Page 2 of 2 FirstFirst 12
Results 51 to 81 of 81

Thread: Naša Emili

  1. #51
    Jesen u meni's Avatar
    Join Date
    Sep 2012
    Location
    Negdje iznad duge
    Posts
    640

    Default

    uh, prestrašno je to kroz što prolazite. jako mi je žao. daj si vremena za tugu i nemoj misliti da si ti za išta kriva. znam da ti se mota stotinu pitanja po glavi. vrijeme se, nažalost, ne može vratiti. no, ako doista misliš da su krivi i da su mogli vidjeti, ovaj prijedlog koji je dala sirius zvuči dobro.
    ne pomišljaj na to da si ti uzrokovala ikome patnju. iako je i suprugu i curicama teško, ti si podnijela najveći gubitak, jer je emili bila dio tebe.
    želim vam puno snage i ljubavi te strpljenja jednih za druge da preživite ovo.
    šaljem veliki zagrljaj.

  2. #52

    Join Date
    Jun 2010
    Posts
    397

    Default

    Otišla sam sama isplakat se na grob i kad sam se vratila moja starija kčer me napala zašto nisam povela nju i seku da idemo zajedno se pomoliti, da Emili nije samo moja! Ostala sam šokirana. Znam da im je stalo do Emili-svako večer se mole za nju, pjevaju joj pjesmice, itd... , ali takvu reakciju nisam očekivala. Mislim pa L ima samo 4 godine i takva izjava... Kak su se vaši klinci nosili s time? Mislim, meni iskreno treba da odem sama na groblje da mogu plakat jer pred kčerima ne želim, ne želim da me gledaju takvu-nemočnu i očajnu jer ja sam netko tko bi trebao o njima brinut i bit tu kad im je teško, kad ih nešto boli, a ne obratno...

  3. #53
    Peterlin's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Location
    Zg
    Posts
    33,005

    Default

    Quote Originally Posted by krescenija View Post
    Otišla sam sama isplakat se na grob i kad sam se vratila moja starija kčer me napala zašto nisam povela nju i seku da idemo zajedno se pomoliti, da Emili nije samo moja! Ostala sam šokirana. Znam da im je stalo do Emili-svako večer se mole za nju, pjevaju joj pjesmice, itd... , ali takvu reakciju nisam očekivala. Mislim pa L ima samo 4 godine i takva izjava... Kak su se vaši klinci nosili s time? Mislim, meni iskreno treba da odem sama na groblje da mogu plakat jer pred kčerima ne želim, ne želim da me gledaju takvu-nemočnu i očajnu jer ja sam netko tko bi trebao o njima brinut i bit tu kad im je teško, kad ih nešto boli, a ne obratno...
    Ovo je jedna od situacija koje se zapravo često događaju - da nas djeca iznenade "odraslom" neočekivanom reakcijom.

    S druge strane - dijete ti ima pravo, ali i ti isto. Sigurno ćete naći neko prihvatljivo rješenje. Pokušaj joj objasniti da ponekad imaš potrebu ići sama i biti sama na groblju, a da se možete dogovoriti kad idete zajedno, a kad ideš sama.

  4. #54
    žužy's Avatar
    Join Date
    Feb 2012
    Location
    kc
    Posts
    6,458

    Default


  5. #55

    Join Date
    Jun 2010
    Posts
    397

    Default

    Hvala Žužy. danas nam je boi termin... uh miš moj mali... nadam se da joj je dobro gdi god da je i da zna kolko ju volimo... Mama šalje puse sunce mooje!!!

  6. #56
    Beti3's Avatar
    Join Date
    Jan 2010
    Location
    Kvarner
    Posts
    12,295

    Default

    kresencija

    Mora znati koliko ju volite. mora. ne može biti drugačije.

  7. #57
    Optimisticna's Avatar
    Join Date
    Jun 2009
    Posts
    1,832

    Default

    krescenija
    zna to ona.

  8. #58

    Join Date
    Jun 2010
    Posts
    397

    Default

    Evo mene da ispušem svoje emocije i muke...

    Zaposlila sam se i na poslu mi je ok, al kad idem doma kreće nemir, često i suze, tjeskoba... Samo razmišljam o tome kako ništa nije onako kako treba... Nema moje Emili da se mazimo, da prematamo pelene, mazimo bušu kad ju muče grčevi, nemam svog "sisavca"... na sve sam se to pripremila i sad mi je sve pusto... nije onak ka bi trebalo biti.. nema onaj "kaos" koji volim, one strke oko djece.. Moje curke su samostalne i ja im nisam baš nešto zanimljiva, a meni fali onaj dio života za koji sam pripremala sebe i cijelu obitelj... Idem kući i u autu plačem i mislim o tome kak bi sada doma s moje 3 princeze uživala... znam da sad ovo čudno zvuči,ali fali mi Emili... Praznina je u meni ogromna...

  9. #59

    Join Date
    Jun 2010
    Posts
    397

    Default

    Sadčitam nešto o ovom lijeku-naklofen http://www.almp.hr/upl/lijekovi/PIL/...12-02-137_.pdf i piše da se ne smije uzimati u trečem tromjesječju.. jel moguće da sam zbog toga izgubila Emili?!?! Ja sam ga dobivala u venu... Oprostite što vas gnjavim, al ne znam više ni sama kud bi sa sobom, ona je bila normalne porođajne težine i dužine za tt i na patologiji su mi rekli da je sve u redu s njom, bilo, da je posteljica zakazala pa zar se nebi vidlo na njoj neki znak da je posteljica nije opskrbljivala svim potrebnim???

  10. #60
    tikica_69's Avatar
    Join Date
    Feb 2008
    Location
    Novi Zagreb
    Posts
    2,809

    Default

    Na žalost ne bi

  11. #61

    Default

    Ufff draga Krescenija ja zbilja nemam pojma o tom, ali bih se na tvom mjestu obratila nekoj strucnoj, po mogucnosti, u tvom slucaju neutralnoj osobi, koja bi ti to bila u stanju objasniti!Ako si vec nasla neke informacije koje upucuju na to, vrijedi provjeriti!! Zelim ti puno snage i izguraj to do kraja

  12. #62

    Join Date
    Jun 2010
    Posts
    397

    Default

    Sunce moje malo, ja više ne mogu... Ne mogu više ovako, krenem ti pisat pismo i onda shvatim da ga nemam kamo poslati... Volim te... Fališ mi... Dok se sjetim one tvoje zlatne kosice i bucmastih obraščića i savršene i pravilne glavice, malene usnice, savršena si bila, SAVRŠENA, zašto si me ostavila?? Zašto nisam osjetila da se mučiš i patiš? Zašto nisam dobila priliku spasiti te? Ili jesam, a propustila sam ju?? ne mogu više ovako, cijeli dan si mi u mislima... Ubija me to, nemam volje za ništa, Bio je sveti nikola, moj poklon za tebe je glupi lampaš, glupi lampaš!!! A Božić... Bez tebe, Emili ne mogu više... Da imam i tvoje seke i tvog tatu, ali osjećam se sama u svemu ovome, nemam oslonac, tvoj tata je uspjel krenut nekak dalje ja ne mogu još uvijek tapkam tamo u onoj glupoj sobi gdi sam te vidjela i htjela otići s tobom, ne ne liječi vrijeme rane sve gore i gore mi je. Volim te sunce moje...

  13. #63
    Anemona's Avatar
    Join Date
    Sep 2007
    Location
    sjeverozapadna
    Posts
    11,053

    Default


  14. #64
    Osoblje foruma apricot's Avatar
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    zagreb, istočno od... svega
    Posts
    32,414

    Default


  15. #65

    Default

    Draga krescenija. Oh kako te razumijem. Moras shvatiti da je jos uvijek proslo pre malo vremena i da je normalno da se tako osjecas. Iz svog iskustva ti mogu reci da treba barem godinu dana da stanes na noge i pocinjes prihvacati zivot takav kakav je, nepravedan i bolan ali i pun srece i ljubavi koju ces opet jednog dana iskusiti kad se sve malo slegne. Znam da se osjecas sama u ovome, mislim da smo se sve mi mame andela tako osjecale. Ljutimo se ponekad na nase muzeve i cijeli svijet jer uspjevaju zivjeti dalje dok se mi borimo za zrak i tapkamo na mjestu. Ali moras shvatiti da je to tako s razlogom jer da nam muzevi ne predstavljaju cvrsti stup oboje bismo potonuli.
    Draga moja, izdrzi ovo razdoblje ma koliko bolno ono bilo, sigurna sam da ces i ti jednog dana opet se od srca smijati bez suza u ocima. Tvoje prekrasno zlato ce uvijek biti u tvom srcu.

  16. #66

    Default

    Krescenja mila, zašto si to radiš? Ako će te umiriti (a nažalost znam da neće jer ćeš vjerojatno kopati dalje), reći ću ti: Naklofen je diklofenak, tj, kao što si i pročitala daje se protiv bolova kod upalnih stanja i ono što je u tvom pitanju najbitnije-ne preporuča se u zadnjem 3-mjesečju jer snižava nivo prostaglandina, koji je bitan za trudove. Dakle, nipošto nije on uzrok tvoje patnje!
    Moja trudnoća je završila u ožujku. Prošlo je skoro 9 mjeseci. Bilo je uspona i padova, 3 mjeseca psihijatrijskog bolovanja pa dugi godišnji pa počela raditi, pukla na poslu, tulila k'o kišna godina, odjurila prvo u crkvu pa psihiću, na koncu završila 4 tjedna u dnevnoj bolnici na grupnim psihoterapijama. Puno molitve, Božje ljubavi i pomoć liječnika počeli su me vraćati u život. Nije bilo lako doći ni do ovog stadija, ali korak po korak, dan po dan... Učini nešto za sebe, ako ne možeš sama, potraži stručnu pomoć, nije sramota! Ja sam se dugo opirala jer me bilo sram, ali na koncu mi nije žao što sam popustila. Drži se, ljubim te i grlim!

  17. #67

    Join Date
    Jun 2010
    Posts
    397

    Default

    Ljubim te sunček moj mali. Fališ nam jako...

  18. #68

    Join Date
    Jun 2010
    Posts
    397

    Default


  19. #69
    žužy's Avatar
    Join Date
    Feb 2012
    Location
    kc
    Posts
    6,458

    Default


  20. #70

  21. #71
    Kosjenka's Avatar
    Join Date
    May 2007
    Posts
    4,988

    Default


  22. #72

    Join Date
    Jun 2010
    Posts
    397

    Default

    miš moj mali, fališ jako. dok se sjetim tvojeg malog, pravilnog toplog nosića, prekrasne ružićaste kože, ma izgledala si kao spavaš... Ne znam više kak da se nosim sa time, boli jako i fališ puno i vidimo se jednog dana Emić, obečajem.

  23. #73
    S2000's Avatar
    Join Date
    Apr 2010
    Posts
    3,801

    Default


  24. #74
    Osoblje foruma apricot's Avatar
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    zagreb, istočno od... svega
    Posts
    32,414

    Default

    zar je već godina prošla...


  25. #75

    Join Date
    Jun 2010
    Posts
    397

    Default

    Da,cijela godina je iza nas....Godina od kad sam se u trudovima molila da ipak proplače, da nije sva bol uzalud, da se čuda događaju... događaju se. samo ne meni

  26. #76
    kljucic's Avatar
    Join Date
    Nov 2007
    Location
    početak Slavonije
    Posts
    2,137

    Default

    Last edited by kljucic; 05.07.2014 at 12:43.

  27. #77
    žužy's Avatar
    Join Date
    Feb 2012
    Location
    kc
    Posts
    6,458

    Default


  28. #78

    Join Date
    Jun 2010
    Posts
    397

    Default

    Moje sunčeko... volim te..

  29. #79
    Muma's Avatar
    Join Date
    Jul 2012
    Location
    Varaždin
    Posts
    4,061

    Default


  30. #80

    Join Date
    Nov 2012
    Posts
    362

    Default


  31. #81

    Default

    Evo sunce, nakon dugih 7 godina, točno na termin kad si mi trebala stići ti, stiže mali braco...
    Strah je tu svakog dana, svake sekunde...
    Znam da nas ćuvaš i paziš i da je to vjerojatno neki tvoj znak da nakon xy prognoza od strane ginekologa da više neću moći ostat trudna ipak se dogodi čudo i evo još malo i na polovici smo..
    Ne znam kak da opišem tu sreću, strah, zbunjenost...
    Ma znaš sunce moje.. znaš sve...
    Volim te

Page 2 of 2 FirstFirst 12

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •