Drage moje,
javljam se po prvi put na ovoj temi, i to ne samo zbog ovih odvratnih boluckanja na svakom dijelu tijela, vec i zbog cinjenice, da mi jednostavno treba netko kome cu se iskukati, izjadati i da necu za to biti izgrdjena, jer sto ja sad zelim
Mojoj curi i meni je termin 26.11., a ja lagano gubim strpljenje...znam da je prerano o porodu i govoriti, pa mi je jos teze...nekako bih najvise voljela da se porodim odmah danas. Sutra ulazimo u 36.tj. i nekako sam sebicna pa govorim joj, mogla bi ti mala vec sad vani, ali kad shvatim da bi imala tek nekih 2,5kg -imam griznju savjesti da joj to zelim! I tako se vrtimo u krug...Poslije smrti mog prvorodjenca prosle godine borim se svakodnevno sa depresijom, vec evo godinu dana koristim antidepresive, pa sam po tom pitanju vise manje stabilna :D hahahha, to ja tvrdim!! Ali mi je zeljezo sada jako nisko, i non stop, unatoc infuzijama strasno brzo opada...i to me cini jako umornom, depresivnom, i kao da mi je netko izvukao svaki atom snage iz tijela---najradije bih plakala...

Da ne pisem bas previse izvan teme mene isto non stop boli u preponama, nije ni cudo, obzirom da sam dobila 20kg, BH kontrakcije su jako ceste i nimalo ugodne, bas me nervira to cesto grcenje trbuha i kao menstruacijska bol...tek iduci tjedan idem na kontrolu i sve mi se cini kao godina dugo Danas se znojim kao slonica, tesko mi je disati iako se malena spustila vec dolje, tu tegobu prepisujem nedostatku zeljeza...nadam se samo da ona ne pati zbog tog!
Zao mi je i mog psa, sa kojim imam vremena ali ne i snage ici u setnju...a on to jadnicak, tako dobro prihvati i ne buni se, lezi na svom kreveticu, a ja lezim pored njega sa griznjom savjesti...

Eto, oprostite na ovako velikom postu, ja sam se vise fokusirala na bolove psihicke prirode nego fizicke, pa mi ne zamjerite Ajde pisite malo, da ne izludim do kraja!