Sklon potuci se, a krece u vrtic.....

[mimi 25]

Najstariji deckic na jesen krece u vrtic. Dakle, sa 3 god i 10mj.
Jako me muci sto je on sklon potuci se sa drugom djecom kada ga obuzmu frustracije. Jako smo puno razgovarali s njim o tome, odlazili iz parka ili s rodjendana momentalno nakon sto udari neko dijete i poboljsanje je primjetno, ali jos uvijek mu se dogodi da nekoga udari.
Nedavno smo bili na rodjendanu gdje su bila i starija djeca od njega, vrticarci, i dok je udario jednog deckica svi su se urotili protiv njega. Zadirkivali su ga, nisu se htjeli igrati s njim.......odmah je postao etiketiran kao " onaj koji se tuce". nisam htjela ovaj put otici s rodjendana jer me zanimalo sto ce biti idalje. I iako se nakon mog razgovora s njim htio lijepo igrati vise nije mogao uci u grupu, jednostavno ga nisu prihvacali.
Tako me strah sto ce biti kada on krene u vrtic. Ne zelim da mu se dogodi da ga ostala djeca odbace, da se nema s kim igrati, da ga odmah etiketiraju kao nasilnika.
I ustvari me je najvise strah da kada on shvati da se nitko ne zeli igrati s njim ako se tuce i pozeli se pristojno igrati nece imati s kim, kao na ovom rodjendanu.
Ima li tko slicnih problema / iskustava s vrticem i kako ste to rijesili?

[LolaMo]

A kakve frustracije ga obuzmu? U kojim situacijama?

[trampolina]

Mimi 25, mislim da su se djeca ok postavila prema njemu, i recimo da mi se čini da je to najlakši način kako naučiti ponašanje u grupi.

On će već prerasti frustracije, a računaj i na to da se djeca u dva mjeseca jako promijene u toj dobi.

Ja bi na tvom mjestu svakako upozorila tete da se loše nosi s frustracijama, ali pripazi (i to jako) da ga one ne etiketiraju kao agresivca.

Ovo ti govorim s pozicije mame koju su uvjeravali da ima agresivno dijete, a u stvarnosti je dijete hiperosjetljivo i apsolutno se nesigurno osjećao u vrtiću. Tete u dosta situacija nisu reagirale na odgovarajući način.

Radite dosta na odnosu (vašem), samopouzdanju i samokontroli (koliko š uopće može raditi u tim godinamq).

[trampolina]

I zaboravila dam dodati, koliko mi se čini vi s roditeljske strane radite sve po PS, ali za neke stvari klincimaa jednostavno treba vrijeme i zrelost.

[rehab]

Ne znam zašto se roditelji ustručavaju poslati dijete u vrtić ako ima neke ispade, bilo u razvoju, bilo u ponašanju. Više glava misli pametnije nego jedna, pogotovo ako se radi o osobama koje su iz pedagoške struke i koje vjerojatno imaju podosta iskustva s takvom djecom. Porazgovaraj s odgojiteljicama, reci im što te muči i zajedno rješavajte problem.

[trampolina]

Više glava misli pametnije jedino ako su pametne, stručne i dobronamjerne.

Ja ne bih više o odgojiteljicama, kao i u svakoj struci ima ih divnih ali i onih koje to nisu.
Pitanje je na koga će naići.
Sretno!

[Peterlin]

Više glava misli pametnije jedino ako su pametne, stručne i dobronamjerne.

Ja ne bih više o odgojiteljicama, kao i u svakoj struci ima ih divnih ali i onih koje to nisu.
Pitanje je na koga će naići.

Sretno!

Slažem se... Isto i sa rehab.

Vrtić ima stručnu službu i odgajatelje koji imaju iskustva sa svakakvom djecom.

S druge strane, dijete od 3+ godina vrlo će brzo shvatiti da ga druga djeca odbacuju zbog nečega u njegovom ponašanju i to će onda mijenjati (uz pomoć roditelja i odgajatelja). Doma ga treba učiti miroljubivom rješavanju problema, treba paziti da nema negativne uzore (stariju braću, rođake i susjede koji su skloni dizati ruku na druge) i sve će biti dobro.

Nikad se ne zna - dijete tamo može naći prijatelje i vrlo brzo se socijalizirati. Ni odgajatelji ne znaju unaprijed kakva će biti odgojna skupina. Možda će djetetu trebati malo dulje da se adaptira, ali to prolazi svako dijete pri polasku u instituciju.

Sretno!

[mimi 25]

A kakve frustracije ga obuzmu? U kojim situacijama?

Pa vecinom kada se nadje u vecem i novomdrustvu (parkici, rodjendani), imam osjecaj kao da ne zna funkcionirati u grupi i da na neki nacin pokusava privuci paznju na sebe.

Ne znam zašto se roditelji ustručavaju poslati dijete u vrtić ako ima neke ispade, bilo u razvoju, bilo u ponašanju. Više glava misli pametnije nego jedna, pogotovo ako se radi o osobama koje su iz pedagoške struke i koje vjerojatno imaju podosta iskustva s takvom djecom. Porazgovaraj s odgojiteljicama, reci im što te muči i zajedno rješavajte problem.

Nadam se da cu naici na odgojiteljicu s kojoj je to moguce.
A ustrucavanje.......pa prosle godine ga nisam upisala jer sam ocjenila da bi polazak u vrtic za njega imao vise negativnih nego pozitivnih posljedica. Pokusali smo ici u igraonicu i nikako se nije snalazio. A cemu ga onda muciti s vrticem kada imam tu mogucnost da budem s njim doma.
Ove godine, kao sto sam vec napisala, primjecujem veliko poboljsanje u njegovom ponasanju, ali me jos uvijek strah da se moj sin ne najde u nekoj situaciji koja ce mu nastetiti, a koju smo mogli izbjeci da je ostao doma jos godinu dana.

Više glava misli pametnije jedino ako su pametne, stručne i dobronamjerne.

Ja ne bih više o odgojiteljicama, kao i u svakoj struci ima ih divnih ali i onih koje to nisu.
Pitanje je na koga će naići.
Sretno!

Da, ovisi na koga cu naici.

Ustvari me nekako muci hoce li mu to sto sam ga upisala u vrtic pomoci da nauci kontrolirati svoje reakcije ili bi bilo bolje da sam ga pustila doma jos godinu dana i tako mozda izbjegla da dozivi neka negativna iskustva, negativne osjecaje i sl.
(pod pretpostavkom da ce u godinu dana sve doci na svoje).
A s druge strane, kako ce se nauciti ponasati u grupi ako nije u grupi...
Vazem plus i minus....

[klokanica1506]

Ne zelim da mu se dogodi da ga ostala djeca odbace, da se nema s kim igrati, da ga odmah etiketiraju kao nasilnika.
I ustvari me je najvise strah da kada on shvati da se nitko ne zeli igrati s njim ako se tuce i pozeli se pristojno igrati nece imati s kim, kao na ovom rodjendanu.
Ima li tko slicnih problema / iskustava s vrticem i kako ste to rijesili?

Djeca nisu zlopamtila (osim u slučaju težih povreda osobnosti), tako da ne vjerujem ako se i dogodi jedan udarac da će ga "etiketirati", jedino bi mogao biti problem ako će on na to dalje odgovarati nasilnijom reakcijom i time pokrenuti začarani krug.
Napisala si da se nakon razgovora s tobom želio lijepo igrati, što si mu rekla?

[trampolina]

Mimi, teško je reći što bi bilo bolje, to zbilja ovisi i djetetu.

E. i H. su zajedno krenuli u vrtić, jedan ima izrazito pozitivna iskustva a drugog je bacilo par godina unatrag.

Zašto mislite da djeca nisu zlopamtila, moji pamte sve što im je ikad netko napravio a bome i drugi pamte što su im moji napravili. I uvijek se to u igri izvlači.

[klokanica1506]

Mimi, teško je reći što bi bilo bolje, to zbilja ovisi i djetetu.

E. i H. su zajedno krenuli u vrtić, jedan ima izrazito pozitivna iskustva a drugog je bacilo par godina unatrag.

Zašto mislite da djeca nisu zlopamtila, moji pamte sve što im je ikad netko napravio a bome i drugi pamte što su im moji napravili. I uvijek se to u igri izvlači.

Gle, jedno je učestalo ponavljanje, a drugo je kada se to dogodi jednom, dva puta i ostane na tome.
Moj stariji ima prijateljicu s kojom svaki dan ulazi u sukobe, padne i koji guranac, kada je djevojčica bila mlađa znala ga je i žešće opaliti, pa vidim da je prijateljstvo koje dijele definitivno bacilo u zaborav te nespretne trenutke.

[mimi 25]

Napisala si da se nakon razgovora s tobom želio lijepo igrati, što si mu rekla?

A sve sto i inace ponavljam kao papiga, da je to ruzno ponasanje koje ja necu dopustiti i ako opet to ponovi da idemo kuci ( a zna da ce to tako i biti jer tu prijetnju uvijek ostvarim).

[mimi 25]

Trampolina, ocito cemo morati pokusati pa vidjeti. Ako ne bude islo cu ga ispisati....
Kako si ti s djetetom kojemu nije odgovarao vrtic? Sto mu je bilo? Je se stanje popravilo s vremenom ili ste ga ispisali?

[Peterlin]

Trampolina, ocito cemo morati pokusati pa vidjeti. Ako ne bude islo cu ga ispisati....
Kako si ti s djetetom kojemu nije odgovarao vrtic? Sto mu je bilo? Je se stanje popravilo s vremenom ili ste ga ispisali?

Ja sam imala slican slucaj - mom starijem vrtic nije odgovarao, ali on nije bio agresivac, dapace... On je samo sutio, drzao tetu S. za pregacu i nosio okolo svoju plisanu igracku. Nije volio jaslice, tek se nakon godinu-dvije oslobodio. On je samo imao produzenu adaptaciju, a to nije rijetkost. Doma nije plakao kad je trebalo ici u vrtic, ali je isao tuzno i pokorno (to mi je bilo jos teze nego da se derao). U kasnijim godinama jako se dobro socijalizirao. Svoju vrticku tetu i dan danas ponekad posjeti (recimo za Bozic). Za njega je vrtic bio dobra stvar, ali da sam mogla, drzala bih ga doma do dobi od 3-4 godine.

S druge strane - mladji sin koji je krenuo u vrtic s 13 mjeseci tako se dobro snasao da skoro da i nije imao adaptaciju (osim perioda bolesti). Njemu je bilo super od prvog dana, ali nazalost imao je agresivce u grupi i danas ih ima u razredu. Meni tesko pada cinjenica da moje dijete smatra tudje nasilje normalnom pojavom, a da njega i njegove kolege ni ja ni osoblje vrtica / skole nikad nisu uspijevali od toga obraniti.

[rehab]

Pa vecinom kada se nadje u vecem i novomdrustvu (parkici, rodjendani), imam osjecaj kao da ne zna funkcionirati u grupi i da na neki nacin pokusava privuci paznju na sebe.



Nadam se da cu naici na odgojiteljicu s kojoj je to moguce.
A ustrucavanje.......pa prosle godine ga nisam upisala jer sam ocjenila da bi polazak u vrtic za njega imao vise negativnih nego pozitivnih posljedica. Pokusali smo ici u igraonicu i nikako se nije snalazio. A cemu ga onda muciti s vrticem kada imam tu mogucnost da budem s njim doma.
Ove godine, kao sto sam vec napisala, primjecujem veliko poboljsanje u njegovom ponasanju, ali me jos uvijek strah da se moj sin ne najde u nekoj situaciji koja ce mu nastetiti, a koju smo mogli izbjeci da je ostao doma jos godinu dana.


Da, ovisi na koga cu naici.

Ustvari me nekako muci hoce li mu to sto sam ga upisala u vrtic pomoci da nauci kontrolirati svoje reakcije ili bi bilo bolje da sam ga pustila doma jos godinu dana i tako mozda izbjegla da dozivi neka negativna iskustva, negativne osjecaje i sl.
(pod pretpostavkom da ce u godinu dana sve doci na svoje).
A s druge strane, kako ce se nauciti ponasati u grupi ako nije u grupi...
Vazem plus i minus....

Ja bih rekla da ne treba bježati od problema, nego se suočiti s problemom. Moj sin također se nije znao snaći u grupi djece. On nije reagirao agresivno, nego jaaako zatvoreno i sramežljivo. Na rođendanima bi se sva djeca igrala zajedno, a on se držao uz mene. Iako smo se redovito družili s djecom iz susjedstva, išli u park i na rođendane, njemu je očito trebalo konstantno, svakodnevno druženje da bi naučio funkcionirati u grupi. Krenuli smo polako s vrtićem. Isprva par sati, a onda smo postupno produžavali vrijeme. Ja bih na tvom mjestu unaprijed porazgovarala s odgajateljicama, da vidiš kakav stav imaju prema takvom ponašanju, i što možeš očekivati od njih. Nemoj naslijepo upisivati dijete, da ne bi napravila veću štetu. Ako imaju vrtićkog psihologa, tim bolje. Možda ti stručna osoba može pomoći da dokučiš zašto tvoj sin reagira agresivno u takvim situacijama (iako ću ja ovako izdaleka bubnuti da pretpostavljam da nema nekog dubljeg razloga, nego da možda pokušava nesigurnost i nesnalaženje u grupi nadomjestiti agresijom - kao što je moj sin nesigurnost i nesnalaženje iskazivao bježanjem i zatvaranjem).

[trampolina]

Naravno da ne treba bježati od problema.
Ali nezgodna situacija nastaje kad se problem u datom trenutku ne može riješiti. Ja stvarno ne bi ulazila u detalje, ispada da stalno blatim naše tete a u stvari ih jako volim jer su tople osobe.

Ajmo reći da sam problem preskočila tako da sam ih držala kući kad god je to bilo moguće, po mjesec, dva, tri i tako je jedino klapalo.

Ali kod E. su prisutni i izvjesni senzorički problemi, uz veliku osjetljivost i emocionalnu nezrelost, pa je vrlo moguće da su agresivni ispadi nastali kao rezultat toga.

Sad se stvar sredila oko 90% ali na žalost ne zaslugom vrtića.

Ovo moje rješenje nije dobro, vjerujem da ga nitko ne bi preporučio. Imala sam ogromnu sreću da smo se uopće mogli organizirati.

[trampolina]

A što se ponašanja u grupi tiče, moje iskustvo je da to bolje nauče kad su veći i zreliji.
Nema pravila, slušajj svoje dijete i svoj želudac.

[rehab]

Naravno da ne treba bježati od problema.
Ali nezgodna situacija nastaje kad se problem u datom trenutku ne može riješiti. Ja stvarno ne bi ulazila u detalje, ispada da stalno blatim naše tete a u stvari ih jako volim jer su tople osobe.

Ajmo reći da sam problem preskočila tako da sam ih držala kući kad god je to bilo moguće, po mjesec, dva, tri i tako je jedino klapalo.

Ali kod E. su prisutni i izvjesni senzorički problemi, uz veliku osjetljivost i emocionalnu nezrelost, pa je vrlo moguće da su agresivni ispadi nastali kao rezultat toga.

Sad se stvar sredila oko 90% ali na žalost ne zaslugom vrtića.

Ovo moje rješenje nije dobro, vjerujem da ga nitko ne bi preporučio. Imala sam ogromnu sreću da smo se uopće mogli organizirati.

Naravno da su osjetljivost, emocionalna nezrelost i agresivni ispadi posljedica senzoričkih problema. To onda daje obrat cijeloj priči. S tim da nema svako dijete senzoričke probleme, dakle ti problemi mogu biti posljedica i nečeg drugog. Nažalost, ne možeš očekivati od vrtića da prepozna i rješava takve stvari, jer se o senzoričkim problemima kod nas počelo tek "nedavno" govoriti, dok je vani to već dulje vrijeme prepoznat problem. Jednostavnim riječnikom rečeno, ne možeš očekivati od nekoga tko nikada nije čuo za to, da ti ukaže na taj problem. Međutim, uz ove nabrojane probleme, uz lošu senzoriku idu i nespretnost, lošija motorika, problemi s koncetracijom, teškoće u usvajanju novih sadržaja... Tu bi odgajateljice već trebale prepoznati da postoji "nešto" i uputiti dijete stručnoj osobi. Nadam se da će kod Mime ipak biti riječ samo o nesigurnosti.

[mala-vila]

A s druge strane, kako ce se nauciti ponasati u grupi ako nije u grupi...

Po svemu napisanom, ja bi rekla ovo sto i ti. Cini mi se da njemu bas treba socijalizacija, jer ne razumije kako stvari funkcioniraju u grupi. Pogotovo ako si ga ti uvijek odvodila od konfliktne situacije, nikad se niti nije mogao nauciti nositi s njom. To je kad je bio bebac i bilo jedino ispravno, ali sad s 3 godine, mislim da bi se trebao socijalizirati
Moje je misljenje da bi bila greška da ga ostavis doma još jednu godinu

[mimi 25]

Naravno da su osjetljivost, emocionalna nezrelost i agresivni ispadi posljedica senzoričkih problema.
Međutim, uz ove nabrojane probleme, uz lošu senzoriku idu i nespretnost, lošija motorika, problemi s koncetracijom, teškoće u usvajanju novih sadržaja... Tu bi odgajateljice već trebale prepoznati da postoji "nešto" i uputiti dijete stručnoj osobi. Nadam se da će kod Mime ipak biti riječ samo o nesigurnosti.

Nije to kod mog L. Sve ovo sto si nabrojala je bas suprotno, cak i bolje od vrsnjaka.

Po svemu napisanom, ja bi rekla ovo sto i ti. Cini mi se da njemu bas treba socijalizacija, jer ne razumije kako stvari funkcioniraju u grupi.

Da, to je istina. Nadam se da ce brzo poloviti konce kada krene u vrtic.
I ja sam razmisljala da bi mozda bilo pogresno, ako i ne krene najbolje, ispisati ga. Nekako mi to izgleda kao odustajanje, bjezanje od problema, a tome ga ne zelim uciti.

[mimi 25]

Ja bih rekla da ne treba bježati od problema, nego se suočiti s problemom. Moj sin također se nije znao snaći u grupi djece. On nije reagirao agresivno, nego jaaako zatvoreno i sramežljivo. Na rođendanima bi se sva djeca igrala zajedno, a on se držao uz mene. Iako smo se redovito družili s djecom iz susjedstva, išli u park i na rođendane, njemu je očito trebalo konstantno, svakodnevno druženje da bi naučio funkcionirati u grupi. Krenuli smo polako s vrtićem. Isprva par sati, a onda smo postupno produžavali vrijeme. Ja bih na tvom mjestu unaprijed porazgovarala s odgajateljicama, da vidiš kakav stav imaju prema takvom ponašanju, i što možeš očekivati od njih. Nemoj naslijepo upisivati dijete, da ne bi napravila veću štetu. Ako imaju vrtićkog psihologa, tim bolje. Možda ti stručna osoba može pomoći da dokučiš zašto tvoj sin reagira agresivno u takvim situacijama (iako ću ja ovako izdaleka bubnuti da pretpostavljam da nema nekog dubljeg razloga, nego da možda pokušava nesigurnost i nesnalaženje u grupi nadomjestiti agresijom - kao što je moj sin nesigurnost i nesnalaženje iskazivao bježanjem i zatvaranjem).

Ma vec sam razgovarala o tome s prijateljicom koja je psiholog po struci i ona kaze da ce to proci, da je normalno da tako reagira jer je i po karakteru impulzivan i da se ne zabrinjavam previse nego da izbjegavam situacije gdje moze doci do konflikta.
Samo sto ja ne mogu ni ne zelim cekati prekrizenih ruku, pa stalno nesto pokusavam, radim, pricam, skupljam tudja iskustva......

[mimi 25]

Ipak nije upao u vrtic.
A ja uvijek vjerujem da se sve dogadja s nekim razlogom tako da se nadam da sljedece godine necu imati ovakvih problema.
Hvala svima na iskustvima i savjetima.