uz sve to nabrojano, zna sta je internet i zna da tamo mozes naci gotovo sve i mama samo treba potraziti, kad ne dopustam njoj. zna sta je FB, pa pobogu vidi me. i zna da su tamo odraslizna i za forum, nije bedasta.
zna preko gugla na youtubeu potraziti crtic kojeg voli ili pjesmu. ima svoj laptop na kojem zna pokrenuti pjesme, filmove, igrice, program u kojem programira. na ipadu zna ici u game centar i izabrati free djecju igricu, zna ju odigrati, uz njih je naucila engleski. navukla se i na neke moje uz koje je vjezbala logiku, zapazanje i koncentraciju. ponekad je bila i bolja od mene. zna sejvati uratke, a zna i šerati ih preko mog maila ili FB () kad me zeli obrukati (ulogiran je na mene). zna sta je usb i kako se prebacuju podaci.
svaki dan provede koji sat u parku igrajuci se, procita dnevno 2 stripa garfielda, odigra koju mozgalicu u casopisu, igra se s igrackama, od kocki do barbika, nastanca nekoliko crteza, a mislim da ne prodje dan da nije pogledala 5min. crtic.
uz to zove prijatelje i dogovara s njima druzenja, ide na slipover i dolaze k njoj, druzi se s ostalim ukucanima i jos uvijek zivi u zagrebu u kojem ode i sama do parka, bez mobitela.
danasnje igrice nisu sve waste of time, mnoge su edukativne ili uz igru razvijaju odredjenu sposobnost.
sumnjam da itko od cura dopusta da to rade po cijele dane i da se zbog toga ne igraju na "old school" nacin.
pa mene je starija ucila na smartphone, a mladja me fascinira svaki put kad ga se docepa. druga vremena i druga generacija. i neka im. da ne budu ko oni metuzalemi od 55 koji ne znaju upaliti kompjuter i sve pisu rukom i onda ti faksiraju iako je davno uveden uvjet poznavanje osnova informatike za nove i stare zaposlenike.
uopce nemam nista protiv djece i tehnologije, naprotiv.
ono cega me strah su ljudi.