nakon dosta vremena se javljam i mogu reci da smo uz pomoc savjetnika izgladili odnose i napravili jednu bitnu stvar,naucili se slusati i naucili se govoriti sta nam smeta i ne pase te donositi kompromisna rijesenja.ne zivimo zajedno jer nemamo gdijei on je otisao raditi u italiju jer ovdje nije nasao posao .ja sam ostala kod svojih ali necu zadugo jer sam primila udarac od vlastite mame jer sam ju ulovila pijanu.
Brat i ona su me odlucili cak izbaciti mj dana pred porod jer sam planirala pokloniti prijatelju svog psa jer nemam vremena za njega a pas je hiperaktivan,trazi paznju i ljubomoru vec sad pokazuje.dobila sam prijetnju bude li pas poklonjen da letim na ulicu i da cu nastradat pa mi sad vi kazite dali je to normalno???
Psihicki sam izmorena,dragi me nemoze u italiju uzeti jer ni on nije na stanu nego u radnickoj sobici sa jos dvoje ljudi a od obitelji nemam nikog kome bi mogla.razmisljala sam o odlasku u dom sv ana al ni to mi nije rijesenje za duze vrijeme