Ne zamjerite što se ne javljam. Hvala vam svima na riječima podrške..i ne zamjerite što sam otvorila ovu temu. Nekako sam se nadala da će mi se možda javiti netko tko je prošao ovo što mi sada prolazimo.

Prvo, veliko hvala adminima foruma na podršci, tehničkoj i onoj drugoj.

Odradili smo psihologa...sad nam slijedi još puno, puno posla. Ne bih u detalje jer je postupak u tijeku, ali MORAM reči da sam jako, jako zadovoljna radom policije...pogotovo inspektorice koja je preuzela naš slučaj. Kada je čovjek u ovakvom jadu, a ona nazove i pita kako je dijete spavalo i jel jede, to mi puno znači. A, nije samo zbog toga...mislim da su neki postupci i radnje odrađeni u zaista rekordnom roku (za ovu državu pogotovo) pogotovo zahvaljujući njoj.

Inače, sinac je...dobro, ali bojim se da će kad pukne, puknuti jako grdo. Ne želi o tome sa mnom razgovarati, ali zato je kod psihologa i na policiji sve rekao što je i kako je bilo.

Ljute me članovi obitelji koji pozivaju na linč (nemojte me krivo shvatiti...i ja bih najrađe primjenila neku od sugeriranih mi metoda), ali u tom slučaju...jedino što će se dogoditi je da ću ili ja ili netko od njih kazneno odgovarati.

Sutra nam predstoji prilično gadan pregled...ali objasnila sam mu da i to moramo odraditi da bi se zlostavljača kaznilo.

Ne spavam i stalno mi se vrte slike po glavi, ali moram se držati jer me i druga dvojica trebaju....a i suprug je daleko i njemu je prestrašno sada, tako da ne smijem puknuti.