ja se tranzicije s drugog poroda jako dobro sjecam.

i mogu s distance reci da se radi o jednom od intenzivnijih dozivljaja ever.

taj osjecaj "rasta boli", sirenja kostiju zdjelice, babicine naredbe da ne tiskam, da jos malo sacekam, u tih nekoliko sekundi mi se skupio cijeli svemir i imala sam osjecaj da traje i traje. i osjecaj trenutnog olaksanja kad sam je vidjela dok je jos napola bila u meni. fantasticno.

da ne ispadne sve tako romanticno, u onom dijelu "rasta boli" jednom sam trazila carski, drugi put sam molila da me ubiju.