Draga Patik, mislim da sve to prolazimo kako najbolje znamo..i mene često muče razno razna pitanja jer imam osjećaj da ništa dobro ne radim,ali smatram da je uzrok tome upravo ovo što navodiš-fizički bolovi i smetnje pri kretanju+ ta emocionalna nestabilnost jer ne mogu sve što želim, ni disati čak bez da mi je potrebna pomoć Ja sam isto izgubila jednu trudnoću i bez obzira koliko trajala bila je predivna i gubitak je bio strašno bolan, nikako se u ovoj nisam mogla riješiti strahova i panika,još sam i krvarila do skoro 20tt i vjeruj da je sav taj strah i prošlo iskustvo urodilo time da sad naprosto ne vjerujem da imam malo,zdavo stvorenjce u sebi,moju malu curicu koja eto sama treba odlučiti kada će željeti upoznati mamu i tatu.

A i sad nas počinje mučiti novi koktel hormončeka pa je najbolje da se prepustimo tome jer osobno ponekad imam osjećaj da ću poludjeti ako se ne izderem,rasplačem ili pak ne odvalim smijat ko luda.. probaj si naći neko mirno mjesto na koje možeš pobjeći kad te izludi depresija, psi su zakon za takve stvari,moja kujica je samo takav čuvar mog trbuha i jako me utješi kad mi je teško...psi će učiniti sve za nas i nije njemu teško trpjeti nego eventualno gledati tebe tužnu-pa pruži mu osmijeh i da vidiš elana

Biti će sve u redu!