I da, mi smo isto svu plejadu savjeta iskoristili, bez ikakvog uspjeha - koža-na-kožu, umirivanje, umotavanje, nošenje na trbuhu, simplex kapi, ljuljuškanje na lopti itd. Na kraju se svodilo to da mi psihički preživimo tih 4 sata (ne znam je li kod tebe baš vezano za večer), sjećam se da nam je hit bio TBF "tu-du-du-nema nam pomoći", to su bili isto vriskovi. I govorili su mi stat će, ali ja sam mislila ko će to dočekat. I onda, jedan dan smo se, po običaju, evakuirali doma oko 18 h jer mi je tako bilo neugodno bit vani uz vrišteće dijete i vrisak je izostao.