Evo mene da ispušem svoje emocije i muke...

Zaposlila sam se i na poslu mi je ok, al kad idem doma kreće nemir, često i suze, tjeskoba... Samo razmišljam o tome kako ništa nije onako kako treba... Nema moje Emili da se mazimo, da prematamo pelene, mazimo bušu kad ju muče grčevi, nemam svog "sisavca"... na sve sam se to pripremila i sad mi je sve pusto... nije onak ka bi trebalo biti.. nema onaj "kaos" koji volim, one strke oko djece.. Moje curke su samostalne i ja im nisam baš nešto zanimljiva, a meni fali onaj dio života za koji sam pripremala sebe i cijelu obitelj... Idem kući i u autu plačem i mislim o tome kak bi sada doma s moje 3 princeze uživala... znam da sad ovo čudno zvuči,ali fali mi Emili... Praznina je u meni ogromna...