pa kakvu su meni budućnost propricali znani i neznani,ja sam ispala provincijska učiteljica.....apricot prvotno napisa
tako da je sve relativno
 |
|||
|
|
|||
pa kakvu su meni budućnost propricali znani i neznani,ja sam ispala provincijska učiteljica.....
tako da je sve relativno
Mislim da joj taj krug znači glava jer onda unutra još nešto načrčka i kaže :"mama".
tridesettri, ja ne vidim da se ovdje itko iznervirao...
pa maria71, to je dosta uobicajen slucaj.
upravo zbog toga su u nasem drustvu napokon zapoceli neki proces osvjestavanja ljudi o specificnostima nadarene djece, jer su takva djeca zapravo djeca s posebnim potrebama, a ne djeca ludih roditelja koji dijete muce sa teskim i za dob neprimjerenim zadacima.
na zalost, jako puno ljudi razmislja na ovakav nacin, a nadarena djeca zbog svojih razlicitosti i pomanjkanja osjecaja pripadnosti, ne samo da nikada nece ostvariti svoj pravi potencijal nego ce poceti razvijati asocijalne oblike ponasanja, povlaciti se u sebe itd.
ne kazem, sigurno ima i puno onih slucajeva gdje roditelji maltretiraju dijete s preteskim zadacima, pa ono cak i uz jako visoki IQ pocne gubiti interes za ucenje, ne uziva u ucenju i sl.
a opet ima i puno roditelja koji su naprosto lijeni baviti se djetetom, pa onda to prikrivaju tvrdnjama da pustaju dijete da se razvija samo od sebe, da ga ne zele forsirati itd.
mislim da kao i u svemu u zivotu treba pronaci neku zlatnu sredinu, osluskivati svoje dijete, rjesavati svoje probleme, informirati se o odgoju, baviti se djetetom i truditi se, a opet pustiti ga se razvija slobodno...svi znamo da to nije lak zadatak i svako radi najbolje sto zna...
U potpunosti se slazem s 33 da se svako dijete razvija svojim tempom i da ga mi kao roditelji u tome trebamo podrzavati i stvarati mu poticajnu okolinu (npr. odabir igračaka, slikovnica), ali ne i forsirati.
Ponekad se plašim i da u tom svom stavu pretjerujem i ne učim dijete onome što je već odavno trebalo znati,
S sad on topic - Filip je prvo prije kojih mjesec dana naučio razlikovati i imenovati žutu, pa plavu, zatim zelenu i crvenu, to je za sad to.
Zna prepoznati i imenovati sve brojeve (cifre - 0-9), 5-6 slova, brojati tj. recititirati do 15-16, koncept brojanja mu je jasan do 2, sve više od toga je obično 7.
Zna prepoznati i imenovati većinu oblika (kvadrat, trokut, krug, zvijezda, srce, romb, mjesec...),
Nacrtati zna krugove koji su daleko od pravilnih, crte i točkice. Često crta krivulje na koje dodaje kružiće-kotače i to su mu auti, autobusi, kamioni ....
Po znaku prepoznaje i imenuje desetak marki automobila.
Ukratko lud je za brojevima i autima, a sve drugo :/ ,
npr. životinje ga uopće ne zanimaju i za ovcu će reći da je pas itd.
Tridesettrojka, otela si mi slova s tipkovnice. 8)
Inače, već je odavno zaključeno da iq čini tek jako mali dio sposobnosti koje su potrebne za snalaženje u svakodnevnom životu. Zato nove pedagoške teorije (i prakse) rade na jednakovrijednom razvoju svih sposobnosti kod djeteta, od intelektualnih do društvenih, emotivnih, kreativnih, itd.
Tužno je što se napredna djeca i dalje često promatraju kao djeca čiji roditelji su skloni forsiranju.
nisam aludirala na nikog sa foruma, ne poznam vas. mislim na to da puno djece zna sva slova, a ne kuze citati, znaju brojati do 30,40... a ne kuze ideju brojanja. i ne pusim da je to dijete slucajno skupilo. pa ne hodaju roditelji po kuci i bez veze broje na glas. e sad, ima djece kojima se ranije javi interes, al po ovom sto ja vidim vecina je djece napredna, sto je naravno kontradikcija. eto, u parku gdje se mi igramo je redovito jos cetvero djece uzrasta koja moja curka i svi prepoznaju brojeve i slova. malo cudno. ja sam jos uvijek ponosna, kao sto sam napisala i u proslom postu, jer ucimo ono sto razumijemo, a strebanje sam uvijek zaobilazila u sirokom luku.
sanja bas mi je drago da se razumijemo
slazem se s ovim u vezi IQ-a i tko nije citao, preporucam knjigu "emocionalna inteligencija" (daniel goleman).
jako poucno za roditelje
ja ne znam što da radim:
kad su je zanimale puzzle, bjesomučno smo kupovali puzzle (oće netko, imamo dvadesetak komada - od 20 do 150 dijelova)
knjige je uvijek zanimaju, pa ih uvijek i kupujemo.
ali, crtanje je uopće ne zanima!
e sad, tu se ne bih složila da ne treba malo pogurati jer nije stvar samo u interesu i motorici već i u stavu da se ponekad treba potruditi, ponekad raditi ono što joj baš i nije po volji, a i naučiti je upornosti.
njoj crtanje stvarno ne ide (zna nacrtati kružnicu i to tako pravilnu da bi se mnogi odrasli posramili), ali to je sve. ostalo je upiranje olovkom po papiru.
ako ja "odustanem" od toga, pokazujem li djetetu da se ne treba truditi, da u životu radi samo one stvari koje joj idu od prve...
psihologica nam je rekla svoje, ali mene zanimaju i vaša mišljenja...
vilma potpuno kuzim o cemu pricas.
imamo jedne poznanike koji su se tako hvalili da im djevojcica u dobi od 18 mjeseci zna sva slova, brojeve i sl. i stvarno je to sve znala.
samo na zalost, to dijete doslovce nije izlazilo iz kuce. a svi koji su se brinuli za nju su je samo filali knjigama, slovaricama, puzzlama. to je gotovo jednako zlostavljanju.
ali za ovo
nisi u pravu.i ne pusim da je to dijete slucajno skupilo
neka djeca naprosto nauce sama cak i citati. uostalom okruzeni smo slovima, brojkama, poucnim crticima i djecjim programom. puno mama je spominjalo da su im djeca naucila boje gledajuci teletabise. ne znam zasto ti je cudno da se na jednak nacin mogu nauciti i slova?
kad smo vec kod toga, petkom u sklopu djecjeg programa ide emisija o brojkama i slovima koju vodi pjer menicanin. stvarno je jako zgodno, a m. to obozava, cak vise nego teletabise, pa i drugima preporucam!
Mi smo upravo u puzzle fazi...
Crtanje - ništa (samo šara po papiru).
Ponekad se i MM i ja pitamo isto - treba li mu nuditi i sadržaje koji ga naoko ne zanimaju? Ili ga pustiti da sasvim sam otkriva što mu je zanimljivo, a što ne?
pa, to i mene zanima... andrej bi po cijele dane šutao loptu i vozio kamiončiće. i čitao.
ja svako toliko uzmem crtati, uglavnom hoće da ja njemu crtam a on eventualno malo pošara. probam i slagati kockice, tu i tamo i on složi ali izgubi interes za pola minute. ubacivanje oblika, uglavnom sam ja ubacivala i tek sad on sam uzme (jako rijetko, ali ubaci sve ko od šale). puzzle hoće prepoznavati, ali slagati jok.
uglavnom, ja ponekad započnem igre koje njemu nisu interesantne, a skužila sam da ih on sam počne igrati kad "dozrije" za njih.
apri, ja bi njoj nudila da šara kad i koliko hoće, a jednog dana će te samo iznenaditi doručkom na travi.
što je rekla psihologica?
(zanimljivo mi je čuti što kažu stručnjaci jer andrej nije "praćeno" dijete a neću ga iz čistog mira voditi doktorima, logopedu i sl.)
al' sam zakasnila...
Vilma, meni se čini da kad čitaš ovaj topic sve dječje sposobnosti ti se sliju u jednu sliku i onda dobiješ dijete monstruma koje razlikuje boje, oblike, zna brojati, čitati, pisati i crta k'o Leonardo. Naravno da nije tako, ako bolje pogledaš vidjet ćeš da svako dijete ima neku jaču i neku slabiju točku. Samo ovako na hrpi dobivaš drugačiji dojam.
Nitko ne kaže da nema roditelja koji forsaju svoju djecu, ali ima i onih čija djeca zaista puno toga pokopčaju usput. Ja, recimo, sa svojom malenom jako puno razgovaram i objašnjavam joj sve što vidimo, čujemo, kraj čega prođemo... Bilo bi čudno da ne pokupi barem dio svega.
Tako sam, prema riječima mojih roditelja, i ja naučila čitati, imala sam oko tri godine. Obožavala sam slikovnice s Majom i doslovce ih znala napamet, jer su mi ih stalno čitali. Kad bi mi starci prilikom čitanja pokušali izostaviti koji dio, ja bih to odmah skužila i natjerala ih da pročitaju sve od početka do kraja.Kad bih pak ostala sama sa slikovnicama, na neku foru sam taj napamet naučeni tekst spojila sa simbolima za slova i sasvim sama naučila čitati. Starci mi vele da su bili šokirani.
(Iako se tog doba ne mogu jasno sjetiti, sasvim im vjerujem da me nisu forsirali ili tjerali, jer ni kasnije nisu bili taj tip roditelja.)
ja sam dijete koje je samo naucilo citati, u parku sa starijom djecom, ali sa 4 godine. i nisam prije toga znala sva slova u biti znala sam ih jako malo. to je islo paralelno. kako se uostalom uci i u skoli. hocu rec, taj se interes za slova javi kod djeteta onda kad moze razumijeti ideju citanja ili za brojeve kad moze razumijeti ideju brojanja ili bilo cega drugog. sve prije je pjesmica napamet. i nisu uvijek krivi roditelji. moja frendica ima curku staru 4 godine i isto zna sva slova. a znam da joj je mama normalna. al, djeca u vrticu, puno ih zna i onda se nadmecu...uzas. ne zelim biti dio toga. naravno, ne zelim je ni izolirati. al, sad dok je jos cuvamo baka i mi, ne zelim ni brojeve ni slova. i pitam se nakog mi je dijete tvrdoglavo.
Slažem se, ali dob u kojoj dijete počinje shvaćati apstraktne pojmove poput brojanja ili slovkanja nije kod svakog djeteta jednaka.
pa, eto, dijete pamti slova poput slike.
i uopće ne povezuje sa značenjem.
kako je zapamtila da je slon - slon, tako je zapamtila i da je "a"-"a".
bez nekog velikog utjecaja, osim pukog dešifriranja znaka/slike.
razumijem o čemu govoriš, ali djeca često i nesvjesno skupljaju neke podatke.
pa čak i nas iznenade.
s ovim se u potpunosti slažempa, eto, dijete pamti slova poput slike.
i uopće ne povezuje sa značenjem.
kako je zapamtila da je slon - slon, tako je zapamtila i da je "a"-"a".
bez nekog velikog utjecaja, osim pukog dešifriranja znaka/slike.
slova i brojevi su grafički znakovi i kao takvi nekoj djeci jako zanimljivi
I da ...
Djeca mogu pokupiti usput mnoooogo više nego što mi često mislimo.
Nikad mi nije palo na pamet stati ispred auta i govoriti djetetu, to je škoda, ili to je renault i sl. On je to pokupio sam iz reklama koje je vidio usput par puta na TVu. Ja sam se šokirala kad je stao ispred škode na cesti dok smo šetali pokazao je prstom i rekao - škoda. Pa onda isto tako - tojeota (toyota), kod svakod renaulta - dedin auto (moj tata vozi renault). I šta da radim kad pokaže prstom na auto marke koju ne zna i kaže - "ovaj?", naravno da mu kažem to je - ... onaj koji već je.
Nešto slično je bilo i s brojevima.
Tj. njemu su očigledno zanimljivi znakovi - grafički simboli koje jako dobro prepoznaje i razlikuje.
S nekih 18 mjeseci, tek kad je počeo nešto malo pričati, nepogrješivo je znao što je slovo, a što broj - kao vrsta znaka, nikad mu to niko od nas nije ni pokazivao niti ga učio. Lijepo bi na u knjizi, izlogu, na TVu,... pokazao broj i rekao "boj" ili slovo i rekao "ovo".
naravno da pojam slona i slovo A nisu isto. to valjda ne treba pojasnjavati. vjerujem da neka djeca imaju naglasen interes za graficke znakove, to je vec moguce. i naravno da mi je jasno da djeca svasta skupe usput, pa imam dijete. htjedoh rec, bojim se strebanja jer zaglupljuje inteligentne i frustrira senzibilne. no, roditelji na forumu su vjerujem u prosjeku osvjesteni, a ja sam samo verbalizirala neke svoje strahove.ma mislim da sam iznjela poantu, ne bih tjerala stvari u apsurd.
kako nisu?
klincima je to čista piktografija.
slovo "a" (grafički) ne povezuju sa slovom "a", kao što ni crtež slona ne povezuju sa riječi slon, već sa fotografijom/crtežom slona.
da smo mi njoj rekli da je ovo (A) slovo ž, ona bi to prihvatila jer je to, zapravo, nekoliko kosih i vodoravnih crta međusobno spojenih.
kao i kuća, uostalom.
ja ne znam kako dijete od 2 godine može biti štreber...Štreber si samo svojom voljom
ja ne znam na koji način možeš malo dijete forsirati kad ima ograničenu koncentraciju...
djeca nešto nauče jer ih to zabavlja i jer se vrlo vjerojatno to stalno ponavlja..ja sa svojim curicama imam dnevne rituale pričanja, čitanja, pregledavanja knjiga, crtića, "kuhanja", izlaska van, gledanja auta, kopanja blata..sve sjajne prilike za štrebanje
ono što ti je ugodno i zabavno nastojiš ponoviti..pa naučiš..netko prije netko kasnije...big deal
u potpunosti se slazem s virgo30.
vilma, kuzim o cemu pricas, ali...
a sto ako ti curica sutra krene slovkati i ispitivati te za svako slovo i broj koje vidi na ambalazi ili u slikovnici "a sta je to?"al, sad dok je jos cuvamo baka i mi, ne zelim ni brojeve ni slova. i pitam se nakog mi je dijete tvrdoglavo.
ti ces joj reci "nista, ja sam odlucila da nema brojki i slova..."
karikiram naravno...
samo ti hocu reci da pazis da ne odes u drugu krajnost
ako ispravno ucis dijete onda mu slon nije apstraktni pojam i nije mu samo slika koju si mu pokazala. ono uci pojam slona-pojam je misao o bitnim stvarima.
ako mu samo pokazes sliku slona u djecjem rjecniku, e onda mu slon je graficki znak kao i slovo ili broj, ali to je krivi nacin.
nitko nije spomenuo djecu strebere, nego sam ja samo primjetila da ima puno roditelja koji forsiraju svoju djecu. nikad nisam rekla da je forsiranje aktivno se baviti svojom djecom. po tome bi i ja bila roditelj koji forsira, a upravo se toga grozim. nisam prozvala nikog sa foruma.
vilma, slon je uzet samo kao primjer: naravno da troipolgodišnje dijete zna da je slon sisavac i da je težak i da je među najvećim sisavcima i da ima grubu koru i da je biljojed...
ali slovo joj je za sada grafika, prepoznaje ga kao crtež jer njoj je još uvijek "a" kao... cvijet
pitala sam psihologicu i ona kaže da je to za njezin uzrast normalno, ali badava kad je sin moje prijateljice kao dvogodišnjak govorio "m" kao melioracija, "e" kao električna struja.
a sasvim pouzdano znam da roditelji nisu ništa forsirali niti podučavali. dijete je takvo.
nije da uspoređujem, ali primijetiti razliku moram...
dovedem ja danas bojana kod stare i pita ona bojana; ajde, mišek, reci baki, šta ćemo raditi nas dvoje danas; oćemo šetati do placa ?!
a ja; nikakav plac, nikakva šetnja, dođem po njega u 4 i da si ga do onda naučila brojati do deset i bar pol abecede napamet :ceeeer:
a moja stara :shock:
umrla sam od smijeha
Andrea
totalno luda, jelda?
to joj je od one sarme!
i od ormara, draga
ne, od tvojih ormara sam JA luda!
Pa, ne znam jesi li imala u planu postati Tesla?
Meni prilično ide na živce što su novac i status postali mjera svih stvari, pa ako nisi bogat i "na položaju", valjda si odmah zatucan i nesposoban. Zašto bi bilo "slabo" biti provincijska ili gradska učiteljica, ako si dobra u tome što radiš?.
Veliko je pitanje tko je koga i u čemu "prešišao". Ako imam zadovoljstvo sobom privatno i svojim poslom nema tog "uspješnog" koji me može prešišati! (Odo' ja off topic...)
Andrea, zakon si
bila bi to duga priča,jednom na pm............
hehehe...sjajno
andrea ti si evidentno dobar čovjek, čestitam ti
moja manja curica otprilike zaostaje cca 3 mjeseca u fazi za Leonardom u toj dobi...i tako je, kao tvoj otprilike, odrješit moj stav o tome što mora sve "naučiti" ..da ne "zaostane" ...nema blata..abakus, abakus
Brojanje: vrlo rano je znala brojati (na hrvatskom i na talijanskom, na engleskom jos ponekad preskoci koji broj).
Racunanje: nedavno je pocela shvacati da su 1 + 1 = 2, da ona ima dvije godine, i tako.
Crtanje: zasad je to jos uvijek saranje, i primjecujem da joj je svejedno koju boju koristi - glavno da sara
Slaganje: puzzle joj idu dosta dobro, sa legosima zna napraviti auto, vlak, i sl. (naravno, onaj 'primarni' oblik).
Boje: ako joj kazem npr. olovku koje boje da mi donese, uvijek pogodi. Preferira crvenu i zutu kod slaganja (kod crtanja ne).
Pisanje: zna napisati (stampano) slovo A.
Citanje: ponekad imam osjecaj kao da 'zna' citati - recimo, na prometnom znaku pise Konzum, i ona to 'procita'. Ali u biti mislim da je samo rijec o asocijaciji. Kao sto crveno-zelenu vrecicu povezuje s Konzumom, pa to jednostavno prepozna i poveze.
Ali u tekstu definitivno prepoznaje slovo A (koje zna i napisati) i O.
I inace voli citati i sve vec zna napamet.
Ja sam pocela citati sama sa 3 godine a sa 4 sam naucila pisati stampana slova (u jednoj staroj bakinoj kuharici sam napisala "MAMA I BAKA JESU BUDALE" nakon sto su me naljutile, a moj djed je ispod toga dodao datum; tu kuharicu imam i sad
Za nista ju ne forsiram niti bih htjela da se u tome natjece sa drugom djecom. Neka se ona samo razvija svojim tempom - vidim da joj ionako dobro ide.
Da, ima skoro 2,5 godine i ne ide u jaslice - ja sam trenutno SAHM
ovaj topic me podsjetio na jednu situaciju nedavno kad smo u oktogonu naišli na jednog tatu sa curicom koja je bila iste dobi kao vid.
curica i vid su se motali oko nekakve stajaće reklame na kojoj je pisalo sve i svašta, i onda je taj tata počeo ponosito ispitivati malu kao u školi; ajde dušo reci tati koje je ovo slovo, a ovo, a ovo, a ovo - mala je uglavnom sva slova pogodila, ali je to uopće nije interesiralo jer se natjeravala sa vidom, ali tata je bio vrlo uporan i evidentno je želio zadiviti MM-a i mene s njenim znanjem. maloj svaka čast, ali meni je to bilo
osobno se grozim forsiranja djece i "štrebanja" u ranoj dobi svega i svačega /da, ima roditelja koji upravo to rade sa svojom malom djecom, poznajem par takvih/, a uspoređivanje s drugom djecom je zaista bezveze i bespotrebna frustracija /o.k., naravno da razumijem mame neurorizične djece/.
vidu pokušavamo pružiti što više informacija, sve kroz igru i u skladu s onim za što on sam pokazuje određeni interes.
crtanje - svakodnevno crtamo, zanima ga, ali ne pretjerano, kad hoće nacrta kružnice /razumije kad mu kažem da nacrta veliku, pa onda malu kružnicu/, linije, točkasto /"pada kiša"/, i šara...voli se igrati i sa Playdooh plastelinom.
boje raspoznaje skoro sve.
brojke i slova - apsolutno ne forsamo /možda zato što smo MM i ja apsolutni debakl iz matke
čitanje slikovnica i bilo čega /knjige, dječji časopisi/ obožava od najranije dobi, on uzme slikovnicu pa meni prepričava priče, i kao čita..
fizički je normalno aktivan i vješt /recimo u parku, vere se , trčkara, spušta samostalno niz tobogan, - klasika/, ali ga npr. lopta apsolutno ne zanima u smislu šutanja, natjeravanja lopte..
puzzzle, oblici i lego kocke ga zanimaju, i dobro on to sve posloži, ali to nisu njegove omiljene igračke. on obožava igranje malim ljudskim figurama /playmobile, imamo ih punu kuću../, s kojima glumi, stvara situacije, glumi njihovu konverzaciju. životinje mu nisu toliko interesantne. jako je maštovit u tome i recimo vrlo zainteresiran za kazalište u kojem je kao bubica skoncentriran i udubljen za vijeme predstave. može zadržati pažnju na takvim stvarima.
govor mu je vrlo razvijen, s njim mogu doslovno razgovarati, i to ne samo ja nego i nepoznati ljudi u parku. zna ponoviti skoro sve što je čuo, pa i vrlo složene riječi, sastavlja duge rečenice bez problema.
zna puno pjesmica odpjevati; točan tekst čitave strofe /glazbu obožava/.
razumije i koristi apstraktne pojmove tipa "lijepo", "tužan" i sl. i općenito za sada promatrajući ga čini mi se da je za sada najjači upravo u komunikaciji i da ima nevjerojatnu maštu.
citam te postove i stvarno ispada da su sva djeca jako napredna u smislu da ranije postizu odredjene miljokaze.
mislim da dosta veliku ulogu u tome igra i taj neki "novi", AP ili ne znam kako ga nazvati pristup odgoja djece.
po onome sto su mi moji roditelji rekli, prije su djeca do sest mjeseci bila u jastucima, vecinom lezala u kindrebetu i gledala u strop. nosenje je bilo no-no.
naravno da je onda djeci trebalo toliko duze i da se socijaliziraju i progovore, pa pocnu shvacati odredjene koncepte i kako to vec ide.
m. je kao beba stalno bila u sve ukljucena, na meni, u marami. ako nije bila u marami onda je bila na podu potrbuske (po preporuci fizijatra) s najrazlicitijim predmetima. od malena je s nama isla na sva putovanja, upoznajuci najrazlicitije ljude, slusajuci razne jezike. konstantno se netko s njom bavio. od pocetka sam pazila da ima sto vise malih prijatelja i da je barem dva puta dnevno vani.
koliko se njenih prvih nekoliko mjeseci zivota razlikovalo od npr. mojih prvih par mjeseci? kao nebi i zemlja...
i kad tako razmisljam uopce me zapravo ne cudi sto je tako rano progovorila, sto razumije sve zivo i sto je tako drustvena.
Vidiš, 30ri, sad me ovo potaklo malo na razmišljanje
I inače mi se čini da se, bez obzira na neka ranija postignuća, većina djece u nekom času "izjednače" i kreću napr. u 5. godinu života s jednakih pozicija. Tako da je zaista potpuno nebitno da li netko napr. govori ili skuži slova s 1.5 ili 2.5 godine i kasnije.
Mi smo sa Leom vježbali od kad je došla doma, a vježbe razvojne gimnastike u toj fazi uključuju i vježbanje uspostavljanja kontakta očima i komunikacije sa djetetom, i čitavo smo ju vrijeme na raznorazne načine stimulirali. Ona je stvarno dosta dobra u govoru, puno priča, slaže rečenice, prepričava događaje, pamti pjesmice - ali nije to ništa izuzetno napredno u odnosu na neke vršnjake, a da li je posljedica vježbanja ili joj je to kao što bi njen doktor rekao 'od roda'
No samo da napišem da ovo o čemu mi tu pričamo i hvališemo sei nisu neki miljokazi razvoja djeteta, tj. mislim da bi neke stvari koje dijete treba znati napraviti do neke dobi dijete napravilo bez obzira na stimulaciju - recimo mislim da bi dijete znalo imitirati crtanje kruga u nekoj dobi i ako nikad prije nije držalo olovku u ruci.
Btw. super mi je bilo pročitati da se Vid od anek voli igrati malim figuricama jer to voli i Lea, ona voli male likove svih vrsta - a playmobil mi nije uopće pao na pamet, ima figurice od Megabloksa, ali najdraže su joj tri male gumene igračkice - (kršitelj koda)o kojeg je dobila od doktorice na SD, mala majmunica Monkica koju sam ja davno kupila MM-u i Cico Kranjčar
Općenito mi je vrlo utješno pročitati da se niti Leini vršnjaci ne igraju puno sa didaktičkim igračkama.
Ovaj topic mi je kao naručen da vam ispričam što je Fiona jučer spontano izvela. Dakle, nikad je nismo učili brojati niti joj objašnjavali količine nečega - jedino brojanje je kad idemo u vrtić ili iz njega, tada brojimo stepenice, jer su na njima nalijepljeni brojevi.
Uglavnom, malena je jučer postrojila svoje špangice u urednu liniju, ustanovila da ih je "puno" i rekla tati da ih broji. Ok, mm počne polako brojati, pokazujući redom svaku od njih: "jedan, dva, tri, četiri", a malena uredno pokaže iduću i veli "pet"! :D
Iskreno, nisam imala pojma ni da je zapamtila brojeve (jer nikad nismo zajedno brojale niti mi je palo na pamet da ju pitam) niti da je povezala nešto apstraktno poput brojanja s vrlo konkretnom stvari kao što je količina.
sanja, ovo sto si ti opisala je brojanje i stvarno mozes rec da ti dijete zna brojati. i tu nije bitno jel' do 5, 10, 30... to sad ide. meni je bez veze kad za dijete koje samo zna recitirat brojeve roditelj kaze da zna brojat do tolko i tolko. mislim, djeca u toj dobi zapamte svaku pjesmicu koju im recitiras, a 1,2,3,4....je samo jedna od. ja to tako shvacam i dok dijete ne skuzi brojanje ne vidim smisla to isticat ispred eci, peci, pec ili bilo koje druge pjesmice. e tu ja vidim roditeljsku "ambiciju" (stavljam pod navodnike, jer generalno mislim da je ambicija pozitivna osobina-fali mi rijec za negativnu konotaciju) i ne kuzim zasto to neko spominje. mislim, ima puno suptilnijih, ali vaznijih pokazatelja razvoja, npr. djeca u toj dobi vec mogu imati sposobnost empatije, razumijevaju apstraktne pojmove, razvijaju socijalne vjestine itd,itd....
Ian isto nastavlja brove do 10 (ja kažem 1,2 on 3 ja 4, on 5 itd...)
al jučer me totalno šokirao. sve si mislim da je potrefio
i veli on 4 :shock: a fakat ih je 4 (ne pitajte zašto ih je toliko
i kad smo bili vani veli "gle mama, dva kamiona" i ono fakat 2
He he pametnjakovic...M. je 'tek' skoro skuzila 2. Uvijek je bilo 3 ako je vise od jednog. I onda je sama skuzila.Ian isto nastavlja brove do 10 (ja kažem 1,2 on 3 ja 4, on 5 itd...)
al jučer me totalno šokirao. sve si mislim da je potrefio
i veli on 4 :shock: a fakat ih je 4 (ne pitajte zašto ih je toliko
i kad smo bili vani veli "gle mama, dva kamiona" i ono fakat 2
Najsladje mi je kada dodjem odnekle kuci ona veli 'Mama dosla si sedam o'clock!'
ja se bojim da ja uopce ne kuzim o kakvom vi to strebanju pricate...
ovako kako je sanja opisala da broji njena curka, tako broji i moja m., a vjerujem i vecina djece koja je ovdje spomenuta. to mi se cini neki najprirodniji nacin, zna li netko mozda kako to drugacije djecje brojanje moze izgledati?
sad ispada da ako kazem da mi dijete zna brojati da se moram odmah opravdati i ograditi "znate dijete mi zna smisleno brojati...nisam je ja to naucila nastrebati..." ili tako nekako :shock:
i naravno da ima "i vaznijih pokazatelja razvoja" od brojanja, nitko to nije osporio.
a ja to pripisujem odličnom sluhu.
to bi znacilo da dijete ponavlja ono sto cuje (jer ima odlican sluh), a takvo ponavljanje se ne bi puno razlikovalo od onog od papige.
medjutim ako dijete vidi dvije stvari i raspozna da su to dvije stvari onda to nije samo ponavljanje
E onda je moja M. streberka godine. Pozna oblike i boje na bos. i eng. prepoznaje slova kao M, O, W, A, B. Crta krug, pjeva, slaze slozenije puzle, zna nesto brojat (mijesa bos. i eng.)
E bas sam nemajka...traumatizirala sam ju za zivota...
33, moja replika je bila na vilmino da ako dijete nakon našeg izgovorenog 1-2-3, kaže 4, da je to znanje brojanja.
a što bi drugo rekla kad smo ionako brojali stepenice koje smo "savladavali", aute koji nas preteknu na autoputu...
pa pisali su neki da im djeca broje do ne znam kolko, al da ne razumiju kaj to kolicinski znaci. ne znam sad ko, ne da mi se trazit. ubite me al meni je to bez veze. 33,ako neko kaze da mu dijete zna brojat meni to znaci da to i razumije i ne mislim da treba objasnjavat znate, on to i razumije.vidim da ne znaci svima, pa se malo cudim. al' nema veze, cesto se ja cudim drugim ljudima, pa se vec pitam...meni je to kako ja to dozivljavam skroz logicno i ne znam zasto to nitko tako ne vidi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom