Da li se trebam brinuti?
Ima punih 6 mj. i počeo se od prije dva dana vješati na kinderbet i pokušava se dignuti. Pri tome dreči iz petnih žila. ustvari on stalno dreči kad je budan. Ne plače, nego dreči li ga dreči, izgleda frustracija što se ne može pomaknuti. Frustira ga što ne može do igračke, pa proba nazad, pa ide to, ali tako odmiče od igračke, pa ga očito to jadnoga izludi.
Vojnički nije ni pokušavao puzati, nego vježba na sve 4 već evo mjesec dana. Svaki dan po čitavo vrijeme kad je budan. Naprijed nazad, naprijed nazad i tako stalno. Valjda samo što ne propuže
I nekako si mislim, ok, to je sve valjda normalno, preskočit će očito vojničko, pa će odmah na sve 4, ali bože sveti on najednom hoće na noge već sada!
Posebno ga rajca kad mi je starija kćer doma, kad nju vidi iz petnih žila se propinje i hoće i puzati i na noge, valjda sve najednom da bi mogao raditi ono što radi i ona, a još ni ne sjedi.
Ima li tko iskustvo, trebam li se brinuti, trebam li poduzimati išta ili da ga jednostavno pustim da radi ono što sam može, hoće?
Od moje prijateljice oboje djece nisu nikad puzali, nego odmah prohodali. Po njenom savjetu se ne moram brinuti. Djeca su se razvila savim normalno, oboje su sad školarci i sve super, ali ja se ipak malo brinem.


Odgovori s citatom
) . Vidjela sam ga kako to zna napraviti dok u ruci drži žlicu, igračku i pomogne si jednom rukom. Oba stopala su mu cijelom prvršinom na podu, ne stoji na prstima. Radi koračiće. Da li radi(mo) ok?
