 |
|||
Nasilje među malom djecom
Eto, ne znam kako da počnem. Već danima ne spavam kako treba. Imam dijete od 3 godine kojeg par njegovih vršnjaka maltretira dok se igraju. Guraju ga, ne daju mu igračke, tu i tamo ga malo udare. A njihovi roditelji ništa. Problem je u tome što mali uopće nije agresivan. Meni dođe da najprije opalim trisku roditeljima. Ne znam što da radim. Ne mogu ga zatvoriti u stan i nabaviti stakleno zvono. Što biste vi učinili?
ako roditelji ne ragiraju onda bi ja reagirala i tim klincima objasnila nekoliko stvari... to su mali klinci koji se ipak splase ako im se netko stariji postavi... bez vikanja i prijetnji nego ozbiljno i sa stavom...
a njihovi roditelji ako bi imali nesto rec po tom pitanju - neka mi kazu... pa bi i s njima to rijesila...
Ako su to djeca s kojima se samo susrezne u parku odvlačim pažnju i idemo na penjalic.
Ako su neka s kojima su se češće igrali onda prvo kažem roditeljima. Ako ne reagiraju onda počnem govoriti djeci. Ali komentiram svaku, pa na kraju bbude odraslima neugodno i preuzmu stvar u svoje ruke.
Moje djete tuku u vrticu. Od prvog dana je najmladji i kao takav laka meta. Svako jutro, cim bi ga doveli bi se taj jedan mali zaletio prema njemu i poceo ga udarati. Cim sam mu rekla da to nije lijepo, da bi bilo bolje da ga pomazi je prestao. Iskreno mislim da djeca nisu losa, posebno u toj dobi, nego se nitko njima ne bavi. A kad ih vec njihovi roditelji nece upozoriti, ja cu...
Sad preko ljeta su u mjesanim grupama i opet se nasao jedan koji ga tuce. To sam skuzila tako sto, kad bi digla ruku da mu maknem kosu s lica, on bi se sagnuo kao da ocekuje udarac. Teta kaze da paze da se uopce ne sretni, jer mu navodno ne moze objasniti da to nije lijepo.
A da budem iskrena, rekli su mi da zna i moj nekad udariti, nikad prvi, ali da se zna obraniti i da one to dopustaju.
Pa šta rade tete? Kakva je to fora koju čujem svako malo da djecu durga djeca tuku u vrtiću, pa gdje su tete? Nije stvar niti u roditeljima niti u djeci, nego tetama, one su tamo ne samo paziteljice nego i odgajateljice, tako se i zovu kvargu.
Moja kreće od rujna u drugi vrtić. U ovom nema toga, čim primjete odmah ide razgovor, pa ako treba i kazna za starije klince. Iskreno pribojavam se malo novog vrtića jer sam čula svašta, neki ga hvale do neba, a neki kritiziraju do neba. Moja je još od onih koja se zna dobro obraniti i ne ostaje nikome dužna, ali ipak bit će nova i ako se netko namerači na nju od prvog dana, a tetene reagiraju čut će me uprava, ja sam za takve stvari spremna iči i u novine, već i znam u koje i kako. Pa to je ludost da se takve stvari dopuštaju u vrtićima. Zovite me ludom i paranoičnom, ali moje dijete neće nitko maltretirati, pogotovo ne pored odgovornih, a to su odgajateljice!
Ovo dole sam preskočila. Pa kako dopuštaju? I mja se zna obraniti i vratiti ako treba i duplo, ali tete to ne dopuštaju nego i za to slijedi razgovor. Ne dozvoljavaju nikakve fizičke obračune. Čak niti dozvoljavaju sljedeće, to sam i sama vidjela na svoje oči kada sam jednom čekala moju curu da se vrati sa sporta gore na katu. Jedan mali je otrgnuo balon iz ruke drugogo malog i nagazi balon i probušio ga. Teta je istog trena uzela ga za ruku posjela na stolac i prilično autoritativno objasnila da se to ne radi i zašto se to ne radi i tražila da se mali ispriča ovom drugom.
Ma kakva je to fora da dopuštaju uopće fizičke obračune, dli sam ja pala sa marsa, ali meni to nije normalno.
Naravno da nije normalno, ali teti kojoj je u genima upisana ona 'vrati duplo al nemoj prvi' je čas posla rečenicu 'trebaju se naučiti zauzeti za sebe' objasniti na taj način.
Više puta sam čula 'vrati, šta čekaš', i kad me vide i kad me ne vide. Neke tete očito misle da je to ispravno.
Od stručne službe sam ja dobila verbalnu podršku, ali se malo toga pomaklo. Vjerovatno je to i tetama proces, ali žao mi je što se prelomilo preko mog djeteta.
i mi u vrtiću imamo isto tako jednog malog koji tuče i maltretira sve, moj je najmlađi u grupi i ima 3 i pol.god., a ovaj mali 6 god. i na njega je se okomio od početka i već godinu dana moj se žali kako ga ovaj tuče, bli i na razgovoru i sa tetama i sa ravnateljicom i ništa, odgovor je, on je "posebno dijete", malom sad svaki put kažem da mu vrati ako ga udari ili gurne, i onda nedavno mene zove teta da dođem na razgovor sa pedagogom jel je se moj mali počeo tuči, samo sam joj odgovorila, da je to tu i naučio i da sam mu ja rekla da slobodno vrati kad ga taj dotični udari, ali je zanimljivo da se nikad na nikog drugog ne žali da ga tuče osim na tog jednog.
Stalno se nešto priča o radionicama protiv nasilja, ovaj telefon, onaj telefon, škole s nultom tolerancijom na nasilje itd., a cijeli sistem ne funkcionira jer se za nasilje nad drugima dobivaju minimalne kazne. Za nasilje u školi razgovor s pedagogom/psihologom, za nasilje nad odraslima koja prijava, za ubojstvo par godinica. A ako si žrtva nema te tko zaštititi. I bolje šuti jer onda sistemu stvaraš problem i trošak. Ako klinac maltretira druge onda se ga opravdava s problemima u obitelji. Još bismo ga i trebali žaliti. A o ovima koje maltretira ni riječi.
prošle godine kad je taj dotični mog malog gurnu vani na asvaltu i razbio mu glavu, moj mali je tad imao 3 god. a ovaj negdje oko 5, išla sam kod ravnateljica na razgovor i ona mi je rekla, a mama šta bi vi, šta će bit kad krene u školu, mislite da neće bit guranaj među djecom, i ako vam je problem što je u toj grupi vratit ćemo ga u jaslice
eto kakvo razmišljanje ima jedna ravnateljica vrtićaleptirići prvotno napisa
fadetoblack, naravno da ga treba žaliti. Agresija rijetko stoji sama za sebe, uglavnom ima pozadinu. Ili je to izraz frustracije (naročito u toj dobi) ili nije dijete naučilo drugačije.
To ne znači da treba reći 'a jaaadan', nego s takvom djecom i njihovim roditeljima treba sustavno raditi.
E tu sustav šteka, jer najčešće samo rješava simptome (ako i to) a ne uzrok. Uzroci mogu biti i najveće banalnosti i jako krupne stvari (tipa zlostavljanja, zanemarivanja).
A nekad kazna i nije pravi put kod takve djece, jer se onda osjete dvostruko kažnjeno.
Ovdje govorim prvenstveno o manjoj djeci, kako vrijeme odmiče mislim da se počnu ispreplitat uzroci i posljedice. Ali o tome slabo znam pa neću dalje.
Treba djecu naučiti da se obrane. Ja svog učim da dijeli triske. Al ne ide nikako, jer je skroz nenasilan. I onda kad jednog dana u vrtiću poludi i opali te nasilnike treba ignorirati ravnateljice i razgovore o tome. Pa nek mi zovu koje god službe hoće. Da im objasnim neke stvari.
Ostala sam bez teksta. U meni se trenutno miješa jad, srdžba, osjećaj nemoći.
I ja svoju učim nikad prva, ali ako te netko udari, a mame nema vrati. Djelomično se tu slažem s tobom i znam da ovo što radim nije najbolje, ali me strah onoga čoporskog, ne vrati, povuće se, oda slabost, klinci to nanjuše i evo ti, postade žrtva dokkažeš keks. Toga se bojim užasno.
U ovom vrtiću ih uće da ako netko nekoga udari, a tete to ne vide, da dođu reći pa to ispada kao tužakanje, da ih uče da tužakaju. Na prvu mi se to nije svidjelo, ali sad kad razmislim mislim da je to dobro, bolje nego djeci prepustiti da sami to rješavaju, to su premala djeca.
Ovo je krivi put.
Ti dijete učiš da se od nasilja brani nasiljem.
Uči ga da se brani verbalno i govorom tijela. Jedno 'stop' s rukama na prsima često poluči bolji uspjeh nego triska, jer na trisku i drugi odgovara triskom pa više jadni nemaju pojma tko je prvi počeo.
Naravno da ima pozadinu zvanu roditelji, koji opet imaju pozadina zvanu djedovi i bake itd u nedogled. Ali djeci koja su žrtve to ne znači ništa. Poanta je u tome da ih pedagozi/ psiholozi žale i to tako nama serviraju, a nisu sposobni riješiti problem.
Ustvari užasno se lomim već sada oko svega toga. Jer ti možeš dijete učiti jedno i onda dođe u neku sredinu gdje vladaju druga pravila, a tebe nema i evo posljedica koje se mogu manifestirati za čitav život.
Definitivno treba naučiti djecu da se obrane. Nikako da krenu prvi, al da znaju vratiti. Ja neću uvijek biti prisutna, a ni tete uvijek ne reagiraju, ni učiteljice itd.
Sigurno da se trebaju znati obraniti, ali ne nasiljem. Nema bolje obrane od samopouzdanja.
A i ne kužim, ako roditelj kaže vrati kad te netko udari zašto to ne bi mogla reći i odgojiteljica ili učiteljica? A ako sam dobro shvatila, to nam svima smeta.
Mene to podsjeća na onu 'nitko ne smije tući moju djecu umjesto mene'.
Dobar point trampolina, ova druga rečenica. Tu se i ja lomim i u biti totalno paradksalno ispada.
Ali ova prva, nema bolje obrane od samopoudanja, prezrelo za tako malu djecu. Mislim da kod djeteta poput moje to još i može funkcionirati, ali kod djece koja i inače pate od deficita sampouzdanja mislim da su to puste priče, ono fraza.
Problem gdje ga ja vidim je sustav i to zbunjuje i roditelje i djecu. Sustavi su nam koma. Ja još uvijek nisam načisto kako da se postavim. Ovaj vrtić ima jedna pravila i to dobra, što me točno očekuje u drugom ne znam.
Zvučalo je na prvom sastanku obečavajuće, imam i susjedu koja radi tamo, naša žena i njeni oboje su išli tamo, ali nije mi se svidjelo jedna njena opska koja išla otprilike ovako, a tek da vidiš cuce što znaju biti podle..
A ja reko, ha, molim, o čemu mi pričamo, o djeci ili? Ma šta ja znam, totalno sam :zbunjol: na kvadrat.
Ovo je vječiti kamen spoticanja između mog muža i mene koji tvrdi da ja kao cura ne mogu to razumjeti i da pravila za djevojčice i dječake jednostavno nisu ista. Ne znam, ponekad sam se sklona složiti se, ponekad razmišljam što će biti kad se desi ovo "triskom na trisku" pa naleti na nekoga tko se ne zaustavlja.
Fadetoblack, neovisno o tome je li ispravno vratiti ili ne, razmisli koliko je dobro da svoje dijete koje nema tako nešto u sebi na neki način tjeraš da ide protiv svoje prirode i šalješ mu poruku da zapravo nije dobro. Možda da probate s drugačijim načinima obrane? Na primjer, ja sam T. uvijek učila da glasno viče "nemoj me udarati" i da glasno viče i zove tetu u pomoć.
Ja svoga učim da ako ga netko udari, vikne glasno "nemoj me tući!". To jest pokušavam ga naučit, jer vidim da je njegov prvi odgovor da mu vrati, a to mi se nimalo ne sviđa, ovo glasno vikanje mi se čini kao puno bolja ideja jer je i pokazivanje stava, privlačenje pažnje teta koje možda to nisu vidjele a i moje je iskustvo i sa odraslima pokazalo da ako se netko npr dere na tebe, obično se skuliraju ako upotrijebiš riječi "nemoj vikat na mene" i počnu pričat drugačije.
Čista teorija, još nisam vidjela da funkcionira u praksi kod djece
Ovo je dobro, ali što kad teta reagira, šta čekaš, pa vrati?
eto, u isto vrijeme pisale istu stvar
Onda treba razgovarat sa tetom i ravnateljicom, jer ovaj odgovor nije nimalo ok.
Ima ona igrica-vježbica o nasilju, zove se "koliko je odgovoran Ivan, a koliko Petar", koja opisuje razne situacije, od toga da npr. Petar samo sjedi, Ivan prođe i udari ga, do toga da Petar kaže Ivanu da je glup i onda ga Ivan udari. I u svakoj situaciji procjenjujemo koliko je tko odgovoran za tu situaciju.
A stvar je u tome da je u svakom scenariju Ivan odgovoran za svoje ponašanje 100%, a Petar za svoje 100%. Petar je odgovoran za to što je rekao da je glup, a Ivan je odgovoran za to što ga je udario, bez obzira šta je bilo prije.
To je uvijek jasnije na primjeru odraslih, okej je odgovoriti nasiljem samo koliko je nužno da si obraniš sigurnost, ali već ako i tu nužnu obranu prekršiš, kriv si
Ovo je super, ali koliko to stvarno mogu shvatiti trogodišnjaci, uzrok, posljedica, odgovornost?
I to bilo super da se te vježbalice rade u vrtićima, grupno, pa da klinci i oni mlađi i stariji to diskutiraju sa tetama, mlađi možda neće shvatiti, ali će ostati negdje u memomoriji mislim, ali čini mi se da toga nema u vrtićima.
teška tema.
moj je sam otišao van iz sobe i otišao u sasvim desetu grupu i kad su ga našli rekao im je da se ona maknuo od nasilnika, jer mu je dosta,
to im je upalilo lampicu . i dalo dobog straha jer nisu znale gdje je jedno pol sata.
A štajaznam, moji su već negdje oko 3 godine kužili princip osobne odgovornosti. U grubim crtama, naravno.
Ali i to su skoro uspješno zaboravili u vrtiću
Istina, da mi dijete netko sustavno maltretira ne mogu se zakleti da bi reagirala ovako pribrano.
Ali uvijek je bolje prvo probat mirnim putem, uvijek se može reći vrati. Ali onda to više nije princip nego izolirani slučaj.
Pišem zbrda-zdola, oprostite
I meni je mm dugo pokušavao 'objasniti' razliku dečki-cure. Neko vrijeme sam mu skoro i povjerovala, ali taj testosteronski pristup moju djecu tjera u još veće nasilje.
Sad smo na mom miroljubivom, i dobro je.
S tim da ja imam dijete koje je velika mimoza, a postao je skoro agresivac zato da ga baš u vrtiću ne bi tukli (a jesu).
Tako da u stvari imam iskustva s obje strane u jednom djetetu, i žrtve i napadača.
Ne znam, zato i dvojim toliko. Mislim da su to divni savjeti za idealan sustav koji se ponaša po pravilima. Ali u stvarnom svijetu? U školi gdje su, bojim se, puno više prepušteni sami sebi? Ne znam, umirem od straha, a imam veliko i glasno dijete. Kako je tek roditeljima s plahom djecom koja se čine kao mete, bojim se i pomisliti. Ali mislim da jednostavno ne možeš napraviti agresivca od nježnića, da ne možeš protiv prirode. Možda sam u krivu, dosta me se svojevremeno dojmila ova knjiga koja govori o školskom nasilju, možda mislim skroz krivo.
moj je npr. doma super, nije agresivac, kad smo vani u parku nezna se izborit nit za ljuljačku niti za red na toboganu, u stanju je stajat i po pola sta u redu da bi uopće došao na red, ako ga netko i gurne makne se od njega i dođe do mene tužne face kako ga je on udario, dok je u vrtiću sad druga priča, kaže teta da se zna izborit ako nije po njegovom, i da, da vrati ako ga se udari, već sam gore prije napomenula da sam mu ja rekla da vrati, jel konstanto godinu dana dolazit doma i svaki drugi dan se žalit, m... me tuce, m... me gura, baca mi kapu, baci mi tenisice, više mi je prekipjelo i rekla sam, vrati i udri.
nisam za to da se nasilje vraća nasiljem i neželim da se tuče, al ovo je prešlo svaku granicu, i od nekoliko razgovora i rod. sastanka pomaka nije bilo
Mi smo u kompromisu - reagira se riječima, odmicanjem, ali ako te netko ne pušta na miru onda mu vratiš zapravo. Nije se to još nikad desilo, ali naš vrtić i tete su odlični, a vani sam ja još uvijek u blizini i prekidam sve u začetku. Ali je bio u poziciji nasilnika prema manjoj djeci i to iz igre. MM kaže da se to njemu dešavalo, da je mislio da se igra, a prijatelj mu je kasnije rekao da ga je zapravo skroz maltretirao. Zbog toga mislim da je stvarno nužno prvo krenuti s jasnim i glasnim "ne".
Ali uvijek je bolje prvo probat mirnim putem, uvijek se može reći vrati. Ali onda to više nije princip nego izolirani slučaj.
Pišem zbrda-zdola, oprostite
I meni je mm dugo pokušavao 'objasniti' razliku dečki-cure. Neko vrijeme sam mu skoro i povjerovala, ali taj testosteronski pristup moju djecu tjera u još veće nasilje.
Sad smo na mom miroljubivom, i dobro je.
S tim da ja imam dijete koje je velika mimoza, a postao je skoro agresivac zato da ga baš u vrtiću ne bi tukli (a jesu).
Tako da u stvari imam iskustva s obje strane u jednom djetetu, i žrtve i napadača.
I onda kažu društvo ne potiče nasilje, ma kakvi, samo malo. I budi onda pametan i plivaj u svemu tome skupa sa djecom. Ja sam već sad totalno simo i tamo, a nismo još zapravo ni krenuli. I onda po tuđim iskustvima, jednostavno se u konačnici svede na sreću, sreća da je dijete takvo, sreća da je teta takva, da je taj i taj vrtić takav, da je razrednik, pedagogo takav, grupica djece koja se potrefi itd..
u tu grupu ide od prošle god. i sad kad je prije neki mj. dana počo vraćat i borit se za ono što hoće, pozivaju me na razgovor, i sa pitanjem da šta se to dešava sa mojim djetetom jel je sve ove tri godine bio miran, odma na razgovor sa pedagogom, da jeli imamao kakvi problema kod kuće i svašta nešto, a reko kad su njega tukli stariji od njega i dvije god. onda je bio odgovor mama smirite se, to su djeca, to je sve normalno, a di je to vidi nego u vrtiću, jel kažem doma mi je ko neka bebica, u parku samo tuli i stoji dok se ostali igraj, i da kad sam mu rekla da vrati tom malom, reko mi je , mama nesmije se tuč to nije lijepo, iću u kaznu
Pa šta su ti odgovorili na to?
Mislim bilo bi ok, da su tada tebi govorili, ok uzeli smo na znanje, razgovarat ćemo sa djecom, sa roditeljima, poduzeti sve da se to ne događa, ali da su tebi tada govorili da je to normlano, da su to djeca, a sada govore drugo, nije mi jasno nikako.
ma oni se vade da je mali "poseban" kako oni kažu, neznam odgodilu su mu i školu za ovu godiinu, bila sam jednom prilikom kad je mali imao jedan ispad, baca sve živo, vrišti, udara, i tako jedno 10-15 min. dok se ne smiri, i dok se teta bori sa njim jednim, ovi ostali su prepušteni sami sebi, dijete sa posebnim potrebama i trebamo naučit živjet sa takvom djecom, to je njihov odgovor.
da se razumjemo nema ništa protiv takve djece i moje sutra može bit takvo, al bože dragi ako vrtić nije adekvatan za takvo dijete, i nema stručnog odgajatelja za takvo dijete, onda niti netrebaju primat takvu djecu
ma razgovaraju oni kao sa roditeljima, i išo je mali na neke dodtne pretrage, ne govore drugim roditeljima o točnoj dijagnozi, i sve je ok, ako je dijete sa posebnim potrebama, ali onda treba bit netko stručan ko će se bavit sa njim, a ne da maltretira ostalu djecu i tete, jel njih dvije paze na njega jednog, a ovih 20, sami sebe
Da, dijete sa posebnim potrebama je uvijek osjetljiva tema. ALi razumijem tvoju frustraciju. Koliko sam shvatila, više je tu dječaka bilo, ne samo taj mali.
Ali svejedno, čak i da je bio samo taj specifični dečko, nije u redu da su tebi govorili to je sve normalno mama, oni su djeca, a da te sad pozivaju na razgovor i čude se promjeni ponašanja kod tvog sina s obzirom na poduži period koliko je to trajalo.
Ma da, uvijek taj sustav, takav kupus svugdje da je to strašno, a čovjek i djeca moraju moći plivati u svemu tome. Pa kako koga zalomi. Ma tužno i frustrijauće, sve u svemu.
Sad tek vidim koliko sam ovo gore sterilno napisala. Htjela sam reći nije ok, nije ok ni to što nemaju posebnu osobu za njega kao što si i sama rekla, nije ok njihov dvostruki standrad, nije ok što tebe nitko ne pita a kako se to reflektira na tvog sina, nije jednostavno ok. Loše je.
Posljednje uređivanje od šafran : 02.08.2013. at 15:07
Evo literature: http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=5057
Odlično, hvala Peterlin.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom