Ja sam imala slican slucaj - mom starijem vrtic nije odgovarao, ali on nije bio agresivac, dapace... On je samo sutio, drzao tetu S. za pregacui nosio okolo svoju plisanu igracku. Nije volio jaslice, tek se nakon godinu-dvije oslobodio. On je samo imao produzenu adaptaciju, a to nije rijetkost. Doma nije plakao kad je trebalo ici u vrtic, ali je isao tuzno i pokorno (to mi je bilo jos teze nego da se derao). U kasnijim godinama jako se dobro socijalizirao. Svoju vrticku tetu i dan danas ponekad posjeti (recimo za Bozic). Za njega je vrtic bio dobra stvar, ali da sam mogla, drzala bih ga doma do dobi od 3-4 godine.
S druge strane - mladji sin koji je krenuo u vrtic s 13 mjeseci tako se dobro snasao da skoro da i nije imao adaptaciju (osim perioda bolesti). Njemu je bilo super od prvog dana, ali nazalost imao je agresivce u grupi i danas ih ima u razredu. Meni tesko pada cinjenica da moje dijete smatra tudje nasilje normalnom pojavom, a da njega i njegove kolege ni ja ni osoblje vrtica / skole nikad nisu uspijevali od toga obraniti.![]()