Evo konačno sam doma i koliko mi je lakše jer sam sa svojim curicama i cijeli dan se zabavljamo, toliko mi je teško jer je starija princeza zapela za to da hoće bracu ili seku... Ne znam više kak da joj objasnim da ne bude imala više braće... Preko dana je ok, uspijem pregurat ćak i s osmijehom na licu, ali noći me izjedaju... noćne more, nemir, tuga, očaj... uff... sutra je tjedan dana kak smo je sahranili i čim se sjetim-gotovo suze na oči... onda krene i mlađa princeza plakat jer se splaši za mene.... hoće li to s vremenom prestati? Jučer u matičnom uredu krene pjesma od Jaquesa i Shorty-a: "sanjaj sad" i ja se rastulela ko zadnja budala, samo su me ljudi blijedo gledali... Inače sam jaka pred drugima i ćak i ja tješim više druge nego oni mene, ali nisam se mogla jučer suzdržat... Nemam više volje ni ići na javna mjesta...