Drage (buduce i sadasnje) mame nalazim se u zivotnoj situaciji koja je meni osobno toliko teska da ne mogu rijecima opisati..

Imam uskoro 31god i od svoje 19 godine sam u inozemstvu gdje sam radila kao dadilja a kasnije i u kemijskoj cistionici.. moj najveci problem je sto ja nemam ama bas nikakav status ovamo gdje se nalazim..znam da cete se sad cuditi i pitati kako sam to sve uspijevala jer su kazne dobro poznate ako neko ovoliko vremena prekrsava zakon o boravku u drugoj drzavi ali ja nisam imala nikakav izbor..

Rodjena sam u Hr i kad je poceo rat mi smo bili tamo gdje je najgore pa smo otisli.. neko vrijeme zivjeli u Kninu a onda u Vojvodini.. ja sam zavrsila srednju skolu tamo no vodila se kao izbjeglica tako da sad nemam nikakve papire niti tamo gdje su mi roditelji jer sam u medjuvremenu izgubila taj status izbjeglice.. Nasa kuca u Hrvatskoj od kud dolazimo je porusena i mi nemamo bas nista sto se tice nekretnine a u Hr nemam niti jedan dan radnog staza jer sam zadnjih 11 godina provela ovamo i to radeci naravno na crno..

Netko mi se moze diviti kako sam se sama borila i riskirala tolike godine a netko ce me osudjivati sto sam se uopce usudila raditi ovakvo nesto no moja obitelj jedva sastavlja kraj sa krajem...tati je od prije koji mjesec otrkiven rak debelog crijeva i jetre,operiran je 2 puta i samo Bog zna koliko mu je jos vremene ostalo zivjeti iako ima tek 54god. mama je nezaposlena i ona svaki dan prodaje neke sitnice na pijaci da bi zaradila bar za hranu i one najosnovnije stvari a braj radi u skolstvu i dobija placu dva puta godisnje.. sve ove godine unazad ja sam njima pomagala svaki mjesec novcano i slala sto god sam mogla..ustvari ja sam njima bila roditelj a ne oni meni.. da sad ne duljim pricom o mom privatnom zivotu ovdje sam sad jer mi je potreban savjet i podrska..

Ostala sam trudna sa covijekom koji mi je toliko ulio nade i kome sam vijerovala da zeli bas isto to sto i ja a to je obitelj i zajednicki zivot.. On je rodjen u Svicarskoj i ima 33god.nema dijecu ali jeste bio jednom ozenjen pa se razveo. Ja sam mu vijerovala i zavoljela ga cijelim svojim bicem i poceli smo zivjeti skupa,to je sve trajalo neka 3 tjedna a onda kad su njegovi saznali kako sam ja ovdje bez papira otjerali su me.. On sad ne zeli ni da cuje za dijete,samo mi ponavlja kako on ne zeli dijete i kako trebam prekinuti ovu trudnocu sto prije jer tek i jeste sami pocetak (5 tjedan).. stalno kaze kako su njegovi protiv nas i on ne moze da zamisli takav zivot ili brak.. ali.. ja cu umrijeti zajedno sa tim nerodjenim dijetetom ako ga se moram rijesiti..

Dijecu volim vise od icega na svijetu i moj smisao zivota je da budem majka ali ne znam kud i kako.. niti imam gdje da zivim niti neku veliku ustedjevinu niti znam ikoga sto mi moze pomoci.. mami sam rekla za sve i ona mi je na sve rekla kako me ne osudjuje i ja cu ostati njena princeza sto god bilo,sto god odlucim ona je uz mene ali da ce mi zivot biti pravi pakao (i do sad je bio pakao tako da sam navikla).. sto se mene tice ja sam spremna zivjeti i u domu dok se ne porodim i prodje bar koji mjesec a onda bi radila sto god i dan i noc.. meni nikad nije bio problem da radim ali ne znam kako da uspijem proci trudnocu sama bez ikoga na ulici jer vrlo dobro znam koliko kosta samo jedan pregled kod doktora a kamoli cijela trudnoca,stanovanje,hrana i rezije..

Molim vas za savijet i sto bi trebala uraditi po vasem misljenju? Molim vas da mi kazete kome bih se mogla obratiti s obzirom da sam ja bas na ulici..