Roditelj bully-bullying kod kuće

[anasti]

probaj, pa ćeš vidjeti dal je linija manjeg otpora
olakšava na jednoj razini, ali zahtijeva strpljenje i preispitivanje i savladavanje malo drugačije komunikacije roditelja i djeteta od one na koju sam ja npr. kao dijete navikla,
i iskreno, ja mislim da i to "moranje" itekako može nekome biti linija manjeg otpora.
PLUS da ne govorim o tome kakve komentare ostali na to imaju, i kako se i s tim moraš usput nositi.
al aj, nismo svi isti i nisu nam svima iste stvari lake ili teške.
da napomenem da je autorica u ostalim člancima navela kako je, barem zasad, zadovoljna kako je njezin takav pristup utjecao na njenu djecu i na njihov odnos otkad je počela tako postupati, što ne znači da drugačiji pristup ne bi odgovarao nekom drugom.
zato ni nismo svi isti.

[n.grace]

probaj, pa ćeš vidjeti dal je linija manjeg otpora
olakšava na jednoj razini, ali zahtijeva strpljenje i preispitivanje i savladavanje malo drugačije komunikacije roditelja i djeteta od one na koju sam ja npr. kao dijete navikla.

nemam potrebu isprobavati nešto s čime se uopće ne slažem

slažem se u vezi fizičkog kažnjavanja, zastrašivanja, cry outa
ostalo - ne

[vertex]

Ma uopće, malo u apsurd ide ova tema.

[n.grace]

mene isto članak ne vrijeđa
samo mi je bezveze

vertex, već sam dosta toga napisala
ako nije razumljivo što sam htjela reći, žao mi je

[vertex]

mene isto članak ne vrijeđa
samo mi je bezveze

vertex, već sam dosta toga napisala
ako nije razumljivo što sam htjela reći, žao mi je

Napisala si na puno različitih načina da je članak bezveze, ali ne želiš se ni na što konkretno iz članka referirati.

[n.grace]

vertex, stvarno te ne razumijem, jer sam već svašta komentirala vezano uz članak
pročitaj još jednom moje postove ako te stvarno zanima
jer mi je besmisleno ponavljati

[anasti]

evo ako sam dobro shvatila poantu od vertex, pa ću ja odgovoriti.
ja djetetu odbijam nešto što želi kada sam umorna, neraspoložena, kad mi se ne sviđa molba ili mi se jednostavno ne da.
DAKLE to isto pravo ima i dijete. samo što se na to često zaboravlja.
i da, ni ja ne kažem uvijek dobro jutro, nekad samo promrmljam "hm" ili "ej" i ne kažem uvijek hvala jer sam neke stvari navikla dobiti na svakodnevnoj razini (čašu vode i sl.) što ne znači da nisam pristojna ili zahvalna.

[vertex]

evo ako sam dobro shvatila poantu od vertex, pa ću ja odgovoriti.
ja djetetu odbijam nešto što želi kada sam umorna, neraspoložena, kad mi se ne sviđa molba ili mi se jednostavno ne da.
DAKLE to isto pravo ima i dijete. samo što se na to često zaboravlja.
i da, ni ja ne kažem uvijek dobro jutro, nekad samo promrmljam "hm" ili "ej" i ne kažem uvijek hvala jer sam neke stvari navikla dobiti na svakodnevnoj razini (čašu vode i sl.) što ne znači da nisam pristojna ili zahvalna.

Ma zapravo pitam jer autorica daje odgovor koji je meni odličan, da bolji skoro ne može biti, pa pokušavam shvatit kako drugi vide da to vodi u prmisivnost, raspašoj, i odgoj umišljene veličine. To je ovaj dio (ja sam podcrtala njene razloge, za koje mislim da su normalni i prikladni):

I do not say “no” so that my kids will “learn how to hear no”. When I say no it is either because I do not have the money, time, or energy, or because I have not thought about the request being made.
I do not say no so that my kids learn how to handle dissapointment, or so that I can remain steadfast to a previously given answer. I try to say no genuinely and legitimately, rather than establishing myself as the only person with power in the relationship.

[leonisa]

ako ne kaze zasto kaze ne, onda je za dijete tak svejedno kako i zbog cega ga kaze. sumnjam da itko od nas kaze ne da bi dijete dresiralo, a na pitanje zasto odgovara jer ja tako kazem (tu ne mislim na saljive situacije ili kad se nakon 20 puta obrazlozenja zasto ne, 21. kaze couse i told you so! )

[ina33]

ako ne kaze zasto kaze ne, onda je za dijete tak svejedno kako i zbog cega ga kaze. sumnjam da itko od nas kaze ne da bi dijete dresiralo, a na pitanje zasto odgovara jer ja tako kazem (tu ne mislim na saljive situacije ili kad se nakon 20 puta obrazlozenja zasto ne, 21. kaze couse i told you so! )

Potpis! I neš' ti velike razlike, po dijete, jel' ne došlo zato jer je mama umorna/nema love/itd. itd. (tj. je li to ne, iz majčine promišljajuće perspektive, legitimno ili ne (enivej su to sve racionalizacije - mislim ovo ne je OK, ovo ne nije OK). Dijete vjeorjatno to ne percipira ako mu se jako puno ne priča zašto je to ne (a ko uvijek ima živaca), a tipa majka se ubi od internog post-monologa da li sad bullam dijete, ili je moje ne legitimno pa se opravdava samoj sebi da bilo je jer ovo i ono, nisam rekla ne samo zbog dresure i sto filozofija. Dijete vjerojatno, ovisno o svom temperamentu i jel' mu važno, bude tužno ili se na to ne obazre i ignorira, ako mu se to ne ne obrazloži (nisam pobornik ni to ga da se svako ne sad obrazlaže ko neki prijedlog zakona djetetu). Ja stvarno mislim da je stil roditeljstva "ne čisto zato zbog dresure da ne bude uvijek da" zamro s našim babama.

[Mima]

Pa evo ja sam sa malom bila u dućanu, bila je tada još jako mala, valjda dve godine i u to je vrijeme još bila jako poslušna, uzela je figuricu Zvonka iz crtića sa police i razgledavala ju je, i kad smo išli ja sam joj - iz pedagoških razloga - rekla ajde sad to lijepo vrati na policu i ona me tužno (buuhuuu) poslušala. Eto ja sam joj rekla da vrati tu igračku baš sa mišlju da ju ne smijem naučiti da će u dućanu dobiti sve što joj se svidi, i kao što rekoh sjećanje na to tužno lišce muči me već godinama (i često mi se javi u trenucima kada sad već nimalo poslušna žicerica zgrabi nešto sa police u dućanu).

[AdioMare]

(i često mi se javi u trenucima kada sad već nimalo poslušna žicerica zgrabi nešto sa police u dućanu).

uh, ovo podsjeća na cvijetine mare stvaran glas

[ina33]

Pa evo ja sam sa malom bila u dućanu, bila je tada još jako mala, valjda dve godine i u to je vrijeme još bila jako poslušna, uzela je figuricu Zvonka iz crtića sa police i razgledavala ju je, i kad smo išli ja sam joj - iz pedagoških razloga - rekla ajde sad to lijepo vrati na policu i ona me tužno (buuhuuu) poslušala. Eto ja sam joj rekla da vrati tu igračku baš sa mišlju da ju ne smijem naučiti da će u dućanu dobiti sve što joj se svidi, i kao što rekoh sjećanje na to tužno lišce muči me već godinama (i često mi se javi u trenucima kada sad već nimalo poslušna žicerica zgrabi nešto sa police u dućanu).

Ma, ne znam. Svako svoje zna. Meni se to ne pari neka grozota koju si ti napravila. Koliko život težih udara od toga priprema, sve je to proces odrastanja. Po meni, ona se toga niti ne sjeća, jedino se ti sjećaš.

[ina33]

Hoću ti reći, Mima, da se meni čini da je to tvoje tužno sjećanje na lice tvoje kćer, u biti samo tvoj problem -a nju nije niti okrznulo, navjerojatnije.

[Mima]

E to sam baš primijetila u tekstu i super mi je.
Jednom sam djetetu odbila nešto kupiti "da nauči" i to me proganja već godinama
Puno puta od tada sam nešto kupila jer sam se sjetila tužnog malog lica kako poslušno vraća igračkicu na policu. Evo i sad mi se plače.

[leonisa]

i da, neke stvari cu vise "cjepidlaciti" kad su mladji nego kad su stariji.
recimo izvoli-hvala cu od rodjenja koristiti da nauci da to postoji i da se tako radi, no sa 7 joj necu uvijek reci izvoli kad joj nesto dajem niti ocekivat uvijek hvala kad od mene uzme. onako, znam da je zahvalna na casi vode al dopustam lezernu situaciju u kojoj ne mora sve ici po spranci i znam da ce nekoj drugoj osobi reci hvala jer je to naucila.

[jennifer_gentle]

Cvijeto, ja bi malo uzivala i s muzem


Ja djetetu odbijam kupovati stvari jer je nezasitan, jer nemam novaca, jer onda ocekuje da mu se stalno kupuje i vristi kad nesto ne dobije, jer to ocekuje i od drugih, jer odmah na vratima zaviruje ljudima u vrecice da vidi dal je sta dobio itd.

Da, govorim mu ne i kad imam novaca, ali mu namjerno ne zelim kupiti igracku jer to kod njega stvara nerealna ocekivanja i proizvodi ponasanja koja mi se ne svidjaju.

[jennifer_gentle]

Ja kad vas citam imam dojam da su vasa djeca ono...med i mlijeko...pravi mali razumni kompetentni ljudi.
A mozda govorimomi o razlicitim uzrastima.
Ja imam trogodisnjaka i govorim mu ne tisucu puta dnevno, ne zato sto sam picajzla, vec mu svakakve fiks ideje padaju na pamet. Pa i kad imam novaca, energije, vremena itd.

[ina33]

Ja kad vas citam imam dojam da su vasa djeca ono...med i mlijeko...pravi mali razumni kompetentni ljudi.
A mozda govorimomi o razlicitim uzrastima.
Ja imam trogodisnjaka i govorim mu ne tisucu puta dnevno, ne zato sto sam picajzla, vec mu svakakve fiks ideje padaju na pamet. Pa i kad imam novaca, energije, vremena itd.

Ma, naravno. Ma, ja mislim da svi mi tako, više-manje.

[leonisa]

pa "ne jer imas dovoljno igracaka i nedavno si dobio novu" mi je legitimno ne i ne spada u dresiranje.
dresura s ne mi je ono, planska i proracunata. danas ti moram 4 puta reci ne, bez obzira sto pitas ili sad je 9 i danas si sve dobila, sad je vrijeme na lekciju jednim ili dva ne.

edit, ovo je re na JJ

[ina33]

pa "ne jer imas dovoljno igracaka i nedavno si dobio novu" mi je legitimno ne i ne spada u dresiranje.
dresura s ne mi je ono, planska i proracunata. danas ti moram 4 puta reci ne, bez obzira sto pitas ili sad je 9 i danas si sve dobila, sad je vrijeme na lekciju jednim ili dva ne.

edit, ovo je re na JJ

Ma, ne znam... meni je to robotski... što stvarno ima ljudi koji vode računovodstvo da-ova i ne-ova?

[jennifer_gentle]

pa "ne jer imas dovoljno igracaka i nedavno si dobio novu" mi je legitimno ne i ne spada u dresiranje.
dresura s ne mi je ono, planska i proracunata. danas ti moram 4 puta reci ne, bez obzira sto pitas ili sad je 9 i danas si sve dobila, sad je vrijeme na lekciju jednim ili dva ne.

edit, ovo je re na JJ

Ja stvarno ne mislim da itko ovako funkcionira. Ili ono, stvarno zanemariv broj.

Ma potpis na inu, sve je rekla.

[leonisa]

Ja stvarno ne mislim da itko ovako funkcionira. Ili ono, stvarno zanemariv broj.

Ma potpis na inu, sve je rekla.

mislim da da tamo odakle je clanak dosao. kod nas ne. ili bar ne vise.

[ina33]

mislim da da tamo odakle je clanak dosao. kod nas ne. ili bar ne vise.

U Americi to tako funckionira? Ma... nisam baš ziher.

[leonisa]

U Americi to tako funckionira? Ma... nisam baš ziher.

a ne znam onda cemu uopce ta opaska :/

I do not say “no” so that my kids will “learn how to hear no”. When I say no it is either because I do not have the money, time, or energy, or because I have not thought about the request being made.
I do not say no so that my kids learn how to handle dissapointment, or so that I can remain steadfast to a previously given answer. I try to say no genuinely and legitimately, rather than establishing myself as the only person with power in the relationship.

[vertex]

U Americi to tako funckionira? Ma... nisam baš ziher.

Za Ameriku nisam ziher, ali za nas jesam. Određeno iskazivanje moći nad djecom, veće nego što bi to zahtijevao njihov, vlastiti ili ičiji interes, je prilično uobičajena pojava.

[ina33]

i djeca su kompetentna, ipak su danas više osobe nego što su prije bila, pa pregovaraju itd. pa se negdje nađete, kako za što i ovisno o trenutku.

[leonisa]

moja ima 7 i dalje ima fiks ideje i govorim ne mirne savjesti. nekad joj ni ne treba obrazlozenje zasto sam rekla ne jer vec zna. i govorim puno puta u danu, narocito od kad je ferje

[Mima]

A ja baš mislim da djeca dobro razlikuju iskreno i neiskreno ne, kao i druge stvari koje se iskreno traže od njih od onoga što se traži "da nauče" ili da se zadovolji forma. Ja se takvih stvari dobro sjećam i iz svog djetinjstva - moja mama je jako voljela pred gostima pokazivati kako sam ja dobra kćer pa me redovito uprezala da radim kućanske poslove pred drugima (npr. pranje suđa nakon ručka u vikendici), ne zato što je stvarno trebala pomoć nego zato da se vidi da ja perem suđe. I to me jako živciralo, a s druge strane mi nikad nije bilo teško odraditi kućanske poslove kad sam vidjela da mama stvarno treba pomoć.

[ina33]

A ja baš mislim da djeca dobro razlikuju iskreno i neiskreno ne

Pa sigurno razlikuju nonnegotiable i negotiable ne. Iako možemo reći da je ovaj prvi kao iskreni, a ovaj drugi APP ne. A ovo čega se ti sjećaš, to mi se pari pubertetski đir - ono.... roditelji ne razumiju bit i sad se ja tu moram praviti samo za fasadu (zašto tad ne bi mami trebala pomoć ako su joj došle prije i to je kao laž, i možda bi baš malo i čavrljala, uz to da malo izvede cirkusa pred gostima vidi kako imam pristojnu djecu (kome od nas dan danas to nije bitno, svaka druga je ovdje napisala - inače mi kažu da mi je dijete divno i pristojno, baš smo se miljama udaljile od naših mama), a ovo kad vas nema, e, onda joj treba pomoć). Ma, sad se malo igram đavoljeg advokata. Tj. prvi proplamsaji shvaćanja kćeri da su mama i tata samo ljudi (mislim da je čista klasika to onako za pubertet - ajoj, šta su dosadni, samo paravan, a nigdje bitka - barem ako se ja sjećam, ja se sjećam kako sam mislila kako je moguće da sam ja genije biološko dijete takvih klada, a mslim da to svakome sine). Tj.... od koje godine ti je to sjećanje ako se možeš sjetit (anđeo-smajlić)?

[vertex]

A ja baš mislim da djeca dobro razlikuju iskreno i neiskreno ne, kao i druge stvari koje se iskreno traže od njih od onoga što se traži "da nauče" ili da se zadovolji forma.

I mislim, a i znam. Naučila sam na vlastitoj koži.
A nisu med i mlijeko, jen, baš suprotno. Sudar Titana, kako se izjavila jedna stručna osoba (meni se svidjelo, jer je super sažela moje mišljenje u dvije riječi).

[jennifer_gentle]

Joj ina bas sam se nasmijala, bitak tubitka je bitak nebitka

[vertex]

Amerikanci imaju više problema s bulingom u školi nego mi, čini mi se.
Kao i s klikama, recimo. Normalno je da su cure u srednjoj školi "cliquish", to se očekuje. Nije to ovdje baš tako, nije da nema tih elemenata, ali ne na takvom nivou.

[ina33]

Biće zato to autorica prebacila i u roditeljsku sferu, strah da ne bulla dijete? Ne kužim kakve to pak ima veze... Možda stila roditelji su ih suptilno maltretirali, pa sad suptilno ili manje suptilno maltretiraju dalje?

[vertex]

Biće zato to autorica prebacila i u roditeljsku sferu, strah da ne bulla dijete? Ne kužim kakve to pak ima veze... Možda stila roditelji su ih suptilno maltretirali, pa sad suptilno ili manje suptilno maltretiraju dalje?

A meni se sve više čini da puno vas nije uopće pročitalo ovo o čemu raspravljamo :D
I ruku na srce, nije to neki revolucionarni članak. To je za pročitat, razmislit ima li šta u tome i gdje si ti, i idemo dalje. Ali mene nekako fascinira ova dosta jaka negativna reakcija pa mi gušt raspravljat

[ina33]

A meni se sve više čini da puno vas nije uopće pročitalo ovo o čemu raspravljamo :D
I ruku na srce, nije to neki revolucionarni članak. To je za pročitat, razmislit ima li šta u tome i gdje si ti, i idemo dalje. Ali mene nekako fascinira ova dosta jaka negativna reakcija pa mi gušt raspravljat

Ma nije revolucionaran, već smo se takvih načitali... i po meni oni ne vode boljitku, nego ovo što kaže svimbi (i što kaže onaj moj Nijemac zašto ogdajamo nasilnike ona knjiga, to su te uvijek iste rasprave o odgoju pa jedni kažu ma to je skroz krivo shvaćen Juul, a drugi ajme meni to je sve brijačina i stvara problematičnu djecu, a završi - vidimo se za 20 godina, pa ćemo vidjet tko ima više "svjedoka" da je baš njegovo dijete dobro odgojeno (i to je onaj isti vjekovni natječaj - vidi kako je moje pristojno, ironično, ako uzmeš). A o ovome se raspravlja žestoko, jer je ova uzela stvar malo dalje, pa po tom principu proglasila i školu bullying, i zdravo jelo itd. To su valjda te novitade.

[Bubica]

pa, uopce nije bitno zove li se takvo ponasanje buling ili nekako drugacije, bitno je koje su njegove posljedice. A posljedice su evidentne, posebice ako se poklopi odredjeni temperament djeteta i ponasanje roditelja...ili kada smo govorili o zastrasivanju djeteta i posljedicama, ako nema posljedica otkud toliko odraslih anksioznih ljudi. otkud toliko odraslih ljudi koji su stalno zabrinuti a da stvarno tesko i verbaliziraju sto ih brine, tj. sto je izvor njihova straha? Naravno da nece reci da je izvor njihova straha krava, odrasli su, shvatili su da stvarno ne postoji niti jedan razlog da bi se bojali krave ali je osjecaj tjeskobe ostao...

[ina33]

pa, uopce nije bitno zove li se takvo ponasanje buling ili nekako drugacije, bitno je koje su njegove posljedice. A posljedice su evidentne, posebice ako se poklopi odredjeni temperament djeteta i ponasanje roditelja...ili kada smo govorili o zastrasivanju djeteta i posljedicama, ako nema posljedica otkud toliko odraslih anksioznih ljudi. otkud toliko odraslih ljudi koji su stalno zabrinuti a da stvarno tesko i verbaliziraju sto ih brine, tj. sto je izvor njihova straha? Naravno da nece reci da je izvor njihova straha krava, odrasli su, shvatili su da stvarno ne postoji niti jedan razlog da bi se bojali krave ali je osjecaj tjeskobe ostao...

Na to bi ti onaj moj Nijemac rekao - nije odgoj, nego nesigurnost modernog života - prebrze promjene, strah od gubitka posla, ubrzan život itd. Nije, banaliziram, zbog krave i zbog čovječuljka. I od toga te niakakv odgoj ne može zaštiti, a meni se čini da te ovaj "ajme, jel' bilo bullyinga" može napravit samo superosjetljivim i još anksioznijim. Ali, ja sam samo laik, a za 20 godina ćemo vidjet šta će bit.

[Sirius Black]

pa, uopce nije bitno zove li se takvo ponasanje buling ili nekako drugacije, bitno je koje su njegove posljedice. A posljedice su evidentne, posebice ako se poklopi odredjeni temperament djeteta i ponasanje roditelja...ili kada smo govorili o zastrasivanju djeteta i posljedicama, ako nema posljedica otkud toliko odraslih anksioznih ljudi. otkud toliko odraslih ljudi koji su stalno zabrinuti a da stvarno tesko i verbaliziraju sto ih brine, tj. sto je izvor njihova straha? Naravno da nece reci da je izvor njihova straha krava, odrasli su, shvatili su da stvarno ne postoji niti jedan razlog da bi se bojali krave ali je osjecaj tjeskobe ostao...

O, jezuš i majka božja bistrička. Moje dijete se boji ružnih ljudi, možda je to posljedica straha od krave iz cow and chicken. Pogotovo ju plaši jedna grda baba u parku s crvenom kosom. Možda kad za trideset godina ode k psihiću zbog tjeskobe, hipnoterapijom dođu do toga da je krava glavni uzrok.

[šafran]

ili kada smo govorili o zastrasivanju djeteta i posljedicama, ako nema posljedica otkud toliko odraslih anksioznih ljudi. otkud toliko odraslih ljudi koji su stalno zabrinuti a da stvarno tesko i verbaliziraju sto ih brine, tj. sto je izvor njihova straha?

Jednostavno današnji način života. Živimo neprirodno, preko noći se tempo života do te mjere ubrzao i postao i previše kompleksan, a u nama svima ipak još čući onaj mali spiljski čovjek.
Plivamo mi svi, plivamo, ali posljedice su eto tu

[ina33]

Mislim... najvjerojatnije naša djeca neće bit u strahu zbog naših odgojnih metoda, nego zbog besposlice i krize u kojoj će ih, takve asertivne /blage, pregazit Kinezi koje su uzgajale one "Tiger moms". I nas, i Amere, zajedno sa svim odgojnim konzultantima. To je moj, recimo, strah.

I neće bit te enklave, tog separatizma, te idile, u koju ćeš moć pobić od globalnog svijeta i tržišta, ma koliko to sad čudno izgleda.

[jennifer_gentle]

X na inu. I ja volim tog njemca.

[ina33]

Ispalo mi - takvo dijete, koje ne može slijediti pravila ili mu je dosadno itd. se referirava na kraju stručnjacima (psihiolozi), jer se niko više iz odgojiteljskog commjutnityja (učitelji, tete) ne usudi odgajati (da ga ne bi bilo tko (od roditljea, ili roditeljskog glasa u glavi), proglasio "bullyjem"). Onako... shvaćeno kao krajnost.

[ina33]

Ovo je ta knjiga, već je bila milijun puta spomenuta uvijek u konetekstu ovih "promislimo, je li nesvjesno teroriziramo itd":

http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=6439

Stila dosta tih kompetencija, vratimo djeci pravo da budu djeca, ne mini odrasli. Tako ja to shvaćam.

[ina33]

A iluzija je da svijet funkcionira bez pravila, ili da sva pravila pišemo sami. On je poprilično krut, na svoj specifičan način, iako mekši možda nego što je prije bio, ali baš ta mekoća i nesigurnost i stalne promjere su dijelom uzrok anksioznosti (sve brže mijenjanje, nestajanje struka, globalni igrači koji metu male itd.).

[Beti3]

Mala djeca-mala briga. Garantirano. Bulling ili ne.
A kad bauljate po kući u dva ujutro tražeći ključeve od auta da odete po svoga potomka koji je "vani". Ili, još gore, u 3 ujutro. Ili, najgore, čekate da se vrati sa ključevima I autom. "Nabulliaju" oni nas, o da.
Naplate sve one: peri ruke, jedi, piši, čitaj, oblači se...Tako da: bez problema ih stavljajte na red i spremajte za svijet. Sve će to oni vratiti. S kamatama. Uskoro.
Kao što smo i mi našim roditeljima. Ili netko nije?

No lakše je ako znaju pravila, pa makar ih i ne poštivali dovoljno često.

Mislim reći, ja ih obožavam, svoju djecu, dajem im svoju ljubav, svoje vrijeme i novac, ali...tako je divno kad ih subotu uvečer nema nijednog blizu mene. Gotovo pa nirvana.
Što god tko mislio o tom.

[mamasch]

Mala djeca-mala briga. Garantirano. Bulling ili ne.
A kad bauljate po kući u dva ujutro tražeći ključeve od auta da odete po svoga potomka koji je "vani". Ili, još gore, u 3 ujutro. Ili, najgore, čekate da se vrati sa ključevima I autom. "Nabulliaju" oni nas, o da.
Naplate sve one: peri ruke, jedi, piši, čitaj, oblači se...Tako da: bez problema ih stavljajte na red i spremajte za svijet. Sve će to oni vratiti. S kamatama. Uskoro.
Kao što smo i mi našim roditeljima. Ili netko nije?

No lakše je ako znaju pravila, pa makar ih i ne poštivali dovoljno često.

Mislim reći, ja ih obožavam, svoju djecu, dajem im svoju ljubav, svoje vrijeme i novac, ali...tako je divno kad ih subotu uvečer nema nijednog blizu mene. Gotovo pa nirvana.
Što god tko mislio o tom.

Veliki X.

[šafran]

Evo baš jedan i konkretan primjer. Nedavno sam čitala da je ekipa znanstvenika istraživanjem otkrila kako zvonjava telefona utječe na čovjeka, tj. kako ljudski mozak reagira na iznendani zvuk zvonjave telefona. Reagira tako, kao da čujemo neku divlju životinju u blizini. Eto. Prije smo imali samo jedan telefon i to u kući, a i taj nije zvrndao svaki čas. A pogledajmo danas, ne možeš izaći van da ih bar ne čuješ pet u 15 minuta. I tako salno.

[šafran]

Pa evo ja sam od onih koja mrzi to zastrašivanje, i ne provodim ga čak niti suptilno, toga kod nas u odogoju uopće nema, i moje dijete nema od ničega straha, ali svejednomislim da se tu otišlo ipak malo u krajnost i da se brkaju jabuke i kruške i smatram da razne "boleštine" koje pogađaju današnjeg čovjeka nisu samo posljedica odgoja, već i onoga što sam prethodno napisala.

[anasti]

ja mislim da to zastrašivanje možda veći utjecaj ima na odnos samo s tom osobom koja zastrašuje, nego na stvaranje posljedica na psihu općenito.
evo ja s mamom imam lijep odnos, nije da nikad nisam dobila po guzi, ali svejedno možemo o dosta toga razgovarati, i recimo da je imala dosta razumijevanja i osjećaja zaravnopravnost prema nama, mada joj se to tu i tamo znalo obiti o glavu, ali mislim da je to nevažno naspram toga kakav odnos danas svi imamo s njom, i kakvom je osobom smatramo. činjenica je da je ona meni u većini idol kao roditelj, i koliko god je na van djelovalo da nam u svačemu popušta, to je zapravo razlog našem lijepom odnosu danas.
sve moje sestrične su dolazile kod nas, jer je moja mama dopuštala i buku i skkanje i svašta nešta što njihove mame nisu dopuštale jer su smatrale da radimo nered, a zapravo smo samo bili djeca i radili ono što je nered u granicama normale..i dan danas joj dođu na kavu i popričati.
što se tate tiče, s njim mi je i dan danas teško ostvariti nekakav normalan razgovor bez da se pokačimo.
on jednostavno ni dan danas nema osjećaj da smo odrasli.
metode odgoja su mu uključivale zastrašivanje, posramljivanje ili batine, bez puno razgovora i objšnjavanja.
i zaista nije bio neki bully, niti je bio takav svakodnevno, jednostavno nije znao drugačije. ali bez obzira na količinu i učestalost takvog njegovog odnosa prema djeci, vide se itekakve posljedice na našem odnosu.
i osjeti se tko te zapravo uvažava ne kao odraslog već kao dijete, a i tko te otepe jer si dijete.
možda najgori scenarij s njim je bio kada sam mu se morala na silu ispričati za nešto za što je zapravo on bio u krivu, ali nije to htio priznati.
on i mama su se svađali kasno navečer a ja sam došla ljuta jer će probuditi moju mlađu braću i rekla im da budu tiši.
mislim da se u životu nisam osjećala poniženije, ali progutala sam knedlu jer sam mislila da ću dobiti batina.
njemu je to vjerojatno bila sitnica, i vjerujem da nema šanse da bi se ikad tog sjetio ali ali meni je to odredilo sliku o njemu za cijeli život.