krescenija normalno je da si pukla! Ja sam nakon tjedan dana urlala na muža i tresnula šalicu na pod. Znam da si puna bijesa, tuge, nemoći... Plači, viči, tuguj, izbaci gorčinu iz sebe. To su sve normalne faze tugovanja koje moraš proći i na kraju ćeš naći ravnotežu i snage za dalje. I ja sam se skrivala od ljudi, kolega s posla, susjeda. I kad sam natjerala samu sebe pričati i nepoznatima o tome, svaki put mi je bilo sve lakše. A dogodila se glupa greška, mom anđelu je u 17 tt bila omotana pupčana oko vrata i ramena. Zdrav dječačić. Tuga neizmjerna. Danas, nakon 4 mjeseca znam da je on tu uz mene, ali više mi ne zasuze oči, nego me preplavi smješak i blaženstvo. Gledaj to ovako: imaš svog anđela i sad si još bliže Bogu. I ako se ljutiš na Njega, priznaješ da On postoji i pružit će ti utjehu. Polako, dan po dan...