e, tako sam i ja shvatila članak. i zato sam napisala da i svimbi odgaja tako svoju djecu, kao ova iz članka.vertex prvotno napisa
da, ne vjerujem da je jen shvatila osobno, al fitilji da dokaže svoje. tako i ja znam
 |
|||
|
|
|||
e, tako sam i ja shvatila članak. i zato sam napisala da i svimbi odgaja tako svoju djecu, kao ova iz članka.
da, ne vjerujem da je jen shvatila osobno, al fitilji da dokaže svoje. tako i ja znam
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 11.07.2013. at 14:47
točno tako peterlin.
možda nećeš pogriješiti s čovječuljkom, ali ćeš s nečim drugim, možda puno gorim - gledajući nekim trećim očima.
ja se ne sjećam nikakvog čovječuljka iz djetinjstva pa opet imam potrebu ispravljati nepravde i "popraviti raspoloženje" onome tko se osjeća loše.
u djetinjstvu sam puno puta mislila da sam za majčino neraspoloženje ili ljutnju kriva ja. ah, kasnije bi se ispostavilo da nisam, ali neka djeca su valjda osjećajnija, da ne kažem osjetljivija od druge.
brijem da moju sestru majčino raspoloženje nije puno zamaralo, zamarale su je druge stvari koje mene nisu. tako da i utjecaj čovječuljka na svu djecu ne bi bio isti.
kod tebe se dogodilo sranje
Ovo bi bila dobra nova tema - čega se najgoreg sjećamo iz djetinjstva...
Mene nisu plašili i bilo mi je čudno kad sam čula čime sve plaše drugu djecu, ali ja sam bila dovoljno maštovita da sama sebe preplašim (stavili su me spavati popodne, a ja sam zamišljala da div dolazi velikim koracima po mene dok sam slušala dedu kako u šupi cijepa drva).
Sjećam se da me netko od većih cura iz ulice jednom zatvorio u podrum (pravi zemljani starinski) i to mi je bilo užasno. Ne volim podrume ni podzemne garaže ni tunele. Ne bih baš rekla da je to posljedica ovog izdvojenog događaja koji je trajao možda 30 sekundi - prije bih rekla da mi je to zatvaranje u podrum bilo užasno zato jer i inače ne volim biti pod zemljom.
pa da, kad ih smjestiš u glavu i kad ih ima dvojesori am, al meni su ti čovječuljci u glavi malo skeri
ali mi koje smo osjećajnije bile kao djeca (zuska
Ok, slažem see, tako sam i ja shvatila članak. i zato sam napisala da i svimbi odgaja tako svoju djecu, kao ova iz članka.
da, ne vjerujem da je jen shvatila osobno, al fitilji da dokaže svoje. tako i ja znam
Potvrđujem da nisam shvatila osobno.
Što se tiče boldanog, možeš li i ti npr. razmotriti da postoje ljudi koji stvarno uopće ne reagiraju kad ponašanje njihovog djeteta nije prihvatljivo? Možda nisi vidjela, ali možeš povjerovati.
ja sam vidjela i nisam mogla vjerovati!Što se tiče boldanog, možeš li i ti npr. razmotriti da postoje ljudi koji stvarno uopće ne reagiraju kad ponašanje njihovog djeteta nije prihvatljivo? Možda nisi vidjela, ali možeš povjerovati.
Pa naravno, apsolutno! I vidjela i spremna razmotriti :D
Samo mi to ovdje nije tema...Ne slažem se da ova žena to zagovara, a niti piše o tom problemu. Članak je na temu roditeljskog bulinga, ali nigdje ne piše da je buling jedini mogući problem s roditeljima.
ja sam vidjela i nisam mogla vjerovati!
pa ja sam vam i priznala da sam to ponekad i ja
al ne namjerno, i ne radi permisivnog odhgoja i ne radi toga moje dijete je uvijek u pravu, i ne radi toga što, kako ono kaže šafran, više mislim o torbicama i laku za nokte nego o djeci, majke mi.
nego ono, ne pratim stalno šta ta djeca rade valjda.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 11.07.2013. at 15:04
niti ne zagovara teoriju da bi djecu trebalo putiti da rade što žele i ponašaju se kako hoće
ja shvaćam članak kao promišljanje o tome da li možda nekim radnjama maltretiramo djecu i da li bi se neke situacije mogle konstruktivnije riješiti, to što ameri imaju potrebu sve složiti po točkama 1. 2. 3. itd, pa sve skupa izgleda kao priručnik, je drugi par postola, kao i naš poriv da se osjećamo napadnuto kad netko ustvrdi da naše metode odgoja nisu najbolje
na tu temu, zgodan članak http://www.huffingtonpost.com/glenno...b_3492304.html
Istina, različita su djeca i jedna te ista situacija imat će potpuno drugačiji utjecaj na različitu djecu. Nps. stari priču nije ni pokušao prodati mom bratu, njega ne bi brigalo za čovječuljka, a ja sam kovala planove na koje ću ga sve načine osloboditi i ojačati i lila suze ako nisam uspjelatočno tako peterlin.
možda nećeš pogriješiti s čovječuljkom, ali ćeš s nečim drugim, možda puno gorim - gledajući nekim trećim očima.
ja se ne sjećam nikakvog čovječuljka iz djetinjstva pa opet imam potrebu ispravljati nepravde i "popraviti raspoloženje" onome tko se osjeća loše.
u djetinjstvu sam puno puta mislila da sam za majčino neraspoloženje ili ljutnju kriva ja. ah, kasnije bi se ispostavilo da nisam, ali neka djeca su valjda osjećajnija, da ne kažem osjetljivija od druge.
brijem da moju sestru majčino raspoloženje nije puno zamaralo, zamarale su je druge stvari koje mene nisu. tako da i utjecaj čovječuljka na svu djecu ne bi bio isti.
kod tebe se dogodilo sranje
Ok, ne mislim da me to promijenilo da budem takva i takva u životu, ali stvarno sam bila hiperemotivno dijete koje je tu priču stvarno osjećalo i proživljavalo i to mi je ostalo kao ružna uspomena.
Klinka nam je ful hipersenzibilna, još više. Neki dan smo na pladnju dobili dva škampa, mila stvorenja koja poznaje sa zida sobe...i užasnula se kad je vidjela da je to hrana. Molećivo je govorila "ne, ne" dok smo ih jeli... nisam stigla reagirati, trebalo mi je 3 sekunde da ga otvorim i pojedem, a nisam očekivala takvu reakciju.
Tako je, cvijeta...djeci treba malo zdravog zanemarivanja...a ne roditelji koji prate svaki potez svoje i druge djece
X
Pa ja uopće ne znam o čemu ona piše. O tome da ne treba tjerati djecu da ljube babe? Nisam primijetila da je to tako raširen problem.
Naravno, to sam već i napisala bar dva puta.
Pa kad ne znaš, pusti one koji znaju da nešto kažu
Nisam vidjela znanstveni dokaz
I mene jako zanima kako svi vi koji ne koristite ni jedno sredstvo prisile postižete da deca rade ono što treba?
Od ustajanja ujutru i oblačenja, preko pranja zuba i ruku pa do odlaska sa igrališta ili odlaska u krevet.
Ja, koliko god se trudila da objašnjavam, ne uspevam uopšte da ubedim moje dete da je bitno prati ruke.
Joj, vissnja, ne podsjećaj na problematiku pranja ruku, tu smo se bili uvjerili da je to što ti svojoj na silu pereš ruke suprotno Konvenciji o pravima djeteta :gaaah:
vissnja, ja ti ne bih znala odgovoriti jer teško da ne koristim nijedno sredstvo prisile. Neka minimalna sila je vjerojatno neizbježna u odgoju. Ali znaš kako je kod samoobrane: postoji minimalna, nužna sila, ali ako upotrijebiš više od minimuma, iako se braniš, i sam si kazneno odgovoran.
jen, a što ti radiš od ovih 8 točaka?
npr.
čak si napsiala da ih ne tjeraš da kažu hvala. ne tjeraš ih da jedu. da dijele igračke. ne koristiš cry out metodu, a niti time-out metodu.
ja znam reći rečenicu "reci hvala" npr
ili ta manipulacija, isto koristim.
znam koristiti i metodu mita i korupcije.
i metodu obrnute psihologije. to kad su bili u onoj "uvik kontra" fazi.
i instinktivno, ne trebaju mi knjige, znam šta valja, a šta ne valja i prečica je.
ajd, ne tučem ih
cry out nisam nikad probala, kao ni time-out jer ne razumijem uopće tehniku te metode
Ti se baš znaš dobro zezati, umrla sam od smjeha na par izjava
Ali mislim da se svi tako ponašamo, ono, manje više, pa gdje bi stigli kad bi vagali i naš i djetetov korak, pa poludili bi valjda i mi i oni.
Joj, cvijeto, da te nema, trebalo bi te izmisliti
Nekako me ovakve teme i privlace i odbijaju u isto vrijeme jer, kao sto si ti rekla, meki (ne nuzno svimbi
A, drugi, koji napisu da se slazu s nekim tezama, idu u kos permisivaca cija djeca maltretiraju druge i da im se roditelj boji nesto reci
Iskreno, ne mogu se uopce sjetiti kad sam morala intervenirati u djecje sukobe, dogovore oko igracaka i sl. (a da nisu samo moja djeca ukljucena :D).
tu su nam negdje naše djevojčice, i po godinama, a bome, kako pratim, i po karakteru
a zašto misliš da bi jednoj petogodišnjakinji trebalo biti bitno oprati ruke?
šta, da razmišlja o nekim amebama, boleščinama, da brine oko bakterija?
onda ne bi bila dijete, nego odrasla osoba.
djeca žele ostati u parku do ponoć, i ne vide niti jedan jedini razlog zašto bi trebali baš sad otići iz parka, ustati ujutro, obući se, oprati zube il nedaj bože ići spavati.
a naši pametni razlozi koje im objašnjavamo, su im svi - glupi. i neupotrebljivi.
to je moja teorija
ma da ali mene zanima šta je to minimalna sila/prisila?
ja je isto koristim, po mojim kriterijumima minimalno, nekad uopšte.
i imam dete koje apsolutno ništa neće.
dakle, imam jednu normalnu situaciju u kući, prosečan život prosečnih ljudi, trudimo se najbolje što umemo pa i preko toga, čitam knjige o odgoju, idem kod psihologa na savetovanje, hvalim, objašnjavam, imam razumevanja, trudim se da je shvatim, poštujem je, slušam
pa opet imam prilično neposlušno dete
a zahtevi su mi osnovni: lična higijena, normalni obroci, svakodnevica...
glupa li sam, šta li je.... ne znam stvarno
ima trenutaka kad sam preponosna, naravno, svi je hvale, ali to mi ništa ne vredi ako ona danas po treći put ulazi u kuću iz šetnje i neće da opere ruke
i onda mi naravno dođe da vrištim, da primenim sve moguće nasilne metode, pa se iskontrolišem, dišem duboko, brojim do milijardu, ma nikad u životu nisam bila tako strpljiva
i opet ona neće da opere ruke, neće da ide na spavanje, neće da krene iz parka posle pola sata ubeđivanja
i onda mi ostaje mito&korupcija a nisam najsrećnija ni sa tom metodom
cvijeta slažem se potpuno
ali pošto je to njoj zadnja rupa na svirali, kako da je nateram da to uradi a da ne primenim nikakvu moć?
kažu žene one svoju decu ne ucenjuju, ne podmićuju, ne prisiljuju ni na šta
pa kako im onda uspeva?
vissnja, ako misliš da bih primjerice ja pored ovih mojih troje vitrenih još i za tvoju smišljala rješenja, varaš se!
Zezam se, ali i ne baš. Tko će to znati, ne poznajem nikoga od vas...
ma ne tražim ja da mi neko smisli rešenje
nego da da svoje primere pa možda iz njih ja nešto novo naučim
Posljednje uređivanje od vissnja : 11.07.2013. at 16:17
Nisi jedina, odnosno volim ja parkiće, ali da nema odraslih
moja je postala odnedavno nekako razumna. sve to što ti kažeš, nekako i napravi.
ruke, nakon podsjećanja, sama opere. zube isto. dobro, oblači se oduvijek sama, obzirom da joj je to valjda jedna od najdražih aktivnosti inače u životuspavanje (ubiće me svimb) mi nije na listi prioriteta dok je u vrtiću, i ako je umorna odspava u vrtiću, u park ide odnedavno sama - park nam je ispod balkona, svako malo ju pogledam i zovnem s balkona. dođe doma kad svi odu doma. ili ako ju zovnem, uglavnom odmah dođe (strah je vrag, uz taj uvjet imamo još par uvjeta koje mora ispuniti ako želi ići sama u park - doći odmah kod balkona kad ju zovnem, ne ići na visoku penjalicu, ne ići van parka pa makar sva djeca odu, a sva druga djeca su starija jer ih ne mogu gledati s balkona) i tako...
znamo se i posvađati, naravno, no ne više radi ovih stvari kao prije, nego radi njenih pilaona. tipa ujutro prije vrtića traži neku, baš tu majicu za obući, a mi ju čekamo na vratima. i kasnimo. i onda i ja i j, štaš, tražiš tu majicu, onuuu zeleenu, jer je baš to zamislila obući danas u vrtić. onda ja poludim, vičem da šta će joj baš sad ta majica. i uz put ju tražim.
to najbolje oslikava slijedeća zgoda - neki dan mi kaže da ona ima glas za gnjavljenje. mrtvo hladno - prizna. i još demonstrira taj glas za gnjavljenje. a ja njoj - pa nije ti to baš bilo najpametnije priznati, sad znamo pa nećemo više nasjesti. a ona kaže - nema veze, to ti je jako stvaran glas, pa ćeš opet misliti da je stvarno.
đizs.
ne zamjerite što odužih, trenutno je 300 km udaljena s mojom mamom pa me uvatila nostalgija. sad ću i o j početi pisati
Peterlin ne znam, evo stvarno se ne mogu sjetiti nečega što je bio klik da se to dogodi, ali ja ti se dan danas, evo skoro 4 banke, bojim mraka. Prije kad mi je muž išao na put, psavala sam sa svim svjetlima upaljenim, iako sam imala i psa i to velikog. Ustvari nisam spavala, uglavnom sam bila u komi i čitave noći probdjela uz tv.
Danas imam djecu pa sam hrabrija, nekako s njima je i počeo nestajati taj strah, jer da za njih treba ginut, ginem. Ali prije, to je bilo prestrašno.
dakle...j
on je primjer kako se djeca nekako mijenjaju i to zna biti iz dana u dan.
nekih godinu dana, do prije mjesec dana je bio - mrgud, na sve odgovarao neću, šta je, pusti me, ljut non stop na cijeli svijet, što god ga pitaš, da nedaj bože napravi- sve je bilo neeću, natezanje do besvjesti. al ajd još to, nego tu njegovu mrgudnu facu više nisam mogla gledati. kad bi netko došao, kad ga netko nešto pita - nešto promrlja kroz zube, tek tako da ne ispadne neodgojeno derište, kad treba ići negdje s nama - opet mrgud, neće, hoće ostati doma.
e, a unazad mjesec dana, kao da imam drugo dijete.
nasmiješen, dobre volje, stalno baca neke provale i nasmijava nas, hoće ići s nama, evo moja mama kaže da lani ga je svaki dan morala moliti da ode na kupanje, ove godine uživa, igra se sa svom djecom (lani nema šanse, ove male nije htio ni pogledati), baca malene u more, skače ako nekome nešto treba pomoći - ma ne možeš vjerovati.
inače, svi fizički znakovi puberteta su tu. dlake i to
a psihički mi se za sad jako sviđaju
đizs, totalno sam offtopik
da se uključim. i ja smatram u nekoj određenoj mjeri takav odgoj dobrim i dosta se trudim čitati i učiti kako reagirati, što kada reći sl. i smatram to izuzetno važnim. no moj problem je u mom mm-u koji smatra većinu mojih razmišljanja malo bedastima, ili tipa "joj kaj tim sam čitaš te knjige ko da oni sve znaju". on je odgajan dosta tradicionalno i uviđam toliko loših posljedica takvog odgoja na njemu i njegovoj sestri da ne želim da se takvo nešto ponovi mojoj djeci...ali on to baš ne uviđa..nemogu reći ni izbliza da je loš roditelj, ali straci su mu utuvili u glavu kako djeca moraju biti dobra, mirna, tipa igrati se sa svojim igračkicama, plakati samo ako je bolesno...za svaki drek vikati -ne, zločest si i sl. na ovo "zločest si" posebno poludim...a moja svekrva to stalno govori njemu i šogoričinoj djeci, čim nešto ne naprave dobro - odmah, šta ti j,e baš si se pokvario, bio si dobar sad si zločest. nije mi naljera skrenuti na još jednu žalopojku o svekrvama, nije ona ni bitna, nego jeli ima vas koji imate malo drugačije poglede glede odgoja od svog muža i kako se nosite s time?
Pa kad se stigao pokvariti? Nema ni godinu dana?
(pises o djetetu iz potpisa?)
neodoljivo
neke aktivnosti jednostavno objasnis kao pravilo, to se tako radi
i insistiras nakon wc-a, ulaska u kuci, prije jela da se to odradi. najavis joj aktivnost i put prema toj aktivnosti ukljucuje pranje ruku. (radis na 15 minuta kad je upozoris na promjenu aktivnosti i uz promjenu ukljucujes i pranje ruku, popotrebi zuba, kose... pa na 10 minuta najavis promjenu, pa na 5, na 3 minute i na zadnju minutu. onda je uvedes u aktivnost.
ako se je igrao, smijao se..i onda ga odjednom nešto rasplače ili postane kenjkav..onda se pokvario. kužiš? bio je dobar, sad više nije jer dobra djeca ne plaču i nisu cendrava. pa ti budi normalan.
Ja to rješavam tak da nakon tri pristojna podsjećanja da opere ruke ipak ne želi viknem "#######
baš sam to nedavno pročitala..
e da, totalno isto kod mene!
ali dragoga obrađujem pomalo i malo malo imam predavanja o dječjoj psihologiji, a vala će bit neš od tog
Ja onako kako stray predlaže radim uglavnom, e sad, kad joj se žuri da radi nešto drugo onda odradi bez pogovora, a kad joj dođe trenutak da me z... onda radim kao ti. Uglavnom mi se smeje, ali na kraju posluša.Ja to rješavam tak da nakon tri pristojna podsjećanja da opere ruke ipak ne želi viknem "#######
No, to bi se onda svrstalo pod bullying
tako i ja, stalno nešto objašnjavam, pa mi veli da sam pametujeme da, totalno isto kod mene!
ali dragoga obrađujem pomalo i malo malo imam predavanja o dječjoj psihologiji, a vala će bit neš od tog
reci mu da treba bit ponosan što ima tako pametnu ženu!
Istina! Hvala lijepo, napokon pohvala za moj trud!! inače ja stalno nešto čitam i proučavam, bilo da je u pitanju dijete, pas, vrt, hrana..i onda imam na svaku temu nešto za komentirati..a on me samo blijedo gleda, ononešto tipa " svakom loncu poklopac"...možda samo trebam naći pravu mjeru i bolji pristup pa će me bolje i poslušati..reci mu da treba bit ponosan što ima tako pametnu ženu!
Ovo mi je poznato - moji tako nisu htjeli jesti ribe koje bi vidjeli da plivaju u bazenu na placu, ali to smo prerasli. Neko vrijeme koristili smo indijanske fore - zahvališ duhu velike majke ribe što nas je fino nahranila, he he he...(to je bilo u vrtićkoj dobi). Bolje da se ne prisjećam. Isto - kad su kod svekrvine prijateljice otkrili piceke i kokice, trebalo ih je uvjeravati da poslije jedu piletinu, ali bez brige - preraste se to.Klinka nam je ful hipersenzibilna, još više. Neki dan smo na pladnju dobili dva škampa, mila stvorenja koja poznaje sa zida sobe...i užasnula se kad je vidjela da je to hrana. Molećivo je govorila "ne, ne" dok smo ih jeli... nisam stigla reagirati, trebalo mi je 3 sekunde da ga otvorim i pojedem, a nisam očekivala takvu reakciju.
Eh, poslala sam post prije nego sam dovršila misao.
U svjetlu ovoga sa škampima, picekima i drugom hranom - da li se smatra bullyingom kad djetetu pokažemo ili samo otkrije da je mila životinja zapravo papica???
Baš nemam priliku doma klati piceke (a nije da ne bih mogla) ali moj mlađi danas uredno sa mnom čisti ribe bez problema.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 12.07.2013. at 08:35
Ja sam u ranom djetinjstvu s bakom redovito "pripremala"
Sta mi fali
Mada, sad ne mogu zamisliti svoju djecu da to rade :/
Ja sam na selu često bila kod jedne prijateljice čiji su roditelji i baka imali svakakve životinje. I sjećam se raznih scena, npr. kad su odrubili koki glavu, a tijelo je bezglavo trčalo dvorištem, to je bilo skeri, ali nisam se uzrujala ni upola kao kad su u jednoj kutiji pronašli malog miša i hladno ga zatukli. Tad sam plakala i molila ih da to ne rade...eh. A svinjokolja kod bake, to mi je te bila trauma. Iako sam nakon toga bez problema u konobi na ognjištu pekla najbolje komade mesa koje mi je djed donio... To je život, hebemu. Ne možemo (nas)ih zaštititi od života
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom