Pozdrav svima!
Nova sam potpuno, jučer smo stigli iz bolnice kući.
Muče me pitanja i strahovi kao, vjerujem, i većinu friških mama, iskustva nemam, a u bolnici nisam dobila puno pomoći
Čim su vidjele moje dojke, sestre su me uvjerile kako mali ne može prihvatiti moje bradavice, i stvarno, nikako se nije mogao složiti s njima. Uvučene su, nekako nedefinirane pa ne zna kako bi ih primio. Otkrila sam da lakše i uspješno doji kad imam šeširiće pa smo za sad na toj varijanti uz nadu da će mi bradavice očvrsnuti ako se budem izdajala.
Umjesto da mi pokažu što i kako, čini mi se da je sestrama bilo lakše pustiti me da se sama bakćem kako znam, i par puta su mu dali nadohranu jer eto, ja nemam dovoljno. Srce mi se slamalo.
Onda se pojavila jedna zlatna sestra i malo mi se posvetila, mlijeko mi je krenulo, za njegove potrebe dovoljno, rekla bih. Nakon podoja bih se malo izdojila i dala mu i to, dobio je na težini i stigli smo kući.
Ali sad, sama i bez ikakve pomoći, puna sam dilema. Ne znam koliko je njemu ovako malenom potrebno, ima 5 dana danas. Podoji su nam otprilike svakih 2 i pol sata, ne budim ga, već ga uzmem kad se probudi. Ne doji pohlepno, jako je nježan i usporen, ali vidim da vuče, a kad se smiri i prestane, završimo. Obično je na dojci 25 minuta. Budući da imam dosta mlijeka, izdojim se još malo pa sačuvam ako ne bude baš svaki put raspoložen za dulji podoj.
Tu sad nema nekog konkretnog pitanja, ali u bolnici su se nabacivali silnim mililitrima i brojkama koje su potrebne, ali iz cice ne teku mililitri i takvi podaci pa sam se nadala kojoj riječi podrške i savjetu od vas iskusnih i pametnih mama.
Jako brinem jer bih samo htjela da moj maleni bude zdravo i sito dijete, a da ne moram u ranoj fazi iz očaja pribjegavati sredstvima koja bih željela izbjeći.
Puno hvala na svakom odgovoru i pomoći!