moja je to jednom napravila, baš negdje oko 6 godina. otišla bijesno po mraku iz parka i sakrila se tako da je nas par roditelja tražilo nju pobješnjelu.
kad smo ju (ubrzo) našli jedva sam se iskontrolirala da ju ne nalemam pred svima. rekla sam joj da to više nikad ne smije napraviti, da sam užasno ljuta i da ne mogu sad razgovarati.
razgovarali smo doma kad sam se ja ohladila, nije to više ponovila, ali je radila druge stvari koje me izbacuju iz cipela.
jako se loše nosi s frustracijom, radimo na tome.