drage moje, hvala na potpori...
zapravo i razumijem soc.radnike - vjerojatno dnevno prime nekoliko poziva posvojitelja koji ih prekidaju u nekom poslu... ok, sve je to njihov posao, ali nije ni lako raditi nešto kada te non stop netko prekida..

ali to stalno zvanje centara daje neki osjećaj da si tu, još uvijek u igri za dijete i da znaš što se događa u kojem centru.. puno je lakše okrenuti nekoliko brojeva svaki dan i čuti da li ima kakvih novosti u pojedinom centru, nego samo sjediti i čekati poziv...
barem meni je bolje "biti u toku" nego biti pasivan..
a na kraju krajeva, ljudi će te zapamtiti, stalno ih podsjećaš na svoju prisutnost u svijetu posvojitelja i pokazuješ im svoju upornost...

i eto, dogodi ti se takav dan ko meni, kada te pukne nešto, pa budeš malo ljut i depresivan...
al drugi dan se probudiš jači i čvršći..

tako da, idemooo dalje tražiti našu srećicu...