mene su pitali i prijatelji i "samo poznanici" i dio family, odgovor je svima bio isti: "sve je to što bi bilo kad bi bilo...moje dijete ništa neće vratiti i stoga me pustite na miru"
poslije toga nitko više nije pitao...
moraš im dati do znanja da kako se osjećaš i što te smeta jer nitko ne zna čitati misli...meni je ta spoznaja uvelike olakšala život...