evo da na zadnji post nadovežem nešto na što sam baš naletila na faceu
"Loyalty can never be imposed by force, fear, insecurity or intimidation.
It is a choice that only strong spirits have the courage to make." Paulo Coelho
 |
|||
|
|
|||
evo da na zadnji post nadovežem nešto na što sam baš naletila na faceu
"Loyalty can never be imposed by force, fear, insecurity or intimidation.
It is a choice that only strong spirits have the courage to make." Paulo Coelho
Meni je kontradikcija na jednoj temi raspravljat o položaju ateista, pravima seksualnih manjina i manjina uopće i smatrat poželjnim da društvo bude otvoreno na sve različitosti i da prihvaća ljude sa svim njihovim posebnostima, a na drugoj temi se bojat da će nas progutat Kinezi ako nemamo prema djeci stav "neće mene niko zahebavat (s čačkalicom u kutu usta).
edit: ispala sam iz tijeka rasprave, pa samo komentiram ono što me se najviše dojmilo.
Posljednje uređivanje od vertex : 15.07.2013. at 10:27
slažem se.vertex prvotno napisa
Meni je kontradikcija na jednoj temi raspravljat o položaju ateista, pravima seksualnih manjina i manjina uopće i smatrat poželjnim da društvo bude otvoreno na sve različitosti i da prihvaća ljude sa svim njihovim posebnostima, a na drugoj temi se bojat da će nas progutat Kinezi ako nemamo prema djeci stav "neće mene niko zahebavat (s čačkalicom u kutu usta
edit: ispala sam iz tijeka rasprave, pa samo komentiram ono što me se najviše dojmilo.
to me podsjeća na one spike od nekad kad su se djeca "čeličila" i odgajala da bi se mogli jednog dana nositi sa ovim okrutnim svijetom!
naravno da ovdje nije riječ o tom ekstremu ali opet, i ovako i onako nijedan normalan prosječan roditelj ne može uvijek paziti dal će ispasti "bully" ili ne, tako da im neće sigurno faliti spoznaje da nisu "veličanstvo" i da ne može sve biti po njihovome.
Ne treba ići u ekstreme, ali činjenica je da jako puno ljudi u današnje vrijeme odgaja mimoze, i muške i ženske. I ne samo danas, i u mojoj generaciji je brdo takvih.slažem se.
to me podsjeća na one spike od nekad kad su se djeca "čeličila" i odgajala da bi se mogli jednog dana nositi sa ovim okrutnim svijetom!
Moje su isto mimoze na kvadrat ali ih učim da to ne budu, ako ništa drugo primjerom, i ne odobravanjem takvog ponašanja.
usput, što ti smatraš pod mimozom? primjer
Primjeri iz okoline, ljudi koje poznajem:
-kad odrasla muška osoba ne može napravit malo prosječno zahtjevan fizički posao jer mu je preteško
- kad netko vrišti kad vidi pauka
-kad odrasla osoba u bolnici radi drame jer joj treba krv izvaditi a ona se jadna boji igle
-kad roditelji srednjoškolca voze u školu da ne bi hodao 2 km
-kad mama trči doma da bi sinu od 35 godina nešto skuhala da ne bude gladan
-kad studentica ide u drugi grad na studij a baka se preseli s njom da joj ne bude preteško
To su meni primjeri odgoja suprotnog "čeličenju" a čini mi se da je toga puno više.
Sedam stranica nema šansi da u komadu progutam, samo brzi prelet, a dodat ću komentar potkrijepljen iskustvom iz rl.
Susrela sam se s djecom najmanje desetak sudionica ovog foruma (a to je puno djece) i nikad, nikad još nisam među njima vidjela nikakav ekstrem od djeteta, nešto što bi ukazivalo da sa živcima i pristupom tog roditelja nešto opako nije u redu.
Dapače, redom su to opuštena, prirodna, normalna, i u svemu tomu pristojna djeca (po onom društveno uobičajenom - "pristojno, odgojeno" dijete).
Neko življe, neko tiše, neko sramežljvije, ali, sve u svemu, općenito super.
Mislim da, bez obzira na primjenu, manje ili više dosljednu, jedne, dvije ili deset "pametnih" odgojnih metoda, samo ovo što čovjek čita, priča, razmišlja, preispituje samog sebe, itekako se dobro odražava na našu djecu.
Nismo roboti i nema šansi da svi primijenimo bilo što na isti način, čak ni iste metode oko kojih smo se svi složili.
No, tu temeljnu nit, da stvarno razmišljamo kako da jednostavno ne uništimo ni djetinjstvo ni budućnost naše djece,
da ne stvorimo ustrašene jadnike, ali ni bahate egocentrike, ako pratimo tu temeljnu nit, bit će dobro.
Nisam se došla ulizati onima na koje se to odnosi, a i nisam naivna da idealiziram, vidjela sam, itekako,
i na vlastitoj koži (i vlastitoj kući
Eto toliko, nemate se oko čega brinuti, samo filozofirajte dalje.
Meni je kontradikcija na jednoj temi raspravljat o položaju ateista, pravima seksualnih manjina i manjina uopće i smatrat poželjnim da društvo bude otvoreno na sve različitosti i da prihvaća ljude sa svim njihovim posebnostima, a na drugoj temi se bojat da će nas progutat Kinezi ako nemamo prema djeci stav "neće mene niko zahebavat (s čačkalicom u kutu usta
edit: ispala sam iz tijeka rasprave, pa samo komentiram ono što me se najviše dojmilo., parim lik iz reklame B.neta. Ne znam što ti uopće reć' na ovo, osim da sam ja daleko od toga i da sam očito složila lošu nanizanku ako je moj odgojni stil ispao "čačkalica". Ali - stvarno su duhovita, kapa dolje, baš si me nasmijala.
Ja uopće, iskreno, ne mislim da je tvoj odgojni stil "čačkalica". Mislim da iz nekih razloga ova tematika pada na drugačije tlo kod mene i tebe i da izaziva drugačije asocijacije, a mislim i da se ne udubiš u nijanse (ovo računam da mogu napisat, kad sama kažeš da površno čitaš
ja inu vidim u konstantnom strahu da preblago odgaja curu, da nije dovoljno stroga i da nije dovoljno autoritativna i da će odgojiti neku malu divljakinju iz knjige tog njemca.Ja uopće, iskreno, ne mislim da je tvoj odgojni stil "čačkalica"
i svaki put kad nešto maloj popusti, ili kad joj da da nešto kompetentno odluči, njemac se pojavi i, kao u onom nekom filmu s m.streep, lupa po ininoj glavi s tavom.
ja inu vidim u konstantnom strahu da preblago odgaja curu, da nije dovoljno stroga i da nije dovoljno autoritativna i da će odgojiti neku malu divljakinju iz knjige tog njemca.
i svaki put kad nešto maloj popusti, ili kad joj da da nešto kompetentno odluči, njemac se pojavi i, kao u onom nekom filmu s m.streep, lupa po ininoj glavi s tavom.
Ma, knjigu sam dobila od frendice iz ST-a koja je, nakon prvotne "ljubavne afere" s attachment parentingom i "Rodama" pročitala tu knjigu, koja joj je kao otvorila oči oko "modernih pretjerivanja". Po mom mišljenju, ta frendica ionako, kao niti nitko od nas, ne može pobjeći od "Rode u sebi". I svi isto odgajamo. Ovo da se baba seli sa studenticom... to je meni teža patologija, koje je oduvijek bilo. Kad razmišljam o svom odgoju, sjetim se onog luđaka iz Američke ljepote, onog filma di onaj neki luđak, prikrivreni homić, svog sina umjetničkog freaka nastoji dat u vojničku akademiju, govoreći "you need order, you need structure, you need discipline"
Edit: ja se šalim, ako nekom nije jasno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 15.07.2013. at 15:40
potpis na vertex, premda mislim da nije ni nerealno to što ina piše, jednostavno svaka civilizacija ima svoje uspone i padove
ali naša civilizacija neće pasti pred Kinezima zbog toga što smo mi predobri i prefino odgojeni,
niti zato što naša djeca imaju premalo bulinga u životu
i čak i kad bi bilo tako ne bih odgojila djecu da postanu ratnici
mislim da se tu ionako ne može puno promijeniti
odgojila bih djecu da prihvaćaju promjene i da nađu svoje mjesto u svijetu kakav jest
ne volim odgojne metode koje proizlaze iz straha i paranoje
niti razmišljam o opstanku rase
kaae - dobar post, treba možda razmisliti i iz koje pozicije piše autorica
i to što smo se mi uspuhali oko tehničkih detalja, gdje bi stigli ako naša djeca ne bi pozdravljala i slično, zapravo je promašaj (premda zabavno, bar neka tema da živne
poanta bi bila da svatko razmisli sam za sebe ne skriva li se u obrascima komunikacije s djetetom nešto što smo naslijedili od svojih roditelja, što je odraz naše nemoći i neiskrenosti u odgoju,
i što bi se dalo, ako se osvjesti, lako zamjeniti s konstruktivnijim metodama
Da, i meni je Kaaein post osvijestio da sam se uspuhala oko izraza koji uopće ne mora biti shvaćen tako doslovno.
Što i dalje ne mijenja moje mišljenje o sadržaju, formi dajem kredita, ali to je to.
uopće ne mislim da je promašaj, između ostalog, zanemariti postavku da je zdrava prehrana manipuliranje djetetom
a ovo s čim smo se složili da je loše - fizičko kažnjavanje, zastrašivanje djece - nije nešto što smo prvi put pročitali u tom članku
stoga se "uspuhivanje" ne odnosi na to
i Svimbalo je odlično sročila svoje mišljenje u jednoj jedinoj riječi na početku rasprave
pa nravno da ne treba ići u ekstreme ni na jednu ni na drugu stranu.
ima negdje nekakvo istrazivanje koje govori da su za odrastanje bitni 50% geni i 50% okolina tj. da je roditeljski odgoj nebitan. ako govorimo o prosjeku, ne o slucajevima zlostavljanja i sl. znaci moje dijete ce vise manje biti onakvo kakvo bi bilo da ju odgajam ja, vertex ili nena jabuka.
eto, a mi se dzaba patimo
Po mom iskustvu, to im istraživanje nije baš nešto.ima negdje nekakvo istrazivanje koje govori da su za odrastanje bitni 50% geni i 50% okolina tj. da je roditeljski odgoj nebitan. ako govorimo o prosjeku, ne o slucajevima zlostavljanja i sl. znaci moje dijete ce vise manje biti onakvo kakvo bi bilo da ju odgajam ja, vertex ili nena jabuka.
eto, a mi se dzaba patimo
Ovo za tebe i vertex kao primjere još se mogu složiti, ali
bome za ostale ljude ne.
Ti očito nemaš živopisnu rodbinu?
A šta je "okolina"? Prosječna godišnja temperatura zraka? Sumnjam da kućanstvo i ukućani ne spadaju u okolinu.
Eventualno bi moglo imati smisla ako hoće reći da od direktnih odgojnih poruka i nastojanja, više utjecaja imaju indirektne poruke.
Primjerice, ako se dijete prisiljava da podijeli igračku, ono nauči da je u redu prisiljavati, a ne da treba dijeliti
Mislim da to istraživanje na koje se emsa poziva nije usmjereno na takve detalje kao što je dijeljenje igračaka
Čula sam i ja za to (i za slična istraživanja), i obično me bacaju u bed jer mi je jasno da se mogu obrisati s ovom ili onom odgojnom metodom, odgojit ću mimozu tako i tako
eh, upravo to. zamolit ću prijateljicu da mi nađe link.Mislim da to istraživanje na koje se emsa poziva nije usmjereno na takve detalje kao što je dijeljenje igračaka
Čula sam i ja za to (i za slična istraživanja), i obično me bacaju u bed jer mi je jasno da se mogu obrisati s ovom ili onom odgojnom metodom, odgojit ću mimozu tako i tako
Ajde emso... pa valjda smo i mi neki faktor u toj okolini vlastite djece
Primjerice, ako se dijete prisiljava da podijeli igračku, ono nauči da je u redu prisiljavati, a ne da treba dijeliti
Slazem se s vertex, svrstavam se u okolis
a ja znam za hrpu istzrazivanja koj agovore upravo suprotno - puno manji utjecaj okoline nego bliskih osoba/roditelja. Istrazivanja djece adolescentske dobi (kada je utjecaj prijatelja jako vazan) govore da utjecaj prijatelja/okoline postaje vazan ako adolescent nema dobar odnos s roditeljima. Ako ima dobar odnos onda ce ipak prevladati taj utjecaj a ne utjecaj npr. vršnjaka (ovo se posebice odnosilo na neka negativna ponašanja, ovisnosti i sl.)
Veseli me ovo pročitati
znam za nekoliko primjera gdje je okolina, utjecaj vršnjaka i u lice doslovce spasio stvar. s munjenim roditeljima. ok, i u odrasloj dobi malo geštalda
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 15.07.2013. at 14:57
odmah sam znala da je ina ta koja se boji kineza
jer upropaštavamo djecu juulom
a u biti, kad malo bolje razmislim... možda vi to i ne želite znati
Ja uopće nemam sumnje da se s osobinama ličnosti rađamo. Za to mi je dosta pogledat svoju djecu, svaki od njih je svoj i drugačiji.
To ništa ne mijenja na stvari glede odgoja.
Svi se rađaju s određenim biološkim potencijalom, koji uključuje sve, tjelesne predispozicije, inteligenciju, karakter, temperament...to znamo svi s više djece, koliko su posve različiti.
Pa opet, taj se osnovni, sirovi materijal, donekle različito modificira u različitim okolnostima.
Npr.,neki rođeni emotivac, kod prepopustljivog odgoja, može izrasti u stvarnu slabost, vječno jadikovanje, cmoljenje i traženje potpore, ili pak kod nasilnog "čeličenja" može otići u povučenost, depresiju, kasnije silnu netrpeljivost prema takvim roditeljima...
Navodim samo krajnosti, emotivac u svojoj biti to uvijek ostaje, ali pristup prihvaćanja i ohrabrivanja "ti možeš" ili "ti si ok" ili "ti možeš biti ti, pa i onda kad se prilagodiš određenim pravilima i normama, ne moraš izgubiti sebe" , "nemoj odustajati" i sl..., može izvući ono najbolje iz svake osobine.
Isto vrijedi i za malog prgavca, ili malog filozofa, bit osobe će ostati ista, ali dijete može naučiti da to što ono jest shvati kao nešto normalno i dobro, nauči svoje prednosti i nauči kako ih ispravno koristiti, a ne da cijelo vrijeme ističemo njegove mane i
onda kao da baš samo to vidimo i samo na tomu "radimo".
veliki X, također potpisujem Peterlin i Sirius Black.
po mom mišljenju danas je puno puno veći problem prepopustljivi odgoj. i stvarno kad vidim da netko ne može (ili se ne usudi) svome djetetu jasno reći NE kad je to stvarno potrebno...onda se zamislim hmmmm "kakvu li djetetu medvjeđu uslugu radi".
Nisam za čeličenje al bome ni za drame ovog-onog tipa...
neka zlatna sredina.
i odgoj itekako utječe inače bi svi mogli dignuti ruke i reći pa takav/takva se rodio...to je linija manjeg otpora.Ništa drugo.
Možda je to od čeličenjaIli grmljavine. Nista za sebe ne govorim
Ne bih ruku u vatru stavila da sam odgajana po principu ovog clanka. Ili kao mimoza :D
Mislim da je takav odgoj samo simptom općeg stanja u društvu, svi živimo u preugodnim uvjetima i još pritom kukamo.
Čeličenje kakvo dijete treba ne dolazi od roditelja, nego od prave borbe za opstanak i napredak, uz podršku i prihvaćanje obitelji u kojoj se osjeća optimizam.
X na pomikaki.Možda je to od čeličenja
Mislim da je takav odgoj samo simptom općeg stanja u društvu, svi živimo u preugodnim uvjetima i još pritom kukamo.
Čeličenje kakvo dijete treba ne dolazi od roditelja, nego od prave borbe za opstanak i napredak, uz podršku i prihvaćanje obitelji u kojoj se osjeća optimizam.
Emso daj linkove.
kao majka dvije djevojcice kojima vrlo slicno pristupam u odgoju - mada je svaka u svoje vrijeme u drukcijem okruzenju (jedinica i sestra potom) - no njihov temperamet, to je toliko vidno razlicito i ocito jos od prvih dana. Pri tome jasno vidimo koje su crte moje a koje tatine i kako se to zanimljivo iskombiniralo. Skoro ko fizicka obiljezja. Tako da pocinjem vjerovati i ja da je vecina toga genetski determinirana a mi mozemo sa svoje strane to brusiti i usmjeravati ali uvijek ce jedna biti vise poput tate po svojoj ukupnosti a druga poput mene, barem se sada tako cini.
Ova me tema zaintrigirala bas i totalno sam non-bully sama s djecom na moru u pms-u - sto mi nije lako a s druge strane sto sam ja vise non bully to su one vise bully medjusobno i prema meni pa cemo vidjeti do kad ovako :D
a šta će ti link pomoći?
samo ti kreni s bulingompa da vidiš bubice
Za početak jedno oštro i nedvosmisleno - Dosta!
lajka šta će ti link pomoći?
samo ti kreni s bulingom
Za početak jedno oštro i nedvosmisleno - Dosta!
a čuj, ne mogu one/i to toliko ignorirati koliko mi (valjda) možemo (trebamo) ponavljatilajk
O, ne, nema ignoriranja kad su ton i namjera fino podešenilajk
Moje se smrznu kad ja "hladno poludim".
Sjećam se kad je moju frendicu psihologinja učila kako se djetetu kaže- NE, kojim tonom, kojom bojom glasa, koliko odlučno.
Ona je prije toga imala neko jadno, kenjkavo, milijun puta molećivim glasom ponovljeno ne, ono - nemoj, zlato, ajde, to nije lijepooo, znaš da to nije lijepo, jesmo se dogovorili da se to ne radi...onda to kenjkanje prijeđe u histeriju, isto tako nemoćnu, pa krene urlikanje - jesam ti rekla da to ne radiš!!!, pa nakon toga možda krene i pljus...
Sve je to bezveze.
Djeca vole ozbiljnost, kad nešto mislimo ozbiljno, onda to treba i pokazati.
Samo je pitanje je li nam baš stalo do nečega ili nam se baš tada utjeruje pravda, ili imamo nešto dulji prag tolerancije, to je druga priča. Ja dosta puštam, ali kad odlučim da je kraj, to je to.
Mene ovo podseća na Ceasar Millan-a. Doduše, tvrdim da bi dotični ladno mogao da napiše knjigu o psihologiji, ljudskoj naravno.
Teorija ima razlicitih, jedna npr. govori da se rođenjem razlikujemo po tome kako reagiramo na podrazaje, neki su osjetljiviji neki puno manje. Isto tako, od rodjenja se djeca razlikuju po prilagodljivosti, zatim po nacinima na koji reagiraju na druge ljude, neki su vise neki manje orijentirani na druge...sve ostalo se nadogradjuje i formira tijekom odrastanja i u razlicitim interakcijama.
Druga stvar koju smatram cistim mitom je tvrdnja da svoju djecu odgajamo na isti nacin. Mislim da je to nemoguće pa makar se i trudili. Djeca nam naprosto svojim karakterima različito odgovaraju, osim toga odgajamo ih u razlicitim zivotnim situacijama, u vise ili manje zahtjevnim situacijama...Tako da bi meni opet bilo tesko čvrsto tvrditi da je li neko ponasanje mog djeteta posljedica njezinog/njegovog temperamenta ili je pak posljedica naših (dijelom drugačijih) reakcija na to ponašanje.
Ovo mi je baš zanimljivo...I slažem se s drugim dijelom posta.
ja samo ne kuzim zasto su mimoze oni koji imaju fobiju od pauka? Mislite da se boje pauka zato sto su razmazeni?
Oooo, razmaženi klinci (i odrasli) vrlo su često kraljevi drame - nema to veze s fobijom, ima veze s predstavom za publiku.
arahnofobija ilitiga strah od pauka je najraširenija fobija, zar ne?
Ta sam, bojim se pauka, svih mogučih buba i gmizavaca. I neugodno mi užasno kad negdje vani počnem mlatarati rukama ko sumanuta jer oko mene prše neka osica
moja sveki ima brdo strahova iracionalnih za poludit, neki dan smo bili kod njene sestre ja se šokirala da reagira na potpuno isti način.to je čisti odgoj kojem su bile izložene gopdinama.
tako smo se nas dvije snahe skompale i zaključile da su nažalost uspjele prenijeti dobar dio toga na svoje sinove grr.....ono tipa ne hodat bos, prehladit ćeš se, hrana ne smije stajat van hladnjaka ni minut jer ćeš pokvarit želuudac, bube su čudovišta koja nas napadaju brani se svim silama od njih (maši rukama, nogama i inim i rastjeraj komarce, ose,pauke,..), jako sam loše imam temperaturu 37,1 !!!! eto ga skoro odapela, sunce je najveći neprijatelj,ni u ludilu pojest komad hrane (bilo kakve) ako ti je pao u stanu na pod i još brdo toga...a ja i druga snaha posve ležerne, iskreno i duboko se nadam da ti njeni strahovi staju s generacijom njenih sinova. A ljudi moji što je tako teško živjet, ja ne znam kako ona izdrži jedan dan.
E da, a mi smo odgajani potpuno drugačije, nekako slobodnije, opuštenije, prirodnije, išli smo u prirodu (što oni nisu zbog svih opasnosti koji vrebaju, leći na travu Bože me sačuvaj?!)...ima veze odgoj itekako.
šafran a kako su tvoji reagirali kad bi bila neka osa, pauk oko njih?Ta sam, bojim se pauka, svih mogučih buba i gmizavaca. I neugodno mi užasno kad negdje vani počnem mlatarati rukama ko sumanuta jer oko mene prše neka osica
i kako su reagirali na tvoje mlatarnje rukicama dok si bila dijete?
meni kad je dijete došlo jedan dan iz vrtića tipa "Mama, buba!!" ja sam hladno pogledaal bubu i rekla pa šta, šta će ti bit od bube?! nikad više nije, a to je bila čula od djece u vrtiću. A djeca pak od koga li ?!!!
Ili grmljavine. Nista za sebe ne govorim
Ne bih ruku u vatru stavila da sam odgajana po principu ovog clanka. Ili kao mimoza :D
A joj di me pitaš to :sramim se:
Nemam pojma kako su reagirali, ali znam da se i moja mama boji osa, buba, gmizvaca i da ima istu reakciju. Pa je vjerojatno to tako došlo.
Ova tvoja rekacija je najbolja moguća, ja se trudim isto tako, ali mi nekad reakcija pobjegne :sramim se:
Mala mi stvarno nije plašljiva, ničega se ona ne boji i nadam se toplo da neće to pokupit od mene.
evo draga sama si odgovorila, tako sam i mislila.
Neće tvoja malena to pokupit ako po prirodi nije plašljiva a ti si osvijestila taj "problemčić" kod sebe tako da mislima da ćete uspjet to zaobići.
meni je strašno kako djeca "kupe" naše ponašanje (bilo pozitivno bilo negativno).
mislim da i iz jedne i druge krajnosti mogu izrasti djeca/ljudi s fobijama ili mimoze.
i imam takvih primjera u najbližoj okolini.
mada bih rekla da će fobije prije proizaći iz "čeličenja" a mimoza iz prepopuštanja, i nesposobnosti da se kaže čvrsto "ne".
dakle, zlatna sredina. i mislim da smo svi ovdje u zlatnoj sredini makar neki malo više naginju na jednu ili na drugu stranu, mislim da će nam svima djeca ispasti sasvim ok ljudi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom