meni najbitniji savjet je spavaj kad i beba! u početka sam spavala kad i on, nekih dva mjeseca, onda me poceo nervirati stan i sto nista ne stignem i sto je stalno nered, a muzevljevo prigovaranje nije pomagalo pa sam pokusala minimalizirati to spavanje tako da dok on spava ja spremam. to je kao funkcioniralo 3-4mjeseca, a cijelo vrijeme sam bila umorna, anemicna, zivcanija jos vise i sve divne stvari i onda sam odlucila od****ti sve i spavati kad i malac. i tek tada sam pocela dolaziti k sebi.
osim toga jedan od najboljih savjeta koje sam ja dobila je bio 'slusaj sebe', ni mame ni sestre ni tete ni bake ni sve dobronamjerne savjete koje nisi trazila nego radi kako ti mislis da je najbolje za tebe i tvoju bebu. nije bitno ni peglanje bebinih stvari, ni spremanje stana, pranje suđe, pravljenja ritma bebi od dva mjeseca s grčevima itd itd.
sretno!