Roditelj bully-bullying kod kuće

[Zuska]

Ja sam na selu često bila kod jedne prijateljice čiji su roditelji i baka imali svakakve životinje. I sjećam se raznih scena, npr. kad su odrubili koki glavu, a tijelo je bezglavo trčalo dvorištem, to je bilo skeri, ali nisam se uzrujala ni upola kao kad su u jednoj kutiji pronašli malog miša i hladno ga zatukli. Tad sam plakala i molila ih da to ne rade...eh. A svinjokolja kod bake, to mi je te bila trauma. Iako sam nakon toga bez problema u konobi na ognjištu pekla najbolje komade mesa koje mi je djed donio... To je život, hebemu. Ne možemo (nas)ih zaštititi od života

[Peterlin]

Ja sam na selu često bila kod jedne prijateljice čiji su roditelji i baka imali svakakve životinje. I sjećam se raznih scena, npr. kad su odrubili koki glavu, a tijelo je bezglavo trčalo dvorištem, to je bilo skeri, ali nisam se uzrujala ni upola kao kad su u jednoj kutiji pronašli malog miša i hladno ga zatukli. Tad sam plakala i molila ih da to ne rade...eh. A svinjokolja kod bake, to mi je te bila trauma. Iako sam nakon toga bez problema u konobi na ognjištu pekla najbolje komade mesa koje mi je djed donio... To je život, hebemu. Ne možemo (nas)ih zaštititi od života

Tak je!

[cvijeta73]

moja nona je cijeli život imala traume od janjčića, odnosno od spoznaje da je meso na tanjuru prije nekoliko sati bio slatki mali janjčić s kojim se igrala u vrtu. nakon te spoznaje, janjetinu nikad više nije jela, a umrla s 94.
s druge strane, s pilićima i kokama, koji su isto šetali po vrtu, se nije na taj način poistovjetila

[vertex]

Aha, ja se cvijeti smijem još na m. i njen posebni glas, nonu sam preskočila...

[Bubica]

Što se tiče pranja ruku - moja nema sanse (osim kada je u jako dobroj fazi) da ode sama ili da ja viknem iz kupaone - dodji oprat ruke pa da ona dodje, ali cim joj pridjem, samo zagrlim i krenem s njom prema kupaoni ona uglavnom reagira bez problema. Tako je i sa pospremanjem igracaka i hrpom slicnih stvari, sam dodir cuda radi (ovo pali i kod starijih, cak i kod odraslih).

Ono sto mene muci i neznam kako rijesiti jesu zastrasivanja - nikada djecu nismo strasili ni baba rogama ni policajcima, ma nicim. Ne znam od kuda ali B stalno voli sam sebe zastrasivati, stalno prica o zombijima, u drustvu stalno pricaju o horor filmovima a niti jedan valjda ni jednog nije pogledao...i tako, on je otkrio da mu je zastrasivanje super metoda borbe protiv sestre, kad mu je dosadna samo krene: sad ce ti doc - ne bi vjerovali-"jajaja", tako se zove njihovo interno cudoviste, ona vristi, on ne prestaje na sva nasa upozorenja, lijepe i malo manje lijepe razgovore...i sad, sto meni vrijedi da ih ja nikada nisam zastrasivala

[vertex]

Što se tiče pranja ruku - moja nema sanse (osim kada je u jako dobroj fazi) da ode sama ili da ja viknem iz kupaone - dodji oprat ruke pa da ona dodje, ali cim joj pridjem, samo zagrlim i krenem s njom prema kupaoni ona uglavnom reagira bez problema. Tako je i sa pospremanjem igracaka i hrpom slicnih stvari, sam dodir cuda radi (ovo pali i kod starijih, cak i kod odraslih).

Ovo je odličan način, a uglavnom jako zanemaren. Zdenka je jednom napisala da primjenjuje "fizički odgoj", tj. točno ovo citirano, i tad sam prvi put i razmislila o tome, stvarno je to jako dobar način. Zapravo čudno koliko smo navikli na govorancije, meni samoj ovo ne bi palo napamet...

[mamasch]

Ovo je odličan način, a uglavnom jako zanemaren. Zdenka je jednom napisala da primjenjuje "fizički odgoj", tj. točno ovo citirano, i tad sam prvi put i razmislila o tome, stvarno je to jako dobar način. Zapravo čudno koliko smo navikli na govorancije, meni samoj ovo ne bi palo napamet...

I ja se slažem sa ovakvim, fizičkim, pristupom. Kod moje djece donosi samo pozitivne promjene i primijetila sam da oboje tako postupaju sa manjom djecom koja dođu u posjetu, i nikada nema plača i galame i uvijek se mogu bez problema zajedno družiti mada su mlađi od mojih po par godina.

[cvijeta73]

...i sad, sto meni vrijedi da ih ja nikada nisam zastrasivala

boli te briga, kad odraste, kriviti će brata za svoje traume, a ne tebe

šalim se, al nije to isto. mogla bih ja reći npr šta mi vrijedi da ih ja ne tučem, kad se međusobno mlate

[Bubica]

boli te briga, kad odraste, kriviti će brata za svoje traume, a ne tebe

šalim se, al nije to isto. mogla bih ja reći npr šta mi vrijedi da ih ja ne tučem, kad se međusobno mlate

ma znam da nije isto, ali me ljuti to B-ovo ponasanje. ne mlate se pa mu je ovo najjace oruzje

[vertex]

Cvijeta,
Nedavno sam Andriji u nekoj prilici rekla da može slobodno prestat, jer kužim da je cijela scena samo radi pritiska na mene da popustim. Kaže on: Pa normalno, to se tako radi, svi tako rade. A D. će na to : Jesi lud, nemoj otkrivat!!!

A. je svojedobno prestao jest meso, kad je skužio da meso potječe od životinja. M. je, međutim, prije dva ljeta ovako razgovarala s ribicama u moru: Dođi, dođi, njam-njam! Obožava ribu, nema nimalo samilosti ni dan danas. Kad se nešto ulovi, ona se ozari. Mala je nogama čvrsto na zemlji :D

[cvijeta73]

M. je, međutim, prije dva ljeta ovako razgovarala s ribicama u moru: Dođi, dođi, njam-njam!

[trampolina]

Izgleda da spadam u kategoriju roditelj-bully.

Pravila se znaju, hrana se bira samo u granicama ponuđenog (nekad ponudim i nezdravu, ovisi koliko sam u stisci s vremenom), ruke se peru, soba se sprema...
Uglavnom, mrske im stvari moraju napraviti zato što JA TAKO KAŽEM, nakon što sam im x puta objasnila zbog čega je nešto dobro (i još uvijek objašnjavam).

Ne znam kako vama s više djece, ali meni je u sve više situacija bitno da me poslušaju sad i odmah. I naučili su to. Jer mislim da bi nam svakodnevnica inače bila žešći kaos.

I inzistiram da budu pristojni (za bezobrazluk slijedi time out), svaka primjedba se može izreći pristojnim riječima i tonom. Branim i bilo kakvo iskazivanje sile, ruganje, izazivanje, omalovažavanje.

A s druge strane ih doživljavam kao ravnopravne, ne fizički nego kao osobe. Za mene su ipak djeca, bez prava na odlučivanje u puno stvari. Ali to ne znači da ih ne pitam za mišljenje, razgovaramo o svemu u svim situacijama i spremba sam primijeniti mišljenje ukoliko dobijem valjanu argumentaciju.

I još nešto, jako mi je važno da ne budu bezobrazni prema ljudima, uz svu moju pristojnost (a pristojna sam vrlo ) moj E. je na pitanje susjede 'kako si?' ko iz topa ispalio 'šta te briga glupačo',
To sigurno nije čuo kući, ma u stvari me nije nibriga gdje je čuo ni zašto je to rekao. Jednostavno se tako neće ponašati i gotovo (jer sam ja tako rekla ).

A što se izbora tiče, nisu sva djeca ista. Za ne povjerovati, ali nekima izbor jako teško pada, valjda shvaćaju to kao odgovornost na koju nisu spremni. Treba (kao i u svemu) odabrati pravi trenutak.

[anasti]

Izgleda da spadam u kategoriju roditelj-bully.

Pravila se znaju, hrana se bira samo u granicama ponuđenog (nekad ponudim i nezdravu, ovisi koliko sam u stisci s vremenom), ruke se peru, soba se sprema...
Uglavnom, mrske im stvari moraju napraviti zato što JA TAKO KAŽEM, nakon što sam im x puta objasnila zbog čega je nešto dobro (i još uvijek objašnjavam).

Ne znam kako vama s više djece, ali meni je u sve više situacija bitno da me poslušaju sad i odmah. I naučili su to. Jer mislim da bi nam svakodnevnica inače bila žešći kaos.

I inzistiram da budu pristojni (za bezobrazluk slijedi time out), svaka primjedba se može izreći pristojnim riječima i tonom. Branim i bilo kakvo iskazivanje sile, ruganje, izazivanje, omalovažavanje.

A s druge strane ih doživljavam kao ravnopravne, ne fizički nego kao osobe. Za mene su ipak djeca, bez prava na odlučivanje u puno stvari. Ali to ne znači da ih ne pitam za mišljenje, razgovaramo o svemu u svim situacijama i spremba sam primijeniti mišljenje ukoliko dobijem valjanu argumentaciju.

I još nešto, jako mi je važno da ne budu bezobrazni prema ljudima, uz svu moju pristojnost (a pristojna sam vrlo ) moj E. je na pitanje susjede 'kako si?' ko iz topa ispalio 'šta te briga glupačo',
To sigurno nije čuo kući, ma u stvari me nije nibriga gdje je čuo ni zašto je to rekao. Jednostavno se tako neće ponašati i gotovo (jer sam ja tako rekla ).

A što se izbora tiče, nisu sva djeca ista. Za ne povjerovati, ali nekima izbor jako teško pada, valjda shvaćaju to kao odgovornost na koju nisu spremni. Treba (kao i u svemu) odabrati pravi trenutak.

ma nisi ti bully!
normalno da ne bih djetetu dopustila da vrijeđa i omalovažava, jer di je tu onda odgoj.
ti si po meni normalna mama i to je to.

[pomikaki]

ma nisi ti bully!
normalno da ne bih djetetu dopustila da vrijeđa i omalovažava, jer di je tu onda odgoj.
ti si po meni normalna mama i to je to.

ali poanta je u tome kako mi djecu učimo da to nije u redu
o tome je riječ

[mamasch]

Izgleda da spadam u kategoriju roditelj-bully.

Pravila se znaju, hrana se bira samo u granicama ponuđenog (nekad ponudim i nezdravu, ovisi koliko sam u stisci s vremenom), ruke se peru, soba se sprema...
Uglavnom, mrske im stvari moraju napraviti zato što JA TAKO KAŽEM, nakon što sam im x puta objasnila zbog čega je nešto dobro (i još uvijek objašnjavam).

Ne znam kako vama s više djece, ali meni je u sve više situacija bitno da me poslušaju sad i odmah. I naučili su to. Jer mislim da bi nam svakodnevnica inače bila žešći kaos.

I inzistiram da budu pristojni (za bezobrazluk slijedi time out), svaka primjedba se može izreći pristojnim riječima i tonom. Branim i bilo kakvo iskazivanje sile, ruganje, izazivanje, omalovažavanje.

A s druge strane ih doživljavam kao ravnopravne, ne fizički nego kao osobe. Za mene su ipak djeca, bez prava na odlučivanje u puno stvari. Ali to ne znači da ih ne pitam za mišljenje, razgovaramo o svemu u svim situacijama i spremba sam primijeniti mišljenje ukoliko dobijem valjanu argumentaciju.

I još nešto, jako mi je važno da ne budu bezobrazni prema ljudima, uz svu moju pristojnost (a pristojna sam vrlo ) moj E. je na pitanje susjede 'kako si?' ko iz topa ispalio 'šta te briga glupačo',
To sigurno nije čuo kući, ma u stvari me nije nibriga gdje je čuo ni zašto je to rekao. Jednostavno se tako neće ponašati i gotovo (jer sam ja tako rekla ).

A što se izbora tiče, nisu sva djeca ista. Za ne povjerovati, ali nekima izbor jako teško pada, valjda shvaćaju to kao odgovornost na koju nisu spremni. Treba (kao i u svemu) odabrati pravi trenutak.

X
Mojima dajem limitirani izbor, dakle ponudim 2-3 opcije koje su izvedive i realne, oni biraju, i njihov izbor se poštuje.
Ne pada mi na pamet pustiti da mi dvoje 8 - godišnjaka 100% i bez ograničenja provode svoju volju, da se njih pita cijeli dan bi igrali igrice, klopali sladoled, danima bi bili u istoj majici i ne bi se tjednima prali. Ko i većina djece.

[anchie76]

Što se "ubijanja" za hranu tiče, sudjelovala sam u tome kao mala. To mi je normalno, i nije mi nikakva trauma ostala. Ono, svi jedu nekog drugog da bi preživjeli, that's life.

No sada, vjerujem da bi mom djetetu to bila trauma. Zašto? Zato što konta da meso dolazi iz konzuma/mesnice a ne od tamo neke životinje koja trči. Mislim ZNA on da je to od tih životinja, al ono nije to nikad vidio, pa mu je to vjerujem onak imaginarno kako to od životinje dođe do stola. To jedenje i ubijanje životinja mi je u kategoriji kao i rađanja i umiranja u bolnici - to nam je sad tolika koma i strašno jer to više ne vidimo oko sebe, nekad je to bio normalan dio života kod kuće.

Rekla bih da ne radim većinu toga na listi. Koma su mi ti lažni izbori, kao šatro ti dajem izbor (oš mrkvu ili brokulu) a u stvari te zahebavam Kod mene ako nema izbora, onda ti ga ni ne nudim. Tak je kak sam ja postavila i aj bok. Moš ridat, bit jadan kako ti je teška sudbina al tak je. Oko stvari koje se mogu mijenjati, mogu se, ni ne pravim se da se ne može.

Ne koristimo baš kazne, ne sjećam se kad je bio kažnjen za nešto. Prijetnje budu, al i to zaista vrlo rijetko, ni takve situacije se ne sjećam. Nekako je razuman i vjerojatno i iz mog tona isčitava kad mi se smrklo i kad zaista mislim to što sam rekla i kad od njega očekujem da napravi bespogovorno. A kako smo to radili kad je bio manji, sreća ne sjećam se više

[Deaedi]

Što se "ubijanja" za hranu tiče, sudjelovala sam u tome kao mala. To mi je normalno, i nije mi nikakva trauma ostala. Ono, svi jedu nekog drugog da bi preživjeli, that's life.

No sada, vjerujem da bi mom djetetu to bila trauma. Zašto? Zato što konta da meso dolazi iz konzuma/mesnice a ne od tamo neke životinje koja trči. Mislim ZNA on da je to od tih životinja, al ono nije to nikad vidio, pa mu je to vjerujem onak imaginarno kako to od životinje dođe do stola. To jedenje i ubijanje životinja mi je u kategoriji kao i rađanja i umiranja u bolnici - to nam je sad tolika koma i strašno jer to više ne vidimo oko sebe, nekad je to bio normalan dio života kod kuće.

Rekla bih da ne radim većinu toga na listi. Koma su mi ti lažni izbori, kao šatro ti dajem izbor (oš mrkvu ili brokulu) a u stvari te zahebavam Kod mene ako nema izbora, onda ti ga ni ne nudim. Tak je kak sam ja postavila i aj bok. Moš ridat, bit jadan kako ti je teška sudbina al tak je. Oko stvari koje se mogu mijenjati, mogu se, ni ne pravim se da se ne može.

Ne koristimo baš kazne, ne sjećam se kad je bio kažnjen za nešto. Prijetnje budu, al i to zaista vrlo rijetko, ni takve situacije se ne sjećam. Nekako je razuman i vjerojatno i iz mog tona isčitava kad mi se smrklo i kad zaista mislim to što sam rekla i kad od njega očekujem da napravi bespogovorno. A kako smo to radili kad je bio manji, sreća ne sjećam se više

Slično je i kod nas. Meso im je dosta imaginarna kategorija, nekako je ne povezuju sa životinjama koje žive, nego sa pakiranjem u dućanu.

[pomikaki]

Slično je i kod nas. Meso im je dosta imaginarna kategorija, nekako je ne povezuju sa životinjama koje žive, nego sa pakiranjem u dućanu.

Kod nas nije tako, dijete jako dobro zna odakle meso. A kod susjeda se može svaki dan upoznati s krutom realnošću. Nisam nikad manipulirala ni lagala, pošteno kažem odakle meso (mi jedemo najčešće ribu i sir, ali kod bake jednemo što nam skuha). Ona je ogorčena činjenicom da postoje ljudi koji jedu male janjce. Pa da joj malo olakšam, objasnila sam da postoje i vegetarijanci i vegani, i rekla da može i ona tako, samo dok ne odraste da bih htjela da jede bar ribu i sir. Ona je rekla da će jesti i prasetinu i piletinu. Vidjet ćemo što će biti kasnije

[pomikaki]

Koma su mi ti lažni izbori, kao šatro ti dajem izbor (oš mrkvu ili brokulu) a u stvari te zahebavam

I dalje ne razumijem zašto je ovo lažan izbor. Recimo da u frižideru imam mrkvu i brokulu i odlučujem što ću skuhati. Pa pitam dijete što bi rađe. Pa nisam valjda dužna imati kod kuće supermarket?
Tako se mogu ja ljutiti na mm-a ako me pita da li bih na ljetovanje na Kvarner ili u Dalmaciju, a nije mi ponudio Tahiti

[Sirius Black]

Ne slažem se sa stray cat...Ne osjećaju sva djeca tu patnju životinja, ne sjećam se da sam kao dijete baš jako žalila za kokošima. Kokoš hoda i sere po dvorištu, nije baš da razmišlja o smislu svojeg postojanja i da se previše uznemirava ako druge idu na klanje. I ne vjerujem da rezanje vrata u sekundi uzrokuje veće patnje od prirodne smrti stare i bolesne kokoši.

I vjerujem da je za ljudski organizam najzdravije da jede hranu svog podneblja (pročitala sam negdje stav nutricionista o tome) a ovdje ljudi oduvijek jedu meso. Vjerujem da je za dijete zdravo da jede meso zbog proteina, B vitamina itd... i ne mislim da je zlostavljanje ako to prenosim djeci. A djeca više vole jesti meso od povrća, i ne pada mi na pamet govoriti im o nekoj patnji životinja. Ako ih to bude mučilo u odrasloj dobi, nek jedu kaj hoće.

[anchie76]

I dalje ne razumijem zašto je ovo lažan izbor. Recimo da u frižideru imam mrkvu i brokulu i odlučujem što ću skuhati. Pa pitam dijete što bi rađe. Pa nisam valjda dužna imati kod kuće supermarket?

To o čemu ti pričaš je drugo. Ako realno ne postoji neka treća opcija onda su ove dvije ponuđene sasvim ok i u redu, jer zaista i realno pitaš što bi preferirali od toga dva, a ne zato jer ne želiš da on jede krumpir (karikiram) pa nudiš brokulu i mrkvu (a praviš se da krompir ne postoji iako i ti i dijete znate da je i krompir opcija za ručak, i najradije bi danas jelo krompir).

[seni]

Š
Rekla bih da ne radim većinu toga na listi. Koma su mi ti lažni izbori, kao šatro ti dajem izbor (oš mrkvu ili brokulu) a u stvari te zahebavam Kod mene ako nema izbora, onda ti ga ni ne nudim. Tak je kak sam ja postavila i aj bok. Moš ridat, bit jadan kako ti je teška sudbina al tak je. Oko stvari koje se mogu mijenjati, mogu se, ni ne pravim se da se ne može.

Ne koristimo baš kazne, ne sjećam se kad je bio kažnjen za nešto. Prijetnje budu, al i to zaista vrlo rijetko, ni takve situacije se ne sjećam. Nekako je razuman i vjerojatno i iz mog tona isčitava kad mi se smrklo i kad zaista mislim to što sam rekla i kad od njega očekujem da napravi bespogovorno. A kako smo to radili kad je bio manji, sreća ne sjećam se više

xxx

priznajem, nisam jos procitala doticni tekst, a ovih puno stranica sam preletjela...

ali na brzinu receno, onako sam na liniji cvijete, vertex, anchie...
a ovo od anchei je bas lijepo sazeto.

[dalmatinka]

Da ja nad njima ne vršim bullyng glede održavanja osobne higijene i čišćenja/spremanja sobe ,
mislim da bi CZSS nadamnom vršio bullyng glede zanemarivanja ............

[leonisa]

polajkala sam cvijetu :D

da pustim moju bez da ju "naganjam" ruke bi oprala, sada sa 7g.
ALI, vode bi popila u cijelom danu 2 case, do trena kad treba ici u krevet ne bi rekla da je gladna, pisat bi otisla kad joj vec krene curit u gace, zube ne bi nikad oprala, jela bi samo gluposti, ne bi se nikad otusirala, zaspala bi u dnevnoj sobi uz crtice i to onda kad bi kapcima slomila sibice koje drze oci otvorene, ne bi se nikad presvlacija, u najsvecanojoj haljini bi se valajla po podu ili u pidzami, ne bi se nikad pocesljala itd. i to su fajtovi koje vodimo svaki dan.

trenutno je zatvorena u sobi koju sprema jer sam joj rekla da ako je ne pospremi ili nece ici s nama na more ili cu uci u sobu i ogromnom vrecom za smece.

postoje stvari koje mrzi raditi, bas kao i odrasli (i ja odgadjam opeglati vec 10 dana i samo mi se gomila) i sama sebe naganjam bicem da to konacno ucinim pa mi je jasno da jdeca u sebi nemaju taj bic i da ih se ponekad treba potjerati. figurativno, naravno.

inace, za sobu je molim takodjer 10 dana. sad sam zavrsila s molbama.

isto tako za sve nabrojano joj ne govorim da mora vec zasto to treba uciniti- piti vodu da ne dehidrira, jesti zdravo da bude zdrava, prati zube da ne zavrsi bez zubi, piskiti da ne dobije upalu, pospremiti sobu da ju mogu oprati i pobristai prasinu jer ona nije zdrava, spavati jer je san potreban svakome, presvlaciti se jer ce unistiti najljepsu haljinu koju oblaci kad se zeli sepuriti pred drugima itd.

[tanja_b]

trenutno je zatvorena u sobi koju sprema jer sam joj rekla da ako je ne pospremi ili nece ici s nama na more ili cu uci u sobu i ogromnom vrecom za smece.

A što bi da je izabrala da ne ide na more? Stvarno biste imali tu opciju?
(pitam zato jer sam 100% sigurna da bi moj to odabrao, i još bi me prkosno gledao u stilu: "ajde da te vidim kako ispunjavaš prijetnju" )

Vezano na neke druge postove, meni ništa ne vrijedi što ne primjenjujem koncept kažnjavanja, kad mi A., u trenucima kad nešto zabrlja, govori: "Kazni me" ili "Istuci me", kao da dobiva kazne i batine na dnevnoj bazi (a nikad nije doživio ni jedno ni drugo)

[Peterlin]

A što bi da je izabrala da ne ide na more? Stvarno biste imali tu opciju?
(pitam zato jer sam 100% sigurna da bi moj to odabrao, i još bi me prkosno gledao u stilu: "ajde da te vidim kako ispunjavaš prijetnju" )

Vezano na neke druge postove, meni ništa ne vrijedi što ne primjenjujem koncept kažnjavanja, kad mi A., u trenucima kad nešto zabrlja, govori: "Kazni me" ili "Istuci me", kao da dobiva kazne i batine na dnevnoj bazi (a nikad nije doživio ni jedno ni drugo)

Ajoooj, ovo je detaljan opis mog mlađeg sina (iako taj povremeno doživi kazne, odnosno represivne mjere, uglavnom u vidu zabrane korištenja elektronike na određeni rok i slično) ali stvarno - odavno sam dokučila da je za njega motivacija bolji način od kazne.

Eh, sad - što je to motivacija, a što manipulacija - o tome bi se dalo diskutirati. Granice su mutne. Ali s druge strane, prijetnja koju ne možeš ostvariti je bezveze, iako sam i sama bila podložna takvim stvarima (ima djece koja te namjerno bacaju iz cipela - moja mama govori da sam ja bila takva, pa ispada da je karakter mog mlađeg sina genetika ili možda karma na djelu, he he he...)

S druge strane, stariji koji nije takav ponekad me zabrine na druge načine jer nije u stanju prepoznati tuđe loše namjere i manipulacije (istina, sad s 13 godina već je puno bolje, ali još uvijek gleda svijet kroz ružičaste naočale). Za njega bi odgoj s linka iz prvog posta vjerojatno bio dostatan.

[rehab]

polajkala sam cvijetu :D

da pustim moju bez da ju "naganjam" ruke bi oprala, sada sa 7g.
ALI, vode bi popila u cijelom danu 2 case, do trena kad treba ici u krevet ne bi rekla da je gladna, pisat bi otisla kad joj vec krene curit u gace, zube ne bi nikad oprala, jela bi samo gluposti, ne bi se nikad otusirala, zaspala bi u dnevnoj sobi uz crtice i to onda kad bi kapcima slomila sibice koje drze oci otvorene, ne bi se nikad presvlacija, u najsvecanojoj haljini bi se valajla po podu ili u pidzami, ne bi se nikad pocesljala itd. i to su fajtovi koje vodimo svaki dan.

Pa ja bih završila na psihijatriji kad bih o svemu ovome nabrojanom vodila računa ! A bila sam uvjerena da sam stroga mama koja ne da djeci disati Hajde dobro pranje zubi, ali ovo ostalo... Kad je žedan, piti će. Hranu mu ponudim, ako hoće da jede, jesti će, ako neće, pa dobro. Ako zaspi navečer uz tv, još bolje, ne moram ga ja ići uspavljivati. Ako se hoće valjati u svečanoj odjeći - čim prođe ceremonija (takvu mu odjeću oblačim jedino kada idemo na misu), neka se valja. Ako hoće biti čitav dan u pidžami, neka ga. To su mi toliko beznačajne stvari, da mi se ne da još i oko toga gubiti živce.

[leonisa]

Pa ja bih završila na psihijatriji kad bih o svemu ovome nabrojanom vodila računa ! A bila sam uvjerena da sam stroga mama koja ne da djeci disati Hajde dobro pranje zubi, ali ovo ostalo... Kad je žedan, piti će. Hranu mu ponudim, ako hoće da jede, jesti će, ako neće, pa dobro. Ako zaspi navečer uz tv, još bolje, ne moram ga ja ići uspavljivati. Ako se hoće valjati u svečanoj odjeći - čim prođe ceremonija (takvu mu odjeću oblačim jedino kada idemo na misu), neka se valja. Ako hoće biti čitav dan u pidžami, neka ga. To su mi toliko beznačajne stvari, da mi se ne da još i oko toga gubiti živce.

ja ne mislim da sam stroga, bas naprotiv
al kad imas dijete koje cijeli zivot je na rubu dehidracije jer naprosto se ne sjeti da pije vodu i zna proci cijeli dan da je popila 2 djecje case, onda je to druga stvar. ili kad ju pustis ujutro bez da je ista pitas pa u 11 skuzis da je 3h budna i da jos nije nista jela niti bila na wcu od sinoc, onda ti ne preostaje nista drugo vec naganjati ili podsjecati.
kad pricam o tusiranju, to je svakodnevna scena jer joj se ne da. nemam problem s time ako zaspe u autu da je samo prebacim u pidzamu i u krevet, ne mjenjam sutradan posteljinu. kad u najljepsoj skupoj haljini krene crtati flomicima ili vodenim bojama, naravno da je opomenem jer joj uredno boje zavrse na odjeci, bas kao i juha. a fleke mi je teze vaditi ili kupovati novu robu nego je opomenuti. isto tako volim da postoji odjeca za po doma i za van.
i to su meni neke stvari koje joj zelim usaditi. i meni to spada po odgoj, takodjer.

i ona je dijete koja iskoristava presedane. ako joj jednom nesto dopustim van rutine, krv ce mi popiti narednih 10 dana trazeci da se presedan ponovi.

[leonisa]

srecom, na more zeli ici
al ne zeli vrecu za smece kako haraci po njenoj sobi.
i jednom sam joj to vec napravila. ok, nisam hitila u smece, odnjela sam u garazu za drugo dijete.
i da ne napravi to, bez beda bi joj potrpala sve nepospremljeno u vrecu i oduzela joj. presla je sve granice i iscrpila moju njeznu majcinsku suosjecajnu stranu :D

ovo s "kazni me" srecom, nije takva.
al sam ja bila. ja sam govorila: ajde, kaznite me vise, opalite mi samar pa da zavrsimo s time i da ja nastavim po svome.
jadni moji starci :D

[tanja_b]

srecom, na more zeli ici

Želio bi i moj, ali je kadar izabrati na svoju štetu samo da vidi daljnji razvoj događaja Naravno, to uopće ne povezuje s određenim ponašanjem, nego sa svojom zlom sudbinom.
Zato sam naučila da moram biti jako oprezna kod sustava "uzrok-posljedica" i sve mu prezentirati doslovno.

[Zuska]

Želio bi i moj, ali je kadar izabrati na svoju štetu samo da vidi daljnji razvoj događaja

Pa naravno

Ja sam kod prijetnji uvijek izabirala po mene lošu opciju iz nekoliko razloga, jer su prijetnje djelovale na mene da se još više inatim (ajmo vidjet tko je tvrdoglaviji i ponosniji); zato jer sam procjenjivala da se teške prijetnje neće ostvariti, pogotovo ako su za pozitivan ishod bili zainteresirani i sami roditelji (tipa, i oni su htjeli ići nekamo pa sam znala i krivo procijeniti ); i treće, da vidim daljnji razvoj događaja.

Nekad sam gubila u toj priči, npr. kad sam imala nekih 9 ili 10 godina dogovor je bio ako popravim zub, idem u ljetnu koloniju sa školom kamo sam jako htjela ići.
Došla sam do zubara i pokleknula u zadnjoj minuti - izbušio je rupu i još jedno bušenje do kraja, nisam ga više pustila da išta napravi. Došla sam doma s rupom na kutnjaku i sljedeća dva tjedna odbijala popraviti...kolonija je počela i prošla bez mene. Bilo mi je teško, jako teško, i sad se više ne sjećam zašto sam bila tako uporna. Uglavnom, preživjela sam dvije godine s rupom u zubu i jela samo na jednoj strani.
Kad sam shvatila da sam "pobijedila", tj. da me roditelji više ne pilaju i da je zapravo sve to jako glupo (jesti na jednoj strani), otišla sam i popravila, trebalo je 5 minuta. Starci presretni, zapravo su samo bili promijenili strategiju. A ja u koloniju ipak otišla, s "malim" zakašnjenjem

[anasti]

zastrašivanje mi zbilja nema smisla, majketi jer ako ne znaš na normalan način se sporazumit sa djetetom onda si zbilja ono
ja se i dan danas bojim mraka nekad
a kad J njegova baka straši bubama i mrakom ja to odmah preokrenem na "jao vidi kako je slatka mala buba, ima krila i leti, draga buba" ili za mrak strašenje okrenem na " ma nemoj ić u mrak, tamo se i tako ništa ne vidi" i sl.

[cvijeta73]

uf, zuska. ne mogu zamisliti da svojima uskratim nešto tako bitno, pa taman se sto puta prijetila sa istim. ta pretjerana dosljednost roditelja je za mene isto buling. veći od grljenja tetke

[Sirius Black]

Moje dijete nema posljedice zastrašivanja Svima nam je smiješno kad se toga sjetimo.

S dvije godine je počela odbijati spavati. Već je starija seka spavala, MM i ja smo htjeli ići u krevet, ona je ludovala po stanu i nikak da ju spremimo u krevet. Navečer je bio crtić "cow and chicken" na cartoon networku i skužili smo da se jako boji te krave, pa smo počeli na kompjuteru puštati taj crtić i odmah je išla u krevet samo da krava ne dođe.

Baka joj je rekla da ako navečer ne ideš spavati, kad se spusti mrak, krava ide po ulici i gleda kroz prozor da li svi spavaju. U dobi od dvije i pol godine sama je izmislila pjesmicu "bratec martin kaj još spiš, već ti ide krava, već ti ide krava, mu,mu,mu".

Sad nema traume od krava, bili smo na jednoj farmi gdje ih uzgajaju i jedino joj je bilo čudno kaj ništ ne govore. Kad baš ništ ne sluša onda joj znam reći da ću nazvati tog stričeka da strpa jednu kravu u auto i dopela ju k nama doma. Starija cura umire od smijeha i mala se s njom smije, ali svejedno posluša.

[šafran]

He, he mi za sada sa strahovima nemamo problema. U SNjegljici je zločesta vještica, u Kug Fu Padni zločesti tigar, u Autima policajac, a u Pepeljugi zločesta mačeha, eto sad na.
A najjače mi je kad je pitam, jesi ti mamina princeza, a ona važno odvrati, ne ja sam mamin policajac.

Inače evo mali update moje Spličanke. Danas smo se čist lijepo razgovarale preko telefona, bile smo skroz uviđajne I dogovorile sutra kod nas u parku da se cure izigraju. Držite nam fige.
Ma kvragu i sve mora nekako funkcionirati, cure se vole da to nije normalno. Priča mi jučer muž na izlasku iz vrtića su se izljubile i izgrlile, čudo jedno.

[vissnja]

Ja dete zastrašujem sobom. Ako ne spavaš JA ću doći u sobu... Ako ne opereš ruke doći ću po tebe da ti ih ja operem. Ako ne pospremiš igračke uzimam ih i prosleđujem.

[Peterlin]

Ja dete zastrašujem sobom. Ako ne spavaš JA ću doći u sobu... Ako ne opereš ruke doći ću po tebe da ti ih ja operem. Ako ne pospremiš igračke uzimam ih i prosleđujem.

E, ovo sam i ja radila mlađem sinu: ako ne pospremiš igračke, JA ću doći s crnom vrećom za smeće i nikada ih više nećeš morati pospremati...

Ne samo da sam zastrašivala, nego sam čak znala prijetnju provesti u djelo - pokupiti igračke i frk u podrum na dan-dva.

[šafran]

E, ovo sam i ja radila mlađem sinu: ako ne pospremiš igračke, JA ću doći s crnom vrećom za smeće i nikada ih više nećeš morati pospremati...

Ne samo da sam zastrašivala, nego sam čak znala prijetnju provesti u djelo - pokupiti igračke i frk u podrum na dan-dva.

Uuuuu, ovo smo i mi jednom napravili. Ajme drame, toliko je bila u šok da se ispovračala od muke sljedeće jutro. Odbijala je jesti, samo je pila vodu, ležala kao da je bolesna (mega neobično za nju, jer ona ne leži nikad je bolesna stvarno).ome. Nikad to neću zaboraviti, srce me je boljelo, ali stvarno, osjećala sam kako me nešto stišće u grudnom košu, da ne velim da sam u svojim očima tada bila najgoramater na svijetu. Vratila sam te proklete igračke i rekla nikad više.
I dalje imamo malih problema oko pospremanja, ne da se, tvrda je ko kamen, znam joj nekad zaprijetiti da će igračke letiti u smeće, i podsjetiti je na to što se dogodilo jednom, no, mustra onda složi oči mačka iz Šreka i moli mamu da joj pomogne, da je ona još mala. Eto ona je takva, kad pričamo o tome koliko se djeca razlikuju. A ja često čini mi se znam izvući deblji kraj, ali šta da radim. Moram se truditi ako ništa biti dosljedna u nekoliko jako bitnih stvari, a ovo ostalo bude valjada nekako, jer odnjet će nas vrag za koju godinu.

[Peterlin]

Uuuuu, ovo smo i mi jednom napravili. Ajme drame, toliko je bila u šok da se ispovračala od muke sljedeće jutro. Odbijala je jesti, samo je pila vodu, ležala kao da je bolesna (mega neobično za nju, jer ona ne leži nikad je bolesna stvarno).ome. Nikad to neću zaboraviti, srce me je boljelo, ali stvarno, osjećala sam kako me nešto stišće u grudnom košu, da ne velim da sam u svojim očima tada bila najgoramater na svijetu. Vratila sam te proklete igračke i rekla nikad više.
I dalje imamo malih problema oko pospremanja, ne da se, tvrda je ko kamen, znam joj nekad zaprijetiti da će igračke letiti u smeće, i podsjetiti je na to što se dogodilo jednom, no, mustra onda složi oči mačka iz Šreka i moli mamu da joj pomogne, da je ona još mala. Eto ona je takva, kad pričamo o tome koliko se djeca razlikuju. A ja često čini mi se znam izvući deblji kraj, ali šta da radim. Moram se truditi ako ništa biti dosljedna u nekoliko jako bitnih stvari, a ovo ostalo bude valjada nekako, jer odnjet će nas vrag za koju godinu.

Nije svejedno koliko ti je dijete staro... Dvogodišnjaku to ne možeš napraviti (s njima se primjenjuje fizički odgoj - uzmeš za ruku i pospremate zajedno) ali predškolac koji doma radi nered i koji je prethodno upozoren tri puta može to podnijeti i izvući pouku. Isto vrijedi za sve odgojne metode. Po stoti put - nije svaka metoda primjerena svakom djetetu u svakoj dobi i u svakom trenutku. Da jest, netko bi već napisao "instruction manual" za odgoj djece i gotovo.

Što se tiče emocionalnog šokiranja, nije dobro oduzimati najdraže igračke "tješilice" ali za ono što stvara nered (npr. rasute legice) baš me nije preveć grizla savjest.

[ina33]

Strah od krave... Jedna je Loryblue i krava Šarenka . I opet je mala izvojevala svoje..

Ja nemam takvih nekih strahova, tj. maca papučarica mi je osjećaj slatkast, kao ono gula horor. Ali, imam sigurno nekih drugih strahova, koje su mi isto starci prenijeli (ajme, ako se razbolim, ajme, ako bude rata). Mislim, svi su realni, ali opet bezveze tako strahovat unaprijed i u nazad.

Imam primjer dvoje djece, isti roditelji, isti odgoj, a jedan kaže ima koma starce, prave bullyje (u stilu ovog članka, ne u stilu konkretnog CZZS bullyinga), drugi da je imao idealno djetinjstvo i ono veliko srce i veliki zen - ja sam ok - ti si ok.

Što je rekla peterlin (ja mislim) - svako od nas ima neku kvotu roditeljskih grešaka, pa ako ne radi ovo, radit će ono. Svakome će starci nešto zamjerati (osim ako nije rodio ovog manje osjetljivog sa sretnim djetinjstvom i manjim kapacitetom zamjernanja).

Generalno, mislim da su to sve nijanse i da smo, manje-više, većina nas OK... a ovo drugo je semantika.

[šafran]

Bila je 3 tada, po zrelosti je inače godinicu dobru ispred svoje dobi, ne samo po našoj procjeni. Nema igračku tješilicu, njoj to izgleda ne treba. Mama je njena tješilica, to je tako kod nje, umjesto igračke navečer, zagrli mamu, dok joj ne dojadim pa mi samo kaže, pomakni se mama, ja ću sad spavati. To sa pospremanjem je isto i u vrtiću, neće i neće. Ovo za rukicu nikad nije palilo. Sva djeca poslušaju, ne i moja curka. Već su nas pitali jer to tako i kod kuće. Sa ostalim se slažem, zato i kažem nema dobre ili loše metode, djeca su različita, e sad u odabiru metode, priznajem, sa mojom curom još uvijek tapkam u mraku.

[šafran]

Joj sorry to je ina33 napisala, ali svejedno, malo se gubim već, tema je stvarno živa.

Biti roditelj nije uopće lako, treba samo pitati naše roditelje, da je, već bi netko napisao kako ono reće Peterlin, manual kako biti savršen roditelj, jel tako

[Lucija Ellen]

Kod nas je problem ruku rijesen pricom o djecjim glistama. Realno i stvarno. Sama je zakljucila da ruke mora oprat i pazi na noktice. Nama su zbilja puno pomogli la vie crtici.
Inace tema da bude ljubazna... Ona ne voli da joj se ulazi previse u intimni prostor, da je se grli onako iznenada i neocekivano. Tako se u nju zaletio jedan djecak malo mladji i kao ide se mazit a ona je reagirala da ga je instinktivno odgurnula. Meni je to normalno. Iako su neki parkicki roditelji ocekivali da slozim bukvicu svom djetetu, nije mi to palo na pamet jer mi je ok da se brani od nasrtaja. Ok, ucim je da bude suptilnija ali ima pravo da joj se ne svidja grljenje osoba s kojima nije bliska. Ne kazem da je moj stav ispravan ali mi tako funkcioniramo. Takodjer mi nije vazno da je ugladjena i fina da ostavimo kao obitelj fin dojam. Ucim je kulturi radi nje same i to funkcionira, vrlo je draga i divna djevojcica - iako ne pozdravi svaki put u ducanu.
No to su fakat nijanse i mislim da smo svi
mi ovdje sjajni roditelji koji se prilagodjamo situacijama i nasoj djeci i drustvu u kojem rastu.

[Sirius Black]

Ja bih za to guranje svakako opomenula. kao prvo dečko nije znao da bi to njoj moglo smetati, a kao drugo nije mutava pa takve stvari rješavaju na drugi način- tj. reći mu da je pusti.. Mogla se izmaknuti ireći da to ne radi jer njoj smeta. Dijete od 6 god. bih uvijek učila da reagira kao odrasla osoba. Ako meni smeta da me netko grli sigurno ga neću gurnuti.

[Lucija Ellen]

Inace SB ni ja necu gurnuti ako mi smeta, ali hocu ako se uplasim, ja sam ziher da se moja mala uplasila jer je to bilo toliko bizarno da nemres pojmit. Svi su igrali granicara i u jednom trenu taj djecak se zatrci i skoci joj za vrat. Ona se nakon toga gorko rasplakala i isli smo doma. Uglavnom, prepala se. No mogu to razumjet i necu je za to kaznjavat. A sto vise o ovoj temi mislim se sam sigurnija da cu sve manje za ista kaznjavati svoju djecu, so help mi god

[Lucija Ellen]

A propos pranja, moja jedna prija medicinarka me umirila i rekla - ma neka ne pere ruke, nek se imunizira. I bas si mislim - da, peremo ih prevec. Jeste citale sastav toga cime ih peremo? Uglavnom nafta i sls, sve sami uzasi. Na koncu ce im manje stetit pijesak od te silne kemije. M kod nas je utoliko tusiranje samo voda i nekad neki turbo prirodni sapun bez kemikalija. To smo uveli i za ruke i mnogi problemi s kozom se povlace. Pocinjem vjerovat u onu da je prljavstina druga polovica zdravlja, al stvarno. Sorry na off topic.

[rehab]

A propos pranja, moja jedna prija medicinarka me umirila i rekla - ma neka ne pere ruke, nek se imunizira. I bas si mislim - da, peremo ih prevec. Jeste citale sastav toga cime ih peremo? Uglavnom nafta i sls, sve sami uzasi. Na koncu ce im manje stetit pijesak od te silne kemije. M kod nas je utoliko tusiranje samo voda i nekad neki turbo prirodni sapun bez kemikalija. To smo uveli i za ruke i mnogi problemi s kozom se povlace. Pocinjem vjerovat u onu da je prljavstina druga polovica zdravlja, al stvarno. Sorry na off topic.

Ja otpočetka tako. Dosta njih se zgraža oko mene kako puštam bebača da puže po travi, šljunku, stavim ga u pješčanik da se igra s pijeskom, puštam ga da puže po podu iako nije danima očišćen. Starijeg isto tako. Obučem ga ujutro u udobnu trenerku, i u tome ide u vrtić, poslijepodne cjelodnevno igranje... Navečer bude prljav kao prasac, ali dont care. Meni je sve to zdravije i opuštenije nego bjesomučno ribanje klinaca, povici "nemoj u blato, isprljat ćeš se", "nemoj u rosnu travu,smočit ćeš se", " ne skači, ne trči, past ćeš", presvlačenja nekoliko puta dnevno jer su se isprljali... Zapravo svojim klincima želim i nastojim priuštiti ono starinsko, musavo djetinjstvo, puno pijeska i blata po licu i rukama, puno igre i skakanja. Ne znam kako bih to izvela da strepim nad svakom mrvicom prašine u njihovoj blizini.

[Lucija Ellen]

Opomenula jesam u smislu to - da bude suptilnija. Ali je razumijem da se uplasila i da je tako reagirala. Nisam je ribala ni slala u kaznu.
jucer ovakav incident, moja se nekaj naguravala da bi bila prva i druga ju curica ulovi za nos, pa moja ulovi nju. To nisam vidjela ali smo rekonstrukcijom ustanovili, naime to su vidjeli roditelji te curice i po mom
misljenju potpuno pretjerano kaznili svoju curicu. Izvukli je iz tog reda i ribali a mala grozno plakala, meni tesko bilo. Pitala sam moju curku kaj je bilo pa je uputa da se isprica djevojcici sto ju je gurkala jer je zato ona nju stipala. Moja se ispricala i pitala me zalosna zasto od te curice tako roditelji vicu i
jel ona za to kriva... Rekla sam da nije kriva i da jedino sto je u cijeloj prici bitno da ne gura nekoga tko se hoce ugurati nego da to proba rijesiti razgovorom. Ali opet - mozda sam i ja trebala svoju izvuc i ribat je do suza ali ja to ne osjecam tako i buduci da se nije dogadjalo nista opasno - mislim da je roditeljska intervencija bila suvisna a onda i pretjerana.

[leonisa]

ja ne znam kako se od pranja ruku nakon wca ili ulaska u kucu doslo do bjesomucnog pranja. mislim da nitko tko je ovdje spomenuo pranje ruku ne misli na zivot u rukavicama.

moja starija je puzala svugdje, al svugdje. iz usta sam joj vadila od cikova do prastarih stapica sladoleda, al ruke se peru nakon sto su zaprljane hranom, wca i kad se iz vana udje u kucu. i ne mislim da time cinim zlo djetetu, bilo psihicku bilo fizicku.

[rehab]

ja ne znam kako se od pranja ruku nakon wca ili ulaska u kucu doslo do bjesomucnog pranja. mislim da nitko tko je ovdje spomenuo pranje ruku ne misli na zivot u rukavicama.

moja starija je puzala svugdje, al svugdje. iz usta sam joj vadila od cikova do prastarih stapica sladoleda, al ruke se peru nakon sto su zaprljane hranom, wca i kad se iz vana udje u kucu. i ne mislim da time cinim zlo djetetu, bilo psihicku bilo fizicku.

Osvrnula sam se na post od Lucija Ellen o savjetu pedijatrice. Nisam mislila konkretno na tebe, govorim o x takvih primjera koje viđam oko sebe, u susjedstvu, pa čak i od moje svekrve nikada se ne vrate u istoj odjeći u kojoj su otišli (uvijek isti odgovor na pitanje zašto su presvučeni - zato jer su se isprljali). Meni je pretjerano x puta dnevno presvlačiti djecu jer su zaprljana, prati ih svakodnevno kojekakvim šamponima (ok pranje u čistoj vodi) i slično. A takvih viđam puno.