Pokazuje rezultate 1 do 48 od 48

Tema: Preispitivanje poroda

  1. #1
    Poslid avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    ČK
    Postovi
    2,914

    Početno Preispitivanje poroda

    Moji porodi nisu «friška» priča, ali voljela bih ih s vama podijeliti jer osjećam porebu da ukažem da se i uz najbolju namjeru može razmišljati krivo.

    Upustila sam se u jedan projekt koji od mene zahtjeva da naučim što više o prirodnom neintervenciskom i nemedikaliziranom porodu. To me potaklo da preispitam svoje porode i što je u njima moglo biti drugačije.
    Moji porodi su daleko od školskih, ali tek mi je sad postalo jasno koliko je u njima bilo pogreški. I to ne samo od strane medicinskog osoblja, nego i od mene same.
    Sve što je moglo biti krenuti u krivo, krenulo je upravo tako.
    Da se mogu vratiti 7 godina unazad i ispravno postupiti, iskreno vjerujem da bi moj život bio potpuno drugačiji.
    No onda možda nikad ne bih bila ponosna članica Rode, jer sam upravo zbog svojih problema i nedoumica potražila Rodu i njen forum i tu i ostala.
    «Rođenje je daleko od toga da bude medicinski problem, već je zapravo integralni dio spolnoga i emotivnog života» kaže dr. Michel Odent , a mi smo tako dalego od toga spoznanja.

    Prvi porod bio je 1999. Bila sam normalna trudnica, nisam imala nikakvih tegoba osim laganih kontrakcija u 5 mjesecu trudnoće, zbog čega sam počela koristiti bolovanje. Težina je bila dosta viša od «dozvoljene» ali još vijek ne alarmantna. Tlak i šećer u redu. Bila sam u drugoj turi trudničkog tečaja u našoj županiji i moram odmah napomenuti da me se nije dojmio. Nismo naučili ništa što nismo mogli pročitati u bilo kojem časopisu za trudnice i bebe.
    Termin je prošao bez naznaka skorog poroda. Ulaskom u rađaonu, na prvi pregled u terminu, počeo je i moj strah. Sad vjerujem da sam se zbog tog straha stisla i dala znakove mojoj bebi da još nisam spremna. Cerviks je bio potpuno zatvoren, tako da smo preskočili pregled plodne vode. CTG izuzetno neudoban zbog ležećeg položaja na leđima, zbog čega su me počeli hvatati grčevi u leđima. Trudovi su bili jedva primjetni i neredoviti. A ja sam samo htjela doma. Taj pregled smo ponovili još dva puta. Na posljednjem je ginekolog bio poznanik mojih roditelja i kad je vidio mog oca (koji je bio u pratnji) odmah je predložio da će me u subotu kad je dežuran (7 dana nakon termina) primiti na porod u indukciji «da se ne mučim čekajući». Bez oklijevanja sam pristala. Mislila sam samo na sebe, kako ću se čim prije riješiti.
    Ali moja beba mi je dala znak da tako ne želi i u noći na subotu (nakon prirodne indukcije – seksom) pukao mi je vodenjak. Na tečaju su nam rekli da u slučaju otjecanja plodne vode moramo odmah u bolnicu i ja sam upravo tako postupila. Nisam sačekala ni da mi plodna voda, koja je tekla u mlazu, istekne do kraja, nego sam za 10 minuta bila u bolnici. Kako sam bila glupa…
    U liftu mi je još jednom voda otekla u punom mlazu, tako da sam na prijem došla potpuno mokra. Slijedio je dosta ponižavajući tretman - vaganje, mjerenje, 100 pitanja za njihov karton i pregled. Uloživa za vrh prsta, od trudova (opet CTG u ležećem položaju) ni crtica na t. Mlada ginekologinja zaključila je da to neće skoro, poslala me na obradu (klizmu i brijanje) i otišla spavati. Muža su poslali kući s obećanjem da će ga pozvati iako sam ja zahtijevala da bude prisutan. Rekli su mi da ću sad ja spavati jer nemam trudove, a neka se i on naspava, pa neka dođe ujutro.
    I tako su me lijepo «uređenu» poslali da ležim na ginekološkom stolu, na boku, prikopčana na CTG. Bio je 1 sat poslije ponoći. Od adrenalina i straha nisam mogla spavati. Slušala sam otkucaje bebinog srca i stenjanje rodilje u susjednom boksu. Bila sam potpuno sama i nepokretna. Da su me barem poslali kući, ili u šetnju ili pod tuš… ali nisu me puštali. I za WC sam morala moliti. Sve me već boljelo, ali ne od trudova već od ležanja. Danas vjerujem da bih sigurno dobila trudove da nisam išla u bolnicu tako brzo, da sam šetala ili skakala na lopti, da sam se tuširala i da sam bila bolje psihički pripremljena.
    Samo sam čekala kad će sve to završiti – a još nije ni počelo. Do jutra me nitko nije ni pogledao. Prije nego je otišla kući mlada ginekologinja me još jednom pregledala i bila sam i dalje skroz zatvorena. Zatim je, nakon 8 sati provedenih na stolu, došao «moj» doktor koji je zaključio da «tu od poroda neće biti ništa» i odmah me stavio na drip. Čim je drip počeo djelovati maternica se počela strahovito grčiti i otkucaji bebinog srca su počeli intenzivno padati. Tako sam završila na hitnom carskom rezu.

    Nedavno sam naišla na slijedeće članke:
    «Kad je vaš porod induciran ili pojačan pitocinom (umjetnim oksitocinom), trudovi se ubrzavaju i čini se da se javljaju jedan za drugim, bez ikakvog perioda odmora. To može iscrpiti maternicu i onemogućiti njeno djelotvorno stezanje. Možete se otvoriti do određene mjere i zatim dalje ne napredovati, a tada je neophodan carski rez…..Ležanje u krevetu često dovodi do promjena u otkucajima srca fetusa. Ponekad te promjene predstavljaju pravu nepravilnost, a ponekad se tumače kao takve, iako zapravo ne postoji nikakva opasnost po dijete. U svakom slučaju, ako je majci dozvoljeno da izađe iz kreveta i da se kreće, ove nepravilnosti u otkucajima srca uglavnom se vrate u normalu. Ponekad su te nepravilnosti jednostavno posljedica normalnog procesa rađanja, te uopće ne uzrokuju oštećenja. Promatrači ne mogu znati o kojem se slučaju radi, tako da uvijek interveniraju.» Judie C.Rall
    «Majčini fiziološki procesi se mijenjaju ako se osjeća promatranom, čak i ako je to putem aparata…» Dr. Michel Odent
    «Porod je normalni životni događaj jer su njegovi procesi genetski kodirani u ženskom tijelu. Kada se omoguće optimalni uvjeti za normalan porod, i majka i dijete su na dobiti, jer i dijete koje se rađa ima svoj urođeni kôd za rađanje. Na primjer, tijekom trudova beba proizvodi povećane količine katekolamina (adrenalin i noradrenalin). Oni raspoređuju količinu krvi koje srce pumpa i time štite srce i mozak od hipoksije (gubitka kisika) koja se javlja pri svakoj kontrakciji (Lagercrantz 1986.). Kada se približi trenutak rođenja, u bebinom krvotoku se izrazito povećava razina katekolamina, osobito noradrenalina, za kojeg se smatra da je uzrokovan pritiskom glavice pri prolasku kroz porođajni kanal. (Lagercrantz 1986.). Taj porast katekolamina pogoduje prilagodbi djeteta na vanmaternični život na sljedeći način: povećava apsorpciju plodne vode iz pluća i stimulira otpuštanje tekućine koja oblaže plućne alveole smanjujući time njihovu površinsku napetost, što je preduvjet za disanje (Irestedt i surad. 1984.); povećava stezljivost srčanog mišića, povećava razinu glukoze i nezasićenih masnih kiselina u krvi (Hagnevik 1984.), poboljšava mišićni tonus i osjetljivost novorođenčeta na podražaje (Irestedt i suradnici 1984.). Djeca rođena carskim rezom nisu izložena toj povećanoj količini katekolamina te stoga imaju slabiji rad pluća (Lagercrantz 1986.)»
    Anja je imala apgar 9/10, 3650 gr, 53 cm, dobro je prihvatila dojku iako je prvi kontakt uspostavljen tek za 9 sati, nije gubila težinu u rodilištu i nije imala žuticu. Međutim, Anja je alergičar i astmatičar, te ima slabije emocionalne probleme u vidu strahova.
    Druga trudnoća bila je dosta uredna iako sam u dva navratu u prvom tromjesečju prokrvarila, a što je posljedica prethodnog carskog reza. Rečeno mi je da ću drugi porod vjerojatno imati vaginalno, jer nema fizičkih prepreka za to. Međutim bilo je psihičkih. Jako sam se bojala trudova – čak panično i ustvari sam se isto tako bojala i vaginalnog poroda. Carski rez je za mene bio prihvatljiva, čak poželjna opcija. Dijete mi neće patiti, ja znam kakav me oporavak čeka (nije tako strašno) i ja ne želim drugačiji porod. To je bila moja mantra. Sad znam koliko sam bila u krivu i vjerojatno tim stavom prouzročila isto takvu situaciju, kao i u prvoj trudnoći. Termin je prošao, trudova nigdje, cerviks zatvoren. Zbog prethodnog carskog reza, na dan termina zaprimili su me u bolnicu, na promatranje. Onaj ginekolog iz prve priče došao me vidjeti i slavodobitno rekao: «ako se u roku od dva dana ništa ne počne dešavati stavit ću vas na idukciju, pa ako opet ne bude ništa, za 2 sata ćemo napraviti carski. Ja vidim da je tu stanje kao i prošli puta i nema razloga da mučimo vas i dijete.» A ja sam samo to čekala. Bila sam tako sretna što neću morati prolaziti kroz trudove. Što će bebu izvaditi «bez trauma». Zaista sam bila uvjerena da je ne mogu roditi normalno i da ćemo se ja i beba samo mučiti ako to uopće pokušamo. Međutim… Slučaj je htio da u našoj bolnici doktori gledaju jedan drugoga «preko nišana» i kad je taj moj doktor upisao na karton «indukcija» počele su svađe. Ja se nisam htjela mješati, a on me uvjeravao da će sve biti u redu. I došao je taj dan – srijeda – 6 sati ujutro – 12.06.2002. Ušla sam u rađaonu, gdje su me opet lijepo «uredili» Nakon toga popela sam se na ginekološki stol, prikopčali su me na CTG i uveli mi drip u infuziji. Trudovi su polako počeli, CTG je bio uredan… a onda je počeo šou. Moj doktor je došao sav unezvjeren u rađaonu i rekao da odmah ide doma na bolovanje i da će me preuzet drugi doktor… i otišao. Za pola sata dolazi drugi i pregledava me u trudu – uloživa vrh prsta – ne to još dugo – samo se opustite (ako da to ide jedno s drugim). Za pola sata vraća se moj doktor i pita me kako sam i da i me netko pregladao. Zatim odlazi u sestrinsku sobu i tamo glasno razgovaraju. I ja čujem kako su se doktori ustvari posvađali zbog mene (trebam li ići na indukciji ili ne) i to tako žestoko da je ovaj otišao na bolovanje (kasnije sam iz pouzdanih izvora čula da su se i potukli). Uglavnom, slijedećih sati pregledavaju me 4 različita glinekologa, ja ležim na stolu, prikopčana na CTG, kroz infuziju mi curi drip i ljekovi protiv bolova. Onda malo zamijenjuju s fiziološkom otopinom da en dehidriram. Babice su izuzetno pažljive, donose mi vlažne maramice, drže me za ruku, jedna me čak i pogladila po glavi. Ja sam u trudovima, ali kako to nije ono što sam ja htjela, nesvjesno ih blokiram. Vizualiziram si trudove kako se maternica steže i zatim se otpušta natrag prema gore. Vjerujem da sam si u stvari sama blokirala otvaranje. Bolovi su vrlo jaki i ja svakom prilikom molim za carski rez. Pregledavaju me uvijek u trudu i konstatiraju uvijek isto – otvorena 2 cm. Napredak 0.
    Nakon 12 sati takvog mučenja doktor me obavještava da ćemo ipak vjerojatno na carski ali trenutno imaju operaciju (ili operacije) – posljedica saobraćajne nesreće. Tako sam se obradovala toj vijesti i još sam se više stisla da se ne bih slučajno počela otvarati pa da me porode vaginalno. I dalje sam imala paničan strah prema tome – bezrazložno, jer najveću sam muku već ionako iskusila. Uglavnom, u pola noći, nakon 17 sati trudova pod dripom vode me u rađaonu. Kasnije sam saznala da je izuzetno opasno rodilji koja je imala prethodni carski rez inducirati porod dripom, znog mogućnosti rupture maternice. Kako sam čekala tu anesteziju…. Aleksandar se rodio 13.06. u 00.15., apgar 10/10, 4100 gr, 54 cm. Prvi kontakt nakon par sati. Ipak dojenje je brzo i uspješno uspostavljeno, nije imao žuticu, napredovao u bolnici. Međutim i Aleksandar je alergičar i astmatičar a naginje i hiperaktivnosti.
    Ulaskom u treću trudnoću počela sam se malo informirati. Osjećala sam se sigurnijom je mi je mog ginekolog rekao da se treći put uopće ne pokušava poroditi vaginalno, već se ide na planirani carski rez prije termina. Još uvijek sam se panično bojala vaginalnog poroda i tješila me spoznaja da me ovaj put «neće mučiti». Sad me progonilo i saznanje da bi mi mogla puknuti matrenica ako budem imala jake trudove ili mi nedajbože opet daju drip. Bila sam tako sigurna da činimn najbolje za svoje dijete.
    Onda sam na Rodinom portalu pročitala priču o prirodnom porodu nakon 2 carska reza i to kod kuće. Znala sam da se ja to nikako ne bih usudila, a i u našoj zemlji je takav porod nemoguć. Raspitala sam se kod svog ginekologa i on mi je rekao da ni u jednoj bolnici u HR ne rade vaginalni porod nakon 2 carska. I tako sam prešla preko toga. Iako me i dalje kopkalo da bih možda mogla roditi vaginalno (pojam prirodnog poroda mi tada nije baš bio blizak) i dalje sam se toga užasno bojala. Osim toga sama sebe sam uvjeravala da ja ne mogu roditi prirodno jer nikad nisam imala prirodne trudove, te da bih bez pomoći liječnika umrla i ja i moje dijete. Htjela sam sve imati pod kontrolom. Ipak sam počela razmišljati o tome da bih mogla roditi uz spinalnu analgeziju. Tako ću barem imati prilike odmah vidjeti dijete i neću morati proći ono mukotrpno i bolno buđenje. I tako je ta odluka pala. Nadala sam se da trudovi neće početi prerano i podsvjesno sam ih odbijala.
    Kad se navršio 38 tjedan trudnoće moj ginekolog me poslao u bolnicu na dogovor. Doktor u bolnici me primio i naručio za tjedan dana. Ja sam shvatila da dolazim na porod i tako sam se i pripremila, a on me onda poslao na pregled i naručio za 2 dana ponovno. Bila sam užasno razočarana i ogorčena. Još sam dva puta dolazila na pregled sve dok nisam došla do termina. Kasnije sam saznala da se dotično doktoru za sudjelovanje u porodu obavezno daje «novčana nagrada». Uglavnom, na dan termina došla sam u bolnicu u dogovoreno vrijeme. Međutim doktor je imao operaciju i kasnio je 3 sata. Bilo je 15 sati kad sam ušla u ambulantu rodilišta. Izmjereni tlak iznosio je 150/100. Odlučili su da će me ovaj put (?) ostaviti u bolnici. Međutim, doktoru je u 16 sati završava smjena i on je zakazao carski rez ujutro. Prema onome što sam ja znala, kod tako visokog tlaka nisu smjeli riskirati i čekati, ali on je iz svoje komocije tako odlučio. Osim toga, spomenuo je da će m prvo dati drip. Kakav pakleni drip? Zašto? Objasnio mi je da je ušće maternice potpuno zatvoreno, maternica tvrda i da moraju maternicu malo omekšati da bi carski rez bio uspješan. Stavili su me u predrađaonu i dali mi neki lijek za snižavanje tlaka. Navečer su mi ponovno izmjerili tlak – bio je 160/110. Još se čekalo. Oko pola noći tlak je bio 180/110. Zatim su m dali injekciju. Pola sata poslije počela sam povraćati. Došao je dežurni ginekolog i pitao me da li sam se dogovorila s doktorom da ga pozovu prema potrebi. Odgovorila sam da nisam i da mi je svejedno. Međutim, on se očito nije htio miješati (vjerojatno se zna sve o primanju mita pa se ne miješaju jedan drugom u posao), te je odlučio još čekati. Oko 5 sati ujutro počela sam osjećati trudove. To me na neki način šokiralo. Ja imam trudove! Same od sebe! No i dalje nisam razmišljala o ničem drugom nego samo o tome da će uskoro sve završiti i da zbog toga neću morati dobiti drip. U 7 sati ujutro odveli su me na obradu (klizma i brijanje). Sestra me doslovno istjerala iz kupaone oko 8 sati, jer je došla dr. anesteziolog i «ne mislite valjda da ona samo vas čeka». Nisu mi dozvolili ni da se posljednji put javim mužu. Odveli su me u rađaonu na stol, spojili na CTG i anesteziologinja me počela ispitivati o stvarima koje njoj trebaju. Htjeli su mi staviti drip ali to sam odlučno odbila jer imam trudove, iako je sestra gunđala da ona to ima zapisano i tako mora postupiti. Druga babica je stajala kraja stola i odjednom je počela govoriti da otkucaji srca bebe nisu u redu. Meni su se trudovi odjednom silno pojačali. Počela je strka. Ostali ginekolozi su bili na jutarnjem sastanku, pa je trebalo otići po doktora koji je mene trebao poroditi. Tek kad je on došao prebacili su me na kolica i vodili u kiruršku salu. Prošla sam već 2 carska reza i ovaj postupak mi se činio neobično dug. Od spinalne analgezije ništa jer nije bilo vremena. Opet potpuna narkoza.
    Probudila sam se u šok sobi. Znala sam sve o buđenju i boli. Znači gotovo je. U sobi je bila sestra i pitala sam je samo da li sam rodila uricu. Odgovorila je potvrdno. Zaspala sam ponovno. Kad sam slijedeći put otvorila oči kraj mene je bio muž. Pitao je da li su mi rekli. Rekla sam da znam da je curica i pitala da li ju je vidio. Počeo je plakati. Može se reći da je neka izopačena sreća što sam tada bilo još dovoljno omamljena od narkoze da nisam mogla reagirati.
    Rahela je rođena 30.04.2004. u 9.40 s aspiracijskim mekoniskim sindromom (udahnula je mekonij). Apgar 2/3/5, 3350 gr, 52 cm. Odmah su je oživljavali. Nije mogla samostalno disati, bila je siva. Isti dan opremljena je u KBC Rebro kombijem hitne pomoći. Na putu je 2 puta oživljavanja jer su zbog trešnje ispale sonde. Kad je muž pokušao dobiti helikoper, svi su ga u čudu slušali i gledali. Put do Zagreba sa stajanjima je trajao 2 sata iako je kombi jurio 170 km/h. Moj muž je jurio za njima u svom autu. Kasnije mi je doktorica neonatologinja koja je bila s njom u kombiju (zahvaljujući samo i jedino njenoj reakciji je danas Rahela živa) rekla da se u tom trenutku bojala za njega. Ona je predlagala da se vozi s njima, jer ga u slučaju da se desio najgori ishod, ne bi mogla pustiti da vozi sam, ali on nije htio. Mislio je da će možda moći ostati uz našu bebu u bolnici. Ono što je on vidio i proživio u tih nekoliko sati ja nisam i neću nikada i na neki način sam zahvalna što je tako.
    Raheli su davali manje od 20% šanse da će preživjeti. Ali uz požrtvovnu njegu liječnika i sestara KBC Rebro i uz naše molitve, te uz molitve i vibre poznatih i nepoznatih ljudi Rahela se nakon 3 tjedna tako čudesno oporavila da su je pustili kući. Počeli su mjeseci neizvjesnosti i vježbi da bi napokon saznali da naše dijete nema nikakvih posljedica. No to «nikakvih» je vrlo relativan pojam. Zdravstveno, njena pluća su još uvijek vrlo slaba i često se borimo s raznim infektima, ali to će proći. Ono što ne znamo je, kakve je to posljedice ostavilo na njezinu psihu.
    A možda je bilo potrebnan samo jedan klik u glavi, malo više informacija, nešto humanosti i podrške i sve bi pošlo drugim tokom.

  2. #2

    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    3,805

    Početno

    Poslid, potpuno te razumijem... imala sam 2 carska, oba djeteta su imala posljedice, većina ih nije trajna, ali nema dana da se ne pitam da li je moglo drugačije... Još od trudnoće, kad je glukoza od 9.8 nakon sat vremena bila proglašena normalnom zato što je na 2 sata bila 5.5... a moja djeca rođena teža od 4,5 kile. Pa prokidanje vodenjaka (kao slučajno u pregledu), drip, položaj kukca u kojem je zdjelica premala; u drugom porodu zatvorena, bez vode i obeshrabrujuće pitanje "hoćete carski sad ili ujutro?" i beba koja ostaje bez kisika u operaciji, krvarenje zato što mi NISU dali drip i slično.
    Istina je da ljudsko tijelo nije sasvim predvidivo, da je puno toga u glavi... Kad se grizem zbog drugog carskog sjetim se prijateljice kojoj je u VBAC-u (bez dripa) pukla maternica (zašto zaboga jedna klinika kao što je Petrova nema ultrazvuk u rađaoni?).
    Ljuta sam...

  3. #3

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Postovi
    44

    Početno

    Nemam snage čitati ovakve postove
    Kada pomislim da i mene čeka nešto slično, uhhhhhh :shock:
    Frustraciji mojoj nema kraja...
    Pozdrav svima i sve najbolje

  4. #4
    cekana avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Karaula na granici s Mađom
    Postovi
    2,424

    Početno

    Ja se isto preispitujem i što više znam, sve mi je teže... a imala sam 3 laka i krasna poroda... ipak kad pogledam svoju dječicu dignem glavu i zahvalim Bogu što je sve dobro pošlo, što su živi i zdravi
    Ne znam što bih savjetovala trudnicama, možda preeeeviše informacija ipak opterećuje psihu. Najvažnije je da je mama opuštena i sretna

  5. #5

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    2,235

    Početno

    Citiraj cekana prvotno napisa
    Najvažnije je da je mama opuštena i sretna
    i da ima puno srece i po mogucnosti 2 000 eura da plati doktora da joj bude na porodu.

    poslid, ne znam sto bih ti rekla, rasplakala sam se nekoliko puta citajuci tvoja iskustva. medjutim ne toliko zato zato sto sam cijelo vrijeme ipak iscekivala happy end, nego zbog neceg drugog...

    ne samo da ti je nemar lijecnickog osoblja priustio takve traume, nego si se jos ti preispitivala koliko i da li ima tvoje krivnje u cijeloj prici, dali si mogla proci drugacije da si bila bolje informirana i sl. i to je ono sto me jako pogodilo...

    htjela sam ti samo reci da sam ja prije svog poroda procitala sve moguce knjige i cijelu trudnocu prelistavala sve moguce sajtove o prirodnom porodu i sl., potpuno predana ideji o svom savrsenom prirodnom porodu, bila u savrsenoj fizickoj kondiciji, i bila sam potpuno pozitivna oko svega i bez ikakvih strahova!

    medjutim, na kraju sam imala iskustvo vrlo slicno tvome. dakle nesto je krenulo onako kako nisam zamislila (puko vodenjak) i tu se prica o prirodnom porodu zavrsila. ja doduse jesam uspjela roditi vaginalno ali mi je djevojcica dozivjela hipoksiju, imala sam epiziotomiju o kojoj uopce ne zelim govoriti...nisam uspjela odbiti ni indukciju, ni prokidanje vodenjaka, ni nalijeganje na trbuh...

    a kako cu drugi put? ne znam i strah me. nije me strah jakih trudova, nije me strah vaginalnog poroda, to sam iskusila. strah me nasih rodilista i bezobraznog medicinskog osoblja. strah me tog gubitka dostojanstva kojeg ti oni priuste...mislim da je definitivno u njima problem (cast izuzecima) i tu se nesto mora promijeniti...

  6. #6
    buby avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,873

    Početno

    poslid koma kaj si prošla, a sa druge strane ti se divim jer si išla na druge trudnoće - dosta njih nakon lošeg iskustva sa poroda govore: nikad više :/

    ja sam imala sreće pa je sve išlo brzo i prvi i drugi put, vaginalno, prvi put sam dobila drip zadnjih 10min, nisam odmah ni skužila da mi nešto daju :/
    jedini bed je moja simfiza....

    ovaj put sam bila još malo bolje pripremljena pa sam ostala doma još duže, priroda je sve odradila sama, uspjela sam roditi bez ičega

    bed mi je što žene doživljavaju porod u stilu idem u bolnicu, doktori će me poroditi
    pa žene rađaju, doktori su tu za asistenciju i event. intervenciju u slučaju da baš treba
    žene su (ne sve, hvala Bogu) izgubile vjeru u svoje tijelo i prirodu

  7. #7

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    1,241

    Početno

    Poslid, hvala bogu da je sve dobro završilo. I ja danas ne mogu vjerojati koliko toga nisam znala 2000. godine kad sam rodila Evu Mariju. A živjela sam u centru Zgb-a, imam VSS, čitala sam, pratila informacije, išla na trudnički tečaj...

  8. #8

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Postovi
    1,276

    Početno

    [quote="tridesetri"]
    Citiraj cekana prvotno napisa
    imala sam epiziotomiju o kojoj uopce ne zelim govoriti...nisam uspjela odbiti ni indukciju, ni prokidanje vodenjaka, ni nalijeganje na trbuh...

    a kako cu drugi put? ne znam i strah me. nije me strah jakih trudova, nije me strah vaginalnog poroda, to sam iskusila. strah me nasih rodilista i bezobraznog medicinskog osoblja. strah me tog gubitka dostojanstva kojeg ti oni priuste...mislim da je definitivno u njima problem (cast izuzecima) i tu se nesto mora promijeniti...
    jednako sam i ja prošla i još uvijek ne mogu prestati, gotovo dnevno, preispitivati svoj porod; kako vrijeme prolazi, sve sam više ljuta ...

  9. #9

    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    centar Banije, Sisak
    Postovi
    62

    Početno

    Tužna sam, zgrožena i želudac mi se u potpunosti stisnuo ćitajući tvoj post.
    Tako mi je žao što si to prošla...

    Htjela bih toliko toga napisati tebi i svim ostalim curama, ali sam bez teksta...

    puse vam šaljem

  10. #10
    Vodenjak avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2005
    Postovi
    706

    Početno

    Žao mi je što si to morala proći, najvažnije da su tvoji anđeli sada uz tebe. Kad sam čitala tvoju priču, opet sam došla do zaključka da sam sretna što sam našla doktora koji je dovoljno stručan, human i susretljiv, jer kao što sam mu to tisuću puta rekla, ja bez njega danas nebi grlila Marina.

  11. #11

    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    73

    Početno ..

    Bože, kakva potresna priča..Žao mi je da ste sve to prošli..Ponekad si pomislim-pa kaj me to čeka,kakvi su to ljudi koji ne odstupaju od rutinskih postupaka iako u većini slučajeva rodilji samo treba dati više vremena ( ako je sve u redu ), čitam na stranim portalima kako to puno prirodnije ide..A i žene,ako ne rađaju doma uz stručnu pomoć, odgađaju odlazak u centre za rađanje čim duže, dok se njihovi trudovi ne pokažu dovoljno jakima i dok im primalja ne da znak da je dovoljno otvorena.. A da ne govorim koliko je tamo ugodnija i opuštenije atmosfera..Zaboga, pa strah te blokira i kad odgovaraš na ispitu, kad imaš neku prezentaciju, a kako tek neće u očekivanju induciranog poroda!! A kod nas se rodilja mora u tako emocionalnom trenutku, nabrusiti nekim negativnim stavovima-biti i drska,i naporno uporna,i dosadna,i svaditi se samo da se izbori za ono što želi i osjeća da bi bilo bolje za nju i dijete..Jer, nitko od njih kasnije ne odgovara za zdravstvene probleme s kojima se to dijete mora cijeli život nositi..Žalosna sam jer ću i sama ići u rodilište sa grčem u želucu od straha kaj ću sve morati poduzimati i kako se sve boriti s njima.. Hvala ti, jer si ovako hrabro podijelila svoju priču s nama, vjerujem da to nije nimalo lako..

  12. #12
    Jeluška avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    Mali Pariz
    Postovi
    538

    Početno

    Ova priča je strašna! Doktori su tolike egoiste! (svaka čast izuzecima, još uvijek ih ima, ali ih moraš tražit s mikroskopom) Samo misle na sebe, novce, aute, apartmane, pa tek onda negdje pri dnu skale smo mi male žene koje oni u većini slučajeva uopće ne doživljavaju! Zbog toga i imamo takve teške ˝umjetne˝ porode. Umjesto da uđe u rađaonu s osmjehom, uđe nadrndan i umoran, samo da što prije ode! Boli njih ona stvar!
    Tebi svaka čast na hrabrosti, troje nije mala stvar nakon takvih poroda!

  13. #13
    pinocchio avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,057

    Početno

    Poslid, priča je stvarno potresna.

    Ljubi svoje anđele

  14. #14

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    118

    Početno

    Tužna priča Poslid..
    I ja već dvije godine preispitujem svoj porod, preispitujem i u jednu ruku krivim sebe..
    a u jednu ruku zahvaljujem nebu, doktorima i svima redom jer imam svog malog anđela..
    Ne mogu reći da me nije bilo strah poroda, ali sam od trena kad sam shvatila da sam trudna, sama sebi rekla da ću za to malo čudo koje raste u meni učiniti sve, pomaknuti planine, preplivati ocean, trpiti pipkanje i pregladavanje, brijanje i sve bolove, jer on je najvrednije što imam!
    Tješila sam se mišlju da žene već stoljećima rađaju i da sigurno to nije toliko strašno..
    I tako sam i išla kroz trudnoću iz dana u dan iz mjeseca u mjesec, uz dogovor sa samom sobom da ćemo probleme rješavati onak kako budu dolazili, neću se uzalud brinuti, za moje malo čudo samo sretne misli..
    Nisam imala pojma o prirodnom porodu, ali znam da sam htjela roditi vaginalno jer je meni carski rez bio simbol za probleme i užasno agresivan način dolaska na svijet (to i danas mislim).
    Znam da mi je bilo grozno kada sam shvatila da ću ići na carski, hitno zbog visokog tlaka, ali i s tim sam se pomirila jer sam se uplašila za svoje malo čudo.. jedina misao je da samo on bude dobro i to me vodilo i snažilo!

    Sve sam podredila njemu!

    I živjela sam u nadi da liječnici znaju što je najbolje za nas..

    Bez obzira što je F. rođen s apgarom 10/10 3170 g /47cm i ne primjećujem nikakve probleme u njegovom rastu i razvoju.. Čak dapače, izgleda mi jači i napredniji od svojih vršnjaka..

    Danas ne mislim tako..

    Bilo bi lijepo da su liječnici tu da nam pomognu osluškivati svoje tijelo i usmjeravati nas ka što prirordnijem porodu.. ali to je moja utopija!

  15. #15

    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    118

    Početno

    p.s. i ja sam carska beba..

  16. #16

    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Postovi
    90

    Početno

    Draga Poslid,

    čitam tvoj post i ne mogu zaustaviti suze. Bože, što nam ti liječnici rade. Rodila sam 04.04.2006. treće dijete, curicu. Trudnoća uz male probleme, beba u redu, pred kraj trudnoće CTG ubrzan, do 200 otkucaja/min (doktorov komentar:nije to strašno, bolje da je ubrzan nego usporen). U ponedjeljak 03.04. u 17,45 CTG s prekidima (neispravna sonda) bez pregleda kod gin, uputnica za CTG u srijedu pa će mi onda dati uputnicu za rodilište jer mi je u četvrtak termin. Mogu sam odlučiti hoću li u bolnicu ili ću čekati trudove kod kuće. U ponoć dobivam trudove dosta pravilnih razmaka i u 3,15 stižem u rađaonu. Zovu gin. koji nekako nezainteresirano obavlja sve što misli da treba. Govori babici da me "očisti" i u 5 sati stavi na stol. On će kasnije doći pogledati. Već je na vratima kad se sjeti da bi mogao pogledati plodnu vodu. Plodna voda žučkasto-zelenkasta, ali on ostaje pri svome. Sat vremena hodam po predrađaoni, a onda me babica stavlja na stol i prikopča na CTG. Na moju sreću dolazi još jedna rodilja pa je gin. morao ranije doći i usput pogleda i mene. "Lijepo ste se otvorili, gospođo, ali ovi trudovinisu za porod. Probušit ćemo vodenjak!" Kad je plodna voda potekla samo su se svi pogledali i vjerojatno je prokomentirali negdje da ja ne mogu čuti. Ali me ipak ostavili još pola sata samu. U 5,30 mi daju drip i u 5,45 sam rodila Miu. Aspirirala mekonijsku plodnu vodu u pluća. Zovu neonatologinju, kojoj ću biti zahvalna cijeli život što imam Miu. Stavila ju je na aspirator i očistila pluća, ali joj ipak nije davala prevelike šanse. Poslije podne u 16 sati transportiraju bebu u KBC Rebro kolima hitne. Moja Mia je trenutno na Rebru gdje se brinu o njpj, ima upalu pluća, ali je stabilan. Na sreću svaki dan možemo kod nje i to su nam najljepši trenuci u danu. Kakve će posljedice imati još ne znamo, ali smo sretni što je živa.

    Što učiniti u takvim trenucima. Sebi više ne mogu pomoći, ali bih voljela učiniti nešto da se tolika patnja ne dogodi još nekom djetetu i roditelju, a sve zbog nečije nestručnosti ili nezainteresiranosti. Voljela bih da mi se javi još netko od roditelja kojima se to desilo, jer tamo gdje je Mia ima puno takvih beba.

  17. #17

    Datum pristupanja
    May 2005
    Postovi
    1,332

    Početno

    poslid, bas mi je zao da si prosla kroz to sto si prosla. cure su ti gore vec sve rekle - mogu samo potpisati...

    ja sam, s druge strane, sretna i zadovoljna svojim carskim rezom (napravljen je 'na hladno') i drago mije da je tako bilo. imam predivnog sina, jakog k'o bik, zdravog, rumenog i debeljuskastog... savrsenog... i zato mi je u cijeloj prici zapela za oko recenica (tj nekoliko njih) u kojima naglasavas astmu i alergiju. nisam dobro shvatila dovodis li njih u vezu s carskim rezom ili s mucnim postupcima kojima si prije same operacije bila izlozena?

  18. #18

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    2,235

    Početno

    ima nekih teorija i statistika koje kazu da su djeca rodjena carskim rezom (narocito elektivnim carskim) sklonija alergijama i astmi...pretpostavljam da je poslid na to mislila?

  19. #19

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Poslid,

    htjela bih te zagrliti ... a još mi je više žao jer ima takvih poroda sigurno još.
    Ja sam i u prvom i u drugom porodu imala toliko vjere u sebe, svoje tijelo i sve što je prirodno. U prvom porodu su uspjeli tu vjeru tako omalovažiti, ali u drugom se nisam dala. Ne znam kako bih reagirala da je na pregledu bila ustanovljena mekonijska plodna voda, na tu varijantu nisam imala spreman odgovor. Sada znam da u Varaždinu puštaju takve porode da teku svojim tokom jednako kao i sve druge porode, samo je rodilja pod stalnim nadzorom ctg-a (kao da inače nije). Međutim ctg nije garancija da beba neće aspirirati takvu plodnu vodu; pa ne znam da li je pametno u takvoj situaciji inzistirati na carskom. Poslid što ti misliš, sigurno si jako puno čitala o tome?
    Pod inzistiranjem mislim "inzistiram na carskom odmah, u protivnom ako beba aspirira smatrati ću vas direktno odgovornim".
    Ali isto tako sam čitala da je plodna voda inače sterilna, i da je opasna samo ako beba aspirira. Da li je carski nešto čime se to može preduhitriti?

  20. #20
    Poslid avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    ČK
    Postovi
    2,914

    Početno

    Citiraj miha prvotno napisa
    ... i zato mi je u cijeloj prici zapela za oko recenica (tj nekoliko njih) u kojima naglasavas astmu i alergiju. nisam dobro shvatila dovodis li njih u vezu s carskim rezom ili s mucnim postupcima kojima si prije same operacije bila izlozena?
    Citat: "...Taj porast katekolamina pogoduje prilagodbi djeteta na vanmaternični život na sljedeći način: povećava apsorpciju plodne vode iz pluća i stimulira otpuštanje tekućine koja oblaže plućne alveole smanjujući time njihovu površinsku napetost, što je preduvjet za disanje" (Irestedt i surad. 1984.); "povećava stezljivost srčanog mišića, povećava razinu glukoze i nezasićenih masnih kiselina u krvi "(Hagnevik 1984.), "poboljšava mišićni tonus i osjetljivost novorođenčeta na podražaje" (Irestedt i suradnici 1984.). "Djeca rođena carskim rezom nisu izložena toj povećanoj količini katekolamina te stoga imaju slabiji rad pluća "(Lagercrantz 1986.)

    Da, povezujem carski rez s astmom.

  21. #21
    Poslid avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    ČK
    Postovi
    2,914

    Početno

    Ruzice, vibram za tvoju bebu. Jako mi je žao što je tako završilo, ali uvjeram te da su na neonatologiji KBC Rebro svi odreda izvrsni liječnici i da će se sigurno dobro skrbiti za tvoju bebu.
    Želim joj brzo ozdravljenje bez posljedica.

    TinaZ, ako je voda mekonijska, trebase inzistirati na carskom rezu jer je vrlo velika mogućnost da će dijete aspirirati mekonij, a to je izuzetno opasno. Opasnost postoji i ako dijete proguta plodnu vodu - najbolji (ili najgori) primjer za to Karla Benko.

  22. #22

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Poslid, ima li negdje napisano više o tome?

    U mojoj drugoj trudnoći, počela sam 7 dana prije termina ići svaka 2 dana na amnioskopiju (kontrola plodne vode). 3 dana poslije termina bila mi je također zakazana amnioskopija. Ja sam cijelo prijepodne provela u čekaoni čekajući da dođem na red za ctg i amnioskopiju, sa laganim bolovima u križima. Kada sam došla na red, dokotrica D. je zaključila da je porod počeo (bila sam otvorena mislim oko 4cm i ctg je zabilježio trud) - i da neće niti raditi amnioskopiju nego je rekla sestri da me vodi u rađaonu!!
    Znači ako i ne rade rutinski carski rez kod mekonijske plodne vode, nego samo pojačano prate porod i stanje bebe, kako su mogli znati da li me trebaju pojačano pratiti ako nisu znali niti kakva je plodna voda. Obzirom da nisu znali, a bila je gužva taj dan u rodilištu (niti ne znam koliko carskih su imali, dobila sam dojam da su od kada sam ja došla bili jedan za drugim) primalje su me jedva stizale povremeno pogledati. Na sam porod/izgon su primalje utrčale u sobu kada su čule moje grrrrrr, a tada je glavica već išla van. Liječnika nije bilo (ne mislim da bi bilo nešto bolje da je bila pristuna liječnica, dapače mislim da bih ja prošla puno gore, jer pirmalje su ipak bile dosta strpljive, staložene i trudile su se poštovati me).

    Pitam ja sada vas - kako bismo prošli beba i ja da je kojim slučajem bila mekonijska plodna voda, a nitko to ne bi znao. Da ne spominjem da je liječnica na bebu od 4,5kg naumila raditi indukciju i ubrzavanje poroda, pa je valjda mislila da će vidjeti plodnu vodu kada mi probuši vodenjak (potpuno je zaboravila da ja imam pravo odbiti bilo što a pogotovo ubrzavanje poroda bez jasnih argumenata porodničara).

    Znači mogla je biti sljedeće kombinacija: mekonijska plodna voda, prokidanje vodenjaka, drip, beba 4,5kg, i suprug i ja u sobi uglavnom sami uz povremene dolaske primalja i jedan puta doktora J (jednostavno nisu stizali). Napominjem da se u prvom porodu moja curica koja je proživjala ubrzavanje poroda dripom, rodila potuno ljubičasta, a onda su je zadržali 5 sati prije nego su mi je dali (ne znam što su radili).

  23. #23

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Postovi
    1,276

    Početno

    Ružice, držim fige za tvoju Miu i za cijelu obitelj
    Držite se, mislimo na vas i molimo se za vas

  24. #24
    Osoblje foruma mamma san avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    10,959

    Početno

    Bože moj koja priča...

    Poslid, ljubi svoju dječicu...

  25. #25

    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    3,805

    Početno

    Ima li kod mekonijske plodne vode koristi od prokidanja vodenjaka?

  26. #26
    Nika avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,533

    Početno

    Poslid

  27. #27

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Koliko sam ja skužila, beba udahne plodnu vodu ako je "pod stresom".
    A neprirodni, inducirani porod je po meni veći stres, nego kada ide prirodnim trudovima, bez dripa a vodenjak puca na kraju....
    Ne znam, Poslid što ti kažeš ?

  28. #28
    zrinka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Split, Lijepa nasa
    Postovi
    4,633

    Početno

    Citiraj mamazika prvotno napisa
    Ima li kod mekonijske plodne vode koristi od prokidanja vodenjaka?
    ima u slucaju kad se zeli ubrzati porod, a pucanje vodenjaka jest jedna od vrsti indukcije

  29. #29

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    Konjic, BIH
    Postovi
    466

    Početno

    Sto se mene tice, moj porod je bio izuzetno lagan, ali ne znam kako je bilo mojoj bebi. Jer plodna voda je bila puna mekonija. Rodila sam, po mojoj procjeni, sest dana nakon termina, a po doktorovoj, dan nakon termina. Mjesec dana sam bila otvorena 2 cm, ali trudova nisam imala. Kada sam na dan termina koji je dr odredio dosla na pregled, pregledao me samo ultrazvukom i rekao da dodjem za sedam dana!!! Na svako moje insistiranje da mi je danas termin koji ON odredio, samo je odmahivao rukom, kao ma neces ti jos rodit! Na rubu placa izasla sam iz ordinacije, jer mi je moje tijelo govorilo da sam spremna za roditi. Cak nije ni pogledao plodnu vodu, a znam da je u nasoj bolnici to praksa kad se priblizi terminu, a posebno kad se prekoraci termin. I tako sam otisla kuci, nasekirana, htjela i da mijenjam doktora, ali me je MM odgovorio od toga, kao pa ne mozes sad pred kraj mijenjat. Tu vece sam otisla u duuuugu setnju i donekle smirena legla. U noci su me probudili trudovi, vrlo slabi, mislila sam da su laznjaci. Oko sest sati ujutro sam osjetila da moram na WC, stolica je bila bukvalno crna i proljevasta (nemam pojma da li to ima neke veze sa plodnom vodom) i tada osjetim trudove, jedan za drugim, bez ikakvog razmaka. Fino sam se otusirala, probudila MM i pravac u bolnicu. Nakon pregleda, sestra je rekla da ce to biti brzo, za mozda oko sat vremena.U to dolazi moj doktor i prokida mi vodenjak: voda crna. Odmah strka, daje mi drip i za pola sata Asja je bila rodjena. Sekundu-dvije joj je trebalo da proplace, a kad je to uradila, primjetila sam da je i dr. odahnuo. imala je apgar 8/10 u prvoj minuti, a nakon 5 minuta 10/10. Tek je poslije meni postalo jasno da sam mogla izgubiti svoju curu nakon sto sam je devet mjeseci nosila pod srcem (to je i doktor rekao, da je porod bio u zadnji cas). Mislim da je doktor bio totalno nemaran i uvjerena sam da su me trebali poroditi ranije. O tome sta se moglo desiti ne volim ni razmisljati.

  30. #30

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    da, ranije se moglo da je znao kakva je plodna voda. A da bi znao morao je pogledati. Ranije dovršenje trudnoće može biti i na carski.

    Ali su slučajevima kada je plodna voda ok, nema razloga za porod na silu (osim ako nema drugih razloga).

    Osim toga prokinuo ti je vodenjak na samom kraju poroda, a nije ti ga prokinuo na početku i ostavio te 17 sati na dripu. Ne znam - to je po meni mučenje, kod dripa se muči i beba, kako to kažu "trauma", a pod traumom je ja mislim veća vjerojatnost da će pokušati udahnuti bilo što (a onda to može biti i crna plodna voda).

  31. #31

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    Konjic, BIH
    Postovi
    466

    Početno

    Upravo to i govorim. Morao je pogledati plodnu vodu, jer sam i po njemu vec prekoracila termin. Osim toga, on je meni prokinuo vodenjak cim sam dosla na stol. Sreca je bila da sam ja stvarno bila pred izgon i nisam cekala ni trudove ni otvaranje pod dripom. Ali isto tako, sigurna sam da bi mi prokinuo vodenjak i da sam dosla ranije, da nisam toliko cekala kod kuce. Ali bi me onda vjerovatno uputio na carski, jer sam ga cula kako glasno razmislja o carskom, ali da se nema vremena, jer je porod krenuo.

  32. #32
    Poslid avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    ČK
    Postovi
    2,914

    Početno

    Beba se pokaka u maternici ako pati. Moguće je da se to dogodi zbog trudova, ubrzanja poroda i sl. Jedini mogući ishod, kad se primjeti mekonijska plodna voda, je brzi porod. Ako je rodilja skroz otvorena i izgon je već počeo, onda se radi vaginalni porod, a ako tudova još nema, grlić maternice je još zatvoren i nema naznaka da bi sve moglo brzo biti gotovo, onda se mora napraviti carski rez.

    Međutim, problem je, ako djete duže vremena pati i pokaka se, a to nitko ne primjeti. Neonatooginja mi je rekla da djete može biti u mekoniju otprilike 8 sati (ali to je vrlo individualno) prije nego mekonij dospije u pluća. Prije toga će se mekonija nagutati, ali to nije tako opasno, ako se djetetu odmah očiste svi putevi i dju antibiotici. U protivnom i kod gutanja plodne vode može doć do sepse.

  33. #33

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    68

    Početno

    npr. na SD u Zagrebu u rađaoni nema amnioskopa, uređaja za pregled plodne vode, pa ako je npr. subota ili nedjelja (pa ne radi trudnička ambulanta) oni ti nemogu pregledati plodnu vodu
    mislim mogu - tako da probuše vodenjak

  34. #34

    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    3,805

    Početno

    Pa zar je tako teško protegnuti noge do ambulante???
    Moje pitanje o bušenju vodenjaka je ciljalo na slijedeće - da li se time što izađe voda s mekonijem smanjuje šansa (valjda ga je ipak manje, i sve je s manje tekućine) da u tom što beba udahne bude mekonij?

  35. #35

    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Postovi
    191

    Početno

    Poslid, i ja namjeravam roditi carskim u Čakovcu. Malo sam obeshrabrena, ali mislim da nema izbora i da bolje da si ga ne radim. Razlog - neki raniji zdravstveni problemi s glavom. Da li bi trebala na što ili koga obratiti pažnju? Da li možda znaš rade li spinalni carski i da li je bolji?

  36. #36

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    68

    Početno

    Pa zar je tako teško protegnuti noge do ambulante???
    pa ambulanta je zaključana, a oni nemaju ključ :shock:

  37. #37

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    No comment i nek se onda bebač sam snađe ....

  38. #38

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    Poslid, ajde da nastavimo.
    Posije tvoga protestnog pisma i razgovora kod ravnatelja, oni su ti rekli da se dokumentacija zagubila ?

  39. #39
    Poslid avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    ČK
    Postovi
    2,914

    Početno

    Ne, oni su mene i MM pozvali na rzgovor i bili su jako uljudni, ali su me i dalje uvjeravali da je s njihove strane sve bilo napravljeno kak treba i da ništ nisu zakazali. Škvoc mi je pokazivao ispis CTG-a koji je prekinut odmah nakon pada otkucaja i tvrdio da su oni već 10 minuta nakon toga malu izvadili iz trbuha, a ja znam da smo njega čekali oko 8 minuta da dođe iz sale za sastanke i veli da se ide na carski. Od očitovanja pada otkucaja (a to je bilo odmah nakon što su mi stavili CTG) do mog uspavljivanja trebalo im je najmanje 15 minuta. On je meni tvrdio da to nije istina, i da je to moje subjektivno opažanje i da prema njihovoj dokumentaciji je to sve bilo u roku od 5 minuta. Dakle, po mojem, su oni upisivali vrijeme kakos u htjeli, a prepravljali su i nalaze kod prijema u bolnicu i nigdje ne piše da mi je u noći pozlilo. Piše da sam imala alergijsku reakciju na lijek, a ne opasno visoki tlak.
    Kužiš zavrzlamu?

    Osim toga, ne bi našla ni jednog ginekolog akoji bi mi išao svjedočiti da su me po pravilima medicinske struke morali poslati na hitni carski rez, čim sam došla s tako visokim tlakom, koji se nije smanjivao.

    Oni su mi tvrdili da se prije operacije obavezno mora sniziti tlak, da me i onak s takvim tlakom nisu mogli poslati u operacijsku salu, a na kraju sam imala isti tlak kao i kad sam došla.

  40. #40
    samaritanka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb/Njemacka
    Postovi
    1,879

    Početno

    poslid, htjela sam te podrzati u vojoj analizi i zahvaliti ti sto si to podjelila s nama...

    steta je sto nase skolstvo nema u svojim programima porode i trudnocu...

    medutim dobro je da nase curice imaju nas mame koje ne zele da im se dogode losi porodi.

    poslid vidis koliko je potrebno da stvari sazriju u nama i da progledamo...

    ...koliko ima trudnica koje dolaze poslije svih nas i imaju nazalost opet losa iskustva...

    ... vise nema normalnog poroda...cak su se i kriteriji promjenili sto je danas normalno u porodu...

    ...bitno je zreliti s informacijama i biti svjestan uloge zene od najranije dobi...zato u tome krecu vec dijeca...dobre i korisne informacije su nedstupne...a bas zbog brda gradiva koje moras savladati u kratkom roku, a i ne moras bavis se samo onim popularnim i razvikanim...

    ...informacije koje dobivamo od malih nogu prozmu nam sva osjetila i razmisljanja...a sad se sjetite tko je kad pricao o lijepim porodima, ...mudrim porodima...prirodnim porodima...
    ...stav o porodu ne moze biti pozitivan, ako se na njemu ne radi dovoljno rano...a to nije samo vrijeme trudnoce...

    poslid vjerujem da ce biti s tvojom rahaelom sve u redu i pokusaj sto se tice pluca i sklonosti infekcijama s homeopatijom. Tvoja mala curica naucilase boriti za sebe pa joj potakni organizam da se i dalje izbori za sebe. Mozda to i ti vec radis. Tu pomaze nizostavna Pulsatila.

    Analiza je super stvar, a danas navecer cu pokusati jos jednom procitati tvoj post jer ima puno zanimljivih stvari u njemu.

  41. #41

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    a jesi li ti dobila preslike te dokumentacije ikada?
    ja imam namjeru tražiti preslike moje dokumentacije sa poroda, ner adi tužbe, nego da se zna da postoji određena vjerojatnost da će jednoga dana sve rodilje tražiti svoju dokumentaciju i poneka od njih pisati prigovore kad primijeti da je nešto krivo zapisano. I da ne mogu i sljedećih 10 godina pisati kako im se sprdne u dokumentaciji jer to ionako nitko ne čita. To želim napraviti radi moje kćeri i nečijih tuđih kćeri, a sada nam Zakon o zašititi prava pacijenata do omogućava. Jedini nemam snage za to, one minimalne da napišem to šugavo pismo.

  42. #42
    Poslid avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    ČK
    Postovi
    2,914

    Početno

    E tak je i meni. Htjela sam tražiti (znaš da se to plaća - kao za fotokopije), ali nekako uvijek odgađam i sad mi se sve više čini da je previše vremena prošlo.

  43. #43

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    idemo zajedno napisati, nema veze i ako ne dobijemo ?

  44. #44
    Poslid avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    ČK
    Postovi
    2,914

    Početno

    Ne znam ti kaj reći. I bi i ne bi :?

  45. #45

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    teško se opet suočiti jel'da, kao da ponovo ideš tamo , zato je teško i meni sastaviti 2 pišljive rečenice i zatražiti dokumentaciju, a na dan napišem 100 drugih rečenica.
    I drugo, imam osjećaj da bih umjesto "molim vas dokumentaciju", istresla još milion stvari na taj papir.

    Ali budem ja, budem .....

  46. #46
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,414

    Početno

    Ja sam prije pola godine tražila u Petrovoj svoju dokumentaciju.
    Ne da niosam dobila, nego mi se nisu ni javili :?

  47. #47

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    pošaljem ti ja obrazac koji sam sastavljala za obitelj sa 3 djece, kojima je tata umro nakon bolničkog liječenja (pao je u kući, udario glavom u pod, otišao u bolnicu i nije se više vratio).
    A mogla bih i ja iskoristiti taj obrazac za sebe :/

  48. #48
    inikaaaaaa avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    čakovec
    Postovi
    444

    Početno

    doista se ježim na ovakve priče .. za to stvarno treba velike hrabrosti

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •