bas tako. prije 7 i pol godina, 25.tt, krvarenje i hitna, uz prijeteci prijevremeni, hospitalizirana do samog kraja, infuzije prepara, strogo mirovanje, sluzni cep 38.tt, CR, spinalna, onog trena kad sam je zagrlila sve je stalo i prestalo.
istina, dugo sam se sjecala te trudnoce i osjecala se kao da ju je netko ukrao (bas ono sto opisujes, ta odvojenost, nema intime, njeznosti, mazenja i pazenja), al onda bi pogledala svoju curku i srce bi mi opet bilo puno i ne bi vise bilo mjesta sjeti, tugi i pitanju sta bi bilo da je bilo.
uzivajte, puno toga ste prosli, vrijeme je za cisti <3![]()





Odgovori s citatom