Roditelj bully-bullying kod kuće

[šafran]

Joj ovo sa dijelenjm igračaka me podsjetilo na jedan primjer iz mog djetinjstva. Imala sam u ulici jednu curicu, jako bogatu. Imala je rođendan, pa se skupilo nas hrpa djece kod nje, imali smo nekih 8 ili 9 godina. I mala nam je podjelila svu zlatninu koju je imala u svojim kutijicama, i privjeske, lančiće, narukvice. Nakon toga frka nastala, a bilo dosta djece, sigurno 10 ili 15, neki i iz njene škole. Jadni roditelji su onda morali ići kod nekih i moliti da vrate to nazad, neki su se valjda nrapvili blesavi pa nisu odmah poslali djecu da vrate. Ne znam da li su dobli sve nazad, valjda jesu, ali curica je bila nevjerojatna, sjećam je se, jako draga, dobra, sve bi ti ona dala.

[cvijeta73]

Meni je isto većina toga ok, bar za promišljanje, jedino ovo sa hranom ne.
).

ja sam ovo s hranom shvatila na način da ih ne radimo ludima kad ih pitamo jel bi brokulu il mrkvu, a znamo da bi najrađe čips
i, onda su oni sretni jer im ko fol daš da biraju, a u stvari ih radiš budalama pa zar nije tako?
dakle, u osnovi je to manipulacija. il trik.
ja se time služim, moram priznati, dok su mali.
i lako ih je izmanipulirati.
ma i veći.
i ne osjećam se sad nešto kao buling.
al, da, u osnovi - manipulacija nije dobra i najsretnije rješenje.

[jennifer_gentle]

Pa naravno da i ja zamolim ili sugeriram...pa stvarno ne znam kako bih ga "natjerala" da kaže "hvala"?
I njemu to nije problem, pozdravi, kaže hvala, molim i sve što ide, ali ako zaboravi, podsjetim ga.
Ali meni se čini da autorici teksta to nije ok.

[BusyBee]

Autorica piše o suptilnom bulingu, i ja mislim da i nije baš u krivu. Možda bi trebala pažljivije pisati, i proširiti članak na stvari koje radi kako bi odgajala djecu, jer ovako ispada da ne radi ništa, što sigurno ne bi bilo dobro i mislim da nije slučaj.

Potpis!
Ima milju načina na koji svakodnevno manipuliramo djecom i ja osobno ne mislim da je to dugoročno ok.

[jennifer_gentle]

ja sam ovo s hranom shvatila na način da ih ne radimo ludima kad ih pitamo jel bi brokulu il mrkvu, a znamo da bi najrađe čips
i, onda su oni sretni jer im ko fol daš da biraju, a u stvari ih radiš budalama pa zar nije tako?
dakle, u osnovi je to manipulacija. il trik.
ja se time služim, moram priznati, dok su mali.
i lako ih je izmanipulirati.
ma i veći.
i ne osjećam se sad nešto kao buling.
al, da, u osnovi - manipulacija nije dobra i najsretnije rješenje.

A mislim...radiš ih budalama...
Probaj ih iskreno i nemanipulativno pitati što bi jeli, i tako svaki dan, pa da vidiš koji kuršlus. Ja uopće ne mislim da to nije ok. Ili im ponudi samo jednu opciju, pa nema biranja. Ili jedi ili ne jedi.
Moj sin je jako izbirljiv i muku mučimo s hranom, bila bih presretna da ga mogu tako "izmanipulirati".

[cvijeta73]

Joj ovo sa dijelenjm igračaka me podsjetilo na jedan primjer iz mog djetinjstva. Imala sam u ulici jednu curicu, jako bogatu. Imala je rođendan, pa se skupilo nas hrpa djece kod nje, imali smo nekih 8 ili 9 godina. I mala nam je podjelila svu zlatninu koju je imala u svojim kutijicama, i privjeske, lančiće, narukvice. Nakon toga frka nastala, a bilo dosta djece, sigurno 10 ili 15, neki i iz njene škole. Jadni roditelji su onda morali ići kod nekih i moliti da vrate to nazad, neki su se valjda nrapvili blesavi pa nisu odmah poslali djecu da vrate. Ne znam da li su dobli sve nazad, valjda jesu, ali curica je bila nevjerojatna, sjećam je se, jako draga, dobra, sve bi ti ona dala.

tako je i moj j dao frendu 50 EUR koje je dobio od bake

[jennifer_gentle]

tako je i moj j dao frendu 50 EUR koje je dobio od bake

Pa i ja sam sve živo davala. A i danas sam široke ruke
A sin mi je isto darežljiv, nikad nije imao onu dječju fazu sebičnosti "to je moje!". Čak sam ga morala učiti da ne mora uvijek svima sve dati.
To su valjda geni.

[pomikaki]

ja sam ovo s hranom shvatila na način da ih ne radimo ludima kad ih pitamo jel bi brokulu il mrkvu, a znamo da bi najrađe čips
i, onda su oni sretni jer im ko fol daš da biraju, a u stvari ih radiš budalama pa zar nije tako?
dakle, u osnovi je to manipulacija. il trik.
ja se time služim, moram priznati, dok su mali.
i lako ih je izmanipulirati.
ma i veći.
i ne osjećam se sad nešto kao buling.
al, da, u osnovi - manipulacija nije dobra i najsretnije rješenje.

pa meni nije manipulacija
nego to što je na stolu, to imamo za ručak
možeš jesti ili ne
najčešće se mala djeca ni ne sjete pitati da bi nešto drugo, a onoj većoj iskreno objasniš zašto neku hranu ne smatramo kvalitetnom i možemo je dobiti tek malo nakon što se pojedne nešto zdravo

[cvijeta73]

A mislim...radiš ih budalama...
Probaj ih iskreno i nemanipulativno pitati što bi jeli, i tako svaki dan, pa da vidiš koji kuršlus. Ja uopće ne mislim da to nije ok. Ili im ponudi samo jednu opciju, pa nema biranja. Ili jedi ili ne jedi.
Moj sin je jako izbirljiv i muku mučimo s hranom, bila bih presretna da ga mogu tako "izmanipulirati".

a gle.
idealno bi valjda bilo, ne znam, kao prvo - nemati doma ništa nezdravo, od malena im nuditi samo zdravo, roditelji da jedu samo zdravo, napraviti na neki zanimljiv način...nemam pojma.
to apri zna
ja moram priznati da nemam živaca za to

[cvijeta73]

pa meni nije manipulacija
nego to što je na stolu, to imamo za ručak
možeš jesti ili ne
najčešće se mala djeca ni ne sjete pitati da bi nešto drugo, a onoj većoj iskreno objasniš zašto neku hranu ne smatramo kvalitetnom i možemo je dobiti tek malo nakon što se pojedne nešto zdravo

pa to i nije manipulacija.

[jennifer_gentle]

pa to i nije manipulacija.

Nije manipulacija jer nema razgovora o tome.
Ali opet, djetetu se uskraćuju informacije o postojanju druge vrste hrane.
Dijete nije donijelo informirani izbor.

[pomikaki]

Nije manipulacija jer nema razgovora o tome.
Ali opet, djetetu se uskraćuju informacije o postojanju druge vrste hrane.
Dijete nije donijelo informirani izbor.

pa ne moram objasniti kakve sve vrste hrane postoje
recimo dvogodišnje dijete ne zna da se u kini jedu skakavci i ne mora mu biti ponuđeno da ih proba pa da vidi da li bi radije brokulu
isto tako možda ne zna kakve se sve delicije nude u fast foodu
sve će doznati kad za to bude vrijeme, a sad za ručak ima brokulu i mrkvu

[BusyBee]

ja više-manje tak odgajam djecu (a nisam permisivna, dapače, dosta sam stroga, i živcira me to poistovjećivanje AP-like, Juul-like i sličnih odgoja s permisivnosšću jer je onda očito da ljudi nisu skužili poantu). i ok, nisu još u pubertetu, ali su dosta veliki i skroz su ok ispali. nisu razmažena i bezobrazna čudovišta, dapače, uvijek slušam kak su "pristojni i jako dobri".
ali ajde, pričekat ću još i pubertet pa da vidimo.

Evo, moja djeca su odgajana tako. I živi smo, nismo frikovi (osim za one koji imaju uvid u naš svakodnevni život ).

Mnogi ljudi iz okoline su imali nešto za reći oko našeg načina odgoja, imaju svoje mišljenje/sumnje/kolutaju očima. U društvu/vanjskom svjetu nitko ne bi rekao da su tako (ne)odgajana jer su vrlo prilagodljiva, pristojna, komunikativna i odlično se "uklapaju" (cura je u pubertetu, izrazito samostalna, otvorena i dobre komunikacije sa mnom, malac je malo manje prilagodljiv jer ima problema s nekim stvarima vezanim uz buku, gužve i fizički dodir nepoznatih osoba pa se rastavi na proste faktore ako ga netko silom želi grliti, ljubiti i pritom mu se unosi u facu i glasno izražava odušvljenje, a najviše poludi ako jasno kaže da ne želi zagrljaj, poljubac ili x, a netko ga pokušava i dalje napastvovati).

Moja djeca smiju odbiti nešto napraviti (ali "smijemo" i mi, roditelji), smiju odgoditi nešto napraviti, ne kažnjava ih se ako su bezobrazni prema roditeljima (ali se ni ne tolerira), sama biraju što će odjenuti, sama se brinu o sebi u masi stvari koje su ok u njihovim godinama (12 i 5), ne silimo ih da jedu ono što mi smatramo da moraju (a svejedno jedu svaki dan hrpu svježeg voća i povrća i druge hrane koja potiče zdrav rast i razvoj), sama određuju kad će ići na spavanje (uz minimalnu regulaciju vremena s naše strane i to na način da "utišamo" stimulaciju predvečer), o lijepom ponašanju uče iz našeg ponašanja prema njima (hvala, izvoli, molim, oprosti), ne silimo ih da grle i ljube druge, ne silimo ih da dijele igračke (ali ih učimo da tako ni drugi s njima neće htjeti dijeliti igračke), učimo ih da imaju svoje granice i da drugi ljudi (pa i mi roditelji) imamo svoje granice i da ih treba poštivati jer nas boli i nije nam ugodno kad nam netko gazi te granice.
Kad mislim da bi nešto trebali napraviti, da bi tako bilo bolje, ja kažem svoje mišljenje i zašto mislim da je tako, i pustim da se djetetu slegne. Obično na kraju i sami zaključe da je tako ok.

I tako je sa svime. Imaju pravo na svoje osjećaje, odabir postupaka, svoje greške. Na meni je da im pokažem načine na koji mogu pomiriti sebe i svoje želje i suživot s drugima, posljedice postupaka u sigurnom okruženju koje će ih uvijek prihvaćati, i neki generalni smjer koji smatram ispravnim.

Nije lagano, ponekad je iscrpljujuće, definitivno sporije nego narediti/obaviti/prijetiti ... imamo i mi užasnih dana kad urlam i nemam strpljenja i čuje se "zato jer ja tako kažem" i oni lupaju vratima, ali znam da to nije pravi put za nas i vratim se čim uspostavim ravnotežu na ono što vjerujem da je dugoročno puno bolje za njih. I za nas kao obitelj.

Neugodna posljedica prema van je što moji klinci primjećuju/osjećaju manipulaciju, emotivne ucjene, zanemarivanje, omalovažavanje, sarkazam i spuštanja i ne ustručavaju se to primijetiti na glas. I što društvo i dalje više vrednuje nekedruge stvari, koje mi ne smatramo važnima i vrijednima (npr. bespogovornu poslušnost, nepreispitivanje autoriteta i sl.).

[BusyBee]

nego to što je na stolu, to imamo za ručak
možeš jesti ili ne

Ovako je kod nas.
Ne kuhamo ono što znamo da klinci ne vole, ali na stolu obično bude i nešto što ne jedu/ne žele probati, a mi veliki volimo, čisto ako požele probati.

[LolaMo]

BusyBee,
a kako to onda postigneš? Kad kazes da ne kaznjavas, ali ni ne toleriras?

[šafran]

BusyBee mene zanima nešto drugo. Kako je sa druženjem djece uz prisustvo roditelja?
Imala sam nedavno baš glupu situaciju. malena se super slaže sa jednom djevojčicom iz vrtića i tjednima me molila da je pozove doma. Mala mi imala 3,5 godine. Ok nabavila sam telefon i pozvala mamu i curu kod nas. Cure su se naravno super igrale, bilo je manjih ispada, ali ništa neobično za djecu te dobi. Međutim problem je ispao sa mamom. Mama je naše gore list. Što je meni isto bilo super, posebno super sam se veselila radi jezika.
Ali... U nekoliko navrata si je uzela za pravo da primjenjuje svoje odgojne metode na mom djetetu, iako se vidimo prvi puta u životu. Puklo mi je kad je u jednom trenutku rekla mojoj maloj, ne se penjati na stol jer ćeš dobiti po guzi, bolje da dobiješ po guzi nego da se povrijediš jel tako. E tu više nisma mogla trpiti i lijepo sam je zamolila da to ne radi, da se možemo družiti, ali da svatko odgaja svoje dijete. Nije joj naravno bilo pravo, ali je prešutila.

Na odlasku su naravno obje curke počele dramiti, neće ići doma, moja hoće ići s njom i tako, da bi njena mama počela pričati o mraku i babarogama, mislim meni se spustila roletna. Očito je da stvar neće funkcionirati. I šta da sad radim, a moja je od sve djece eto baš izabrala nju. I stalno me opet pita kada će doći. Totalno sam tužna, jer vidim koliko joj to znači, ali ne znam evo baš danas o otme cijeli dan razmišljam, ne znam šta da napravim. Imaš, imate ideju?

[jennifer_gentle]

BusyBee,
a kako to onda postigneš? Kad kazes da ne kaznjavas, ali ni ne toleriras?

Mene isto zanima.

[anasti]

Ovo s najdražom igračkom...
Što bi se točno trebalo desiti kad se susretne dvoje (ili više) djece odgajane outside the line? Od prvog se ne traži da podijeli najdražu igračku, ali ovo drugo ju baš jako želi, a njegova želja isto tako mora biti zadovoljena. U njenim postavkama nisam našla ništa što bi riješilo takvu situaciju.
Strayin način sa sakrivanjem prije dolaska gostiju ne bi bilo njezino rješenje, jer je to najdraža igračka na koju dijete-vlasnik ima pravo apsolutno, bez ograničenja.

Ma, meni je taj koncept toliko stran i toliko suprotan onome kako odgajam svoje dijete da uopće ne mogu dokučiti odgovor.
I samo me uzrujava što više mislim o njemu.

evo ja sam baš zadnjih dana imala taj slučaj. moj malac je vozio svoj autić, to mu je valjda jedina i najdraža igračka, a dečkić mlađi od njega je isto htio autić.
prvo smo dali dečkiću autić a moga J pokušali prevariti nečim drugim, al nije baš palilo, bio je ljut ko ris i plakao je.
za njihov drugi susret uzela sam autić i spremila ga u kuću, nastao je mir.
treći dan je isti dečkić dovezao svoj autić pa su se zamijenili i obojica bili mirni i zadovoljni!

[anasti]

i ja npr. ne dopuštam da moje dijete uzima tuđu igračku bez dopuštenja djeteta čija je igračka.
ako to drugo dijete plače i zbilja želi svoju igračku nazad, ja je neću dati svom djetetu pa makar roditelj toga djeteta dao igračku mome.
svimbalo zašto te taj koncept uzrujava?

[jennifer_gentle]

i ja npr. ne dopuštam da moje dijete uzima tuđu igračku bez dopuštenja djeteta čija je igračka.
ako to drugo dijete plače i zbilja želi svoju igračku nazad, ja je neću dati svom djetetu pa makar roditelj toga djeteta dao igračku mome.
svimbalo zašto te taj koncept uzrujava?

Pa naravno da nećeš djeci otimati igračke, ali zašto je pogrešno uputiti dijete da bi bilo lijepo podijeliti igračku s prijateljem, pa da se svi skupa igraju?

[anasti]

Pa možda ja stvarno nisam skužila poantu. Kako se očituje ta tvoja strogost? Zbilja ne razumijem. Ako, po ovom tekstu gore, ne smiješ reći djetetu da kaže hvala ili da bi bilo lijepo da podijeli igračku ako mu netko dođe u goste.

mislim da si krivo shvatila.
nigdje ne piše da se dijete ne treba učiti lijepom ponašanju, niti da mu se predloži da podijeli igračku jer je to lijepo i time će usrećiti drugo dijete.
po tome bi onda trebali pustiti djecu "s lanca" pa što nauče usput, nauče!
koliko sam ja shvatila ovdje se govori o tome da se ne forsira da dijete to posluša baš svaki put.
moj J ima godinu i pol skoro i uvijek mu kažem "reci teti pa-pa, maši, reci hvala, laku noć" i on čak neke ljude sam pozdravlja iako je po meni još jako mali.
ali s nekim ljudima se srami i jednostavno ne želi reći hvala ili pozdraviti. e tu je bit priče: Kako ćemo postupiti u takvoj situaciji??

[anasti]

i da, jako vole dijeliti igračke, dapače pola svojih igračaka poklone drugima. češće doživljavam "škrtost" od druge djece i moram svojoj objašnjavati zašto drugi ne daju, jer moji sve daju

mislim da je to baš zato jer ih se nije sililo da dijele u vrijeme kada nisu bili za to spremni, i stoga nemaju nikakvih loših iskustava s dijeljenjem.
ok, možda ovisi i o djetetu, ali ja bih rekla da je puno do pristupa.
ali evo pitanje svima, što biste napravili da tuđe dijete ne želi podijeliti igračku s vašim, a roditelj tog djeteta želi da vaše dijete uzme igračku?

[šafran]

Da se još nadovežem na ovo moje pitanje, ja sam nova u tome, klinci, pozivanje doma iz vrtića, privat druženja sa onima koje dijete odabere, a premali su bez roditelja. E sad, vjrujem da je ovo tek početak. Kako vi iskusnije koje ste to prošle rješavate kad neide sa roditeljima? Očekujem još svašta, pogotovo kad krene sad u drugi vrtić, tamo pak ima dosta bogatih radi susjednog naselja, a mi u maleckom stanu sa dvoje djece. Iskreno pribojavam se toga, jer već sad čujem svašta po parkovima. Pa ono, svaka utjeha, prijedlog, dobro došli!

[anasti]

[QUOTE=jennifer_gentle;2445222]Pa naravno da nećeš djeci otimati igračke, ali zašto je pogrešno uputiti dijete da bi bilo lijepo podijeliti igračku s prijateljem, pa da se svi skupa igraju?[/QUOTE
još jednom, naravno da se treba uputiti dijete da je lijepo dijeliti (barem ga ja uputim svaki put). ali ako ne želi, ne mora.

[anasti]

što se tiče hrane i ja "manipuliram"
ma mislim, tu je smiješno i spominjati manipulaciju.
ponudiš mu zdravo, hoćeš nećeš, ali neće sigurno u zamjenu za ručak dobiti keks ili čokoladu.
tako sam se davno izjasnila i ostalim ukućanima: Ja kuham, ako vam se sviđa jedite, ako ne, znate si ispeć jaje ili dodati začina po ukusu.
pa nemoguće je baš svima udovoljiti svaki dan.

[anasti]

ja taj problem s drugačijim odgojem imam sa svekrvom, na stranu naš odnos, nije bitno koliko se nas dvije slažemo, ona je ipak njegova baka. i baš zato se trudim ne "ispravljati" je previše. ipak je ona odgovorna za to kakav će odnos s njim sagraditi i kako će je on doživljavati.
ono što mi smeta je njena potreba za potpunom kontrolom, znači "odi sjedi kod dede" kad to učini "odi sad meni" pa "a odi sad malo na autić" sve to unutar 3 minute!
pa kada mu netko postavi pitanje npr. "hoćeš piti vode" ona mu govori što da kaže i on ponavlja kao papiga makar se zaključi da zapravo on uopće ne misli tako.
i tako non stop, trpanje riječi u usta, i možda će ružno zvučati ali meni to više liči na dresuru nego na učenje i primjer!
ili deset puta ponavljanje "daj 5 teti, pozdravi, odi se igraj s dečkom" iako on neće.
a nedabože da se pokuša popeti na stolicu ili slično, "razbit ćeš zube, zašto mu to puštaš?, moji se nikad nisu udarili" a on se odavno zna penjati i po ljestvama i stepenicama i stolicama.
al ok što se zadnjeg tiče takve su bake..
ali ovo je ipak ekstreman primjer.. ja se zasad ne kačim oko toga, kad mi zbilja ide na živce kažem "pa zna i on sam odgovoriti" ili "ne mora se igrati ako neće"..

[anasti]

evo još
http://www.ronitbaras.com/emotional-.../#.Ud6H3PnwmKw

[Zuska]

ali evo pitanje svima, što biste napravili da tuđe dijete ne želi podijeliti igračku s vašim, a roditelj tog djeteta želi da vaše dijete uzme igračku?

Evo, čitam temu od početka, potpis na Anasti, Pomikaki, BusyBee...

Da odmah odgovorim na pitanje jer su mi takve situacije u parku gotovo svakodnevne - nikad ne uzimam igračku ako je dijete ne želi dati, pa makar je roditelji stoput nudili.
Na taj način pokazujem poštovanje prema njegovoj volji i mislim da se tako kod djeteta razvija manje straha i negativnih osjećaja, slobodnije može preispitivati svoje postupke i učiti od drugih. Ako bih uzela tu igračku iako je on ne želi dati, poručila bih mu da on i njegove želje nisu važne, a on će - umjesto preispitivanja svojih postupaka i učenja iz pozitivnih primjera - biti zakopan u frustraciji nepoštivanja njegovih želja i u strahu da će mu se igračke ionako otimati ...pa će tako postati još škrtiji.

Niti ne forsiram svoju klinku da dijeli svoje igračke ako ne želi, ali joj objašnjavam da nije lijepo ne posuditi svoju igračku, da i njoj posuđuju drugi, ono, malo je uvjeravam. Jutros u čekaonici nije htjela dati svoju piši-briši tablu, pa smo malo vani porazgovarale, ali i dalje je govorila da ne želi posuditi i ok, nisam inzistirala. Kasnije je ipak dopustila da je dečko uzme, a mami drugog dečka koja ju je pitala smije li od nje posuditi slikovnicu rekla je odmah "da".

[Zuska]

ja taj problem s drugačijim odgojem imam sa svekrvom, na stranu naš odnos, nije bitno koliko se nas dvije slažemo, ona je ipak njegova baka. i baš zato se trudim ne "ispravljati" je previše. ipak je ona odgovorna za to kakav će odnos s njim sagraditi i kako će je on doživljavati.
ono što mi smeta je njena potreba za potpunom kontrolom, znači "odi sjedi kod dede" kad to učini "odi sad meni" pa "a odi sad malo na autić" sve to unutar 3 minute!
pa kada mu netko postavi pitanje npr. "hoćeš piti vode" ona mu govori što da kaže i on ponavlja kao papiga makar se zaključi da zapravo on uopće ne misli tako.
i tako non stop, trpanje riječi u usta, i možda će ružno zvučati ali meni to više liči na dresuru nego na učenje i primjer!
ili deset puta ponavljanje "daj 5 teti, pozdravi, odi se igraj s dečkom" iako on neće.
a nedabože da se pokuša popeti na stolicu ili slično, "razbit ćeš zube, zašto mu to puštaš?, moji se nikad nisu udarili" a on se odavno zna penjati i po ljestvama i stepenicama i stolicama.
al ok što se zadnjeg tiče takve su bake..
ali ovo je ipak ekstreman primjer.. ja se zasad ne kačim oko toga, kad mi zbilja ide na živce kažem "pa zna i on sam odgovoriti" ili "ne mora se igrati ako neće"..

Joj, ovo primjećujem kod jako puna baka...
Srećom, naše nisu takve

[Lucija Ellen]

a za dijeljenje igračaka kaže
tko to ovdje radi, ajmo

Ja bas suprotno - kazem da dijeli sto zeli i ako zeli ali da postuje i tudje i uvijek pita. :D

meni tema bas sjela, tjera na promisljanje...
Recimo ono s ljubljenjem tetaka - od toga imam osobne traume pa je moja kci slobodna odbiti svaki pokusaj cmakanja sto i cini, nekad mi zao moje bake cmakacice inace - kad ju otpili. Sad je ucim da bude suptilnija ali da otpili ako joj ne pase.
hranjenje i spavanje - da, tu kod sebe vidim prostora za olabajivljivanje. Kod moje kceri inace jako pali uvazavanje, strpljenje i razgovor. Ako joj potanko rastumacim zasto je zdravija brokula od cipsa ona ce sama rado birati brokulu i jos verbalizirati da je jede jer stiti od bolesti iako vise voli cips no on nas moze uciniti bolesnima.
rekla bih da je nedostatak vremena u korjenu svih problema, uvijek se utrkujem s necim. No mozda je vrijeme da ponovo preispitam svoje prioritete.
takodjer mi se cini da je kljuc u postovanju. Kad svoju djecu ne gledam kao djecu nego kao osobe koje postujem ne pada mi napamet da na njenu recenicu "mama meni se ne spava, idem se igrati" kazem "spavaj!" iako mislim da bi joj popodnevni odmor godio nego kazem - idi se igrati.

[pomikaki]

BusyBee mene zanima nešto drugo. Kako je sa druženjem djece uz prisustvo roditelja?
Imala sam nedavno baš glupu situaciju. malena se super slaže sa jednom djevojčicom iz vrtića i tjednima me molila da je pozove doma. Mala mi imala 3,5 godine. Ok nabavila sam telefon i pozvala mamu i curu kod nas. Cure su se naravno super igrale, bilo je manjih ispada, ali ništa neobično za djecu te dobi. Međutim problem je ispao sa mamom. Mama je naše gore list. Što je meni isto bilo super, posebno super sam se veselila radi jezika.
Ali... U nekoliko navrata si je uzela za pravo da primjenjuje svoje odgojne metode na mom djetetu, iako se vidimo prvi puta u životu. Puklo mi je kad je u jednom trenutku rekla mojoj maloj, ne se penjati na stol jer ćeš dobiti po guzi, bolje da dobiješ po guzi nego da se povrijediš jel tako. E tu više nisma mogla trpiti i lijepo sam je zamolila da to ne radi, da se možemo družiti, ali da svatko odgaja svoje dijete. Nije joj naravno bilo pravo, ali je prešutila.

Na odlasku su naravno obje curke počele dramiti, neće ići doma, moja hoće ići s njom i tako, da bi njena mama počela pričati o mraku i babarogama, mislim meni se spustila roletna. Očito je da stvar neće funkcionirati. I šta da sad radim, a moja je od sve djece eto baš izabrala nju. I stalno me opet pita kada će doći. Totalno sam tužna, jer vidim koliko joj to znači, ali ne znam evo baš danas o otme cijeli dan razmišljam, ne znam šta da napravim. Imaš, imate ideju?

ja se ne raspravljam s drugim roditeljima ako ne moram, a baš u ovakvoj situaciji pokušala bih na način da ne omalovažim tu drugu mamu.
Dakle rekla bih npr: znate, ona ne dobiva po guzi, ja je nisam nikad udarila. Takve stvari obično govorim s milim smiješkom ne želim se praviti pametna pred drugim roditeljima, i da sam stoput sigurna da sam u pravu svatko ima pravo na svoje greške (osim, naravno, da se radi o pravom nasilju). Jedino što želim je dati do znanja da mom djetetu ne smije prijetiti batinama. Osim ako ne bude baš prestrašno, npr da udari moje dijete, u tom slučaju opet smatram da se ne moram previše raspravljati jer se sigurno više nećemo vidjeti - tada bih morala vrlo odlučno i jasno reći da moje dijete ne smije nikad više udariti.

Za ovo s babarogama vjerojatno bih čekala da me netko pita za mišljenje. Moje dijete će čuti o babarogama već negdje, od susjeda, u vrtiću, svejedno - to je činjenica. Ali će vjerojatno i doći pitati me što mislim o tome pa ću joj reći. Dovoljno je to što je ne strašim. Kad bih baš primjetila da je se dojmila ta priča o babarogama pokušala bih kasnije (kad odu gosti i završi krizna situacija s djecom) pokrenuti razgovor s malom (npr. jesi li čula što je ova teta pričala o babarogi? Je li te uplašila? ili: Što misliš što je to babaroga?) i reći da teta nije govorila istinu, i zbog čega je lagala. Djeci se uvijek može sve objasniti.

S mamom bih razgovarala o tome ako me baš pita za mišljenje je li to što radi dobro, ili ako povedemo razgovor o odgojnim metodama, pa ona kaže da joj takve stvari super funkcioniraju, tada obično kažem kako ja to baš ne volim, radije napravim... (pojma nemam, navesti primjer ). Ali nikad ne bih njoj pametovala što bi trebala raditi sa svojim djetetom.

Dakle ti imaš pravo na svoj način odgoja, ta druga mama isto tako. Za početak to treba prihvatiti s obe strane pa možete, ako zaključite da razlike nisu prevelike, svejedno popiti kavu i popričati dok se djeca igraju. A ako ti baš jako smeta, ništa, izbjegavaj posjete ili ih svedi na prihvatljivu mjeru.

[stray_cat]

ne otimam, ali objasnim zašto bi bilo lijepo da taj kamion podijeli s prijateljem, jer je i on netom prije poželio njegov autić.
As simple as that, budi onakav kako želiš da su drugi prema tebi.

moj uopce ne stavlja u istu pricu sve momente koji se odigraju u nekom incidentu

ako on nekoga uvrijedi, ili napadne jer taj neko po njegovom radi nesto krivo pa je zasluzio korekciju (a korigira sve, i djecu i odrasle, uredno dovodi u red uciteljice) kad dobije losu reakciju i kad se suprotna strana pocne braniti ili raditi nesto njemu cirkus pocinje od te crte. u njegovom svijetu njega je neko sasvim bez razloga gurnuo, tresnuo ili mu nesto oteo iz ruke (sto je on predhodno oteo tom nekom)

dijeljenje igracaka je kod nas zestok proces. idealno bi bilo kad bi se sebastian igrao kako hce i cime hoce a druga strana ga zadivljeno promatrala kako on to radi. taj scenarij mu je najdrazi kad je u pitanju kompjuter ili ps3

[Zuska]

Lucija Ellen, lijepo No, dok sam čitala tvoj post, sjetila sam se svog djetinjstva i načina kako me tata uvjeravao da jedem zdravo. Tada mi je to bila igra, ali danas mislim da je to jako čudno i da je imalo nekih posljedica na mene.

Dakle, priča je ovakva: u mojoj glavi postoje dva čovječuljka, jedan dobar i jedan loš. Svaki put kad odbijem jesti nešto zdravo (povrće, voće i sl.), loš naraste i strpa u tamnicu dobrog. Kad pojedem voće i povrće, onda dobar naraste i pobjeđuje.
Kao djetetu, ova igra mi je bila jako zabavna, uživala sam u tome da jačam dobrog čovječuljka i nisam htjela da bude zatočen.

Ali danas mi je to...

U obranu svog starog, nikad me ničim nije plašio, odgoj se bazirao na mixu znanstvenog, feminističkog i kreativnog, ovo mu je valjda spadalo u onaj kreativni dio našeg svijeta bajki i fantastičnih bića...

[Zuska]

Pomikaki, lajkala bih te triput, ali ne mogu nijednom...

Zašto ispod nekih ima lajk, a ispod nekih ne?

[Lucija Ellen]

Ja ne mistificiram. Kazem zasto je dobro ovo a ono lose. Moja kci s 5.5 godina zna sto su bjelancevine i cemu sluze, zna sto su ugljikohidrati, koje su zdrave a koje stetne masnoce, nju se moglo pridobit na hranu jedino pricom jer je izraziti ne-gurman. Zivjela je dvije godine samo na mlijeku. Ok, malo mistifikacije ima kroz onaj crtic la vie, kako su oni mali crveni sretni kad pojede nekaj... Ali ne uvodim price od dobru i zlu. Jednostavno zna da je coca cola nezdrava i da je cips preslan iako ga nekad jede.

[stray_cat]

BusyBee mene zanima nešto drugo. Kako je sa druženjem djece uz prisustvo roditelja?
Imala sam nedavno baš glupu situaciju. malena se super slaže sa jednom djevojčicom iz vrtića i tjednima me molila da je pozove doma. Mala mi imala 3,5 godine. Ok nabavila sam telefon i pozvala mamu i curu kod nas. Cure su se naravno super igrale, bilo je manjih ispada, ali ništa neobično za djecu te dobi. Međutim problem je ispao sa mamom. Mama je naše gore list. Što je meni isto bilo super, posebno super sam se veselila radi jezika.
Ali... U nekoliko navrata si je uzela za pravo da primjenjuje svoje odgojne metode na mom djetetu, iako se vidimo prvi puta u životu. Puklo mi je kad je u jednom trenutku rekla mojoj maloj, ne se penjati na stol jer ćeš dobiti po guzi, bolje da dobiješ po guzi nego da se povrijediš jel tako. E tu više nisma mogla trpiti i lijepo sam je zamolila da to ne radi, da se možemo družiti, ali da svatko odgaja svoje dijete. Nije joj naravno bilo pravo, ali je prešutila.

Na odlasku su naravno obje curke počele dramiti, neće ići doma, moja hoće ići s njom i tako, da bi njena mama počela pričati o mraku i babarogama, mislim meni se spustila roletna. Očito je da stvar neće funkcionirati. I šta da sad radim, a moja je od sve djece eto baš izabrala nju. I stalno me opet pita kada će doći. Totalno sam tužna, jer vidim koliko joj to znači, ali ne znam evo baš danas o otme cijeli dan razmišljam, ne znam šta da napravim. Imaš, imate ideju?

napravis play date da malu samo dovedu do vas pa kao nek oni imaju malo vremna za sebe kao par ii nesto slicno

ali... na toj curici ce se uskoro vidjeti to kako je odgajana pa ce ti mala vjerovatno i sama odustati od nje (kako si uspjela naci u 2013. nekoga tko se uopce sjeca babaroga, mraka i slicnih idja, za to bas trebas imati talent)

ja u pravilu ne nastavljam sa druzenjima ako su roditelji i djeca pretjerano cudni, stici ce ti u zivot ljudi koje trebas

[Lucija Ellen]

Ovo se slazem sa stray. Osobno ne bih nastavila druzenje s ljudima koji mi ne pasu. Djeca ce se druziti u vrticu.

[Zuska]

Ja ne mistificiram.

Ma nisam ni htjela reći da ti mistificiraš, nego je meni na tvom postu, ni krivom ni dužnom, tijek misli odlutao puno godina unazad

[Lucija Ellen]

Sve ok, dobro da si rekla jer meni ne bi palo na pamet da i to moze biti traumica.

[AdioMare]

Ali danas mi je to...

pokušavam shvatiti što je tu toliko strašno, meni to sliči na priču o gricu i grecu koju koristi pola foruma

[jennifer_gentle]

mislim da je to baš zato jer ih se nije sililo da dijele u vrijeme kada nisu bili za to spremni, i stoga nemaju nikakvih loših iskustava s dijeljenjem.
ok, možda ovisi i o djetetu, ali ja bih rekla da je puno do pristupa.
ali evo pitanje svima, što biste napravili da tuđe dijete ne želi podijeliti igračku s vašim, a roditelj tog djeteta želi da vaše dijete uzme igračku?

Iskreno, nikad mi se to nije dogodilo. Više imam problema s roditeljima koji ne reagiraju na ponašanje svoje djece nauštrb mog djeteta, pa možda otud i moji stavovi na ovu temu.
Da se dogodi, ne bih uzela igračku, a sinu bih pokušala skrenuti pažnju na nešto drugo da je ni on ne uzme.

[jennifer_gentle]

Moram priznat da uopće ne razumjem ovo "ponukam ga, ali ga ne tjeram".
Ja svog ne mogu natjerati ni da hoću, tako da je to tjeranje uopće bespredmetno.

Što se tiče ljubljenja, moj previše ljubi, ja ga upućujem da manje ljubi, pogotovo nepoznate osobe.

[šafran]

Pomikaki hvala na sugestijama.
U biti tako se postavljam i ja, međutim sa ljudima koji ne misle da je samo njihovo ispravno se tako lijepo da razgovarati bez većih problema, ali ovdje imam na žalost malo tvrđi slučaj.

Već preko telefona kada sam je zamolila da dođu oko 16h i da budu točne jer mali spava obično do 16h i onda već u 19 h opet mora ići spavati, takav mu je bioritam, posve suprotan od moje cure kad je bila beba, on počne plakati i nema, mora se ići u krpe, njena rekacija je bila, ma ja ću tebe naučiti kako ćeš naviknuti dijete da ide kasnije spavati. To je bio naš prvi kontakt uopće. Eto ona će mene naučiti koja sam prošla već sa starijom spavanja i spavanja, kako da mlađe dijete naučim. Bebu od 6 mj. koja od prvog dana ima ritam kao švicarski sat,i ni simo ni tamo.
Nisam na to naravno ništa rekla, niti se upuštala u objašnjavanja, ali otprilike mi je već bilo jasno koliko je sati.

Osim ovih nabrojanih tri situacija, bilo ih za to kratko popodne nevjerojatno puno, tako nešto još do sada nisam doživjela. Teme zajedničke su nam također nula. To je jedna mama koje je previše opterečena sobom, bojom laka i toribicama, a najmanje djetetom čini mi se, u što se ja nikako ne mogu uklopiti. Smatram također da je stvar opće kulutre kada se nekome prvi puta dođe u stan da se pita da li se trebaju skinuti sandale pošto vidi bebu na podu već s vrata, kao i da barem pomogne posremiti igračke, ako ništa drugo, jer naravno da je nakon dvije curke ostao kaos i u stanu, balkonu i na stolu od razbacanih i razmvljenih kokica svukada, do razvučenog kolača od kojeg su cure radile svoje kolače, interesantno da je to nije zasmetalo na primjer , a vidi da je mali već izvan sebe, da su mu oči crvene i da je počeo cendrati, da mora ići spavati. Tako nešto sam isto doživjela po prvi puta

A stalno gristi jezik mi nije opcija. Tako da će se vjerojatno svesti na to da se ili nećemo vidjeti ili tu i tamo u parku, dok si malena ne izabere nekog drugog u drugom vrtiću, s kime će nadam se bolje stvar funkcionirati. Ako ništa, da se bar uvažavaju neke stvari koje se razumiju same po sebi, a to je odgoj ili preodgoj tuđeg djeteta. Osim toga to je već stvar osobne kulture, a djeca kroz druženja ne uče samo jedna od durgih, nego i od nas odraslih.

U svakom slučaju hvala ti na odgovoru! Malo sam preispitala još jednom čitavu situaciju i odvagnula koliko mi se tu isplati ulaziti u prilično velik kompromis, a s obzirom na čitavu situaciju.
Moja prijateljica koja ima dvoje starije djece, školarci, kaže mi, nemoj se uzrujavati, djeca ti u toj dobi vrlo često šeću kao pčele sa cvijeta na cvijet, kada su prijatelji i druženja u pitanju.

[šafran]

napravis play date da malu samo dovedu do vas pa kao nek oni imaju malo vremna za sebe kao par ii nesto slicno

ali... na toj curici ce se uskoro vidjeti to kako je odgajana pa ce ti mala vjerovatno i sama odustati od nje (kako si uspjela naci u 2013. nekoga tko se uopce sjeca babaroga, mraka i slicnih idja, za to bas trebas imati talent)

ja u pravilu ne nastavljam sa druzenjima ako su roditelji i djeca pretjerano cudni, stici ce ti u zivot ljudi koje trebas

Ti meni čitaš misli? Joj hvala ti, točno si s dve rečenice pogodila o čemu se radi.

Da, čudna su obitelj. Ona je inače iz Splita, dečko joj je Talijan sa Sardnije koji nosi prezime prve žene Njemice, a ta njihova djevojčica isto nosi to prezime, od njegove prve žene. To je samo detalj.
Dečka joj ne znam, on radi negdje ko vratar, nikada ga nema doma, to je sve što znam o njemu.

[Zuska]

pokušavam shvatiti što je tu toliko strašno, meni to sliči na priču o gricu i grecu koju koristi pola foruma

U prvom redu, nije ok djetetu nabijati odgovornost za čovječuljka Meni je bio užasan bad što je dobar čovječuljak u zatvoru kad mi se nije jelo povrće, bile je tu i suza zbog njega i osjećaja grižnje savijesti.
U drugom redu, imam potrebu stalno ispravljati nepravde. Kad je nekome loše, osjećam odgovornost za to. Ne znam koliko je to povezano, ali mislim da je.

[AdioMare]

aha, kužim sad, nije to trebalo s tim čovječuljcima do te mjere razrađivati
ali mi je skroz ok razvijati svijest da je zdravlje našeg tijela i naših zubi u našim rukama i to i radim.

[vertex]

Moram priznat da uopće ne razumjem ovo "ponukam ga, ali ga ne tjeram".
Ja svog ne mogu natjerati ni da hoću, tako da je to tjeranje uopće bespredmetno.

Pa onaj članak i nije upućen tebi osobno, niti je žena tebi osobno rekla da si bully. Ovo je zadnje pa izvlačim tvoj post, ali generalno mi se čini da se preosobno shvatilo članak.
Neki ljudi tjeraju, puno ljudi tjera. Ako ti nisi vidjela, možda možeš povjerovat, ili razmislit o tome da razmotriš da drugi ipak jesu. Tjeranje koje nije bespredmetno nego se podrazumijeva.
Tjeraju ljudi npr. sramežljivo dijete da pozdravlja, ljubi, daje, srame se da netko ne pomisli kako ga loše odgajaju. Ljudi često imaju veliku potrebu za kontrolom, bespogovornom poslušnošću, i potrebu da ih dijete u javnosti zadovoljavajuće prezentira.
Djeca idu i u kaznu ako ne daju svoju igračku.
Mislim, naravno da možemo sve to proglasit za "ne'š ti šta će im bit"? Neće ni meni ništa osobito bit ako me netko na poslu pljesne po guzici pa opet ne dam (a njemu (njoj) bi možda donijelo veliko zadovoljstvo :D).

[Peterlin]

U prvom redu, nije ok djetetu nabijati odgovornost za čovječuljka Meni je bio užasan bad što je dobar čovječuljak u zatvoru kad mi se nije jelo povrće, bile je tu i suza zbog njega i osjećaja grižnje savijesti.
U drugom redu, imam potrebu stalno ispravljati nepravde. Kad je nekome loše, osjećam odgovornost za to. Ne znam koliko je to povezano, ali mislim da je.

Eh, morat ćeš u svojoj glavi posložiti kockice da SVAKI roditelj ima svoj kvantum grešaka koje ne može izbjeći. Ti ćeš izbjeći spominjanje čovječuljka, ali ćeš napraviti nešto drugo (svejedno što).

Da sam ja znala bolje u dobi dok su djeca bila mala, recimo starijega ne bi dala u vrtić do treće godine nego bi mu našla tetu čuvalicu jer je imao jako tešku prilagodbu i nije mu bilo ugodno u toj dobi, ali eto-moralo se. Nismo baš imali para za to, a trpilo je dijete i mi s njim. Našlo bi se još toga... Ključno je pomiriti se s tim da radiš najbolje što znaš.

Ont. Osoba koja piše taj blog iz prvog posta isto to vjeruje. I ja vjerujem da je tako, ali ne slažem se da je taj pristup dobar za svako dijete i svaku obitelj. Da sad ne razvlaćim filozofiju - jednostavno, život bi bio predosadan da za svako dijete vrijede ista pravila.... Ne bi bilo nikakvih izazova.

[Zuska]

Eh, morat ćeš u svojoj glavi posložiti kockice da SVAKI roditelj ima svoj kvantum grešaka koje ne može izbjeći. Ti ćeš izbjeći spominjanje čovječuljka, ali ćeš napraviti nešto drugo (svejedno što).

Ma naravno, potpuno razumijem obje stvari.
Ali htjela sam podijeliti priču kao primjer.

[cvijeta73]

sori am, al meni su ti čovječuljci u glavi malo skeri
joj, ja se uvijek na ovakvim temama osjećam nekako nemajkasto, najozbiljnije.
imam osjećaj da pol tih situacija oko djece uopće ne polovim. pa me ostale mame, eventualno u nekom parku :mrzi_parkiće: ogovaraju :jen:
to s tim igračkama, npr.
znam da su se u toj dobi, 2-3 godine, uvijek znala djeca poćapati oko igračke i da su uvijek svi htjeli istu igračku. a ja valjda nit ne reagiram dok ne vidim frku i tuču i plač. onda nekako rješiš, odvedeš sve na tobogan, npr