Stranica 8 od 14 PrviPrvi ... 678910 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 351 do 400 od 666

Tema: Roditelj bully-bullying kod kuće

  1. #351
    mama courage avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Postovi
    7,324

    Početno

    Citiraj tanja_b prvotno napisa Vidi poruku
    Mislim da to istraživanje na koje se emsa poziva nije usmjereno na takve detalje kao što je dijeljenje igračaka nego se gledaju neke općenite karakterne crte, odnosno osobine ličnosti, koje se nasljeđuju u određenim kombinacijama.
    Čula sam i ja za to (i za slična istraživanja), i obično me bacaju u bed jer mi je jasno da se mogu obrisati s ovom ili onom odgojnom metodom, odgojit ću mimozu tako i tako Ja mogu samo moderirati u nekim detaljima.
    eh, upravo to. zamolit ću prijateljicu da mi nađe link. nema to veze toliko s adolescentnima i sl. ako se ne varam.

  2. #352
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
    Ja uopće, iskreno, ne mislim da je tvoj odgojni stil "čačkalica" . Mislim da iz nekih razloga ova tematika pada na drugačije tlo kod mene i tebe i da izaziva drugačije asocijacije, a mislim i da se ne udubiš u nijanse (ovo računam da mogu napisat, kad sama kažeš da površno čitaš ).
    ja inu vidim u konstantnom strahu da preblago odgaja curu, da nije dovoljno stroga i da nije dovoljno autoritativna i da će odgojiti neku malu divljakinju iz knjige tog njemca.

    i svaki put kad nešto maloj popusti, ili kad joj da da nešto kompetentno odluči, njemac se pojavi i, kao u onom nekom filmu s m.streep, lupa po ininoj glavi s tavom.

  3. #353
    mama courage avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Postovi
    7,324

    Početno

    a u biti, kad malo bolje razmislim... možda vi to i ne želite znati

  4. #354
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,562

    Početno

    Ja uopće nemam sumnje da se s osobinama ličnosti rađamo. Za to mi je dosta pogledat svoju djecu, svaki od njih je svoj i drugačiji.

  5. #355
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    29,298

    Početno

    Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
    ja inu vidim u konstantnom strahu da preblago odgaja curu, da nije dovoljno stroga i da nije dovoljno autoritativna i da će odgojiti neku malu divljakinju iz knjige tog njemca.

    i svaki put kad nešto maloj popusti, ili kad joj da da nešto kompetentno odluči, njemac se pojavi i, kao u onom nekom filmu s m.streep, lupa po ininoj glavi s tavom.

    Ma, knjigu sam dobila od frendice iz ST-a koja je, nakon prvotne "ljubavne afere" s attachment parentingom i "Rodama" pročitala tu knjigu, koja joj je kao otvorila oči oko "modernih pretjerivanja". Po mom mišljenju, ta frendica ionako, kao niti nitko od nas, ne može pobjeći od "Rode u sebi" . I svi isto odgajamo. Ovo da se baba seli sa studenticom... to je meni teža patologija, koje je oduvijek bilo. Kad razmišljam o svom odgoju, sjetim se onog luđaka iz Američke ljepote, onog filma di onaj neki luđak, prikrivreni homić, svog sina umjetničkog freaka nastoji dat u vojničku akademiju, govoreći "you need order, you need structure, you need discipline" . Uz premiještanje čačkalice s lijeva na desno, ups, s desna na lijevo. I bižeći od Kineza koji nadiru posvukud. Ne da imam išta protiv Kineza, Brazilaca, Indijaca itd.

    Edit: ja se šalim, ako nekom nije jasno.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 15.07.2013. at 16:40

  6. #356
    mamasch avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,437

    Početno

    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    Mala djeca-mala briga. Garantirano. Bulling ili ne.
    A kad bauljate po kući u dva ujutro tražeći ključeve od auta da odete po svoga potomka koji je "vani". Ili, još gore, u 3 ujutro. Ili, najgore, čekate da se vrati sa ključevima I autom. "Nabulliaju" oni nas, o da.
    Naplate sve one: peri ruke, jedi, piši, čitaj, oblači se...Tako da: bez problema ih stavljajte na red i spremajte za svijet. Sve će to oni vratiti. S kamatama. Uskoro.
    Kao što smo i mi našim roditeljima. Ili netko nije?

    No lakše je ako znaju pravila, pa makar ih i ne poštivali dovoljno često.

    Mislim reći, ja ih obožavam, svoju djecu, dajem im svoju ljubav, svoje vrijeme i novac, ali...tako je divno kad ih subotu uvečer nema nijednog blizu mene. Gotovo pa nirvana.
    Što god tko mislio o tom.

    Veliki X.

  7. #357

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    3,461

    Početno

    Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
    Ja uopće nemam sumnje da se s osobinama ličnosti rađamo. Za to mi je dosta pogledat svoju djecu, svaki od njih je svoj i drugačiji.
    To ništa ne mijenja na stvari glede odgoja.
    Svi se rađaju s određenim biološkim potencijalom, koji uključuje sve, tjelesne predispozicije, inteligenciju, karakter, temperament...to znamo svi s više djece, koliko su posve različiti.
    Pa opet, taj se osnovni, sirovi materijal, donekle različito modificira u različitim okolnostima.

    Npr.,neki rođeni emotivac, kod prepopustljivog odgoja, može izrasti u stvarnu slabost, vječno jadikovanje, cmoljenje i traženje potpore, ili pak kod nasilnog "čeličenja" može otići u povučenost, depresiju, kasnije silnu netrpeljivost prema takvim roditeljima...

    Navodim samo krajnosti, emotivac u svojoj biti to uvijek ostaje, ali pristup prihvaćanja i ohrabrivanja "ti možeš" ili "ti si ok" ili "ti možeš biti ti, pa i onda kad se prilagodiš određenim pravilima i normama, ne moraš izgubiti sebe" , "nemoj odustajati" i sl..., može izvući ono najbolje iz svake osobine.

    Isto vrijedi i za malog prgavca, ili malog filozofa, bit osobe će ostati ista, ali dijete može naučiti da to što ono jest shvati kao nešto normalno i dobro, nauči svoje prednosti i nauči kako ih ispravno koristiti, a ne da cijelo vrijeme ističemo njegove mane i
    onda kao da baš samo to vidimo i samo na tomu "radimo".

  8. #358
    Lucija Ellen avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    3,476

    Početno

    Emso daj linkove.
    kao majka dvije djevojcice kojima vrlo slicno pristupam u odgoju - mada je svaka u svoje vrijeme u drukcijem okruzenju (jedinica i sestra potom) - no njihov temperamet, to je toliko vidno razlicito i ocito jos od prvih dana. Pri tome jasno vidimo koje su crte moje a koje tatine i kako se to zanimljivo iskombiniralo. Skoro ko fizicka obiljezja. Tako da pocinjem vjerovati i ja da je vecina toga genetski determinirana a mi mozemo sa svoje strane to brusiti i usmjeravati ali uvijek ce jedna biti vise poput tate po svojoj ukupnosti a druga poput mene, barem se sada tako cini.
    Ova me tema zaintrigirala bas i totalno sam non-bully sama s djecom na moru u pms-u - sto mi nije lako a s druge strane sto sam ja vise non bully to su one vise bully medjusobno i prema meni pa cemo vidjeti do kad ovako :D

  9. #359

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    3,461

    Početno

    Citiraj Lucija Ellen prvotno napisa Vidi poruku
    Emso daj linkove.
    .....
    Ova me tema zaintrigirala bas i totalno sam non-bully sama s djecom na moru u pms-u - sto mi nije lako a s druge strane sto sam ja vise non bully to su one vise bully medjusobno i prema meni pa cemo vidjeti do kad ovako :D
    a šta će ti link pomoći?

    samo ti kreni s bulingom pa da vidiš bubice.

    Za početak jedno oštro i nedvosmisleno - Dosta!

  10. #360
    Osoblje foruma Bubica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,700

    Početno

    Teorija ima razlicitih, jedna npr. govori da se rođenjem razlikujemo po tome kako reagiramo na podrazaje, neki su osjetljiviji neki puno manje. Isto tako, od rodjenja se djeca razlikuju po prilagodljivosti, zatim po nacinima na koji reagiraju na druge ljude, neki su vise neki manje orijentirani na druge...sve ostalo se nadogradjuje i formira tijekom odrastanja i u razlicitim interakcijama.
    Druga stvar koju smatram cistim mitom je tvrdnja da svoju djecu odgajamo na isti nacin. Mislim da je to nemoguće pa makar se i trudili. Djeca nam naprosto svojim karakterima različito odgovaraju, osim toga odgajamo ih u razlicitim zivotnim situacijama, u vise ili manje zahtjevnim situacijama...Tako da bi meni opet bilo tesko čvrsto tvrditi da je li neko ponasanje mog djeteta posljedica njezinog/njegovog temperamenta ili je pak posljedica naših (dijelom drugačijih) reakcija na to ponašanje.

  11. #361

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,588

    Početno

    Citiraj Nena-Jabuka prvotno napisa Vidi poruku
    a šta će ti link pomoći?

    samo ti kreni s bulingom pa da vidiš bubice.

    Za početak jedno oštro i nedvosmisleno - Dosta!
    lajk (iako će cure vjerojatno ignorirati "dosta!")

  12. #362
    mama courage avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Postovi
    7,324

    Početno

    Citiraj Sirius Black prvotno napisa Vidi poruku
    lajk (iako će cure vjerojatno ignorirati "dosta!")
    a čuj, ne mogu one/i to toliko ignorirati koliko mi (valjda) možemo (trebamo) ponavljati

  13. #363

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    3,461

    Početno

    Citiraj Sirius Black prvotno napisa Vidi poruku
    lajk (iako će cure vjerojatno ignorirati "dosta!")
    O, ne, nema ignoriranja kad su ton i namjera fino podešeni.
    Moje se smrznu kad ja "hladno poludim".

    Sjećam se kad je moju frendicu psihologinja učila kako se djetetu kaže- NE, kojim tonom, kojom bojom glasa, koliko odlučno.
    Ona je prije toga imala neko jadno, kenjkavo, milijun puta molećivim glasom ponovljeno ne, ono - nemoj, zlato, ajde, to nije lijepooo, znaš da to nije lijepo, jesmo se dogovorili da se to ne radi...onda to kenjkanje prijeđe u histeriju, isto tako nemoćnu, pa krene urlikanje - jesam ti rekla da to ne radiš!!!, pa nakon toga možda krene i pljus...
    Sve je to bezveze.
    Djeca vole ozbiljnost, kad nešto mislimo ozbiljno, onda to treba i pokazati.

    Samo je pitanje je li nam baš stalo do nečega ili nam se baš tada utjeruje pravda, ili imamo nešto dulji prag tolerancije, to je druga priča. Ja dosta puštam, ali kad odlučim da je kraj, to je to.

  14. #364
    anasti avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2012
    Lokacija
    tu i tamo
    Postovi
    614

    Početno

    Citiraj Sirius Black prvotno napisa Vidi poruku
    Primjeri iz okoline, ljudi koje poznajem:

    -kad odrasla muška osoba ne može napravit malo prosječno zahtjevan fizički posao jer mu je preteško
    - kad netko vrišti kad vidi pauka
    -kad odrasla osoba u bolnici radi drame jer joj treba krv izvaditi a ona se jadna boji igle
    -kad roditelji srednjoškolca voze u školu da ne bi hodao 2 km
    -kad mama trči doma da bi sinu od 35 godina nešto skuhala da ne bude gladan
    -kad studentica ide u drugi grad na studij a baka se preseli s njom da joj ne bude preteško

    To su meni primjeri odgoja suprotnog "čeličenju" a čini mi se da je toga puno više.
    imam i ja takvih primjera u okolini, iako bih rekla da su iznimke..
    a ti ih dobro poznaješ? mislim, znaš za sigurno da su odgajani otprilike po principu autorice članka?

  15. #365
    anasti avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2012
    Lokacija
    tu i tamo
    Postovi
    614

    Početno

    Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
    -
    To je posljedica prezaštićivanja djece te (svjesnog ili nesvjesnog) zadržavanja djece pod roditeljskom kontrolom i u ovisnosti o roditelju. Ne slažem da su stvari u kojima se u članku pisalo ono što vodi ovome.
    e baš to!

  16. #366
    jennifer_gentle avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    2,627

    Početno

    Citiraj anasti prvotno napisa Vidi poruku
    imam i ja takvih primjera u okolini, iako bih rekla da su iznimke..
    a ti ih dobro poznaješ? mislim, znaš za sigurno da su odgajani otprilike po principu autorice članka?
    Pa ne mora biti da su odgajani po tim principima. Isto tako ne mora biti da su oni koji nisu odgajani po tim principima zastrašivani i bullyirani. Vrtimo se oko dvije krajnosti, i jedni i drugi.

  17. #367
    Osoblje foruma Bubica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,700

    Početno

    ja samo ne kuzim zasto su mimoze oni koji imaju fobiju od pauka? Mislite da se boje pauka zato sto su razmazeni?

  18. #368
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    33,069

    Početno

    Citiraj Bubica prvotno napisa Vidi poruku
    ja samo ne kuzim zasto su mimoze oni koji imaju fobiju od pauka? Mislite da se boje pauka zato sto su razmazeni?
    Oooo, razmaženi klinci (i odrasli) vrlo su često kraljevi drame - nema to veze s fobijom, ima veze s predstavom za publiku.

  19. #369
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    arahnofobija ilitiga strah od pauka je najraširenija fobija, zar ne?

  20. #370
    šafran avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    3,085

    Početno

    Ta sam, bojim se pauka, svih mogučih buba i gmizavaca. I neugodno mi užasno kad negdje vani počnem mlatarati rukama ko sumanuta jer oko mene prše neka osica

  21. #371
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    Citiraj Bubica prvotno napisa Vidi poruku
    ja samo ne kuzim zasto su mimoze oni koji imaju fobiju od pauka? Mislite da se boje pauka zato sto su razmazeni?
    Ili grmljavine. Nista za sebe ne govorim
    Ne bih ruku u vatru stavila da sam odgajana po principu ovog clanka. Ili kao mimoza :D

  22. #372
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,911

    Početno

    Citiraj Nena-Jabuka prvotno napisa Vidi poruku
    To ništa ne mijenja na stvari glede odgoja.
    Svi se rađaju s određenim biološkim potencijalom, koji uključuje sve, tjelesne predispozicije, inteligenciju, karakter, temperament...to znamo svi s više djece, koliko su posve različiti.
    Pa opet, taj se osnovni, sirovi materijal, donekle različito modificira u različitim okolnostima.

    Npr.,neki rođeni emotivac, kod prepopustljivog odgoja, može izrasti u stvarnu slabost, vječno jadikovanje, cmoljenje i traženje potpore, ili pak kod nasilnog "čeličenja" može otići u povučenost, depresiju, kasnije silnu netrpeljivost prema takvim roditeljima...

    Navodim samo krajnosti, emotivac u svojoj biti to uvijek ostaje, ali pristup prihvaćanja i ohrabrivanja "ti možeš" ili "ti si ok" ili "ti možeš biti ti, pa i onda kad se prilagodiš određenim pravilima i normama, ne moraš izgubiti sebe" , "nemoj odustajati" i sl..., može izvući ono najbolje iz svake osobine.

    Isto vrijedi i za malog prgavca, ili malog filozofa, bit osobe će ostati ista, ali dijete može naučiti da to što ono jest shvati kao nešto normalno i dobro, nauči svoje prednosti i nauči kako ih ispravno koristiti, a ne da cijelo vrijeme ističemo njegove mane i
    onda kao da baš samo to vidimo i samo na tomu "radimo".
    veliki X, također potpisujem Peterlin i Sirius Black.

    po mom mišljenju danas je puno puno veći problem prepopustljivi odgoj. i stvarno kad vidim da netko ne može (ili se ne usudi) svome djetetu jasno reći NE kad je to stvarno potrebno...onda se zamislim hmmmm "kakvu li djetetu medvjeđu uslugu radi".

    Nisam za čeličenje al bome ni za drame ovog-onog tipa...
    neka zlatna sredina.

    i odgoj itekako utječe inače bi svi mogli dignuti ruke i reći pa takav/takva se rodio...to je linija manjeg otpora.Ništa drugo.

  23. #373
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,911

    Početno

    moja sveki ima brdo strahova iracionalnih za poludit, neki dan smo bili kod njene sestre ja se šokirala da reagira na potpuno isti način.to je čisti odgoj kojem su bile izložene gopdinama.

    tako smo se nas dvije snahe skompale i zaključile da su nažalost uspjele prenijeti dobar dio toga na svoje sinove grr.....ono tipa ne hodat bos, prehladit ćeš se, hrana ne smije stajat van hladnjaka ni minut jer ćeš pokvarit želuudac, bube su čudovišta koja nas napadaju brani se svim silama od njih (maši rukama, nogama i inim i rastjeraj komarce, ose,pauke,..), jako sam loše imam temperaturu 37,1 !!!! eto ga skoro odapela, sunce je najveći neprijatelj,ni u ludilu pojest komad hrane (bilo kakve) ako ti je pao u stanu na pod i još brdo toga...a ja i druga snaha posve ležerne, iskreno i duboko se nadam da ti njeni strahovi staju s generacijom njenih sinova. A ljudi moji što je tako teško živjet, ja ne znam kako ona izdrži jedan dan.

    E da, a mi smo odgajani potpuno drugačije, nekako slobodnije, opuštenije, prirodnije, išli smo u prirodu (što oni nisu zbog svih opasnosti koji vrebaju, leći na travu Bože me sačuvaj?!)...ima veze odgoj itekako.

  24. #374
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,911

    Početno

    Citiraj šafran prvotno napisa Vidi poruku
    Ta sam, bojim se pauka, svih mogučih buba i gmizavaca. I neugodno mi užasno kad negdje vani počnem mlatarati rukama ko sumanuta jer oko mene prše neka osica
    šafran a kako su tvoji reagirali kad bi bila neka osa, pauk oko njih?
    i kako su reagirali na tvoje mlatarnje rukicama dok si bila dijete?

    meni kad je dijete došlo jedan dan iz vrtića tipa "Mama, buba!!" ja sam hladno pogledaal bubu i rekla pa šta, šta će ti bit od bube?! nikad više nije, a to je bila čula od djece u vrtiću. A djeca pak od koga li ?!!!

  25. #375
    pomikaki avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    8,507

    Početno

    Citiraj Anci prvotno napisa Vidi poruku
    Ili grmljavine. Nista za sebe ne govorim
    Ne bih ruku u vatru stavila da sam odgajana po principu ovog clanka. Ili kao mimoza :D
    Možda je to od čeličenja

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    po mom mišljenju danas je puno puno veći problem prepopustljivi odgoj.
    Mislim da je takav odgoj samo simptom općeg stanja u društvu, svi živimo u preugodnim uvjetima i još pritom kukamo.

    Čeličenje kakvo dijete treba ne dolazi od roditelja, nego od prave borbe za opstanak i napredak, uz podršku i prihvaćanje obitelji u kojoj se osjeća optimizam.

  26. #376
    šafran avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    3,085

    Početno

    A joj di me pitaš to :sramim se:

    Nemam pojma kako su reagirali, ali znam da se i moja mama boji osa, buba, gmizvaca i da ima istu reakciju. Pa je vjerojatno to tako došlo.

    Ova tvoja rekacija je najbolja moguća, ja se trudim isto tako, ali mi nekad reakcija pobjegne :sramim se:

    Mala mi stvarno nije plašljiva, ničega se ona ne boji i nadam se toplo da neće to pokupit od mene.

  27. #377
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,911

    Početno

    Citiraj pomikaki prvotno napisa Vidi poruku
    Možda je to od čeličenja


    Mislim da je takav odgoj samo simptom općeg stanja u društvu, svi živimo u preugodnim uvjetima i još pritom kukamo.

    Čeličenje kakvo dijete treba ne dolazi od roditelja, nego od prave borbe za opstanak i napredak, uz podršku i prihvaćanje obitelji u kojoj se osjeća optimizam.
    X na pomikaki.

  28. #378
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,911

    Početno

    Citiraj šafran prvotno napisa Vidi poruku
    A joj di me pitaš to :sramim se:

    Nemam pojma kako su reagirali, ali znam da se i moja mama boji osa, buba, gmizvaca i da ima istu reakciju. Pa je vjerojatno to tako došlo.

    Ova tvoja rekacija je najbolja moguća, ja se trudim isto tako, ali mi nekad reakcija pobjegne :sramim se:

    Mala mi stvarno nije plašljiva, ničega se ona ne boji i nadam se toplo da neće to pokupit od mene.
    evo draga sama si odgovorila, tako sam i mislila.
    Neće tvoja malena to pokupit ako po prirodi nije plašljiva a ti si osvijestila taj "problemčić" kod sebe tako da mislima da ćete uspjet to zaobići.
    meni je strašno kako djeca "kupe" naše ponašanje (bilo pozitivno bilo negativno).

  29. #379
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,562

    Početno

    Citiraj Bubica prvotno napisa Vidi poruku
    Teorija ima razlicitih, jedna npr. govori da se rođenjem razlikujemo po tome kako reagiramo na podrazaje, neki su osjetljiviji neki puno manje. Isto tako, od rodjenja se djeca razlikuju po prilagodljivosti, zatim po nacinima na koji reagiraju na druge ljude, neki su vise neki manje orijentirani na druge...sve ostalo se nadogradjuje i formira tijekom odrastanja i u razlicitim interakcijama.
    Druga stvar koju smatram cistim mitom je tvrdnja da svoju djecu odgajamo na isti nacin. Mislim da je to nemoguće pa makar se i trudili. Djeca nam naprosto svojim karakterima različito odgovaraju, osim toga odgajamo ih u razlicitim zivotnim situacijama, u vise ili manje zahtjevnim situacijama...Tako da bi meni opet bilo tesko čvrsto tvrditi da je li neko ponasanje mog djeteta posljedica njezinog/njegovog temperamenta ili je pak posljedica naših (dijelom drugačijih) reakcija na to ponašanje.
    Ovo mi je baš zanimljivo...I slažem se s drugim dijelom posta.

  30. #380
    anasti avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2012
    Lokacija
    tu i tamo
    Postovi
    614

    Početno

    mislim da i iz jedne i druge krajnosti mogu izrasti djeca/ljudi s fobijama ili mimoze.
    i imam takvih primjera u najbližoj okolini.
    mada bih rekla da će fobije prije proizaći iz "čeličenja" a mimoza iz prepopuštanja, i nesposobnosti da se kaže čvrsto "ne".
    dakle, zlatna sredina. i mislim da smo svi ovdje u zlatnoj sredini makar neki malo više naginju na jednu ili na drugu stranu, mislim da će nam svima djeca ispasti sasvim ok ljudi.

  31. #381
    YellowSky avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    162

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    meni kad je dijete došlo jedan dan iz vrtića tipa "Mama, buba!!" ja sam hladno pogledaal bubu i rekla pa šta, šta će ti bit od bube?! nikad više nije, a to je bila čula od djece u vrtiću. A djeca pak od koga li ?!!!
    meni je naivno smatrati da strahove teramo adekvatnom reakcijom. Ovakav pristup moze da upali ako se dete ne plasi, nego imitira.
    Nit sam od sva 4 clana svoje najuze porodice pokupila strah od zmija, niti su oni svojim sarolikim reakcijama i racionalizaciom straha uspeli da uticu da se ne plasim buba.

    Clanak mi je ok u smislu da treba da promisljamo kada silimo dete zbog sopstvenih strahova da nece nista nauciti i da ce odrasti nevaspitan, a kada prosto primenjujemo neku nuznu i minimalnu silu. Ovo iz clanka su samo primeri, nista drugo.
    Nit su sva deca ista, nit su sve okolnosti iste.
    Skoro godinu dana sam terala dete da spava popodne. Ja koja sam uzasan protivnik toga! Radila sam to jer je bilo u najboljem interesu deteta koje inace nije uopste moglo da funkcionise. Ali uopste. Suze do kolena celo popodne, potpune histerije kad je gladno... Strasno. Manju frustraciju svima nama je pretstavljalo povremeno natezanje oko uspavljivanja... Sad moze da prezivi dan bez spavanja, ine gnjavimo ga da spava, iako uglavnom odmori malo uz crtace, i to mu prija.
    Sa drugim detetom to ne radim, jer je dete drugacije.
    Pustam ih da odlucuju u puno stvari. Lepo ponasanje usvajaju nasim primerom, a ne ponavljanjima "reci hvala", pricaju sa odraslima samo ako zele (a obicno zele), jedu relativno zdravo - pravila se odnose otprilike na: "slatkisi posle rucka.", a za rucak je uvek nesto sto vole, ne insistiram ni da probaju hranu ni da jednu nesto sto ne vole, ali ih ucim da probaju nesto novo sa: "ako ti se ne svidi necu te gnjaviti da jedes, ako ti se svidi imaces jos jedno novo super jelo koje volis" i ponekad im je zabavno da probaju... Mogu i da obuku sta hoce iako ulazem neki spori trud da nauce kad se nose "lepe stvari", a kad svakodnevne... Ali stavljam veto na izbor ako se potpuno kosi sa vremenskim prilikama. Moze da im bude malo hladno ili vruce, ali ne u japankama na sneg...
    Neke stvari moraju: da peru ruke kad dodjemo iz parka, da popiju lek... Moraju neke stvari koje su prihvatili pod normalno, pa se ne natezemo oko toga...
    Morali su i na plazu kad smo na moru, iako je stariji pre 2 godine svakodnevno pitao: "zar cemo opet na plazu?? pa bili smo juce..." Jer, ko bi ga inace cuvao? ne znam jel to bullying ili objektivna okolnost

  32. #382

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    3,461

    Početno

    Krenula sam čitati zadnju stranicu i ne mogu se odlučiti što bih citirala, dosta ima dobrog i sve me inspirira (užas,ide ep, ko puši, nek zapali sad).

    Prvo, strah od kukaca ne znam kako nastaje. Moja je najstarija kćer odrasla praktički u vrtu, skupljala rukom gliste s ceste da ih ne pogazi auto, a onda negdje, ne znam ni kad, valjda po polasku u školu, počela izvoditi šizove na sve moguće bube, bilo koje, ko da je odrasla na Manhattanu. Sad malo dolazi k sebi jer mi ne damo da se te gluposti razmašu, budući da nije ono baš fobija nego više gadljivost i fakat pretjeruje,njoj je i bubamara strava.

    Onda, ne znam tko je rekao, jenifer ili tko, najčešće raspravljamo o krajnostima jer je tako valjda najlakše uočiti fenomene, pojave i dijametralno suprotne postupke, a zapravo je u životu praksa najčešće negdje između.

    Evo, ja sam, po onoj skali i postupcima, ispala totalni AP roditelj, tu je bila ona jedna cura što je pisala diplomski o AP i ja u intervjju s njom ispade totalni ap, sve se uklapa.
    Pa su tu bila pitanja - a kako pritom dječja samostalnost, odvajanje za vrtić, školu? Pa super, ko Robinsoni, ni suze ne puste, a kamoli da drame, uopće ne držim djecu uz svoje skute.
    Nisam ni imala dojam da se toga držim jer na nekim stvarima zaista inzistiram strogo, ali očito tih stvari nije previše.

    Ono što mi je bitno, tu tražim da se bezpogovorno sluša, a s druge strane, ispadoh ne jednom "ležerna", "ajme, kako to možeš gledati", "ajme, dobrih si ti živaca, ja im ne bih dala".
    Ne odnosi se to na stvari koje su meni bitne, npr. ne dozvoljavam bacanje po podu, uporno žicanje po dućanu, histerije svih vrsta, nekulturno i drsko obraćanje odraslima (bilo komu), a naročito ne meni ili tati, razbijanje stvari (ili ljudi), psovanje...ne mogu se sad sjetiti što još...
    S druje strane, moja djeca kažu da uopće nisam stroga jer im dozvoljavam stvari koje neke druge mame ne daju, a mislim da je to opet stvar prioriteta, što tko smatra bitnim ili što mu živci mogu podnijeti.

    Evo, za primjer, a tu bih vas baš upitala što mislite o tome jer ja zapravo ni ne znam što bih točno mislila, je to što dozvolim djeci i njihovim prijateljicama kad su u gostima, da mi poprilično rasture stan, druge mame negoduju.
    Djeca prave šator na krevetu na kat, još im ja i pomognem da učvrtse jer oni to ne znaju najbolje, skinu sve jastuke s kauča i onda imaju skakaopnicu na glavu s trosjeda na pod i takve ludorije.
    Bio je 11. rođendan moje kćeri,postavila sam im disco kuglu, i u žaru plesa, penjale su se i na kauč i plesale. Kad su kasnije došli roditelji po njih, jedna je mama rekla da su ona i druge mame "odlučno protiv tog penjanja na kauč, da im se to ne smije dozvoliti, da će one to prekopirati pa će se penjati i u javnom prostoru (pizzerija i sl., gdje slave rođendan)".
    Ups, tada sam im odmah rekla da više ne skaču po kauču nego da se drže poda, jer, kao, mama gost je uvijek u pravu, a i neću da ispadnem zadnja ludača, a i malo sam se zamislila (ali nisam još ništa pametno smislila) jel moguće da se s kauča ide direkt skakati u narodnjački klub na šank, pa bolje spriječiti nego liječiti.
    Ako netko ima kakvo mišljenje o tome, mislim na odgojne dugoročne konzekvence, ne sad ono što i sama znam, da nekima vrlo smeta uneređivanje stana, na to raeagiraju i to ne dozvoljavaju, to je ok, svatko ima ono što ga više smeta. Ja to pospremim kasnije ( i djeci naredim da sve vrate na mjesto) i na sasvim druge stvari reagiram strogo.
    Ali, možda je to pogrešno jer su park i igralište za ludovanje,a ne stan, nisam sigurna posve?

    No, kako god, i dalje sam mišljenja da ukalupljivanje sebe u strogo određeni tip roditeljstva i držanje ko pijan plota striktno određenih smjernica nije baš nešto, bar meni ne paše, a pretpostavljam da je i većina ljudi neki miks.

  33. #383

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    3,461

    Početno

    YellowSky, mišljenja sam da je sve ovo što si ti napisala savršeno, savršeno normalno, pa kako god se zvalo i u koju god definiciju roditeljstva upalo.

  34. #384
    Deaedi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Postovi
    9,727

    Početno

    Nena, meni je skroz normalno da na rođendanu, koji slave 1x godišnje, granice popuste i da rasture stan, naprave nered. Po meni bi neki ekstremni slučaj AP-a bio da je tako svaki dan, kad god se njima prohtje -a djeci bi se to radilo stalno.

  35. #385
    Deaedi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Postovi
    9,727

    Početno

    Citiraj YellowSky prvotno napisa Vidi poruku
    Morali su i na plazu kad smo na moru, iako je stariji pre 2 godine svakodnevno pitao: "zar cemo opet na plazu?? pa bili smo juce..." Jer, ko bi ga inace cuvao? ne znam jel to bullying ili objektivna okolnost

    To je život u obitelji, u društvu. Ne može biti kako jedan pojedinac želi, svi, pa čak i oni najmlađi se moraju prilagoditi. I mi imamo puno takvih slučajeva kada se nešto radi/ne može raditi radi jednog ili drugog klinca. Npr. vodim malog kod logopeda, cura bi radije išla u park, već se dogovorila sa curama. Ali šta mogu, tata radi, nema je tko čuvati i mora ići s nama, ne može ostati sama u parku tako dugo.

  36. #386

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    3,461

    Početno

    Citiraj Deaedi prvotno napisa Vidi poruku
    Nena, meni je skroz normalno da na rođendanu, koji slave 1x godišnje, granice popuste i da rasture stan, naprave nered. Po meni bi neki ekstremni slučaj AP-a bio da je tako svaki dan, kad god se njima prohtje -a djeci bi se to radilo stalno.
    Mislim da takav ap ne postoji. Koliko sam shvatila, ap je podupiruće roditeljstvo, ali se "podupire" dijete kao osoba, ohrabruju se njegove kvalitete, a ne sklonost destrukciji ili obijest.
    Da, ovo skakanje se odnosi na rođendane ili kad je draga frendica par sati u gostima, ne na svaki dan.
    Iako se dogodi da i moje same rade te šatore i skakaonice.Uz obvezu da sve pospreme.

    S druge strane, dogodilo se da roditelj dovede 3 - godišnjaka koji iščupa metlu iz špajze i drškom uporno hoće razbiti staklenu stijenu na balkonskim vratima. A mama ga moli - ajde, zlato, daj to mami, to nije lijepo...a on ne da i tako se natežu sto godina, on kriči i ne da, ona moli....
    E, tu ja nemam ni sekunde tolerancije ni pregovaranja.
    A jel misliš da ples na kauču vodi direktno plesu na šanku?

  37. #387

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,588

    Početno

    Citiraj Nena-Jabuka prvotno napisa Vidi poruku
    Evo, za primjer, a tu bih vas baš upitala što mislite o tome jer ja zapravo ni ne znam što bih točno mislila, je to što dozvolim djeci i njihovim prijateljicama kad su u gostima, da mi poprilično rasture stan, druge mame negoduju.
    Djeca prave šator na krevetu na kat, još im ja i pomognem da učvrtse jer oni to ne znaju najbolje, skinu sve jastuke s kauča i onda imaju skakaopnicu na glavu s trosjeda na pod i takve ludorije.
    Bio je 11. rođendan moje kćeri,postavila sam im disco kuglu, i u žaru plesa, penjale su se i na kauč i plesale. Kad su kasnije došli roditelji po njih, jedna je mama rekla da su ona i druge mame "odlučno protiv tog penjanja na kauč, da im se to ne smije dozvoliti, da će one to prekopirati pa će se penjati i u javnom prostoru (pizzerija i sl., gdje slave rođendan)".
    Ups, tada sam im odmah rekla da više ne skaču po kauču nego da se drže poda, jer, kao, mama gost je uvijek u pravu, a i neću da ispadnem zadnja ludača, a i malo sam se zamislila (ali nisam još ništa pametno smislila) jel moguće da se s kauča ide direkt skakati u narodnjački klub na šank, pa bolje spriječiti nego liječiti.
    Ako netko ima kakvo mišljenje o tome, mislim na odgojne dugoročne konzekvence, ne sad ono što i sama znam, da nekima vrlo smeta uneređivanje stana, na to raeagiraju i to ne dozvoljavaju, to je ok, svatko ima ono što ga više smeta. Ja to pospremim kasnije ( i djeci naredim da sve vrate na mjesto) i na sasvim druge stvari reagiram strogo.
    Ali, možda je to pogrešno jer su park i igralište za ludovanje,a ne stan, nisam sigurna posve?
    Kod nas je doma isto tak ,samo svakodnevno a i djeca su manja. Kao što si i napisala, svatko ima druge stvari koje zabranjuje i tolerira, ovisi o životnim navikama i živcima. Smeta mi prenemaganje, cendranje za svaku sitnicu, kad se ne žele potruditi i kad se ponašaju nerazumno i sebično. Ne smeta mi nered. Jedino ne toleriram ono što bi moglo biti opasno u tom divljanju.
    Moje cure obožavaju ninja ratnike pa si doma slažu poligone i skaču s kauča. Jastuci s kauča su redovito po cijelom stanu (osim u kupaoni), kombiniraju stolice, dječju kuhinju i moju hodalicu da naprave šator. Igračke su stvarno svugdje i neki su oduševljeni kad dođu k nama jer je cijeli stan ko igraonica a neki se valjda zgražaju. Meni je strahota kad se kod nekih ljudi uopće ne vidi da dijete tamo stanuje jer svaku igračku moraju za sobom pospremiti

    Ne znam kakve će biti posljedice ali znam nekoliko ljudi koji kao djeca morali sve stalno za sobom pospremati pa su sad kao odrasli jako time opterećeni. Baš ono nenormalno, da ne mogu opušteno sjediti sa društvom, a suđe stoji neoprano, čak ni kad su u gostima.

    Ja sam ko mala imala sobicu u kojoj smo setra i ja divljale (još smo onda spavale sa starcima u sobi) u kojoj su bile razbacane igračke na sve strane i šaralo se po zidovima. Valjda je posljedica toga da mi ne smeta nered i ninja poligoni i šatori po stanu.

  38. #388
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    Deaedi, slazem se. Posebno se to osjeti kad je i drugo dijete tu. ako cemo u duhu clanka , bullying bi bio uvjeravati tvoje dijete kako je voditi sestru/brata super, kako je tamo zabavo. A ustvari ide jer mora

    Meni je, iskreno, najlakse i najprirodnije reci: sori, moras, nema druge.

    Ovo s logopedom je samo crtica, milijun je situacija u obiteljskom zivotu gdje se prilagodjacamo jedni drugima.

    Npr. kad si ja kupujem haljinu, a djeca moraju samnom

  39. #389
    jennifer_gentle avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    2,627

    Početno

    Nena, ja isto pustim "demoliranje stana", to uopće nije tip stvari koje mi smetaju. I penjanje, i skakanje, i igračke posvuda. Ali isto tako volim da se djeca uključe u kasnije pospremanje čisto "reda radi", iako mi je lakše pospremiti samoj.

    Meni smetaju iste stvari kao i tebi, pored toga i ovo odbijanje ići nekuda (tipa na plažu) kada se "mora" ići, s tim što kod mene nekad padnu i kazne. Da, koristim time-out i nije me stid.

  40. #390
    jennifer_gentle avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    2,627

    Početno

    Citiraj Nena-Jabuka prvotno napisa Vidi poruku

    S druge strane, dogodilo se da roditelj dovede 3 - godišnjaka koji iščupa metlu iz špajze i drškom uporno hoće razbiti staklenu stijenu na balkonskim vratima. A mama ga moli - ajde, zlato, daj to mami, to nije lijepo...a on ne da i tako se natežu sto godina, on kriči i ne da, ona moli....
    E, tu ja nemam ni sekunde tolerancije ni pregovaranja.
    Ja mislim da je ključna stvar - kako postigneš da te posluša bez kazni, manipulacija, prisile...?

  41. #391
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    Citiraj Nena-Jabuka prvotno napisa Vidi poruku
    .

    A jel misliš da ples na kauču vodi direktno plesu na šanku?
    Ne pitas mene ali ja nikad nisam sumnjala da ce moja djeca ono sto rade doma, raditi kod nekog drugog.
    Jednostavno osjete da su pravila drugacija.
    Baki nece nikad izvuci sudje i escajg i kuhati a sto im ja dozvolim.

    A u boravak donose krs, no spreme. Malo negoduju, al znaju da moraju. Ne iste sekunde nego nekad :D

    A onu metlu bih uzela odmah :D

  42. #392

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,588

    Početno

    Citiraj Nena-Jabuka prvotno napisa Vidi poruku
    S druge strane, dogodilo se da roditelj dovede 3 - godišnjaka koji iščupa metlu iz špajze i drškom uporno hoće razbiti staklenu stijenu na balkonskim vratima. A mama ga moli - ajde, zlato, daj to mami, to nije lijepo...a on ne da i tako se natežu sto godina, on kriči i ne da, ona moli....
    Ha,haha,haha...meni je nezaboravna scena iz konzuma kad se mala prvo valjala po podu od dosade onda je gurnula ruke do lakta u nešto u rinfuzi (ne sjećam se, mislim da je bio grah) i miješala, a mama ju je lijepo molila nek to ne radi, što je dijete naravno ignoriralo

  43. #393
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj Nena-Jabuka prvotno napisa Vidi poruku
    A jel misliš da ples na kauču vodi direktno plesu na šanku?
    ma moš misliti.
    ples na kauču ti samo dovodi do jednoga, a to je da ćeš postati omiljeno odredište za djecu.
    ono, idemo kod nene, been there

    kod nas ti je hotel k mulcu.
    vječito krcato djece.

    a s tim tinejđerima sam dosta na oštro, što bi se reklo. malkice me se i boje.
    al svi vole kod nas.
    prije nego je j išao u dalmaciju, kad je završila škola, non stop su spavali kod nas njegova tri prijatelja. plus m, naravno. sve u svemu - petero djece.
    od tih petero, dvoje na glasu kao divlje i neodgojeno i ovakvo i onakvo.
    kod mene - svi dobri.
    mislim, ono što ja podrazumjevam pod dobro.
    najsmješniji su kad si idu raditi krevete na podu, na madracima.

    za tu dječju sreću, ma operem tu jednu mašinu više robe i napravim tih 30 palačinki više, ko ga hebe.

  44. #394

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    2,588

    Početno

    [QUOTE=jennifer_gentle;2448191 Da, koristim time-out i nije me stid.[/QUOTE]

    To s time-outom mi nikad nije bilo jasno. Kak to uopće izvesti? I što napraviti? Zatvoriti dijete u sobu? Znam da u vrtiću moraju sjediti na stolici, ali ako dijete nije spremno na suradnju onda neće htjeti ni sjediti.

  45. #395
    jennifer_gentle avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    2,627

    Početno

    To sa sjedenjem na stolici ne znam, ja mu kažem da ako se ne prestane bacati/udarati/vikati može slobodno otići u svoju sobu. Nekad kad je ljut i sam kaže (onako ljuto, ko tinejdžer) "ja sad idem u svoju sobu!!". Nakon pol minute-minutu se obično sam vrati nasmiješen, a nekad se čak i ispriča (pravo je izdresiran ).

    Sad već dugo nije bio u sobi, obično kad mu samo spomenem da treba ići u svoju sobu mu je šlagvort da se smiri.

  46. #396
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    Ja ne tjeram u sobu, moja starija se samoizolirava kad je ljuta
    Kad je bila manja, znale smo primjenjivati time-in ciji naziv zvuci tako AP

  47. #397

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    3,461

    Početno

    O, cvijeto, kod tebe ko i kod mene, samo je razlika po spolu, što podrazumijeva da sigurno nemaš modne revije.

    Posljedica jedne modne revije je bila ta da je moja mlađa kćer "glumila mamu", obukla moju robu, čizme, uzela torbicu, al' za baksuz, torbicu koju nosim valjda jednom godišnje, neku svečanu, i da bi gospođica bila autentična mama, u torbicu je utrpala neki stari mobitel i pazi sad - moje ključeve od auta!
    I zaboravila na to. Spremila torbicu u ormar.

    "Ti ne znaš di si ih stavila!", "Ne, znam, uvijek ih stavljam na isto mjesto, možda si ih ti uzeo!", "Ne, nisam, šta će meni tvoji ključevi!", uslijedila su natezanja mene i muža, potraga za mojim ključevima, konačno i izrada novih ključeva.

    Nakon par mjeseci nekud sam išla (izlazim vrlo često, naravno), uzmem tu torbicu i eto ga na, ključevi, bem'ti provod moje djece i modnu reviju.

    Tvoji su problemi sigurno spolno vrlo različiti, ako smijem pretpostaviti, s obzirom na gender teoriju

  48. #398
    jennifer_gentle avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    2,627

    Početno

    Pa i moj se isto samoizoliravao jedno vrijeme, a volio je i demonstrativno lupiti vratima. Ko pravi pubertetlija.

    A što je time-in?

  49. #399
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj jennifer_gentle prvotno napisa Vidi poruku
    Ja mislim da je ključna stvar - kako postigneš da te posluša bez kazni, manipulacija, prisile...?
    ja kao i anci, uzmem metlu
    Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 16.07.2013. at 15:26

  50. #400

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    3,461

    Početno

    Citiraj jennifer_gentle prvotno napisa Vidi poruku
    To sa sjedenjem na stolici ne znam, ja mu kažem da ako se ne prestane bacati/udarati/vikati može slobodno otići u svoju sobu. Nekad kad je ljut i sam kaže (onako ljuto, ko tinejdžer) "ja sad idem u svoju sobu!!". Nakon pol minute-minutu se obično sam vrati nasmiješen, a nekad se čak i ispriča (pravo je izdresiran ).

    Sad već dugo nije bio u sobi, obično kad mu samo spomenem da treba ići u svoju sobu mu je šlagvort da se smiri.
    I moja ova jedna malo prgavija to sama radi, demonstrativno ode jer zna da ne podnosim te histerične izljeve. Onda je čujem kako urliče u sobi. Vrati se, ali se ne ispričava (škorpionka). Tek nakon možda sat vremena krene se grliti sa mnom i onda smo opet najbolje frendice.

Stranica 8 od 14 PrviPrvi ... 678910 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •