Moja P. je u dobi od cca 4 god. bila opsjednuta ortopedskim pomagalima pa je na bilo kakva upozorenja rekla "pa kaj, onda bum dobila štake ili kolica".
Sad je općenito puno opreznija, ali ona je takva po karakteru, ne radi ono za što procjeni da bi bilo za nju opasno. Ponekad mi je žao da nije poput neke djece neustrašive koja se penju kud god stignu a ona razmišlja da li bi mogla pasti ili ne. Ali s druge strane dobro je da pazi na sebe i svjesna je opasnosti. Ne ide još sama nikud, ali u našem kvartu koji je manje prometan prijeđe sama preko ceste ako netko ide par metara iza nje.
Mislim da dijete ne treba plašiti nekim ružnim scenarijima ali da općenito treba biti svjesno opasnosti.