Amerikanci imaju više problema s bulingom u školi nego mi, čini mi se.
Kao i s klikama, recimo. Normalno je da su cure u srednjoj školi "cliquish", to se očekuje. Nije to ovdje baš tako, nije da nema tih elemenata, ali ne na takvom nivou.
 |
|||
|
|
|||
Amerikanci imaju više problema s bulingom u školi nego mi, čini mi se.
Kao i s klikama, recimo. Normalno je da su cure u srednjoj školi "cliquish", to se očekuje. Nije to ovdje baš tako, nije da nema tih elemenata, ali ne na takvom nivou.
Biće zato to autorica prebacila i u roditeljsku sferu, strah da ne bulla dijete? Ne kužim kakve to pak ima veze... Možda stila roditelji su ih suptilno maltretirali, pa sad suptilno ili manje suptilno maltretiraju dalje?
Za Ameriku nisam ziher, ali za nas jesam. Određeno iskazivanje moći nad djecom, veće nego što bi to zahtijevao njihov, vlastiti ili ičiji interes, je prilično uobičajena pojava.ina33 prvotno napisa
A meni se sve više čini da puno vas nije uopće pročitalo ovo o čemu raspravljamo :D
I ruku na srce, nije to neki revolucionarni članak. To je za pročitat, razmislit ima li šta u tome i gdje si ti, i idemo dalje. Ali mene nekako fascinira ova dosta jaka negativna reakcija pa mi gušt raspravljat
Ne kužim te baš točno. Jedino što mi pada na pamet je povratak na početak ovog topica i svrstavanje je li nešto iskazivanje moći ili odgoj (ovisno o onome ko gleda, jedni misle da je moć, drugi da je odgoj)?
pa, uopce nije bitno zove li se takvo ponasanje buling ili nekako drugacije, bitno je koje su njegove posljedice. A posljedice su evidentne, posebice ako se poklopi odredjeni temperament djeteta i ponasanje roditelja...ili kada smo govorili o zastrasivanju djeteta i posljedicama, ako nema posljedica otkud toliko odraslih anksioznih ljudi. otkud toliko odraslih ljudi koji su stalno zabrinuti a da stvarno tesko i verbaliziraju sto ih brine, tj. sto je izvor njihova straha? Naravno da nece reci da je izvor njihova straha krava, odrasli su, shvatili su da stvarno ne postoji niti jedan razlog da bi se bojali krave ali je osjecaj tjeskobe ostao...
Ma nije revolucionaran, već smo se takvih načitali... i po meni oni ne vode boljitku, nego ovo što kaže svimbi (i što kaže onaj moj Nijemac zašto ogdajamo nasilnike ona knjiga, to su te uvijek iste rasprave o odgoju pa jedni kažu ma to je skroz krivo shvaćen Juul, a drugi ajme meni to je sve brijačina i stvara problematičnu djecu, a završi - vidimo se za 20 godina, pa ćemo vidjet tko ima više "svjedoka" da je baš njegovo dijete dobro odgojeno (i to je onaj isti vjekovni natječaj - vidi kako je moje pristojno, ironično, ako uzmeš). A o ovome se raspravlja žestoko, jer je ova uzela stvar malo dalje, pa po tom principu proglasila i školu bullying, i zdravo jelo itd. To su valjda te novitade.A meni se sve više čini da puno vas nije uopće pročitalo ovo o čemu raspravljamo :D
I ruku na srce, nije to neki revolucionarni članak. To je za pročitat, razmislit ima li šta u tome i gdje si ti, i idemo dalje. Ali mene nekako fascinira ova dosta jaka negativna reakcija pa mi gušt raspravljat
Na to bi ti onaj moj Nijemac rekao - nije odgoj, nego nesigurnost modernog života - prebrze promjene, strah od gubitka posla, ubrzan život itd. Nije, banaliziram, zbog krave i zbog čovječuljka. I od toga te niakakv odgoj ne može zaštiti, a meni se čini da te ovaj "ajme, jel' bilo bullyinga" može napravit samo superosjetljivim i još anksioznijim. Ali, ja sam samo laik, a za 20 godina ćemo vidjet šta će bit.
Mislim... najvjerojatnije naša djeca neće bit u strahu zbog naših odgojnih metoda, nego zbog besposlice i krize u kojoj će ih, takve asertivne /blage, pregazit Kinezi koje su uzgajale one "Tiger moms". I nas, i Amere, zajedno sa svim odgojnim konzultantima. To je moj, recimo, strah.
I neće bit te enklave, tog separatizma, te idile, u koju ćeš moć pobić od globalnog svijeta i tržišta, ma koliko to sad čudno izgleda.
Posljednje uređivanje od ina33 : 13.07.2013. at 16:49
X na inu. I ja volim tog njemca.
Slažem se. Kod nas postoji taj old school imperativ djecu naučiti "slušati", odnosno povinovati se onome što kaže roditelj samo zato jer je on roditelj.
To mi je i u rangu s onom, a MD ju je pokušao upotrijebiti nekoliko puta, "rekao sam ne zato da nauči da ne može biti sve po njenom". A taj ne je baš u tom trenutku bio potpuno besmislen. Čini mi se dobrim razmišljati o razlozima svog "ne" i što zapravo želimo naučiti svoju djecu.
Da... i baš ove stvari targetira taj moj Nijemac, dokud ide to kad se nauči slušati djecu (isključivo)i što na kraju s tim dobiju - djeca, roditelji i društvo. U smislu stalnog spuštanja ljestvice za disciplinu i znanje djece, pa non ex cathedra podučavanje, pa ni to nije dosta nego se trebaju predmeti naučiti super zanimljivim, pa se niko od učitelja nastavnika ne usudi reći popu pop nego onda dijete koje to ne može slijediti (a sve ih je više, jer su pravila kaotična i ne mogu si djeca stavljat granice stila "birajte zdravu hranu") još više i još više mu ići niz dlaku da mu bude zanimljivo i tako... dijete odraste i suoči se u šoku sa svijetom koji nije tailor made za njegovo "Veličanstvo" (vrlo banalizirano). Kako sam ja shvatila. Nije ga jednostavno za čitat, a ja jesa malo simpleton, seni i mislim sanja su ga malo dublje pročitale.
Posljednje uređivanje od ina33 : 13.07.2013. at 18:55
Ispalo mi - takvo dijete, koje ne može slijediti pravila ili mu je dosadno itd. se referirava na kraju stručnjacima (psihiolozi), jer se niko više iz odgojiteljskog commjutnityja (učitelji, tete) ne usudi odgajati (da ga ne bi bilo tko (od roditljea, ili roditeljskog glasa u glavi), proglasio "bullyjem"). Onako... shvaćeno kao krajnost.
Posljednje uređivanje od ina33 : 13.07.2013. at 18:57
A iluzija je da svijet funkcionira bez pravila, ili da sva pravila pišemo sami. On je poprilično krut, na svoj specifičan način, iako mekši možda nego što je prije bio, ali baš ta mekoća i nesigurnost i stalne promjere su dijelom uzrok anksioznosti (sve brže mijenjanje, nestajanje struka, globalni igrači koji metu male itd.).
Ovo je ta knjiga, već je bila milijun puta spomenuta uvijek u konetekstu ovih "promislimo, je li nesvjesno teroriziramo itd":
http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=6439
Stila dosta tih kompetencija, vratimo djeci pravo da budu djeca, ne mini odrasli. Tako ja to shvaćam.
Mala djeca-mala briga. Garantirano. Bulling ili ne.
A kad bauljate po kući u dva ujutro tražeći ključeve od auta da odete po svoga potomka koji je "vani". Ili, još gore, u 3 ujutro. Ili, najgore, čekate da se vrati sa ključevima I autom. "Nabulliaju" oni nas, o da.
Naplate sve one: peri ruke, jedi, piši, čitaj, oblači se...Tako da: bez problema ih stavljajte na red i spremajte za svijet. Sve će to oni vratiti. S kamatama. Uskoro.
Kao što smo i mi našim roditeljima. Ili netko nije?
No lakše je ako znaju pravila, pa makar ih i ne poštivali dovoljno često.
Mislim reći, ja ih obožavam, svoju djecu, dajem im svoju ljubav, svoje vrijeme i novac, ali...tako je divno kad ih subotu uvečer nema nijednog blizu mene. Gotovo pa nirvana.
Što god tko mislio o tom.
O, jezuš i majka božja bistrička. Moje dijete se boji ružnih ljudi, možda je to posljedica straha od krave iz cow and chicken. Pogotovo ju plaši jedna grda baba u parku s crvenom kosom. Možda kad za trideset godina ode k psihiću zbog tjeskobe, hipnoterapijom dođu do toga da je krava glavni uzrok.
Joj joj joj. Ja sam odrasla s bakom, koja me naucila da od hladne vode dobijes upalu grla, od sjedenja na podu (da vani, doma na tepihu!) odmah dobijes upalu jajnika i bubrega (valjda sam s tri godine naucila sto su jajnici, od muke), ako izadjes van nakon tusiranja ides u bolnicu s upalom pluca... i tako. E, da, ni bos se ne smije hodati, jer se od toga dobije prehlada. Valjda virus udje kroz zulj na peti.za u školu se držim onog, čini mi se pravila od ivarice. hlače moraju imati gumb. vjera mi brani trenirku za u školu
e, sad sam se sjetila još jedne kategorije roditelja sveprisutne na plažama.
oni koji djecu ne daju piti hladno, nego konobare upozoravaju - za djecu bez leda, molim. ili oni koji su još stupanj dalje, bez leda i ne iz frižidera.
ako su malo znojni, niiikad hladna voda.
dobiti će upalu grla. prehladiti će se.
nikad ne dobiju, kao ni prehladu radi hladnog mora, al svejedno. just in case.
Opcenito sam, jos u Hrvatskoj, naucila da se od sampinjona starih vise od 15 minuta umire, ono kad ih kupis, a oni nisu netom ubrani, da se cuvaju u posebnim uvjetima jer inace rastu rogovi, da od hrane koja se u frizider stavi topla umire cijela nacija i svastanesto drugo.
Onda sam tu shvatila da sampinjone ni ne mogu kupiti, a da nisu pet-sest dana stari i jos uvijek smo zivi, i izuzetno zdravi, a dugo nam takvi znaju i stajati u frizideru. Cesto smo bosi i sjedimo na podu, a svi smo zdravi, ukljucujuci i sedmomjesecno dijete. Jedino se ne mogu ohrabriti i izaci van (zimi) s mokrom kosom, iako to rade svi oko mene, ukljucujuci muza. Vjerojatno bih i to radila bez problema da nisam s 10 godina dobila parezu facijalisa jer sam nakon treninga izasla mokra i hodala kuci bez kape. Cak i da je bila slucajnost, nije mi se svidjela terapija i lose prognoze.
A clanak, clanak je super, ako se odmaknemo od samog naslova i rijeci bullying. Ne prica autorica o bullyingu zbog kojeg se zove CZSS ili policija, ili bilo sto drugo. Na engleskom govornom podrucju se nije bas nespretno izrazila, s obzirom da ta rijec ne nosi uvijek istu tezinu kao sto to nosi kod nas. Ono, bully ovdje nije iskljucivo grozota, ponekad je cak simpaticna posalica. A i ne treba je, stvarno, shvacati doslovno, kao sto je milijun puta napisano do sad u topicu.
Evo ja prva ne govolim molim i hvala, a jos manje izvoli, onako po kuci iz cistog treninga. Nervira me to. Ono, molim te najdrazi muzu, bi li mi, nekim slucajem, dodao papar. Hvala lijepo, najdrazi muzu, sto si odvojio pet minuta vremena za taj papar, zbog kojeg se jos jednom zahvaljujem. No tako se razgovara u njegovoj obitelji, pa onda njima odrecitiram preko nekoliko puta, da ne ispadnem neodgojeni stranac. Dijete necu forsirati da to radi, ako pokupi od njih, neka, ako ne pokupi, ne mora. Zapravo ne brinem oko toga hoce li pokupiti pozdrave pri dolasku i odlasku i molim/hvala sa strancima (a ponekad i kod kuce). Mislim, nismo neodgojeni, naprotiv. A i on vec sad, sa sedam mjeseci, mase bye-bye kad on zeli, a da mu nitko nikad to nije nametao. Bas ga, ono, nismo ucili.
Pretpostavljam da cemo neke stvari prilagoditi kad malo naraste, ali necu reci nikad. Ono, tko zna. Za sad spava kad zeli, koliko zeli i zapravo se cijeli svijet vrti oko njega. Ne bi nam tako islo da nisam dala otkaz, ali s obzirom da sam tako mogla, i da sam to napravila zbog njega, onda mu i to sve dajem(o). Jedino volim da navecer zaspi do nekih 21, cisto da ja stignem napraviti sve sto inace ne mogu, a i da nadjem koju minutu za ovakav post, ili nesto slicno.Nekad tako zaspi, nekad ne. Cesce ne, ali sta's, kako kaze cvijeta.
A kako jede, to je drugi par kobasica. S obzirom da je skroz zdrav, a i povecih gabarita, stvarno mu dajem 100% da sam bira zeli li jesti, a i sto, no unutar onoga sto smatram da je ok za njega. Pa onda nekad jede, nekad ne jede, a ja uglavnom nakon toga cistim. Uglavnom mi se ne svidja hranjenje zlicom, pa jede sam, kako god zna.
Ljudi oko nas odgajaju djecu, u principu, na dva nacina. Jedni su jako AP (tj. izricito dozvoljavaju djeci da sami donose razne odluke, a u okviru sigurnog), dok drugi odgajaju onako kako je meni, barem iz ove perspektive, strano. A to je da se jede, spava, igra, govori, dise i svastanesto u odredjeno vrijeme koje, uglavnom, iskljucivo odgovara roditelju. Tako je u nasem gradu, bas oko nas. Prevelika je Amerika da bi postojalo bas neko strogo pravilo. (Ali da vole self-help prirucnike, ohyes, vole.)
Jednostavno današnji način života. Živimo neprirodno, preko noći se tempo života do te mjere ubrzao i postao i previše kompleksan, a u nama svima ipak još čući onaj mali spiljski čovjek.
Plivamo mi svi, plivamo, ali posljedice su eto tu
Evo baš jedan i konkretan primjer. Nedavno sam čitala da je ekipa znanstvenika istraživanjem otkrila kako zvonjava telefona utječe na čovjeka, tj. kako ljudski mozak reagira na iznendani zvuk zvonjave telefona. Reagira tako, kao da čujemo neku divlju životinju u blizini. Eto. Prije smo imali samo jedan telefon i to u kući, a i taj nije zvrndao svaki čas. A pogledajmo danas, ne možeš izaći van da ih bar ne čuješ pet u 15 minuta. I tako salno.
ovo prolazim baš ovih dana i upravo tu vidim te kulturne razlike i da je jako teško (jer će rijetki to osvjestiti, kao što se vidi prema reakcijama i ovdje) ići onom koji to radi i objasniti zašto to zastraživanje, koliko god suptilno i možda dobronamjerno bilo, dugoročno nije dobro i ima posljedice.
Pa evo ja sam od onih koja mrzi to zastrašivanje, i ne provodim ga čak niti suptilno, toga kod nas u odogoju uopće nema, i moje dijete nema od ničega straha, ali svejednomislim da se tu otišlo ipak malo u krajnost i da se brkaju jabuke i kruške i smatram da razne "boleštine" koje pogađaju današnjeg čovjeka nisu samo posljedica odgoja, već i onoga što sam prethodno napisala.
slažem se s ovim, i mislim da na to jako utječe briga o tome što će okolina misliti o tome koliko svoje dijete imamo pod kontrolom.
ja mislim da to zastrašivanje možda veći utjecaj ima na odnos samo s tom osobom koja zastrašuje, nego na stvaranje posljedica na psihu općenito.
evo ja s mamom imam lijep odnos, nije da nikad nisam dobila po guzi, ali svejedno možemo o dosta toga razgovarati, i recimo da je imala dosta razumijevanja i osjećaja zaravnopravnost prema nama, mada joj se to tu i tamo znalo obiti o glavu, ali mislim da je to nevažno naspram toga kakav odnos danas svi imamo s njom, i kakvom je osobom smatramo. činjenica je da je ona meni u većini idol kao roditelj, i koliko god je na van djelovalo da nam u svačemu popušta, to je zapravo razlog našem lijepom odnosu danas.
sve moje sestrične su dolazile kod nas, jer je moja mama dopuštala i buku i skkanje i svašta nešta što njihove mame nisu dopuštale jer su smatrale da radimo nered, a zapravo smo samo bili djeca i radili ono što je nered u granicama normale..i dan danas joj dođu na kavu i popričati.
što se tate tiče, s njim mi je i dan danas teško ostvariti nekakav normalan razgovor bez da se pokačimo.
on jednostavno ni dan danas nema osjećaj da smo odrasli.
metode odgoja su mu uključivale zastrašivanje, posramljivanje ili batine, bez puno razgovora i objšnjavanja.
i zaista nije bio neki bully, niti je bio takav svakodnevno, jednostavno nije znao drugačije. ali bez obzira na količinu i učestalost takvog njegovog odnosa prema djeci, vide se itekakve posljedice na našem odnosu.
i osjeti se tko te zapravo uvažava ne kao odraslog već kao dijete, a i tko te otepe jer si dijete.
možda najgori scenarij s njim je bio kada sam mu se morala na silu ispričati za nešto za što je zapravo on bio u krivu, ali nije to htio priznati.
on i mama su se svađali kasno navečer a ja sam došla ljuta jer će probuditi moju mlađu braću i rekla im da budu tiši.
mislim da se u životu nisam osjećala poniženije, ali progutala sam knedlu jer sam mislila da ću dobiti batina.
njemu je to vjerojatno bila sitnica, i vjerujem da nema šanse da bi se ikad tog sjetio ali ali meni je to odredilo sliku o njemu za cijeli život.
evo da na zadnji post nadovežem nešto na što sam baš naletila na faceu
"Loyalty can never be imposed by force, fear, insecurity or intimidation.
It is a choice that only strong spirits have the courage to make." Paulo Coelho
Mislim da se to pitanje presvlačenja poteglo kod svečane odjećem, haljina za šepurenje i ako djete voli tu haljinu zašto ju ne bi pripazilo i doma se valjalo u trenerci.
Moj stariji ide u školu, mada tri dana ima tjelesni i te dane ide u trenerci, dva ide u nekim hlaćama na gumb.
kad neku od tih trenerkica na tjelesnom podere, a padne i podere ili recimo mali su pa vole puzat u razredu ispod stolova (nevjerovatno koliko osmogodišnjaci puzaju) onda tu trenerku zakrpam i preimenujem u kućno.
Drugo baka i ljubljenje, nije da ih tjeram ali ako vidim da su nakon što je baka ispunjila njihove želje oni ladno ustaju od stola onda ih pitam jel se šta kaže, ja mislim na zahvalu a oni su sami uveli grljenje i ljubljenje, doduše inače se vole grlit i mazit. I božesačuvaj da ih tjeram da okolo grle i ljube sve tetke i stričeve ali očekujem ako nekom uđu u kuću da makar klimnu glavom.
Idem čitat dalje.
Meni je kontradikcija na jednoj temi raspravljat o položaju ateista, pravima seksualnih manjina i manjina uopće i smatrat poželjnim da društvo bude otvoreno na sve različitosti i da prihvaća ljude sa svim njihovim posebnostima, a na drugoj temi se bojat da će nas progutat Kinezi ako nemamo prema djeci stav "neće mene niko zahebavat (s čačkalicom u kutu usta
edit: ispala sam iz tijeka rasprave, pa samo komentiram ono što me se najviše dojmilo.
Posljednje uređivanje od vertex : 15.07.2013. at 11:27
potpis na vertex, premda mislim da nije ni nerealno to što ina piše, jednostavno svaka civilizacija ima svoje uspone i padove
ali naša civilizacija neće pasti pred Kinezima zbog toga što smo mi predobri i prefino odgojeni,
niti zato što naša djeca imaju premalo bulinga u životu
i čak i kad bi bilo tako ne bih odgojila djecu da postanu ratnici
mislim da se tu ionako ne može puno promijeniti
odgojila bih djecu da prihvaćaju promjene i da nađu svoje mjesto u svijetu kakav jest
ne volim odgojne metode koje proizlaze iz straha i paranoje
niti razmišljam o opstanku rase
kaae - dobar post, treba možda razmisliti i iz koje pozicije piše autorica
i to što smo se mi uspuhali oko tehničkih detalja, gdje bi stigli ako naša djeca ne bi pozdravljala i slično, zapravo je promašaj (premda zabavno, bar neka tema da živne),
poanta bi bila da svatko razmisli sam za sebe ne skriva li se u obrascima komunikacije s djetetom nešto što smo naslijedili od svojih roditelja, što je odraz naše nemoći i neiskrenosti u odgoju,
i što bi se dalo, ako se osvjesti, lako zamjeniti s konstruktivnijim metodama
Da, i meni je Kaaein post osvijestio da sam se uspuhala oko izraza koji uopće ne mora biti shvaćen tako doslovno.
Što i dalje ne mijenja moje mišljenje o sadržaju, formi dajem kredita, ali to je to.
uopće ne mislim da je promašaj, između ostalog, zanemariti postavku da je zdrava prehrana manipuliranje djetetom
a ovo s čim smo se složili da je loše - fizičko kažnjavanje, zastrašivanje djece - nije nešto što smo prvi put pročitali u tom članku
stoga se "uspuhivanje" ne odnosi na to
i Svimbalo je odlično sročila svoje mišljenje u jednoj jedinoj riječi na početku rasprave
slažem se.Meni je kontradikcija na jednoj temi raspravljat o položaju ateista, pravima seksualnih manjina i manjina uopće i smatrat poželjnim da društvo bude otvoreno na sve različitosti i da prihvaća ljude sa svim njihovim posebnostima, a na drugoj temi se bojat da će nas progutat Kinezi ako nemamo prema djeci stav "neće mene niko zahebavat (s čačkalicom u kutu usta
edit: ispala sam iz tijeka rasprave, pa samo komentiram ono što me se najviše dojmilo.
to me podsjeća na one spike od nekad kad su se djeca "čeličila" i odgajala da bi se mogli jednog dana nositi sa ovim okrutnim svijetom!
naravno da ovdje nije riječ o tom ekstremu ali opet, i ovako i onako nijedan normalan prosječan roditelj ne može uvijek paziti dal će ispasti "bully" ili ne, tako da im neće sigurno faliti spoznaje da nisu "veličanstvo" i da ne može sve biti po njihovome.
Ne treba ići u ekstreme, ali činjenica je da jako puno ljudi u današnje vrijeme odgaja mimoze, i muške i ženske. I ne samo danas, i u mojoj generaciji je brdo takvih.slažem se.
to me podsjeća na one spike od nekad kad su se djeca "čeličila" i odgajala da bi se mogli jednog dana nositi sa ovim okrutnim svijetom!
Moje su isto mimoze na kvadrat ali ih učim da to ne budu, ako ništa drugo primjerom, i ne odobravanjem takvog ponašanja.
pa nravno da ne treba ići u ekstreme ni na jednu ni na drugu stranu.
usput, što ti smatraš pod mimozom? primjer
Sedam stranica nema šansi da u komadu progutam, samo brzi prelet, a dodat ću komentar potkrijepljen iskustvom iz rl.
Susrela sam se s djecom najmanje desetak sudionica ovog foruma (a to je puno djece) i nikad, nikad još nisam među njima vidjela nikakav ekstrem od djeteta, nešto što bi ukazivalo da sa živcima i pristupom tog roditelja nešto opako nije u redu.
Dapače, redom su to opuštena, prirodna, normalna, i u svemu tomu pristojna djeca (po onom društveno uobičajenom - "pristojno, odgojeno" dijete).
Neko življe, neko tiše, neko sramežljvije, ali, sve u svemu, općenito super.
Mislim da, bez obzira na primjenu, manje ili više dosljednu, jedne, dvije ili deset "pametnih" odgojnih metoda, samo ovo što čovjek čita, priča, razmišlja, preispituje samog sebe, itekako se dobro odražava na našu djecu.
Nismo roboti i nema šansi da svi primijenimo bilo što na isti način, čak ni iste metode oko kojih smo se svi složili.
No, tu temeljnu nit, da stvarno razmišljamo kako da jednostavno ne uništimo ni djetinjstvo ni budućnost naše djece,
da ne stvorimo ustrašene jadnike, ali ni bahate egocentrike, ako pratimo tu temeljnu nit, bit će dobro.
Nisam se došla ulizati onima na koje se to odnosi, a i nisam naivna da idealiziram, vidjela sam, itekako,
i na vlastitoj koži (i vlastitoj kući
Eto toliko, nemate se oko čega brinuti, samo filozofirajte dalje.
ima negdje nekakvo istrazivanje koje govori da su za odrastanje bitni 50% geni i 50% okolina tj. da je roditeljski odgoj nebitan. ako govorimo o prosjeku, ne o slucajevima zlostavljanja i sl. znaci moje dijete ce vise manje biti onakvo kakvo bi bilo da ju odgajam ja, vertex ili nena jabuka.
eto, a mi se dzaba patimo
Po mom iskustvu, to im istraživanje nije baš nešto.ima negdje nekakvo istrazivanje koje govori da su za odrastanje bitni 50% geni i 50% okolina tj. da je roditeljski odgoj nebitan. ako govorimo o prosjeku, ne o slucajevima zlostavljanja i sl. znaci moje dijete ce vise manje biti onakvo kakvo bi bilo da ju odgajam ja, vertex ili nena jabuka.
eto, a mi se dzaba patimo
Ovo za tebe i vertex kao primjere još se mogu složiti, ali
bome za ostale ljude ne.
Ti očito nemaš živopisnu rodbinu?
A šta je "okolina"? Prosječna godišnja temperatura zraka? Sumnjam da kućanstvo i ukućani ne spadaju u okolinu.
Eventualno bi moglo imati smisla ako hoće reći da od direktnih odgojnih poruka i nastojanja, više utjecaja imaju indirektne poruke.
Primjerice, ako se dijete prisiljava da podijeli igračku, ono nauči da je u redu prisiljavati, a ne da treba dijeliti
Ajde emso... pa valjda smo i mi neki faktor u toj okolini vlastite djece
Primjerice, ako se dijete prisiljava da podijeli igračku, ono nauči da je u redu prisiljavati, a ne da treba dijeliti
Slazem se s vertex, svrstavam se u okolis
Meni je kontradikcija na jednoj temi raspravljat o položaju ateista, pravima seksualnih manjina i manjina uopće i smatrat poželjnim da društvo bude otvoreno na sve različitosti i da prihvaća ljude sa svim njihovim posebnostima, a na drugoj temi se bojat da će nas progutat Kinezi ako nemamo prema djeci stav "neće mene niko zahebavat (s čačkalicom u kutu usta
edit: ispala sam iz tijeka rasprave, pa samo komentiram ono što me se najviše dojmilo.
Mislim da to istraživanje na koje se emsa poziva nije usmjereno na takve detalje kao što je dijeljenje igračaka
Čula sam i ja za to (i za slična istraživanja), i obično me bacaju u bed jer mi je jasno da se mogu obrisati s ovom ili onom odgojnom metodom, odgojit ću mimozu tako i tako
Primjeri iz okoline, ljudi koje poznajem:
-kad odrasla muška osoba ne može napravit malo prosječno zahtjevan fizički posao jer mu je preteško
- kad netko vrišti kad vidi pauka
-kad odrasla osoba u bolnici radi drame jer joj treba krv izvaditi a ona se jadna boji igle
-kad roditelji srednjoškolca voze u školu da ne bi hodao 2 km
-kad mama trči doma da bi sinu od 35 godina nešto skuhala da ne bude gladan
-kad studentica ide u drugi grad na studij a baka se preseli s njom da joj ne bude preteško
To su meni primjeri odgoja suprotnog "čeličenju" a čini mi se da je toga puno više.
a ja znam za hrpu istzrazivanja koj agovore upravo suprotno - puno manji utjecaj okoline nego bliskih osoba/roditelja. Istrazivanja djece adolescentske dobi (kada je utjecaj prijatelja jako vazan) govore da utjecaj prijatelja/okoline postaje vazan ako adolescent nema dobar odnos s roditeljima. Ako ima dobar odnos onda ce ipak prevladati taj utjecaj a ne utjecaj npr. vršnjaka (ovo se posebice odnosilo na neka negativna ponašanja, ovisnosti i sl.)
Joj, hvala ti što si ih nabrojila. Znam da ima još toga, ali ne bih se sama sjetila baš primjera.
Ako tko nije shvatio, meni ovo sve ide na živce i ne bih slušala nikakva "suvisla" objašnjenja za ovo.
Pristojno njima u facu ne bih komentirala ništa jer to je njihova stvar i njihov život i zaista me se ne tiče, ali u krugu meni bliskih ljudi rekla bih samo - idioti.
Veseli me ovo pročitati
-A. je nekidan po suncu odvezao 9 dupkom punih karioli s lišćem agave i granama oleandra (pazite, taj je čak i otrovan! :D ) uzbrdo nekoliko stotina metara i sam istovario
-manji pauci mojoj djeci šetaju po rukama, a veće (dlakave smeđe, koji žive u travi) skupe lopaticom i izbace iz kuće.
-kad vade krv, gledaju u iglu jer vole znat šta im se radi i ne vrište. Ali jesu u nekim situacijama, recimo A. kad je imao s 4 godine dvije uzastopne operacije i milijun bockanja te osoblje koje nema takta s djecom (valjda zato što nemaju vremena za mimoze :D)
-prošle godine su se sami vraćali iz ljetnog kampa njih dvojica, i 15:00, po puklom suncu, otprilike taman dva kilometra
-za ovo ostalo su premali da bih komentirala (možda samo da će si D. danas sam napravit kajganu kad se vrati s kampa, ali vraća ga ipak baka, predaleko mi je da ide bez brata)
Nadam se da dovoljno maltretiram svoju djecu :D.
Slažem se da ima toga. To je posljedica prezaštićivanja djece te (svjesnog ili nesvjesnog) zadržavanja djece pod roditeljskom kontrolom i u ovisnosti o roditelju. Ne slažem da su stvari u kojima se u članku pisalo ono što vodi ovome.
Ja uopće, iskreno, ne mislim da je tvoj odgojni stil "čačkalica"
odmah sam znala da je ina ta koja se boji kineza
jer upropaštavamo djecu juulom
znam za nekoliko primjera gdje je okolina, utjecaj vršnjaka i u lice doslovce spasio stvar. s munjenim roditeljima. ok, i u odrasloj dobi malo geštalda
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 15.07.2013. at 15:57
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom