Uf, draga moja, kad bi naši razgovori i ono što smo ikad, ovako ili onako, rekli djeci, bili presudni za baš sve situacije, to bi bilo super. Ali nije tako. Nisam ja ovo pisala jer sam neke bijesne pameti, nego sam pukim slučajem nešto surađivala s UNICEF-om pa sam naučila tih par pojmova i onaj dio o opasnostima interneta.Kate13 prvotno napisa
A koliko je to uopće djelovalo na moju djecu, šta da ti pričam, nemaju oni pojma, i dalje vjeruju sve i svašta i jednako se moglo dogoditi ovo meni,a nešto drugo tebi. Mi mislimo, kad ih volimo, sve će se posložiti i znat će da nam sve mogu i moraju reći, no, nema šanse da sve preveniramo, nema šansi.
Nekidan je moja genijalka od 11 godina taman upisivala svoje podatke na neku igricu na internetu, ja slučajno skužim, taman sam prolazila, i ne mogu vjerovati - pa zar ti nisam rekla da se to ne radi ?!(a možda i nisam, a i da jesam, ista stvar, ne sjeda to njima samo tako) , a ona kaže - Ali to ionako igraju samo djeca, jedna curica me pitala gdje živim i u koju školu idem, zašto joj ne bih rekla?
(Igra se igra pod nickovima i šta bi sad nekome trebalo njezino pravo ime i gdje živi?Može biti curica, naravno, ali zar nisam načelno rekla da se to ne radi).
Ajme, ajme, onda sam morala sve natenana objašnjavati da se na internetske igrice može prikopčati bilo tko i predstaviti kao curica itd. Ruku bih u vatru dala da sam to već nekad pričala, ali nikakve koristi.
A šta da tek kažem za mlađu dob?
Nije baš da mi njima krenemo iz čista mira pričati neke stvari o zlostavljanju, šta ćemo bezveze plašiti djecu, uvlačiti paranoju, biti ko hipohondar po pitanju zdravlja.
Ovdje sam pisala te primjere kako pričati jer sam nekako, kao i svi mi, ostala paf kako nam se svima, baš svima, ista ili slična stvar može dogoditi, pričali, ne pričali, ali šta naša djeca premeću u svojoj glavi, u sve nećemo moći ući.
Kako si ti sve to pribrano odradila, vjeruj mi da bi tu nas pola s foruma zapalo valjda u kakav histerični očaj ili u osvetničko ludilo, pa bi još i naštetili djetetu.
Tebi stvarno možemo skinuti kapu, to su ti već mnogi rekli prije mene.
Tvoj sin će to progurati, uz tvoju podršku, i podršku psihologa koji tu rade dobar posao. Kad on sebi posvijesti da loših ljudi (i djece) uvijek ima, neovisno o njemu, da su oni tu, s nama ili bez nas, da će se tako ponašati radio on ovo ili ono, jednostavno, da to ništa nema veze s njim nego je u prirodni drugog čovjeka, izgurat će to.
Znaš one primjere- bode li pčela, ujeda li zmija, škorpion, komarac...,
šta god ti radio, oni to moraju raditi jer si im naišao na putu, to je njihova priroda i njihov problem, treba to maknuti od sebe.
Trebat će vremena, ali on će to uspjeti, vi ćete uspjeti, sigurna sam
 |
|||
Odgovori s citatom