-
Moja E. ce najesen 2014. kretati sama u skolu (visi razredi - ovdje je tako, do kraja 5. mora pratnja (pa tko god to bio) dopratiti i otpratiti dijete u skolu/iz skole, a nadalje sami). Imat je 10+ godina, koristit ce gradski bus (stanica ispred kuce, mogu ju dopratiti, a mogu ju i vidjeti s balkona), slijedeca stanica je 10 m od skole (bez prelaska ceste), a kad ide kuci je 15 m od skole, mora jednom prijeci cesti (poviseni, posebno oznaceni prijelaz).
Mene je svejedno strah.
Ponekad mi se cini da ide po gradu "k'o kofer", a ponekad je oprezna.
U zadnje vrijeme joj kazem, "Danas me vodis ti. Ja ne znam nista - ni prijeci cestu, ni gdje idemo, ni ponistiti kartu, ni kada u busu trebamo pozvoniti za nasu stanicu, nista. Ovisim o tebi.". I kazem joj samo nasu krajnju destinaciju.
Onda jako, jako pazi na sve. Ali - ja sam s njom, ipak je toga svjesna, nije kao da ide sama.
Objasnila sam joj posljedice nepaznje, ali koliko su oni toga svjesni, ne znam. S druge strane, naravno da ne zelimo da hodaju sami puni straha. Vrlo nezgodno.
Posljednje uređivanje od Elly : 26.06.2013. at 12:27
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma