduje; noću samo malo piški u pelenu
- pomalo i brblja, naučio je da mene može dozvati i tražiti nešto ako viče ma-ma; bez greške prepoznaje obje bake (makar i preko telefona) kojima kaže ba-ba; pa-pa je znak da je gladan; nekako cmokne kad tražim pusu; daje pet i taši-taši o moju ruku; jaknicu ne voli oblačiti i viče ne-ne-ne
- voli pjesmice i brojalice, crtići ga raduju a od igračaka najviše voli nježne plišane životinjice
- kupanje je fantazija bilo u kadici bilo s nekim od nas pod tušem; naučili smo ga pomalo da ne pravi dramu ako malo vode uđe u oči pa nam je svima puno jednostavnije
Ima toga još dosta o čemu bih voljela pisati. Sramota me koliko nahvalih svoje dijete ali želim to podijeliti s vama!Recite trebaju li mi još kakve knjige? Btw ja sam jedna od onih "starih" mama preko tridesete. Moje godine (i "Mali princ") naučile su me da treba slušati samo svoje srce!
Sunac, ma sta ce ti dodatne knjige - ti imas "dream child".
I moje je dijete jako slicno tvome, sa iznimkom sto se nocu budi milion puta i sto nema nikakav raspored sto se sisanja tice. I ja sam mama preko tridesete i puno mi je lakse odgajati ovo dijete nego moje prvo, kada mi je bilo samo 20 godina.
I da, uvijek slijedim svoje srce. Ponekada se pokolebam kada sam neispavana i umorna, no sutradan opet vjerujem u ispravnost svog izbora.
A meni se sve bilo neugodno javljati kad nemam problema! :/ Ljudi me obično čudno gledaju kad pričam ovo što sam napisala al baš me briga - bitno da je nama super! A recepta nema, svi smo mi unikati!
momze, nemoj se ljutiti što ću ti ukrasti malo mjesta za svoje probleme.
ali, ne da mi se otvarati novi topic, mislim da mi je bas tu, kraj tebe mjesto
dakle, cure moje drage, mame, tate, ne polažem nikom račune o svom djetetu, o njegovom odgoju, slijedim svoje srce, instinkt i učim u hodu gledajući ga, osluškujući... znam što znači svaki njegov mmmm, svaki ssss, znam što znači položaj obrve u ovom ili onom smjeru
jer.... htjela bih tim ljudima u koje imam povjerenje i koji su mi dragi, ali koji na žalost kažu: "razmazit ćeš ga", objasniti, pokazati, reći...
a jednostavno ne znam.
zašto ću ga razmaziti?
zašto misle da ću ga takvim svojim načinom naučiti da ću umjesto njega ja izvršavati njegove duznosti, obaveze, kasnije, kad pođe u vrtić, školu, kad se zaposli...
zašto misle da ću mu kad bude malo veći, čim poželi kupiti mobitel, pa auto, motor.... jer mu neću smjeti ni moći ništa odbiti...
bit će razmažen, neodogvoran i neće se znati snaću u ovom "svijetu u kojem vladaju pravila, obaveze, duznosti"...
za svaku sitnicu trčat će mami koja će rješavati njegove probleme.
nikom nisam dužna pravdati se, objašnjavati, ali htjela bih znati odgovoriti.
onako, u dvije rečenice.
ili deset.
Tanja ne moraš nikome objašnjavati! Nikome! Ali onima do kojih je tebi stalo trebalo bi ovo biti dovoljno: Ti voliš svoje dijete i ono je sretno s tobom!
Tko to ne može shvatiti kakvo bi mu još objašnjenje moglo pomoći? A tamo stoosamdesetipetoj znatiželjnoj susjedi iz ulice koja se osjeća obaveznom nešto komentirati i savjetovati ljubazno predloži da ona kupi djetetu npr. krevetić ako joj BAŠ TOLIIIIIKO smeta što dijete spava s vama; ili pitaj da li bi ga htjela pričuvati dok vi skoknete recimo na ljetovanje pa da isproba i njezine metode... Ali sve to na fin način i u celofanu jer ne želiš se zamjerati nikome. I sve priče prestaju! (Kažem ja kojoj odmah rogovi iskoče kad mi netko počne pametovati!)
Ja već imam "veliko" dijete i rezultati mog odgoja se vide, tako da sad s drugim djetetom nitko ne dovodi u pitanje moje metode.
Kad je M. bila mala i kad bi plakala, bilo je komentara, pa pusti je da plače to ona tako komunicira, na to bi odgovorila: pa evo i ti sad komuniciraš, a ja ću te "pustit" da komuniciraš i skroz ću te ignorirat.
Na komentare za ljubljenje, grljenje, maženje bi odgovorila da mi dijete neće izrasti u "razmaženo derište" jer što više ljubavi dobije sad, manje će zahtjevati kasnije jer će biti sretno i zadovoljno dijete, a razmaženo dijete to nije.
Kaže J. Juul da "razmaženo" dijete nije ono koje dobiva previše onog što hoće (ili tako nekako), nego ono koje ne dobiva dovoljno onog što treba.
tanjaa, znas da je meni drago kad si ti uz mene. nekako mi je lakse izdrzati besane noci, kada znam da i ti tako nesto prolazis.momze, nemoj se ljutiti što ću ti ukrasti malo mjesta za svoje probleme.
ali, ne da mi se otvarati novi topic, mislim da mi je bas tu, kraj tebe mjesto
tanjaa, mislim da je ovo idealan odgovor. zacepi im usta i reci "ja u to vjerujem, kao sto vjerujem u svoje srce i intuiciju".
Joj, to sto Jesper rece mi je jedna od najboljih stvari u knjizi.
Kaze on da djeca zele puno toga, zele SVE. Roditelji su ti na kojima je odgovornost da procjene sto djeci zaista treba i da im to daju.
Razmazeno dijete = dijete dobije sve sto zeli, a ne dobije ono sto mu treba 8)
Ja se cijeli zivot ubijam da objasnim ljudima STO je to razmazeno dijete, i nekad uspijem nekad ne... A on to tako lijepo sroci u jednoj recenici da sam ja ostala otvorenih usta kako je to dobro i jednostavno rekao :D
da, genijalna rečenica - ništa više ne treba reći onima koji sumnjaju u ap.
dobra rečenica, sviđa mi se.
momze, tu sam ja, slijedim te
evo, da podignem malo ovaj topik...
vise nam nije problem boravka u kolicima, jer sada hoda sam i prilicno je svojeglav.
dakle, razmazenost...
ja mislim da sam do sada maksimalno dala sebe i sve od sebe. puno ljubavi, razumjevanja, slusanja, igranja...
ali, sinoc smo imali takve scene - niti sekundu nije htio biti sa MM, samo je jurio meni. baca hranu po podu, baca stvari.
iako jos uvijek spavamo zajedno u istom krevetu, uspjela sam postici da kada zaspi oko 9 navecer, odspava 2-3 sata u komadu sto je velika stvar. sada i toga nema - ako izvucem cicu iz usta, zivcano se baca po krevetu. :shock:
ne mogu sebi doci - sto se desilo sa mojim djetetom??
gdje sam pogrijesila?
bio je bolestan 3 dana i visio je non-stop na meni - da li je to razlog njegove privrzenosti/neposlusnosti/cega-li-vec... :?
najgore je sto je i MM puknuo film i kaze da se Zach treba naviknuti da vise vremena provodi sam, a ne stalno sa nama; da treba poceti spavati sam; da nemamo uopce vremena za sebe jer, uprkos cinjenici sto smo uvijek bili uz njega i odgovarali na njegove potrebe, on se jos nije naviknuo zaigrati sam.
mozda previse ocekujem od jendnoipolgodisnjaka... ne znam... bas me ta sinocnja scena toliko rastuzila i izbacila iz takta.
sa teta cuvalicom je zlato i, cini se, da je ona jedina koja u potpunosti uziva u njemu.
momze, pa sama si odgovorila - bio je bolestan. osim toga, ti sad imaš puno posla, možda si i napeta maloa on to osjeti i odgovara ti... a možda se sprema na neki razvojni skok pa mu sad treba dodatne pažnje i sigurnosti.
čuj, andrej je nas toliko željan da su rijetki trenuci kad se popodne i vikendom sam zaigra - a znaš koliko je stariji od zacha. kod bake se pak i po pola sata može sam igrati, pogotovo ako su njih dvoje sami. meni to uopće nije čudno... vremena za sebe imamo kad navečer zaspi, ukoliko se ne strmoglavimo u krevet (dakle, nemamo ga
polako, zach je još praktički beba!
(i to jako samostalna i napredna beba, tak da znaš)
bit će da to od bolesti, mali bebač...
moja Ema jedva dočeka da sam doma i od tad se ne razdvaja od mene. ako nismo na podu s kockama, ili mi nije na krilu kad čitamo slikovnice, nosim ju. svako malo veli tu je mama, ili tu je tata.
2-3 dana spava po noći i 3-4 sata ( :D ), malo se razbudi oko 5, malo papa, pa tu i tamo, onako u polu snu pogleda i veli, tu mama, tu tata. i zaspi dalje.
vikendom kad se ujutro probudimo svi zajedno, opet pjevucka tu je mama, tu je tata...
ima 15,5 mj.
izgleda da joj baš jako falimo. s bakom je sve ok i puno se sama igra, ali kd smo mi doba, želi 100% pažnju i nikoga drugoga
Momze on je sada dosao u fazu da pocinje dozivljavati frustraciju. Poceo je osjecati tudje granice i sad se mora nauciti nositi s tim.evo, da podignem malo ovaj topik...
vise nam nije problem boravka u kolicima, jer sada hoda sam i prilicno je svojeglav.
dakle, razmazenost...
ja mislim da sam do sada maksimalno dala sebe i sve od sebe. puno ljubavi, razumjevanja, slusanja, igranja...
ali, sinoc smo imali takve scene - niti sekundu nije htio biti sa MM, samo je jurio meni. baca hranu po podu, baca stvari.
iako jos uvijek spavamo zajedno u istom krevetu, uspjela sam postici da kada zaspi oko 9 navecer, odspava 2-3 sata u komadu sto je velika stvar. sada i toga nema - ako izvucem cicu iz usta, zivcano se baca po krevetu. :shock:
ne mogu sebi doci - sto se desilo sa mojim djetetom??
gdje sam pogrijesila?
bio je bolestan 3 dana i visio je non-stop na meni - da li je to razlog njegove privrzenosti/neposlusnosti/cega-li-vec... :?
najgore je sto je i MM puknuo film i kaze da se Zach treba naviknuti da vise vremena provodi sam, a ne stalno sa nama; da treba poceti spavati sam; da nemamo uopce vremena za sebe jer, uprkos cinjenici sto smo uvijek bili uz njega i odgovarali na njegove potrebe, on se jos nije naviknuo zaigrati sam.
mozda previse ocekujem od jendnoipolgodisnjaka... ne znam... bas me ta sinocnja scena toliko rastuzila i izbacila iz takta.
sa teta cuvalicom je zlato i, cini se, da je ona jedina koja u potpunosti uziva u njemu.
A i ovo vrijeme je cini mi se pocetak postavljanja nekih svojih granica - znaci ti oko sebe i TM oko sebe u odnosu na Zacha.
To bi otprilike znacilo da ako se on zivcano baca sto mu ne das da spava s dojkom u ustima - so be it. (osim ako tebi mozda pase tako spavati). I ako se zivcano baca, neka se baca. To je tvoja granica koju mu jasno daj do znanja, objasni. A on se mora nauciti nositi s frustracijom, jer zaista ne moze dobiti sve sto pozeli (ukoliko to ide previse na ustrb druge osobe).
Ja sam isto sigurna da to ima i veze s njegovom bolescu
Neznam bas jel sam ti pomogla
ma, izgleda da je problem i u meni tj. sto ja od njega puno ocekujem. puno puta imam osjecaj da kraj sebe imam odraslu osobu - nacin na koji komunicira, razumije itd... i onda se jednostavno iznenadim kada mi priredi tako neku 'djecju' scenu. :/
evo, jucer je bio super, ali samo zato sto je MM dosao ranije sa posla i otisli smo na cvjetni trg i bili 2 sata tamo (nakon sto je vec proveo 5 sati vani taj isti dan sa teta cuvalicom). igrao se sa klincima koje je tamo nasao, dosli doma, zaspao super, jutros super... ne znam. ocigledno je da je dijete koje je sretno ako nas ima 100%.
i ovo mi predstavlja problem jer ne znam gdje su te granice. zapravo kuzim iz tvog primjera (to sto si rekla, ako mi je tlaka da cijelu noc spava sa cicom u ustima, da mu objasnim da se to vise ne moze, jer je mama umorna itd...)
i zastrasujuce mi je to da se mora nauciti nositi sa frustracijama (iako mi svi to govore)
Moguce je da su i tvoja ocekivanja velika (imala sam istih problema kao i ti jer je inace k'o veliki i vrlo razuman, pa su me ti trenuci nerazumnosti izbacivali totalno iz takta).
Naravno da mora. To sad dolazi do izrazaja nakon prvog rodjendana jer sada postaju svjesni "zelje" i isto tako ljutnje kad nisu u stanju ispuniti tu svoju zelju. I eto frustracije.
Normalne doze frustracije su zdrave i sasvim ok za njegov razvoj. Zamisli da nikad ne bude frustriran (to bi onda znacilo i da dobiva sve sto zeli, - a ne nuzno i sto mu treba
I jos je dobro zapamtiti da uvijek postoje ONI dani kad nitko s nikim nije kompatibilan, svi sve grizu, pa tak i on - iako je mali.
I pripremi se da ce se takvi ispadi jos desavati i da je to NORMALNO - lakse ces ih hendlati kad se dese. Neces biti iznenadjena.
Anchie, hvala.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom