Mali divljak :)

[bembola]

Evo mene u ovoj skupini ajme kako je brzo proslo
Moj malac vec ima 13 mj i sad si razmisljam dali je to normalno i dali su svi 13mj takvi...naime on mene uopce ne slusa!! vfice baca igracke,s nicim se nemoze zaigrat nista ga ne zanima jedina mu je igra bacanje igracaka...da ne pricam o tome da dira svasta sta nesmije(ok to je normalno) ali njemu NE nista ne znaci ama bas nista!!! s drugom djecom ista stvar..neda igracke cupa,stipa..place ako nije po njegovom i baca se po podu!!!
jeli to sve faza ili??? kako da ga obuzdam?! :/

[LolaMo]

Ja sam u toj dobi vec počela uvodit kazne odnosno time out. Ne za sve ovo kaj si nabrojala, naravno, ali za opasne stvari i udaranje drugih, da.

[anasti]

premali je on da bi to razumio ili da bi poslušao.
moj ima 17mj i nekad također mislim da ne razumije što "ne" znači, al zna on to jako dobro, samo mu je to što ne smije onda još veći izazov!
ja mislim da je najbolje što manje govoriti "ne", braniti mu samo ono s čim se može ozlijediti.
a u svim drugim slučajevima reci mu što želiš a ne što ne želiš da radi, jer on je malo dijete i nema dovoljno iskustva da bi razlikovao dobro i zlo, ili barem ono što mi smatramo dobrim ili lošim..
a kad ne ide preusmjeri mu pažnju na nešto drugo što smije dirati..

[casa]

Pa da, to ti je najnormalnije i uživaj u činjenici da je divljak zdravo dijete... Bit će i još gore, pa će po mom iskustvu oko 2ipo godine postati malo lakše... Kad se uljuljkaš u lakoći oko 11, 12 slijedi groza... I mislim da je u toj dobi najlakše jednostavno fizičko uklanjanje ili njega ili izvora frustracije i presumjeravanje pažnje... Kazne ti mislim baš i neće uroditi plodom, još...

[bembola]

to sam uvela...stavim ga u krevetic i izadem iz sobe ali ne kuzi bas...vristi i place i opet po starmo...jel grjesim gdje ili ?

[anasti]

kako izgleda taj tvoj time out?
meni je to još prerano za ikakav oblik kazne, al evo baš me zanima..

[anasti]

to sam uvela...stavim ga u krevetic i izadem iz sobe ali ne kuzi bas...vristi i place i opet po starmo...jel grjesim gdje ili ?

da, u tome griješiš. on ne razumije što ti hoćeš dobiti s tim.
on možda ne zna di mu je glava a di g... a očekuje se da ima nekakve socijalne vještine i čita između redova.

[bembola]

kako izgleda taj tvoj time out?
meni je to još prerano za ikakav oblik kazne, al evo baš me zanima..

a stavim ga u krevetic...ali kratko jer vristi ali vidim i ja da to ne pali pa bas i ne prakticiram...jednostavno sam pokusala bar nesto da poslusa

[casa]

Mislim da tim timeoutom utoj dobi samo izazivaš nove provole i sama sebi dodatno navlačiš živce.... Naravno, ako ti misliš da pomaže i ako je tebi lakše...

[anasti]

pa čak i da mu objasniš riječima što želiš da nauči s tom kaznom, sve što će on razumjeti je to da si ga napustila u trenutku kada je isfrustriran i treba tvoju pomoć.

[bembola]

da, u tome griješiš. on ne razumije što ti hoćeš dobiti s tim.
on možda ne zna di mu je glava a di g... a očekuje se da ima nekakve socijalne vještine i čita između redova.

a zato i pitam...nije da ja njemu sve branim i stalno vicem ne!! vise ne pali usmjeravanje na neku drugu stvar jer ako je on naumio to i tako to mora biti tako inace je deranje plakanje i bacanje po podu! najgore mi je kad drugu djecu stipa i cupa

[casa]

Slažem se s anasti, i ono što se meni čini iz iskustva da ga tako samo potičeš da mu fitilj bude kraći... da prije i jače zaplače kad ga nešto frustrira....

[anasti]

ja mislim da je jedino što može pomoći tvoje strpljenje. proć će to.

[casa]

Kad maltretira druge ili sebe dovodi u opasnost jednostavno ga digneš i čekaš, čekaš i čekaš... Možeš reći zašto si ga digla i to ti je to. Živce u kanticu pa na pecanje... rekla bi moja baka

[bembola]

ok skuzila sam da te kazne nikud ne vode znaci strpljenja mi puno treba? hehe znaci ima nade da je neka glupa faza i da ce moj mali "divljak" pocet slusat ?

[casa]

Kažem ti ja, oko 2i po godine polako ćeš mislit da je on ipak ljudsko biće i kad oko desete pomisliš da je to jedno drago i umiljato ljudsko stvorenje, sve će pasti u vodu i opet, nanovo ovo s kanticom i živcima... Ne znam kako stvar završava, moj najstariji sad ima 12.... Ali tad si bar bliže danu kad će se iselit pa kad zakoluta očima 5 put u danu jer si mu rekla da makne mokre kupaće s kreveta, mantraš: Još najviše 10 godina i otići će, otići, otići...

[anasti]

a jest da treba živaca, ali mi se čini da bolje funkcionira bez kazni i drame, barem bi meni bilo još gore.
već je rečeno gore, uzmeš ga i odneseš s mjesta zločina, jedamput ponoviš šta je krivo napravio i to je to.
meni je tako barem puno lakše za živce inače bi bila luda već
ali neću se žaliti, čini se da ovaj moj pristup funkcionira kod mog malog divljaka, a ovaj je u pogonu cijeli dan sto na sat.
i voli sve vidjeti i dirati.
prednost tog je da kroz to puno uči i upija i svi se čude što sve zna raditi.
samo nek on divlja, u nekim granicama koje se tebi već čine ok.

[kljucic]

Ej, pa to je još beba naravno da puno toga ne razumije. kakve kazne sa 13 mj
strpljenje i puno, puno objašnjavanja

[trampolina]

Imala sam baš takvog kakvog opisuješ, samo je moj u toj dobi još i lupao glavom o zid.
A ni danas nije baš oličenje strpljivosti i spokoja, pravi je mali tornado.

Ma kakve kazne s 13 mjeseci, moji su tek tad polako kužili uzrok-poslljedicu.

Naoružaj se strpljenjem, i što je najvažnije izdresiraj sebe da ti ne bude neugodno pri takvim ispadima kad ste vani.

[miffy34]

Dozvoli mu da baca onó što mu dopustiš,sad je dijete u fazi bacanja,normalna razvojna faza

[anasti]

puno je lakše kada znaš kako dijete zapravo funkcionira i za što je spremno.
mislim da ljudi imaju prevelika očekivanja od djece.
nije uopće bit u KONTROLIRANJU ičega što dijete radi.
stalno čujem "nek se nauči da ne može sve; da ne može bit sve po njegovom; da ne može radit šta on hoće" i bit ću iskrena, meni to nekad zna zbilja odvratno zvučati.
najbolje da ga svežem za drvo
počela sam analizirati zašto mu zapravo branim nešto i u 90% slučajeva su razlozi bili totalno glupi.
udarit će se ( neka proba pa će se naučiti penjati, ako i padne tu sam blizu), zaprljati će se( danas svi imamo perilice i vodu pa to nije problem), vadi mi sve stvari iz torbe ( i tako mi treba 10 sekundi da sve vratim nazad) i slično..
nekad znam sjesti i samo ga gledati kako se igra. sa što manje uputa što da radi i kako.
I TO JE TOLIKO LAKŠE!
normalno da ima i dana kad sam zbilja umorna i živčana..ali većinom nisam i trudm se opustiti i pustiti da bude dijete pa sam i ja zadovoljnija i mirnija.
ljudi si bezveze otežavaju život.

[casa]

I jedna od mojih osobnih predrasuda jest kad majka jednog djeteta kaže nije da ja njemu sve branim, ali meni zvuči nije da branim sve, ali branim sve iole zanimljivo.. Tako moj treći smije sam na tobogan od 10 mjeseci, smije bacit sve igračke iz kutije, smije mazat sladoled po majici, smije .... n stvari koje prvi nije smio iz jednostavnog razloga jer nisu bitne. Ne smije tuć drugu djecu, stajat na stolici na balkonu, sam ići preko ceste, dirat struju, plin... Ono on smije sam trčat po parku i kad ga ja ne vidim. Teško je nekom kome je to prvvo objasnit da je potpuno svejedno da li dijete od trinaest mjeseci melja sladoled po majici ili ne.... da ne može naučit pravila ponašanja za stolom u toj dobi i da je borba s djetetom oko katapultiranja graškića oneway ticket to the institution za majku, a ne znači ništa, ali baš ništa za isto to dijete u dobi od godine..( Da mi sad ova pamet i ono doba... kolike živce bih si prišparala)

[trampolina]

Ooooo koliki potpis, casa!

Tek s trećim vidim koliko sam prvo ograničavala u nekim stvarima...

[Zuska]

Potpis na Anasti!

Kad smo kod ne i zabrana..

Branim joj stvari koje su jako opasne i ružne, sve ostalo je okej. Smije skakati po lokvama (i ja bi), u gradu obići i ući što i kamo god želi (zašto ne?), smije sve dobiti da pogleda ili pogledati (lijepo da je znatiželjna), smije se penjati kamo god, osim ako nije jako opasno ili nekulturno (bolje da se nauči penjati pod mojim nadzorom), smije se zaprljati koliko god želi (pere perilica, a ne ja), ne samo da smije, već je poželjno da jede sama (što radi od početka dohrane, načistili smo se, ali sad jede potpuno samostalno)...

U biti ne govorimo "ne" prečesto i tada nas posluša, samo to "ne" ne smije biti nervozno, ljuto ili s visoka jer onda protestira (urla), to "ne" mora biti ravnopravno, surađivačko, objašnjavajuće...i onda - neka treba puno, nekad manje - upije i poštuje, čak i nas podučava kasnije, recimo, upozori nas kad ulicom hodamo po kolniku, a ne po pločniku i traži da se popnemo

Od početka, kad smo počeli govoriti ne, počeli smo se pitati - zašto govorimo "ne", onako po inerciji jer se "to tako treba" ili zato što je nešto stvarno nepoželjno i problematično. Kad se tako zapitam, 75% "neova" pada u vodu. Djeca su znatiželjna, žele učiti i naše je da surađujemo s njima. Pri tome ih usmjeravamo, a ne kontroliramo. Naravno da odbijaju kontrolu, mudra su.

Banaliziram: ako joj kažem "ne" prilikom penjanja na klupu, što sam postigla? Ako se žarko želi popeti na klupu, a želi, neće me poslušati, dobit ćemo bespotrebnu svađu. Pustim ju da se penje, pazim, ako padne, naučit će, kao i svi mi, djeca moraju padati. I djeca se moraju penjati, to je naš majmunski gen koji ne možemo kontrolirati. "Ne" za penjanje iskoristiti ću u nekoj drugoj prilici, stvarno važnoj i opasnoj, do tad, nek se penje i nek visi.

Ima ljudi, to najčešće vidim kod baka i čuvalica koji za djetetom u parku viču "ne trčati!" ???

Draga Bembola, naoružaj se živcima (lako reći, znam) i strpljivo i mirno, xxx puta, objašnjavaj djetetu zašto je nešto drugo bolje od ovoga što upravo radi, upozori ga kad nešto lijepo napravi (ili ružno), zahvali mu se ili pohvali kad pokaže suradnju, strpljivost ili pomak u ponašanju...

Nemoj očekivati od 13-mjesečnog djeteta da se može s nečim zaigrati, a bacanje igračaka prihvati kao istraživanje prostornih dimenzija i fizikalnih zakona. Samo do svedi u prihvatljive okvire (ako je čaša plastična, nek ju baci par puta, mali je još, fora je bacati stvari, ali dosadit će mu).

[LolaMo]

Pa dobro sad ispada da sam ja svoje dijete nekako posebno kaznjavala..a nisam..i kaj je udaljavanje od problematicne situacije i objasnjavanje, nego time out? Meni je to sve time out
Vrlo rano smo počeli s tim i bila sam jako dosljedna..da li me razumio ili ne, ne znam..ja mislim da je jer je bilo jako efikasno

[bembola]

pa i ja mu dopustam i da se zaprlja i da se igra u pjesku da baca igracke...ali ne i daljinski,mobitel,da dira struju,da baca stvari preko balkona...a taj moj ,pok0usaj kazne nije upalio ok znam da nema smisla al eto mislila sam da ce tako poslusat kad kazzem ne

[Tiziana]

Bembola mislim da je bit u tome da on uopce ne dodje u priliku uzeti daljinski u ruke a kamoli ga bacati. Ja imam curicu od 13 mjeseci i to je stvarno pre pre malo da bi ista od toga razumjela. Sa starijim djetetom je poceo time-out bas kao kod tebe - stavljanjem u krevetic da se primiri s 18 mjeseci ALI to je bilo djete koje je u toj dobi izgovaralo pune recenice na dva jezika tecno i bez upotrebe treceg lica - dakle dijete s kojim se o tom cinu moglo PORAZGOVARATI sto u toj dobi nije cesti slucaj

[lasta]

Moze mali savjet. Javljam se na ovu temu-nije divljakusa,ali da sada ne otvaram novu(ili ako netko zna gdje se vec o tome raspravljalo).
Curica 15 mjeseci. Jucer situacija-htjela je svoju casu sa stola ja joj dodam ona je odgurne,probam joj ponuditi piti,ona ne zeli. Vratim casu na stol i ona se legne na pod i pocne plakati (a nemam pojma uopce sta je zeljela). Isto tako dan ranije zeljela se nositi. I kako sam morala promjesati krompir u pecnici morala sam je spustiti. Ista scena. Vidim da se uvrjedila,naljutila. Kako odreagirati na pravi nacin?

[trampolina]

E, lasta, ja imam iskustva s ovim uvredljivima

Nakon što sam sa sobom riješila neke stvari reakcija je u pravilu bila: žao mi je što si tužan, ali moram promiješati krumpire. Kad završim dignut ću te. Kraj priče, obavim i dignem.

Inače u toj dobi znaju bit strašno frustrirani jer ne znaju verbalizirati svoje želje.

[lasta]

Ma tako sam i odreagirala,kada sam zavrsila sta sam imala uzela sam je u ruke i onda smo popricale.Ja njoj gle to je toplo blablabla...ona meni njojojojojoghss.
Nego MM je malo paranoja,vec je vidio scenu u ducanu kako se mala valja po podu i place jer joj nesto ne zelimo kupiti pa da ga malo umirim,bar do zime

[Zuska]

Lasta, probaj joj najavljivati svoje radnje, npr. sad ćete mama spustiti jer mora promiješati krumpir pa će se opet vratiti po tebe.
Ja to radim već dugo, najavljujem svoje kretnje po stanu, ali i naše buduće kretnje (sad idemo kod bake ili plažu ili negdje treće, ali moramo se voziti do tamo, u autu ćemo pjevati i slučati dječije pjesme...). To sam morala tako početi raditi jer je dijete čičak i jer je dijete koje je urlalo u svim mogućim pozicijama osim kad se nosilo, u AS je prestala urlati tek nedavno. Znači, najavljivanje, pripremanje i objašnjavanje kod nas ful pali.

Drugo, ono što ti je i trampolina rekla - frustrirana je jer ne zna reći što osjeća i što (ne) želi. Kad krene takvo nezadovoljstvo, počni s pitanjima, što bi ti htjela, pokaži mami što bi (ako ne zna pokazati, nastavi ispitivati što misliš da bi mogla željeti i nekako će ti dati znak)..
Moja je vrlo rano počela pokazivati i gestkulirati, ali i danas zna krenuti to nezadovoljstvo zbog nečega koje se može pretvoriti u urlanje pa ako na vrijeme uočim krenem je ispitivati bi li ovo ili ono (najčešće je riječ o jednostavnim stvarima, npr. nosi me; ali bude umorna i ne da joj se verbalizirati) i onda kad shvatim što bi, ispunim želju (pa kažem, vidiš, nema problema, mama te je digla, samo si trebala reći da to želiš, kad plačeš, mama ne zna što želiš...) ili ne ispunim, ali objasnim i ponudim približno jednako privlačnu alternativu (ne možeš sad na ljuljačke jer je gužva, ali možemo na vrtuljak, vidi, nikoga nema, pa ćemo se vratiti na ljuljačke kad se oslobode).... Pali u dosta situacija. U svima ne, naravno, a i svaka je specifična, ovo sam sve dosta pojednostavljeno opisala, ali u principu to je to.

[lasta]

[šafran]

pa i ja mu dopustam i da se zaprlja i da se igra u pjesku da baca igracke...ali ne i daljinski,mobitel,da dira struju,da baca stvari preko balkona...a taj moj ,pok0usaj kazne nije upalio ok znam da nema smisla al eto mislila sam da ce tako poslusat kad kazzem ne

Ja sam malo zbunjena. Ne razumijem ovo sa dopustiti da se zaprlja, da se igra u prijesku, da prolije i slično,pa od male dijece, a bome i većih klinaca je nemoguće očekivati da se tone događa, ustvari biti zaprljan ili proliti nešto, recimo moja uporno hoće uvijek natočiti čašu do vrha pa naravno da prolije, ali to je normalno, šta ne? Ne branim joj to, neka vježba, u biti mije to super da takve stvari isprobava, pa da se pri tome zmaže sva, bude mokra itd..bilo bi mi čudno da to ne radi. Kakvo je to dijete koje je uvije čisto? Ne mislim sad tu na higijenu

Što se tiče bacanja igračaka zavisi od dobi, ali mislim da sa korekcijom toga nikad nije rano početi jer danas će baciti plišanog medu, sutra ftooaprat ili čašu u tv ili staklo. Ne kuže klinci još, tako mali da medo neće ništa razbiti i nikoga povrijediti, ali drveni teži auto ili čaša i slično hoće.

[šafran]

Nego MM je malo paranoja,vec je vidio scenu u ducanu kako se mala valja po podu i place jer joj nesto ne zelimo kupiti pa da ga malo umirim,bar do zime

Da te utješim, mala je vjerojatno da toga neće biti i kod vas

Ali kako dođe tako i prođe. Po mom iskustvu i nekih prijatelja, poznanika, susjeda koji su to prošli, a koje sam čak i doživjela (nakon prvih šokova i neugodnosti ) uopće me više nije tangiralo, pustila sam je da odtantruma svoje, kad se počela smirivati pitala sam je, ok, jesi gotova, može dalje, obično je rekla da i nastavili smo shoping.

[Zuska]

Bembola, sjetila sam se tebe dok sam na GO čitala knjigu "Što roditelji ne bi trebali činiti, a svejedno čine" (savjeti i odgovori na najvažnija pitanja o razvoju i odgoju djece od rođenja do 7 godine), napisala ju je Marina Zažigina. Nakon što sam je na polici knjižare prolistala, odlučila sam da je želim imati i nakon đto sam je pročitala, pročitala sam ju još jednom, to je najkonkretnija knjiga koja se bavi situacijama koje se svima nama svakodnevno događaju, autorica objašnjava uzrok, nepovoljne uvjete, opisuje pogrešna postupanja, daje savjete kako razriješiti situaciju...a na kraju svakog tematskog poglavlja objavila je pitanja roditelja njoj (ima svoju web stranu) i svoje odgovore njima. Njihova pitanja su kao prepisana s ovog foruma

Njeni su mi savjeti jako bliski, tj. njen pristup odgoju ne razlikuje se mnogo od većine autora koja se čita na ovom forumu pa, eto, preporučam knjigu!

Ne da mi je se prepisivati ovdje, ali ako je uzmogneš posuditi ili kupiti (120 kn), mogla bi ti malo pripomoći. Meni je pomogla, i u razumijevanju situacija, ali i u mojim reakcijama na te situacije..

[šafran]

[QUOTE=Zuska;2456134 (ima svoju web stranu)

[/QUOTE]

Nisam je uspijela izgooglati,možeš je molim te linkati?

[giussepe]

Ukljucujem se pratiti temu.
Isto 13 mjeseci, ne govori.
Pocela je faza bacanja stvari i negodovanja.

Moram priznat kad smo vani u drustvu s drugom djecom uglavnom je jako miran i daje svoje igrackice i ne ljuti se ako mu netko nesto uzme.
Ali doma su to takvi ispadi da ja ne znam sto cu. Uzme nesto pa prebire po rukama i odjednom krene ljutito bacat, ja mu fino objasnim, ali on me uopce ne dozivljava.
Ono sto me pocelo izbacivati iz takta ( pogotovo ako sam vec preumorna ) je to sto nas je poceo tuc i cupat. Kad ga ulovi ta siza lupi me tako da stvarno zaboli. Ponekad je to stvarno u igri, ali ponekad je i iz protesta.
Najzanimljivije mu je doc mi iza ledja pa me cupat za kosu, mislim to stvarno boli
Ja mu govorim nemoj to raditi, mamu boli, pokusavam ga usmjeriti na nesto drugo, ali on opet to krene raditi za dva sata ili sat.
Nisam sigurna razumije li to sto govori.
Obozava umetati i sarafiti stvari, recimo cep na bocu i onda ako mu ne ide nastane siza. Ja mu lijepo objasnjavam, ali kad je siza je siza!
Definitivno cim stignem u zgb idem kupiti tu knjigu.




Sent from my iPhone using Tapatalk 2

[Zuska]

http://www.planetzoe.hr/knjiga.php?i...ja_do_7_godina

[giussepe]

http://www.planetzoe.hr/knjiga.php?i...ja_do_7_godina

Hvala!
Sto je najbolje gledala sam ju u Algoritmu prije mora i ne znam zasto ju nisam kupila

Planiram uzeti i ovu sa razvojnim igrama jer mi nedostaje ideja za igru! Sve ama bas sve mu je dosadno!! I nista nece!
Samo bi puzao okolo i gurao glavu tamo gdje je opasno!
I ne znam ni kako bi se s njim igrala!
Najbolje se zabavlja kad je u moru s kamencicima!


Sent from my iPhone using Tapatalk 2

[šafran]

Super, hvala Zuska!

Giussepe ja ti mogu samo ovako nabrzaka napisati što sam ja radila, ne znam koliko će ti to biti od pomoći, ali nisam radila ništa puno nego objašnjvala, objašnjavala i opet objašnjavala. Kad me bolilo, a bolilo je, vrisnula sam, nisam išla plakati, ali bolilo je pa sam joj i pokazala da mamu boli. S vremenom je prestalo, sada sa 3 i pol i ona sama već zaključuje što bi moglo boljeti, recimo pazi mama braco se penje, mogao bi se udariti, pa će boliti i tako..Uglavnom prestalo je, pazi da ne nanese bol, trudi se, iako je isto ovako ko tvoj prava mala sizika, divljeg temperamenta uz to i isto nestrpljiva i brzi se frustrira ako joj nešto ne krene od prve, pa zna poluditi pa joj onda opet krenem objašnjavati smireno i smireno, iako i meni nekad pucaju živci, pucaju svima to je ljudski.

ALi ona je sad već veća pa razumije već dosta toga, ali kad je bila ovako mala ko tvoj, kod nje je to počelo sa negdje 15 mj. ništa strpljenja i strpljenja i objašnjvanja, kad tad će sjesti.

[giussepe]

Hvala safran!

Najgore je to sto nekad izgubim zivce pa viknem pa on pocne plakat! Onda mi bude jos gore!
Bas se nekad lose osjecam jer imam osjecaj da nisam dovoljno ustrajna!
Puno mi pomogne procitati slicna iskustva na forumu onda se nekako smirim, ali ne stizem od njega!
Nego sve nekako napreskokce!
Bas sam postala ono sto sam mislila da nikad necu biti zivcana i frustrirana mama!
Ne uvijek, ali desi mi se!
A ne zelim to! Mozda kad pocnem raditi stvarno bude bolje! Mozda je i njemu dosta mene vec 13 mjeseci svaki dan.

[šafran]

Znam kako to je
Ja sam posjedila u u prve 3 godine s njom, ali doslovce, kad sam i u drugoj trudnoći pustila prirodnu kosu imala sam šta vidjeti

Ali prođe to sve, kad tad, samo koliko sam ja shvatila iz čitave priče do sada, treba ih usmjeravati i pričati i pričati iako, znam,nekad je strašno teško pogotovo kada je to tako svaki dan, a kod nas je bilo svaki dan, pa dobrih godinu i pol, sad tek kod nas postaje lakše.