ne znam dal se tto Vama dogodilo, al meni se nakon kad su mi rekli da Emili više nije živa počinjem strašno zaboravljat, gubit neke momente i od prije i sad... Eto baš sam na temi pitanja "forumašicama med. struke" pisala kak mi je tek sad došlo da u subotu (dan ranije nego su me porodili) otkucaji nisu bili u redu. Emili je bila poprilično aktivna, a otkucaji gotovo ravna crta- kojih 5 otkucaja gore-dolje kak to CTG bilježi, u biti ono kaj hoću reći- CTG je bio loš. Zašto doktrica nije reagirala na to? Htijela bih ju samo zamoliti da mi na to pitanje odgovori jer nije mi jasno zašto me nije slala na protoke kad je CTG bio loš, možda ga ona nije ni vidjela... joj 500 pitanja u glavi... Ma da je upitno da bi preživjela porod jer je sudeći po tome već tada bila slaba, a kod nas je vaginalni porod obavezan, carski jaaaaaaaaaaaaako rijetko naprave, al opet eto javila se neka iskra koja mi ne da mira.... Zašto nisu reagirali..... kak je teško otići k svojem djetetu na grob i tamo bit ljut i bjesan i očajan, umjesto da dođem k njoj da "popričam" s njom, da joj kažem koliko je volim ja sam u mislima stalno u tom glupom CTG-u....