Vidiš, 30ri, sad me ovo potaklo malo na razmišljanje . Naša je curica bila u ustanovi od rođenja do skoro 15. mj.života. Ne moram ni reći da se tamo djeca i ne uzimaju iz krevetića prvih 6 mjeseci života, a i nadalje su silom prilika prepušteni sami sebi (to je realnost, ma koliko "tete" dobro radile i trudile se). Kad smo je počeli posjećivati znala je reći samo "teta", i upravo je bila prohodala, preplašeno malo pile, koje je bilo teško nasmijati i uspostaviti kontakt. Bili smo spremni na mnoge (moguće) teškoće u psiho-fizičkom razvoju u smislu kašnjenje za vršnjacima i sl. Međutim, pokazalo se da je malena to sve jako brzo nadoknadila (naravno da je pazimo i mazimo ) i danas, nakon manje od godinu dana, izrazito je komunikativna i vesela djevojčica, koja brblja sto na sat.

I inače mi se čini da se, bez obzira na neka ranija postignuća, većina djece u nekom času "izjednače" i kreću napr. u 5. godinu života s jednakih pozicija. Tako da je zaista potpuno nebitno da li netko napr. govori ili skuži slova s 1.5 ili 2.5 godine i kasnije.