Čeka me to još s mlađim.

Meni se čini dobro ići s njima u dućan u razmaku od metar dva, ili čak pored njih i praviti se da se ne poznajemo. Ono, ja sam pored djeteta, ali se pravimo da se ne poznajemo. Onda oni to prihvate ko igru, ja ne pomažem, osim u slučaju da krenu stvari sasvim opasno. Ovisno o djetetu i prihvaćanju i usvajanju "poduke" odvajamo se u metrima, na opasnom dijelu, kod semafora, pri prelasku smo blizu, po nogostupu par metara. Tu onda ima i matematike, pamćenja namirnica, bontona jer zaborave pozdraviti, a ja se stignem i napričat u lokalnom dućanu, he he