Ali meni nešto nije jasno, jel vi mislite da bi tako veliko dijete stvarno dovelo sebe u opasnost? Pravu, realnu opasnost? Jer, iskreno, meni se ne čini strašno opasno da 6godišnjak sam hoda po pločniku.

Mi smo imali svu silu pokušaja manipulacije, od bježanja iz kuće (ne zaboravi jaknu, hladno je) preko skakanja kroz prozor (skoči, ali meni se čini visoko) do bježanja na cesti (tad je bio manji pa sam i drugačije reagirala).

Čini mi se da su sve to samo varijante onog bacanja u dućanu i samo je pitanje kako će odrasli reagirati.

Ili su moji ekstra razumni ili možda nekad potcijenimo djecu i njihove reakcije.

Ovo sve skupa nema veze s ljutnjom, bijesom, nošenjem s frustracijom. Itekako dobro znaju stati kad vide da će sebi nanijeti (fizičku) štetu.