Citiraj krescenija prvotno napisa Vidi poruku
S ovim si me nasmijala. Da kad gledaš sve u globalu ispada je tako, ali nekak mi je lakše ako živim u nadi da mi je moje malo sunce na nekom mjestu gdi nema mržnje, patnje, boli... Ne znam...

I ta rečenica-a valjda je Bog tak htel ili trebal je još jednog anđela...-hate this!!!! Ja bi najradije da me NE TJEŠE- ak ih zanima kaj i kak se dogodilo nek pitaju, ali pokušati utješiti se na žalost ni nema čime- samo se dolije ulje na vatru jer sve uzimam srcu previše. Sad se diže strka i rasprava oko toga zašto nismo javili cijeloj obitelji o tome kad je bio sprovod da dođu. Ja sam iz bolnice došla sa kanilom u ruci na pogreb svojem djetetu i morala sam se vratit natrag za 3 sata, a ostala bih najradije cijeli dan na groblju i plakala sama sa svojim mužem i djecom. I ovih par koji su bili su mi bili previše. Napadanja da to nije bilo u redu i da smo to glupo napravili kaj pol obitelji ne zna gdi je grob uopće su stvarno već za scenarij pisat... Znam da ne mogu oni shvatit našu bol i tugu i ne daj Bože da budu u situaciji da je osjete, ali mučnut glavom prije nego se usta otvore ne bi trebalo bit takav problem
ja nisam rekla da ne postoji nesto nakon ove realnosti koju sad zivimo, ne vjerujem da energija samo tako nestane a zivot je energija

samo mi je prica koju nudi crkva neprihvatljiva